Ljubav je Bog i Bog je ljubav

 Ljubav se skriva u prepoznavanju pouka,lepote, snage,srece i mudrosti u svima koji doticu nase zivote na bilo koji nacin.Cinjenica je da covek ne moze sam i da sva bica ulaze u nase zivote da bismo naucili kako da ojacamo sebe .Kad prebacimo fokus sa onoga sta nam drugi govore na istrazivanje duhovnosti, unutrasnji glas mudrosti koji je sakriven u svima nama,razmenjujemo svoja osecanja i iskustva sa drugima,ostajemo svakog dana neko vreme u tisini i osluskujemo tihe sapate Bozje mudrosti,citamo mudre knjige,jacamo sebe na emocionalnom,duhovnom i fizickom nivou,dok u isto vreme kuvamo,cistimo,pevamo,plesemo,slikamo,citamo,gledamo,slusamo,ucimo, zahvaljujemo i blagoslovimo sva bica koja na bilo koji nacin doticu nase zivote,onda i sami dozivljavamo energetske procvate ...Sto se mene tice meni su sva bica puna ljubavi,lepote,kreativnosti,inspiracije,snage,mudrosti i ja samo mogu da zahvaljujem jer ucim od najboljih 

Hvala ti Boze    sto imamo oci koje vide sve prirodne lepote koje stalno stvaras,kroz nezne, suptilne dodire talasa i peska,kroz nezne dodire vetra i drveta,kroz nezne dodire sunca i coveka,kroz nezne dodire sunca i izvora i nama ljudima darujes uceci nas sveobuhvatnoj neznosti.
Hvala ti Boze sto imamo usi koje cuju sav taj simfonijski orkestar prirode,bubamara,ptica,suma,galebova,talasa,peska,skoljki,vetra,sunca,
dozvoljavajuci nam da uzivamo u najlepsim prirodnim kompozicijama.
Hvala za ruke kroz koje ti dobri Boze isceljujes,ozdravljujes,usrecujes,radujes,pomazes,noge koje nas vode novim putevima na kojima upoznajemo dobre,nezne, divne,pametne,inspirativne ljude i predivne lepote koje stvaras,culo ukusa kojim osecamo svu slast zivota,cula mirisa,duse koje vole sve sto ti stvaras i osecaju ljubav,snagu,radost,srecu,mudrost,blagoslove i divljenje u svemu,ka svemu 

                                        Dodir LJubavi 
Dodiruj sebe iznutra suptilnom radoscu i nastavi da pratis unutrasnje osecaje koji se nezno stapaju sa uzivanjem i pretvaraju u blazenstvo stvarajuci sveprisutnu ekstazu
Touch yourself inside a subtle joy and continue to follow the inner feeling that is tender blend with enjoyment and converted into bliss creating ubiquitous ecstasy 

Suptilna tijela i njihove funkcije

•  

Suptilna tijela i njihove funkcije najbolje možemo shvatiti kroz primjere, tako što ćemo ih osjetiti i svjesno kategorizirati. Osim fizičkog tijela postoje suptilno fizičko tijelo, emocionalno tijelo, mentalno tijelo, intuitivno tijelo, uzročno tijelo te duhovno tijelo, ili ono što nazivamo dušom. Ta suptilna tijela sva omataju dušu i služe joj kao svojevrsni prilagođivači za poimanje materijalne prirode. Kako bi ih bolje razumjeli, povezat ćemo neki praktični primjer sa svakim od njih.

Piše: Gabriel Korrus

Suptilno fizičko tijelo

Suptilno fizičko tijelo, nazivano praničnim ili eteričnim tijelom, prožima čitavo grubo fizičko tijelo. Ono je građeno od sustava kanalića, nazivanih nadijima, koji su slični onima krvožilnog sustava, a provode životnu energiju, nazvanu pranom, cijelim tijelom. Oni emaniraju iz energetskih centara, nazivanih čakrama, iz kojih se ti kanalići šire. Istraživanja su pokazala da sustav kanalića u suptilnom tijelu odgovara živcima i živčanom sistemu u grubom fizičkom tijelu, a da energetski centri odgovaraju centrima (pleksusima - živčanom spletu) tog sistema i pojedinoj žlijezdi endokrinog sustava.

Energetski centri, ili čakre, dodirne su točke između suptilnog i grubog materijalnog tijela, a imaju funkciju kolektiranja životne energije, ili prane, iz prostora koji nas okružuje te njenom konvertiranju u razne frekvencije, to jest, potrebne forme. Kao što znamo, energija se nikada ne gubi ili troši u našoj okolini, već se isključivo konvertira u neke druge oblike, tako se i životna energija, koju naše suptilno tijelo prihvati iz okoline, konvertira u razne druge oblike, ovisno o potrebama našeg cjelokupnog bića. Tako recimo poznajemo hiperaktivnost, seksualnu želju, strah, nelagodu, zatvorenost, depresiju, melankoliju, bistrinu, tromost, radost, strastvenost, emotivnost i još mnogo drugih stanja koja su zapravo samo razni oblici jedne te iste životne energije koja protječe našim tijelom.

Kao što termo elektrana koristi toplinu dobivenu iz sagorijevanja ugljena da bi pokretala turbinu i dobila iz mehaničke energije električnu, tako i energetski centri pretvaraju životnu energiju u razne druge forme kako bi njome opskrbljivali razne potrošače u čovječjem tijelu. Međutim, ovdje ne govorimo o gruboj energiji koja se oslobađa sagorijevanjem glukoze u stanicama i koja služi za pokretanje grubog fizičkog tijela. Govorimo o suptilnoj energiji koja sa sobom nosi određene informacije te ovisno o njenoj vibraciji ili frekvenciji ima i drukčija svojstva. Ona informirajući naš endokrini i živčani sustav potiče razne načine upotrebe grube energije unutar fizičkog tijela.

Suptilni kôd suptilnog fizičkog tijela je, dakle, kôd po kojem se ravnaju funkcije i procesi unutar grubog fizičkog tijela. Taj kôd je matrica po kojoj se tijelo regenerira, po kojem zacjeljuju rane, po kojem se tijelo razvija u vrijeme odrastanja te po kojem tijelo stari i otkazuje u starosti. Energetski centri su pod izravnom kontrolom mentalnog tijela, dok je ovo pod utjecajem duhovnog tijela. Ukoliko osoba ima probuđenu duhovnu svjesnost, mentalno tijelo je pod izravnom kontrolom, a ne samo utjecajem, duhovnog tijela.

