субота, 14. фебруар 2015.

Hiljadulisni lotos
Cakre predstavljaju sedam stepena covekove svesti i sedam centara vitalne energije.
Redom objasnjenje za svaku, od glave na dole.
Psihicki centri (PC) i fizicki analogi (FA)
1. (PC) Sahasrara padma - Element duh - Slemeni slog OM - Spektar svih boja; (FA) Mozak/voljni nervni sistem - epifiza
2. (PC) Ajna cakra - Element um - Slemeni slog kratko A - Boja - indigo plava. (FA) Medulla oblongata - autonomni nervni sistem - hipofiza
3. (PC) Visuda cakri - Element eter - Semeni slog HAM - boja ljubicasto;  (FA) Plexus cervicus - disajni sistem - tiroida
4. (PC) Anahata cakra - element vazduh - Smenei slog Yam - Boja zeleno-plava; (FA) Plexus cardiaticus - Cirkulatorni sistem - Timus
5. (PC) Manipura cakra - Element vatra - Semeni slog Ram - Boja zuto; (FA) Plexus epigastricus (Slora plexus) - Vegetativni sistem - Pankreas
6. (PC) Svadhistana cakra - Element voda - Semeni slog Vam - Boja oranz; (FA) Plexus hypogastricus - Unutrasnji organi - Nadbubrezna zlezda
7. (PC) Muladhara cakra - Element zemlja - Semeni slog Lam - Boja crveno; (FA) Plexus pelvis (Sacral plexus) - Polna zlezda

U nekim zapisima stoji da u telu postoji oko 88.000 manjih centara, posto su suptilnog karaktera one su u sklopu sebi slicnih nematerijalnih elemenata - akashom, pranom i nadama.
Postoji takodje i veliki broj razlicitih tekstova o cakrama i njihovom mestu. To proizilazi zato sto se autri teksta nalaze na razlicitim nivoima, a i cakra jedne iste osobe se u toku dana nalazi na razlicitom mestu. Atribute koji se pripisuju cakrama ne treba uzimati doslovce, takodje, ni funkcije endokrinih zlezda i nervnih spletova, pleksusa, ne treba identifikovati sa cakrama posto su one samo zamisljanji psihicki organi.

Lotos - Svaki od psihickih centara oznacen je sa lotosovim cvetom ciji broj latica predstavlja njegovu potencijalnu snagu. On ima svoj seme slog, bidju, svoj osnovini element, svoju simbolicnu zivotinju, prenosioca osnovnog elementa. Pored toga ima i svoje bozanstvo iz hindu-tantrickog panteona i svoju odredjenu boju.

O Cakrama ponaosob:

Muladhara Najnizi centar koji je smesten u korenu kicme, elemet zemlja. Prema fiziologiji odgovara sakralnom pleksusu. Ona kontrolise nize udove, kosti, zube i nokte, kao i culo mirisa. Na ovom nivou energije koje se manifestuju u coveku imaju najsporiju frekvenciju vibracije. Ova koren-cakra, kako se jos cesto naziva, smestena je izmedju anusa i polnog organa, ima cetiri lotosove latice. Glavni semeni slog je LAM. Semena opna sadrzi zuti kvadrat sa trouglom, vrhom nadole; element je zemlja, prenosilac - Indrin slon, a bozanstvo - Brahma.
Latentna energija ovog centra je predstavljena kao uspavana boginja Kundalini, boginja Shakti, otelovljenje potencijalne prirode, cije dejstvo moze biti kako bozansko tako i demonsko; stoga uvek uz budjenje ovih latentnih snaga ide i upozorenje. 

Svadhisthana elemet je voda, kontrolise organe za razlaganje i izlucivanje, unutrasnje organe repordukcije kao i culo ukusa. Smestena je na kraj kicme, kod repica, oslikana sa sestolisnim lotosom, ova cakra je nekada smatrana sedistem kundalini. Semena opna sadrzi beli poukrug ili polumesec, zbog toga se ova cakra u magijskim ritualima simbolizuje tamnu stranu Meseca, odnosno boginju Kali - destruktivan aspekt Shakti. Glavni slog je VAM, simbol element je voda, prenosilac krokodil, a bozanstvo Vishnu.