Bez obzira da li postoji ili ne postoji svjesna namjera upućivanja energetskih centara u njihov rad, oni kupe vibracije naše svijesti i na taj način se prilagođuju našem stanju. Upravo zato i možemo svjedočiti promjenama našeg raspoloženja i samog energetskog stanja koje dolaze od svjesne namjere i želje da se sada trenutno stanje promijeni, ili pak od nekog izvanjskog faktora bez direktne svjesne namjere. Tako se, na primjer, ukoliko je netko melankoličan i depresivan, najčešće i osjeća energetski slabim. Ako se takva osoba čvrsto odluči trgnuti iz takvog stanja i ode, recimo, na šetnju u prirodu, shvatit će da je nedostatak energije nestao bez ikakvog vidljivog izvanjskog uzroka. To je stoga što zapravo nije niti postojao nedostatak energije već je bila prisutna u nepovoljnoj formi te je bila koncentrirana na krivom mjestu, a osoba je svjesnom namjerom transformirala njeno stanje. Slično tome, ako vesela osoba puna poleta uđe u prostoriju gdje se održavaju karmine i u kojoj nekoliko osoba žaluje za pokojnikom, ova vesela osoba brzo će promijeniti svoje energetsko stanje te sukladno tome i raspoloženje. To je primjer izvanjskog utjecaja na promjenu energetskog stanja koja nije pod direktnim utjecajem svjesne namjere.

Vidimo da svjesne i nesvjesne promjene, to jest, one koje su izazvane svjesnom namjerom ili nesvjesno, potiču isključivo iz trenutnog stanja naše svijesti. Na taj način možemo i zaključiti kako sam mozak nije organ misli, emocija, kontrole drugih različitih sistema i funkcija, te ne služi samo procesuiranju osjeta i mnogim drugim aspektima komunikacije, kako smatra današnja znanost u svojoj grani fiziologije, već je on samo interface (ulazno/izlazno sklopovlje ili sučelje) za kontrolu i nadzor suptilnih tijela nad grubim fizičkim tijelom. Ovdje, kako mi kažu moji duhovni Učitelji, zemaljska nauka kaska za univerzalnim istinama i činjenicama, iako je ipak svjesna prisutnosti neke više sile u mnogim svojim istraživanjima.

Cijeli živčani i endokrini sustav interface je za suptilno (pranično) fizičko tijelo, koji prikuplja informacije o raznim biokemijskim procesima unutar grubog fizičkog tijela, prati njegov rad, reagira ne neke ustaljene procese, sve obrađene informacije šalje suptilnom tijelu te postupa po suptilnom kodu i naredbama suptilnog fizičkog tijela upravljajući grubim fizičkim tijelom.

U opisivanju energetskih centara zadržat ćemo se samo na onim najbitnijim i krenut ćemo od onog koji predstavlja najnižu vibraciju životne energije, a završit ćemo sa onim koji predstavlja najvišu formu životne energije u ovom svijetu. Ovi energetski centri ne pripadaju isključivo praničnom tijelu, već se isprepliću i sa ostalim suptilnim tijelima koje smo prije naveli. Stoga ćemo prije objašnjenja čakri objasniti ostala suptilna tijela. Emocionalno, mentalno, intuitivno, uzročno i duhovno tijelo također nose svoj kôd te imaju glavne karakteristike koje se mogu opisati, iako se razlikuju od čovjeka do čovjeka u skladu sa svijesti koju je isti dostigao.

Emocionalno tijelo

Emocionalno tijelo je suptilnije od praničnog, a sastoji se od osjećaja ili emocija. Možemo reći da je to tijelo akumulirani energetski balon ispunjen svim osjećajima koje smo iskusili u ovom i prošlim otjelovljenjima te sa suprotnostima, kao što su tuga-radost, melankolija-energičnost, strah-ljubav ili strah-vjera, ljubomora-sloboda i taština-zahvalnost. Energija koja čini ovo suptilno tijelo može biti oslobođena ili blokirana. Ovo tijelo upravlja našim raspoloženjem i emotivnim stanjem te pohranjuje sve raznolikosti kombinacija pojedinih emocija i njihovog međusobnog ispreplitanja. Emocionalno tijelo omata fizička tijela, a centar njegovih manifestacija nalazi se u predjelu srca i grla u suptilnom tijelu iako se manifestira kroz sve energetske centre. Kako ne bi došlo do pretjerane konfuzije u ovome tijelu, ono je vođeno svojim kodom to jest, obrascem; asocijativnim obrascem. Ako vidimo ili se sjetimo nečega što u nama obično izaziva neki osjećaj, on će se i pojaviti.

Naravno, većina normalnih ljudi može svojim razumom, to jest, mentalnim tijelom, donekle upravljati emocionalnim i kontrolirati intenzitet emocija. Međutim, takvo djelovanje stvara blokade u mentalnom tijelu jer energija koja zauzima određenu vibraciju te kreće prema svojoj manifestaciji u nižim tijelima biva nasilno onemogućena u svom prirodnom toku. Slično se dešava sa akumulacionim jezerima koja se stvaraju branom. Voda se akumulira i njen nivo raste, a ukoliko nema nikoga tko branu nadzire i propušta vodu, ona će preći dozvoljeni nivo te brana može popustiti.

U prirodi možemo vidjeti kako energija ima težnju ka slobodnom kretanju. Ako je ograničavamo ili nekontrolirano akumuliramo, uvijek se dovodimo u potencijalno opasnu situaciju. Tako je i sa blokiranom energijom. Ona uvijek može izazvati naglu promjenu raspoloženja, bujicu nekontroliranih emocija, afekata ili u krajnjim slučajevima i potpuni gubitak razuma ili shizofreniju. Ova zadnja tvrdnja nam poručuje kako emocionalno tijelo ima utjecaj i na samo mentalno tijelo, iako je ovo na višem energetskom nivou. Jedna od glavnih odlika našeg energetskog postojanja, koju svakako moramo uzeti u obzir u našem nastojanju ka samoostvarenju, je potpuna povezanost fizičkog, emocionalnog, intuitivnog, uzročnog i duhovnog aspekta u cjelokupnosti našeg postojanja.

Ovi blokovi u energetskom toku emocija izazvani su robovanjem emocijama i strahovanju ega od potencijalnog manifestiranja energetskih blokada (nakupljenih emocija). To pak dovodi do neprirodnog toka energije koji uzrokuje defekte, prvenstveno na energetskom, a zatim i na grubom fizičkom nivou. U poglavlju Praktične vježbe u održavanju zdravlja govorit ćemo o upoznavanju vlastitog emocionalnog tijela, radu s emocijama i o mogućnosti sagledavanja emocija koje prolaze kroz naše energetske kanale. Tako ćemo naučiti uživati u onim koje nam se sviđaju ili samo promatrati one koje nam se ne sviđaju bez da budemo njima zarobljeni, ustrašeni ili da ih se sramimo.

Mentalno tijelo i Akaša

Mentalno tijelo ili um, veliki je energetski kompjuter sa strahovito brzim procesorom i ogromnim hard diskom. Energetska vibracija ovog tijela je viša od one emocionalnog tijela. Način na koji će ovo tijelo raditi ovisi isključivo o softveru ili kodu koji u njega ugradimo. Mentalno tijelo omata sva niža tijela i može se manifestirati kroz sve energetske centre, a centar njegovih manifestacija nalazi se u predjelu čela i vrha glave. Ovo tijelo prikuplja informacije iz svoje posredne okoline (vidljive stvarnosti) i neposredne okoline (Akaše - nevidljive stvarnosti).

Ovdje ćemo ukratko objasniti pojam Akaše. Akaša je univerzalno područje sveg znanja, a također i sanskrtsko ime za suptilni element Eter. To je sveprožimajući prostor natopljen svim informacijama, idejama, događajima, procesima i manifestacijama raznih misaonih, životnih te neživotnih oblika u vječnosti postojanja. Pojam Akaše znan je modernoj civilizaciji preko drevne vedske civilizacije, no Akašu i umijeće njenog korištenja od pamtivijeka poznaju sve duhovno napredne osobe i civilizacije. Dokaz njenog postojanja svakodnevno udara u nos sve strastvene znanstvenike, od kojih se većina, ipak, ne želi izjasniti o njenom postojanju. Svaki znanstvenik, istraživač ili prosječni čovjek, koji je u jednom trenutku svoga života nešto novo spoznao, otkrio, izumio, unaprijedio ili osmislio, susreo se sa nevjerojatnom spoznajom; u jednom trenutku ništa o tome nije znao, a u drugom trenutku je nešto spoznao ili otkrio bez vidljivog izvanjskog utjecaja. Upravo to je jedan od dokaza postojanja Akaše. Nemoguće je nešto napraviti iz ničega. Ako osoba nešto ne zna, a nitko je ne opskrbljuje informacijama koje želi saznati, njen um ili njeno mentalno tijelo ne može ništa smisliti sam od sebe jer mora imati materijal od kojeg će sastaviti informacije. Upravo njih mentalno tijelo sakuplja iz Akaše. Drugi i najbolji dokaz je da sami, metodama meditacije i intenzivnog usmjerenja svijesti na njenu spoznaju, i sami otkrijete predjele znanja Akaše ili Etera, mističnog sveprožimajućeg petog elementa.

Mentalno tijelo, dakle, prikuplja razne informacije sukladno kodu koji ima, to jest sukladno softveru koji smo u njega ugradili. Sukladno svijesti cjelokupnog čovječjeg bića ono gradi razne ideje, misli, fantazije, zamisli, teorije i logiku koje zajedno tvore čovječji razum.

Čovjek se rađa sa osnovnim softverom koji se ovisno o tendencijama duhovnog tijela i stečenog karaktera iz prošlih otjelovljenja postepeno razvija. Tako ljudi različitih karakternih osobina, koje su zapravo samo pokazatelji tendencija duše, imaju različite mentalne sklopove, to jest, različite tipove softvera koji pogone mentalno tijelo. Jedan od pokazatelja da se to mentalno tijelo može širiti i mijenjati je pojava suptilne boli u predjelu čela kod osoba koje pokušavaju shvatiti ili naučiti veliku količinu novih podataka.

Mentalnim tijelom može se direktno kontrolirati rad svih nižih tijela i njihovih procesa, ali ta kontrola je ograničena nivoom trenutne čovječje svijesti. Što je svijest viša i otvorenija to je mogućnost svjesne kontrole veća.

d) Intuitivno tijelo

Intuitivno tijelo svojevrsni je sustav upozoravanja mentalnog tijela i sustav uravnoteženja koji potječe iz same duše čovjeka, to jest, duhovnog tijela. Ono se brine da mentalno tijelo svojom izrazitom racionalnošću nema prevelik udio u čovječjem rasuđivanju i djelovanju, već čisto energetsko-tehnološkom sustavu mentalnog tijela daje neracionalni, duhovni element intuicije. Ovo vrlo suptilno tijelo omata sva ostala suptilna tijela i ono je prvi portal za kontaktiranje duhovnih sfera te povezivanja mentalnog tijela sa duhovnim znanjem i duhovnim osobama. Kroz ovo tijelo, koje je ugođeno za primanje suptilnih energija iz naše okoline, ljudi primaju informacije koje ne mogu probaviti svojim umom. Da bi um prihvatio ove informacije, intuitivno tijelo ih prvo mora plasirati direktno u samu čovječju svijest koja se nalazi u duhovnom tijelu. Iz te svijesti, kada se obradi i prihvati kao činjenica, putuje kao novonastala konstanta u mentalno tijelo.

Tako dolazi do neobjašnjivih predosjećaja nekih događaja, zapanjujućeg pravilnog prosuđivanja osoba, situacija ili nekog stanja na prvi pogled, nekih osnovnih duhovnih spoznaja, spoznaja duhovne prirode i shvaćanja prirodnih zakona koji nas okružuju, uvjetuju i oslobađaju. Pojava pozitivnog suosjećanja također dolazi iz intuitivnog tijela te ono budi u nama aspekt bezuzročne ljubavi koji nam omogućuje usvajanje božanskih odlika i pravilno shvaćanje postojanja te stanja drugih živih bića koja nas okružuju. Negativno suosjećanje pak pripada emocionalnom tijelu i ono u nama budi osjećaje sentimentalnosti koji su uzrok pogrešnog shvaćanja i rasuđivanja te bolnih emotivnih vezanosti. Bolje shvaćanje aspekata ovoga tijela i njegovih funkcija svatko bi trebao istražiti sam zbog boljeg i potpunijeg shvaćanja.

Duhovno tijelo, lažni ego i Paramatma

Duhovno tijelo ili duša, najsuptilnije je tijelo. Ono, kod većine ljudi, prebiva u sićušnom izoliranom prostoru suptilnog tijela u predjelu koje odgovara položaju srca te lebdi okruženo životnom energijom, ili pranom. Ovo tijelo je kod većine ljudi u svom latentnom sićušnom stanju te predstavlja sam život i postojanje. Sva ostala tijela nosioci su duše te se razvijaju kako bi duša prolazila kroz ostvarenje karaktera koji ona posjeduje. Karakter osobe seže u dubine duše i upravo osobine tog karaktera uvjetuju ili oslobađaju dušu. Ako je glavna karakterna osobina duše sebičnost on tvori dijametralnu suprotnost duši - lažni ego s kojim se duša tada poistovjećuje. Međutim, ako je glavna karakterna osobina duše nesebična ljubav lažni ego nema oslonac za egzistenciju, a duša postaje svjesna svog pravog identiteta. Kada osoba svjesnim naporom djeluje protiv tendencija i naloga lažnog ega te želi promijeniti svoj karakter i usmjeriti ga prema dostizanju božanskog karaktera, aktivira svoju dušu te ona prestaje postojati u latentnom stanju i budi se. To se zove probuđenje svijesti ili prosvjetljenje. Međutim, da to prosvjetljenje ne bi bilo trenutačno, pa da opet ne ugasimo svjetlo, duša mora upoznati i ostvariti svoju pravu prirodu. U tome pomaže intuitivnio tijelo.

Lažni ego je zapravo posebno suptilno tijelo koje uvjetuje daljnje kretanje duše kroz materijalnu sferu te predstavlja izvor patnje svake osobe. On je potpuno suprotan prirodi duše i sklon je promjenama, a sastoji se od lošeg karaktera, stečenog razuma i entiteta koji prebivaju u suptilnoj dimenziji postojanja. Nekada je lažni ego toliko izražen, da osobe djeluju potpuno nesvjesno, protivno svojim izvornim željama, dovodeći se tako u vrlo teške i nepovoljne situacije. Tog neprijatelja duše, kojeg smo sami kreirali, trebamo prihvatiti, pomno sagledati, te uz pomoć produhovljene inteligencije nadvladati. On je tvorevina iskrivljenog karaktera osobe u kojoj je prisutan i svaka osoba koja prebiva u ovom svijetu ga posjeduje. Upravo taj element lažnog ega i nerazvijenost duhovnog tijela glavni su uzrok svih psihofizičkih bolesti. Samo osobe koje su ga nadvladale promjenom karaktera kroz želje za nesebičnom ljubavlju, još za ovog života, u ovome svijetu, postaju potpuno pročišćene i slobodne od tog velikog neprijatelja duše. Upravo zbog postojanja tog lažnog ega potrebna je ova cjelokupna mašinerija grubog materijalnog i suptilnih tijela. Kada se duša potpuno razvije više nema potrebe za ograničenjima materijalnog tijela. Ograničenja postoje zbog uspavanosti duše te zbog prisutnosti lažnog ega koji ima suicidalne tendencije.

Duhovno tijelo je središte svijesti, a manifestira se kroz energetski centar srca. Iako je duša lokalizirana, njeno prirodno stanje je sveprisutnost. Ona je indirektno prisutna u cijelom energetskom polju pojedinca i čitavog univerzuma preko duše univerzuma - paramatme, koja je smještena pored duše.

Paramatma je sanskrtski naziv za dušu univerzuma ili dušu svih duša (prim.prev. nad duša). Njeno postojanje i karakteristike najbolje su objašnjene u dijelovima Veda te u Bhagavad Giti, pa sam stoga uzeo i sanskrtsku nomenklaturu, iako se spominje i u nekim drugim svetim spisima pod drugim nazivima. Ona je zapravo nositelj božanskog koda, to jest, duhovne matrice koju smo prije spomenuli. Paramatma je direktni predstavnik duhovne dimenzije s kojim možemo kontaktirati (s kojim i ja kontaktiram dok pišem ove retke) i s čijim kodom nas suptilna tijela uspoređuju kada dođe do promjene kodova naših suptilnih tijela. Ona je smještena u predjelu srca i u stanju je polu-automatiziranog rada sve dok se duša direktno ne obrati za savjete, pomoć ili dok duša ne uputi iskrene molitve, ponude ili želje Paramatmi. Tada ona poprima potpuno personalni aspekt i izlazi iz polu-automatiziranog stanja postajući naš prvi duhovni prijatelj.

Duhovno tijelo je izvor života pojedinaca i dio je duhovne stvarnosti. Iz njega dolaze sve težnje ka ljepoti, savršenstvu, sveznanju, nesebičnoj ljubavi, sreći i blaženstvu. Njene moći su pretvaranje želja i fantazija u stvarnost. Međutim, da bi duhovno tijelo postalo sposobno manifestirati svoje moći, ono treba izaći iz latentnog stanja te mora proširiti svoj utjecaj svim tijelima. Da bi se to dogodilo, lažni ego mora umrijeti kroz promjenu karaktera osobe, a duša se mora probuditi - ponovno roditi. Ukoliko se to ne dogodi, samo postojanje lažnog ega dovodi do velikog broja unutarnjih sukoba između duše i njene okoline (grubog fizičkog tijela i suptilnih tijela), koji remete sve progresivne životne funkcije. Rezultat takvih unutarnjih sukoba je suptilni kôd koji u sebi nosi zapis o starenju materijalnog tijela, to jest, duša polako uništava otjelovljenje lažnog ega - materijalno tijelo. Na taj način u starosti dolazi do otkazivanje funkcija tijela koje rezultiraju smrću. Tako smo objasnili i ono što zovete prirodna smrt.

Duhovno tijelo u sebi posjeduje sve karakteristike i funkcije božanskog pojavnog (odgovara fizičkom), emocionalnog, mentalnog i intuitivnog tijela te kada se ono probudi ili aktivira u neprestanom dodiru svijesti pojedinca sa sviješću duhovnog svijeta, ono preuzima kontrolu i funkciju nad svim suptilnim tijelima pretvarajući ih u duhovna tijela. Tada ta tijela postaju ispunjena blaženstvom, a komunikacija sa duhovnom sferom postaje spontana jer se ljudska svijest tada poistovjećuje sa sviješću duhovnog svijeta. Tada sva pitanja nalaze savršene odgovore i otkriva se smisao života te egzistencije na Zemlji ili u nekom drugom dijelu univerzuma. Sveznanje postaje dijelom osobe i dovoljno je da ona jednostavno usmjeri svoju svijest u nekome pravcu pa da se potpuno znanje pojavi. To funkcionira baš poput interneta. Spojite se na duhovnu bazu podataka, postavite svoj upit i odgovori počnu stizati. Međutim, odgovore nećete morati tražiti kroz hrpu potencijalnih pristiglih odgovora kao na internetu, već će vas personalni aspekt božanske svijesti opskrbiti sa onim informacijama koje će najbolje odgovoriti na vaš upit te će vas uputiti i na nova razmišljanja koja će upotpuniti vaše znanje.

U duhovnoj dimenziji komunikacija nije ograničena na riječi i geste, već je proširena i na razne druge sfere komunikacije cjelokupnim bićem. Na taj način i mogu pisati o ovako složenim temama na ovako jednostavan način. Duhovna sfera je prisutna u mojoj svijesti, a moja svijest je prisutna u duhovnoj sferi. Tako potičem svakog tko pročita ove retke da se uključi ili još više pojača svoju vezu sa duhovnom bazom podataka kroz intuitivno i duhovno tijelo te još više napreduje ka samospoznaji.

Alternativa.hr

Ko je i šta je Bog?

Razgovori s Bogom su dati čovečanstvu kako bi dali odgovore na najveća životna pitanja. I najveće od svih naših najvećih pitanja jeste, i nastavlja da bude: ‘’Ko je i šta je Bog?’’

Većina nas jasno shvata da Bog nije neki veliki čovek na nebu, sa dugom belom bradom i lepršajućom odorom, koji sedi na zlatnom tronu u jednoj ukrašenoj sobi, okružen lepršavim anđelima.

Ipak, dok nam je jasno da Bog nije to, ni približno ne shvatamo šta je Bog. Pa hajde da vidimo šta Bog ima da kaže na tu temu.
 

U "Razgovorima s Bogom", Bog jasno ističe da je on bez oblika, pola ili supstance na način na koji mi to shvatamo. Bog je, više, ono od čega su sve stvari stvorene. On je ta Suštinska Suština od koje je sve što postoji sastavljeno. Ta suština sadrži Uzvišenu Inteligenciju. I potpunu Svesnost. I potpunu Moć.
 

On je sveprisutan i sveznajući. On je svuda jer je sve što postoji na bilo kom mestu. Zna sve jer bez toga što zna, ništa što postoji ne bi moglo postojati. On je Izvor i Ta Supstanca u jednom, On je Stvaralac i Stvoreni.

On je uvek bio, jeste, i uvek će biti. Ne poznaje početak ni kraj. Ne postoji ništa izvan njega i ne postoji ništa što postoji unutar njega bez njega. To jest, jednostavno, ne postoji ništa što nije Bog.

Ta Suštinska Suština koristi Sebe da stvori ponovo Sebe, I poziva na Sebe da ojača Sebe.

 

Ne treba mu ništa, ne zahteva ništa, ne traži ništa, ne kažnjava nikog. Jer šta bi mu to moglo trebati? Šta bi u bilo kom slučaju zahtevao? Zašto bi bilo šta zahtevao? I kome – molim vas kažite, kome na svetu – bi naređivao i kažnjavao?

Onome ko ima sve i ko jeste sve, ne treba ništa, on ima samo jednu želju: Da izrazi i spozna Sebe kroz veličanstveno iskustvo samog Sebe… I da stvori tu mogućnost.

 

To je razlog zašto je stvoren život kakav poznajemo.

Svako živo biće koje se ostvarilo u Božanskom, postiglo je sve stvari koje mi kao ljudska vrsta kažemo da želimo da postignemo. A takvi ljudi su to postigli bez povređivanja, bez oštećivanja, bez ubijanja. Mi kažemo da su oni živeli životom şvetaca. Ipak, oni su prosto živeli život onako kako ih je On pozivao da žive  - na način na koji većina ljudskih bića kategorički odbija da živi, iz najironičnijeg razloga: Mislimo da je to previše dobro da bi bilo istinito.

  Tumačenje serijala knjiga “Razgovori s Bogom” 
  Napisao: Neale Donald Walsch

Ujjayi pranayama                           Yoga Centar

Ujjayi pranayama je standardno yogijsko disanje prilikom kojeg se (tijekom izdaha i tijekom udaha) čuje zvuk kojeg bi mogli definirati kao vrlo fino hrkanje bebe (malog djeteta) u dubokom snu bez snova. Međutim, »hrkanje« je zvuk proizveden podrhtavanjem uvule (resice koja visi sa stražnjeg dijela mekog nepca) u struji ulazećeg daha dok zvuk Ujjayija dolazi iz donjeg dijela grla i stvoren je trenjem prolazećeg daha o primaknute glasnice (glasne žice). Da su glasnice skoro sasvim primaknute, prolazak zraka bi kroz tako uzak prolaz bio vrlo spor i zvučao poput brujanja/zujanja pčela (Bhramari pranayama). Kod Ujjayi (=pobjedonosne, pobjedničke) pranayame, dah u nešto manjoj mjeri zapinje u grlu; otprilike onoliko koliki bi otpor struji daha izaz(i)valo stvaranje glasa »HHH…« za vrijeme udaha i za vrijeme izdaha. Jednostavno ostavite grlo u položaju za izgovaranje zvuka »HHH…« s tim da zatvorite usta. Ljude obično uputim da imitiraju zvuk kojeg ja stvaram dok radim ovu tehniku, to je najlakši način da to nauče. Ako su zbunjeni kažem im da kontinuirano izgovaraju fonem »H« (ili »K« ili »G«) dok izdišu kroz usta pa da naglo zatvore usta održavajući unutarnje mišiće grla i dalje skupljenim/kontrahiranim kao kad su izdisali kroz usta.

Zatim im kažem da počnu udisati kroz nos održavajući i dalje položaj glasnica kao kad su izdisali proizvodeći zvuk »HHH...« i stežući mišiće trbuha da bi iz pluća izbacili sav istrošeni zrak. Premda je položaj glasnica isti i dok udišete i dok izdišete, zvuk će se ponešto razlikovati jer zrak svaki put struji u drugom/suprotnom smjeru. Disanje kroz usta i oblikovanje glasa »H« je samo moj trik, da olakšam ovladavanje ovom tehnikom onima koji misle da to ne mogu. Također je od pomoći navesti učenike da zapaze da je nemoguće proizvesti zvuk »Ha-disanja« bez laganog stezanja mišića trbušnog zida (trbušne stijenke). Uvijek dok radite tehniku Ujjayi disanja (a i dok ju ne radite), dišite kroz nos. Dok dišete normalno, normalno je da dišete kroz nos, a to vrijedi i za sve tehnike pranayame ukoliko nije rečeno drugačije. U Ujjayi pranayami produžavate zvuk »HHH…« tijekom cijelog udaha i tijekom cijelog izdaha. Lice, vilica (donja čeljust) i usne neka budu i ostanu opušteni. Disanje neka bude ravnomjerno (bez podrhtavanja, neistrzano, glatko…) i ritmičko. Dišite tiho, polako, spontano, slobodno, duboko, glatko i s lakoćom, lako.

Ujjayi se može raditi tako da udišete kroz nos, a izdišete kroz usta. Dok to radite saberite se na grlo, osjećajući strujanje daha i grleni zvuk. Koncentracija pažnje na grleni centar će poboljšati/pojačati detoksikaciju (odstranjenje otrova iz tijela).

Ujjayi pranayama spušta/uravnotežuje krvni tlak, poboljšava probavu, smanjuje štetnost štetnih utjecaja iz okoliša, čisti tijelo od otrova i pojačano ga snabdijeva/opskrbljuje kisikom i suptilnim zrakom (pranom). Ujjayi pranayama usporava rad srca (što je pozitivno, korisno za produženje dugovječnosti) i blagotvorno utječe na cijelo tijelo, osobito na nervni sustav.
Također povoljno djeluje na psihu i smiruje um.

Tokom Ujjayi pranayame možete zamišljati (mantrati) zvuk »SO« kao onomatopeju udisaja i zvuk »HAM« kao onomatopeju svakog pojedinog izdisaja.

Ujjayi pranayama se može kombinirati sa Khećari Mudrom koja se izvodi tako da podignete i zabacite jezik savijajući ga tako da njegova donja strana pritisne glatki dio donjeg nepca.

(Ako izvodite Khećari mudru tokom fizičkih aktivnosti moguće je da u ustima osjetite gorak okus i u tom slučaju radije prekinite s izvođenjem ove mudre. Ovaj gorki okus povezan je s adrenalinom kojeg nadbubrežne žlijezde pojačano luče tokom napora.)

Khećari mudra ima vrlo suptilan utjecaj na neuroendokrini sustav. Osobito snažno utječe na hipofizu (caricu sustava žlijezda s unutarnjim izlučivanjem) i odlična je poboljšanje vaše sposobnosti transmutiranja seksualne energije u veliku mentalnu moć.

U slučaju da je nepohodno udisati kroz usta, kao kod nekih stilova plivanja (gdje ste »prisiljeni« udisati kroz usta a izdisaji mogu ići kroz nos) Khećari Mudra će spriječiti isušivanje 

Energija prakse        Girija.info

Duhovni život ili samospoznaja počinje sa sumnjom u osobnu definiciju o sebi. Svima je poznat vanjski život, empirijski, život koji je prolazan i podložan vremenu, prostoru i objektivnosti. Iskustvo ovog fizičkog tijela, zadovoljstva i bola, uzbuđenja i strasti, iskustvo emocija, ljubavi i mržnje, također je svima znano. Znamo da se vanjski život doživljava putem čula i uma. Oni u manjini koji doživljavaju i drugačija  iskustva  izvan uma, koje se moraju spoznati kroz sam život i izvan njega, oni su sretne duše. Ta  viša ili duhovna iskustva se svima mogu dogoditi bez obzira gdje, kako živite i čime se bavite. To je iskustvo najdirektnije  i usmjerava vas na stazu, na put koji donosi uzvišen život.

Na početku iskustvo koje se doživljava je prolazno; ono nije postojano. Iskustvo trebaju proći kroz čitav niz promjena, jer svakog dana, ono može biti drugačije.Sva iskustva kroz koja prolazite prakticirajući neku duhovnu metodu  nisu konačno iskustvo. Postoji čitav niz povezanih iskustava koja konačno vode do iskustva koje zovemo iskustvo sebe, duhovno iskustvo, iskustvo nedualnosti, iskustvo jednosti itd. Između iskustava koja smo postigli do ovog trenutka i tog iskustva o kojem govorimo, postoji hiljade iskustava kroz koje  aspirant neminovno mora proći.

Iz tog razloga uspostavljeni su putovi i staze, poznate kao duhovne prakse i postoje razni oblici od tantre, joge, meditacije  prilagođeni svakome, i svaki oblik  treba vas dovesti do iste točke, povišenju frekvencija vašeg uma. Vježbe koje znate su sredstva, metodi putem kojih se čulni organi odvajaju od svjesnosti.

U čemu je stvar?  Bit  ili postignuće je u tome da ujedinite sadašnju svjesnost sa tim uzvišenim iskustvom. Iako mnogi o tome pričaju događa se da je osim bljeska svijest ostala  i dalje u nesvjesnom ili spavajučem stanju osobne svijesti. Iako mnoge i razne duhovne prakse mogu pomoći potrebna je velika volja  za tim ostvarenjem. Prakse pomažu razvijanju suptilnosti i osposobljavaju nižu svjesnost da pojmi, uvidi taj pomak ka jedinstvu više svjesnosti. Cijela povijest čovječanstva govori o tome i tim iskustvima. Iako svi poznati sveci i mudraci o tome pričaju ipak samo nekolicina  duša, svetaca, rišija u tome uspijeva, to sjedinjenje sa vrhovnim blaženstvom. Netko može reći da su razlozi neuspjeha okolnosti i uslovi života, što naravno može biti i točno, no pitanje je koliko su težili tom iskustvu. U ovo naše doba ipak  sve veći broj ljudi  želi i teži tom ostvarenju, čak i skeptici ga žele i rado pričaju o njemu, tako, danas nailazimo na sve veće spiritualno traganje, duhovnu svjesnost i otkrića iznad ovog svijet poimanja.

Oduvijek je čovjek  tragao za nečim o čemu ne zna ništa, bez smjera i vodstva  to traganje  vodi kroz dimenzije bola,  ljubavi, frustracije,zadovoljstva, tragedije i komedije.  Zato je neozbiljno i  nerazumno nastaviti  traganje za tim iskustvom vezanih očiju. O tome dobro govori parabola o slijepcu koji je lutao labirintom grmlja u kojem su bila četiri izlaza.  Slijepac  je želio  izaći, pa je upitao jednog sveca kako da to izvede. Svetac mu je rekao: “Drži se jednom rukom za zid  i nastavi koračati, i u trenutku kada dođeš do izlaza, napipat ćeš ga i izaći.”

Tako je slijepi čovjek počeo  koračati opipavajući visoko grmlje svojom desnom rukom, ali na nesreću, baš kada je došao do izlaza, počešao se i tako izlaz propustio. Nastavio je  hodati i dalje opipavajući grmje, ali kada je stigao do drugog izlaza, ponovo se počešao. Na taj  način je promašio sva četiri izlaza, iako je prošao pored njih. Vidimo da je veliki  problem  navika koja ne dozvoljava da se oslobodimo ugodnih čulnih iskustava.

U procesu evolucije postoje tri jasne kategorije: instinkt, intelekt i intuicija. Instinkt pripada životinjskom carstvu. Kada kažemo da živimo instinktivno, to ne znači da imamo neke životinjske odlike. Instinkt je kvalitet koji smo naslijedili od tamas ne-evoluirane  energije, životinjskog carstva u kojem nema duhovne svjesnosti. U trenutku kada vam se javi spiritualna težnja, spiritualna glad, vi ste izvan oblasti instinkta. Zatvaranje očiju i povlačenje uma od čula i čulnih objekata samo je priprema.
Kada vježbate  neku praksu uzmimo mantru, vi stvarate određenu frekvenciju u umu i u određenom trenutku izazivate eksploziju. Kada se ta eksplozija dogodi, događa se iskustvo.

Što je iskustvo?Iskustvo je unutrašnje znanje. Pri tom iskustvu vi  se počinjete odvajati od vanjskog plana i vidite zatvorenih očiju. Tada počinjete  doživljavati, vizualizirati stvari koje nisu zaista prisutne vani. Razni  ljudi vide razne efekte, aspekte, oblike, bića itd, . To se naziva iskustvom.
To je vrsta unutrašnje percepcije koja se odigrava u nekoj drugoj dimenziji. Kada se ovo iskustvo dogodi, sasvim je jasno da ste povisili nivo svoje svesti, da ste se tako reći popeli iz podnožja  na viši dio planine. Ako se iskustvo to ne dogodi, onda usprkos svakom naporu koji ulažete u praksu ili koncentraciju, nećete promijeniti nivo svoje svijesti. Sa svakim uzdizanjem svijesti, javlja se iskustvo. Treba još reći da je pogrešno povezivati istinitost sa iskustvom, tako da je čak i “istinito iskustvo” kontradiktoran izraz, s obzirom da je samo iskustvo samo po sebi neistinito.  Ono je samo putokaz, skok, pomak.  Tako da drugim riječima iskustvo je reakcija bića na stvarnost koja zavisi od stanja ili kvaliteta bića. Čovjek čiji je um grub potpuno drugačije doživljava stvarnost od čovjeka suptilnog ili pročišćenog uma.  Pošto je iskustvo samo psihološka reakcija, nemoguće je imati iskustvo onoga što reagira. Doživljaji se razlikuju ne zato što je stvarnost koja se doživljava različita, već zato to su umovi kao instrumenti iskustva različiti.  Jedino viđenje može biti istinito, dok je iskustvo uvijek  subjektivno. Da bi ispravno razumjeli stvarnost moramo se izdvojiti iz svog doživljaja stvarnosti. Moramo biti u stanju da objektiviziramo svoju psihološku reakciju na stvarnost koju nazivamo iskustvom. Objektivizirati reakciju znači promatrati je bez naknadne reakcije. Ako to ne učinimo nikada nećemo saznati što se zapravo događa.

Disciplina, red, ustrajnost pomaže transcendirati ideju o tijelu. Kada ste u stanju zaboraviti pojmove imena i forme, ako možete da se izdignete iznad sjećanja i ako možete da imate makar i zamagljenu viziju nečega što je ne fizičko, tek tada se nalazite na stazi. Oni koji mogu vidjeti svjetlost, doživjeti prostor ili zvuk iznutra, nalaze se na stazi.  No, većina živi u tijelu, svjesni   tijela, ali nisu u stanju  ga transcendirati, osim u dubokom snu. Zato treba  otkriti svjesnu tehniku pomoću koje će postupno moći. Zatvaranje očiju i povlačenje uma od čula i čulnih objekata samo je priprema. Elementarne ili preliminarne vježbe služe da u fizičkom tijelu stvore uslove ili atmosferu u kojoj se praksa  događa, zato onaj tko zna pravilno  meditirati, gospodar je samoga sebe.

Energija prakse se može spustiti na mentalni, emocionalni ili fizički nivo i izmijeniti kvalitet tijela, uma i emocija. Također  redovne vježbe mogu poboljšati kvalitet inteligencije donijeti potpun mir i apsolutnu stabilnost tijela. Istovremeno unutar osobe postoji nešto što funkcionira vrlo dinamično. Možete to nazvati bilo kojim imenom. Ta svjesnost, ta pažnja, taj um, ta svijest mora biti cjelovita. To svakako nije lak način, ali je to nešto što treba ostvariti. Transcendirati iskustvo dualnosti, imena i forme, i tako nadići princip ega.

Zbog toga što imamo tijelo instinktivno ponašanje se i dalje zadržava i izražava, no važno je nastaviti  razvijati intuiciju, viši nivo uma, kako bismo mogli shvatiti svoju  cjelovitost, svoje  savršenstvo, svoj pravi identitet. Mi smo, zapravo, zaboravili svoju pravu prirodu .

U nekom smislu iako je sve u životu ispravno,  nije i konačno. Morate imati nešto više. Da biste to imali, treba prihvatiti duhovnu praksu kao svoj put i kroz praksu  razvit energiju svesti.

Ono najviše  što treba ostvariti je “potpuna svjesnost”; ne djelomična, ne uobičajena svjesnost, ne hipnotička svjesnost već potpuna svjesnost. Snovi, na primjer, ne predstavljaju potpunu, već djelomičnu svjesnost. Ni iskustva uz neka sredstva kao psihodelična ne predstavljaju potpunu svijest, i ona su također u okviru parcijalne svjesnosti.

Prirodno sjedinjenje, je bezgranično i nepojmljivo. To je nespoznatljivo umom. To nije dio, niti je To podijeljeno. Ne može biti rečeno: “Toliko daleko se prostire njegovo područje i na dalje”. Uistinu to je teško opisati i teško doseći.

Ostvarenje apsolutne slobode, mira i dostignuća  je  realizaciji Apsolutne Istine. Onaj tko je to postigao TO je postavio na viši nivo od samadhija. TO uključuje užitak i sreću sa savršenom staloženošću i smirenošću, održavano nakon postignuća, i nastavljenom u budnom ili svjesnom stanju.

Covjek čija je Svijest Sazrela, ima istovremeno iskustvo i Boga i čovjeka. U ovom smislu to je stalna ekstaza i kontemplacija koju svetac održava cijelo vrijeme.

Snaga praneGirija.info

Vede postavljaju sljedeće pitanje: “Koja je to stvar čijim ćemo saznavanjem saznati sve?” Otuda su svi filozofski sistemi i sve filozofske knjige, koje su ikada napisane u Indiji, imali za cilj da pokažu tu jednu stvar, ono čijim saznavanjem čovjek saznaje sve.

Kako čovjek može saznati sve proučavajući pojedinosti? Jogini kažu da iza svake pojedinačne manifestacije postoji jedna generalizacija. Iza svih pojedinačnih ideja postoji jedan opći, apstraktni princip. Proniknite u njega i shvatit ćete sve.

 Po indijskim filozofima, čitav univerzum je sačinjen od dvije suštine, od kojih se jedna zove akaša, a druga prana. Akaša je sveprisutno i sveprožimajuće postojanje. Na početku stvaranja, postojala je samo akaša; na kraju ciklusa, čvrsta tijela, tečnosti i gasovi slivaju se svi ponovo u akašu, a sljedeće stvaranje će, isto tako, poteći iz akaše.

Sve što ima oblik, sve što je rezultat neke kombinacije potiče od akaše.  Akaša je ono od čega nastaje zrak, od čega nastaju tečnosti i čvrsta tijela; akaša je ono od čega nastaju Sunce, Zemlja, Mjesec, zvijezde, komete; akaša je ono od čega nastaje ljudsko tijelo, tijela životinja, biljke, svi oblici koje vidimo, sve ono što možemo  osjetiti svojim čulima sve ono što postoji. Nju samu ne možemo opaziti, ona je tako suptilna da izmiče svakom običnomopažanju; možemo  je vidjeti samo kada postane gruba, kada se zgusne i uzme oblik.

Koja je to snaga koja od akaše izgrađuje univerzum?
To je snaga prane. Prana je ta koja se manifestira kao kretanje; prana je ta koja se izražava kao gravitacija, kao magnetizam. Upravo kao što je akaša beskonačna, sveprisutna supstanca ovog univerzuma, tako je prana beskonačna, sveprisutna manifestacija snaga ovog univerzuma. Kao što se akaša mijenja, isto tako se i prana preobražava u sve postojeće manifestacije energije.

Na početku i na kraju ciklusa, svi materijalni predmeti razlažu se nazad u akašu, a sve snage univerzuma razlažu se natrag u pranu. U sljedećem ciklusu, iz prane se razvija sve ono što zovemo energija, sve ono što zovemo snaga. Prana je ta koja se manifestira u aktivnostima tijela, kao nervni tokovi, kao snaga misli.
Od misli do najgrublje fizičke snage, sve je samo manifestacija prane.Ukupnost svih mentalnih i fizičkih snaga u univerzumu, svedenih natrag u njihovo početno stanje, naziva se prana. “Kada nije bilo ni ičega ni ničega, kada su tmine prekrivale tmine, što je tada postojalo?  Postojala je akaša bez pokreta.” Fizičko kretanje prane bilo je zaustavljeno, ali usprkos tome ona je postojala.

Na kraju jednog ciklusa, energije koje se sada izražavaju u univerzumu, smiruju se i prelaze u potencijalno stanje. Na početku sljedećeg ciklusa, one se bude, djeluju na akašu i na taj način iz akaše se razvijaju svi ti različiti oblici koji čine univerzum.

Kako postići  razumijevanje i kontrolu prane?  Što nam otvara vrata ka skoro neograničenoj moći?  To je sadhana zvana pranajama.Pretpostavimo, na primjer, da jedan čovjek savršeno razumije pranu i može njome  upravljati; koju moć na zemlji on ne bi imao? On bi bio kadar premještati Sunce i zvijezde, mogao bi upravljati svime u univerzumu, od atoma do najvećih zvijezda. To je namjera i cilj pranajame. Kada jogin postane savršen, ništa u prirodi neće ostati izvan njegove kontrole. Ako on naredi bogovima ili dušama umrlih da mu dođu, oni će doći. Sve snage prirode pokorit će mu se kao robovi. Kada neupućen čovjek vidi te moći jogina, on ih naziva čudima.

Jedna od osobitosti indijskog duha jeste da on uvijek najprije teži za najvišim mogućim uopštavanjem, ostavljajući pojedinosti za kasnije.  Ako bi htio da spozna ovaj univerzum dio po dio, čovjek bi morao  proučiti svako zrno pijeska koje se u njemu nalazi, što bi zahtijevalo beskrajno mnogo vremena; on, dakle, nikada ne bi mogao uspjeti u tome. Kako onda može biti ikakvog saznanja?

Upravo kao što su vede uopćile ovaj univerzum u jednu jedinstvenu Apsolutnu Egzistenciju i kao što je onaj tko je pojmio tu Egzistenciju time pojmio čitav univerzum, isto tako su sve snage ovog univerzuma uopćene u prani i onaj tko je pojmio pranu, pojmio je sve mentalne i fizičke snage univerzuma. Onaj tko je ovladao pranom, ovladao je svojim seopstvenim duhom i svim duhovima koji postoje. Onaj tko je zagospodario pranom, Zagospodario je svojim sopstvenim tijelom i svim tijelima koja postoje, jer je prana izvor svekolike energije.

Kako uspostaviti kontrolu nad pranom jeste jedina ideja pranajame. Svi ti treninzi i vježbe imaju taj jedan cilj. Svaki čovjek mora početi odande gdje jeste, mora najprije  naučiti  ovladati onim što mu je najbliže. Naše tijelo nam je vrlo blizu, bliže od bilo čega u vanjskom univerzumu; a duh nam je još bliži nego tijelo. Shodno tome, prana koja oživljava naše tijelo i duh najbliža nam je od sve prane u univerzumu. Ona je dio prane koja pokreće univerzum. U beskrajnom oceanu prane, taj mali val prane, koji predstavlja naše sopstvene mentalne i fizičke energije, očito nam je najbliži. Jedino ako uspijemo  uspostaviti kontrolu nad tim malim valom, možemo se nadati da ćemo ovladati svom pranom u univerzumu. Jogin koji je to ostvario, postigao je savršenstvo; on više nije podčinjen nijednoj sili. On postaje skoro svemoćan, skoro sveznajući. U svim zemljama nailazimo na pravce, sekte koje pokušavaju  ovladati pranom.

Prana je životna snaga u svakom biću. Misao je najsuptilnija i najviša manifestacija prane. Međutim, svjesna misao,   nije jedina vrsta misli. Postoji također ono što zovemo instinkt ili nesvjesna misao, niži nivo misli. Ako me ubode komarac, moja će ga ruka udariti automatski, instinktivno. To je jedan način izražavanja misli. Sve refleksne radnje tijela pripadaju tom nivou misli. Zatim postoji drugi plan misli, svijest; ja razmišljam, ja razlučujem, ja zamišljam, ja odmjeravam za i protiv nekih stvari. To još nije sve. Mi znamo da je razum ograničen. On može djelovati samo do jedne izvjesne točke. Krug u kojem on djeluje u stvari je vrlo ograničen. A ipak, u isto vrijeme vidimo da u unutrašnjost tog kruga ulaze činjenice kao što komete ulijeću u Zemljinu orbitu. Jasno je da one potiču izvana, iako sam naš razum ne može djelovati izvan kruga. Uzroci tih pojava, koje se probijaju u ovo usko područje, nalaze se izvan njegovih granica.

Jogini, međutim, kažu da te granice nisu istovremeno i granice našeg znanja, jer duh može  funkcionirati na još višem planu, na nad-svjesnom nivou. Kada duh dospije u to stanje, koje se zove samadhi – potpuna koncentracija – on izlazi izvan granica razuma i sreće se licem u lice sa činjenicama koje nikakav instinkt ili razum nikada neće moći  spoznati. Upravljanje suptilnim snagama tijela, različitim manifestacijama prane u tijelu, koje se postiže vježbanjem, daje zamah duhu i pomaže mu da se popne više i da postane nadsvijestan, kako bi mogao djelovati sa tog novog nivoa.  U univerzumu postoji jedna neprekinuta supstanca, na svim planovima egzistencije.

Fizički, ovaj univerzum je jedan: nema nikakve razlike između Sunca i vas. Naučnik će vam objasniti da je svaka suprotna tvrdnja samo fikcija. Nema stvarne razlike između ovog stola i vas; stol je jedna točka u masi materije, a vi ste druga. Svaki oblik predstavlja, da tako kažemo, jedan vrtlog u beskrajnom oceanu materije. Vrtlozi se stalno mijenjaju. Nijedan od tih oblika nije nepromjenljiv.
Izvjesna količina materije ulazi u jedan dati vrtlog, recimo ljudsko tijelo, ostaje tu izvjesno vrijeme, tu se preobražava i zatim prelazi u drugi vrtlog, ovog puta, na primjer, životinjsko tijelo, odakle opet, poslije nekoliko godina, odlazi u sljedeći vrtlog, možda grumen minerala. Postoji, dakle, neprekidna promjena, stalno preobražavanje. Nijedno tijelo ne ostaje isto tokom vremena. Uistinu i ne postoji takva stvar kao što je moje ili vaše tijelo. To što zovemo “moje tijelo” ili “vaše tijelo” postoji samo u riječima. U neizmjernoj masi materije jedna točka se zove Mjesec, druga Sunce, treća čovjek, četvrta Zemlja, peta biljka, šesta kamenčić. Nijedna od njih nije postojana, već se svaka neprekidno mijenja; materija se vječno oblikuje i preoblikuje.

Isto je tako i sa unutrašnjim svijetom. Materija je predstavljena eterom; kada je djelovanje prane najsuptilnije, taj isti eter će, budući u finijem stanju vibracija, predstavljati duh, a ovaj će činiti još jednu neprekidnu masu. Ako možete  u sebi stvoriti te suptilne vibracije, vidjet ćete i osjetiti da je čitav univerzum sačinjen od suptilnih vibracija. Ponekada, izvjesne droge mogu da nas dovedu u to super osjetljivo stanje, u kojem možemo da osjetimo te fine vibracije.

Iza vibracija materije, u njihovim grubim ili suptilnim vidovima, uza svakog kretanja postoji samo Jedno. Čak i u manifestovanom kretanju postoji samo jedinstvo. Te činjenice se više ne mogu poricati. Moderna fizika je pokazala da zbir svih energija u univerzumu uvek ostaje isti. Takođe je dokazano da se ta ukupna energija pojavljuje u dva različita vida. Prvobitno potencijalna, nemanifestovana, ona se potom manifestira u vidu svih tih različitih snaga koje postoje u univerzumu, posle čega se ponovo vraća natrag u stanje mirovanja i zatim opet manifestira. I tako ona vječito evoluira i involuira.

Pranajama ima vrlo malo veze sa disanjem kao takvim. Ali kontrola daha je sredstvo za stvarno upražnjavane pranajame.

 I kada se konačno dokopamo Sebstva, mi spoznajemo da to sebstvo može biti samo jedno .