Manipura Nalazi se tacno ispod pupka. U prevodu na sanskrit mani znaci dragulj a pur grad; manipura bi se mogla prevesti sa 'grad dragulja' zato to je pranska energija veoma jaka u ovom centru. Njen element je vatra, iz cega proizilazi toplota, ekspanzivnost, zivost, vedrina individue; ona je u vezi  sa culom vida. Oznacena je desetolisnim lotosom, njena semena opna sadrzi crveni trougao sa glavnim semenim logom, bidjom, semeni slog je RAM, prenosilac je sivi ili ridji ovan, a bozanstvo Rudra.

Anahata Centar koji odgovara srcu, ciji je element vazduh ili vetar. To je srcani pleksus, splet simpatikusa koji kontrolise upravlja organima za disanje, krvnim sudovima i srcem kao i culom dodira. Ova cakra oznacena je kao dvanaestolistni lotos, njena semena opna sadrzi sivoplav heksagram sa glavnim semenim slogom YAM. Osobenost joj je kretanje zbog cega kao simbol prenosioca ima jelena; bozanstvo je Isha. Anahata je sediste puruse, duse, esencije coveka a takodje i u svesti coveka, djivatme.

Visuda U tri visa centra spada vishuda cakra, kojoj odgovara splet plexus cervicus, koji zajedno sa misicnim spletom plexus brachial kontrolise gornje udove. Sanskritksa rec vishuddhi znaci prociscavanje, otuda se ova cakra smatra za prociscujucim centrom. Iz visude, smestene iza grla, potice sposobnost govora i moc mantricnkog sloga. Ona je oznacena sa 16 lotosovih latica na kojima su upisani svi samoglasnici sanskritske azbuke. Njen suptilini element je eter koji se podudara sa pojmom prostora, akasom. Glavni semeni slog ja HAM, u belom krugu ucrtanom u trouglu nalazi se simbolicna kapljica; prenosilac je beli slon a bozanstvo Sadashiva.

Adjnja Sediste uma i misaonog procesa. Smestena je na vrhu kicme u centru glave u oblasti produzene mozdine - medulla oblongata - i epifize a spolja je oznacena kao tacka izmedju obrva. Adjnja kontrolise funkcije svih organa cula. Imako ima samo dve latice, ona pripada svetu hiljadulisnog lotosa, sto potvrdjuje slog OM upisan u njenom trouglu. Sanskritska rec ajna znaci naredba, cime se objasnjava osobenost ove cakre: visoko svesnost u kome um/misao moze da upravlja komunicira sa umom/mislju druge osobe. Bozanstvo je Paramasiva. 
Adjnja ima vise imena a najpoznatija je pod imenom "TRECE OKO". kao i oko intuicije ili oko spiritualne vizije kojima mogu da se vide dogadjaji iz spoljasnjeg i unutrasnjeg sveta; 'bozansko oko' je put kroz koji Shiva tj svest prociscava. Najopstiji naziv je 'trece oko' koje ima svako, samo ono u ogromnoj vecini ostaje nepoznato i izvan upotrebe. Budjenje adjnje je preduslov za prosirenje uma bez cega se ne moze steci mudrost niti prodreti u dublje slojeve sopstvenog bica.
Postoje razlicite metode za otvaranje treceg oka. Neki stari narodi su to cinili na drastican nacin, a prema skorasnjim izvestajima ta tradicija se jos uvek odrzava. Na Tibetu, se i danas vrse specijalne operacije busenjem ceonog dela lobanje svrdlom i ubacivanjem klina izmedju obrva koji se nakon odredjenog vremena vadi. Ovim se navodno postize da tako operisana osoba, koja je i inace izuzetno obdarena psihickim svojstvima, moze da cita misli druge osobe, da sazna proslost, da predvidja buducnost - uopste da stekne natculne percepcije.
Ove radnje su uglavnom simbolicne radnje, jer je svaka prislila sto dolazi spolja suprotna sustini ucenju yoge. Izuzetne moci koje posveceni jogin postize, dogadjaju se u njemu samom misaonim porocesom,  samodosiciplinom i dugotrajnim spiritualnim razvojem. Savremenoj nauci, razni fenomeni kao sto su ekstrasensi, psihotronicari, bioenergeticari i dr ne predstavljaju nikako cudo. Utvrdjeno je da se aktivnoscu mozdanih neurnona stvara biostruja koja u vidu talasa moze jace ili slabije da dejstvuje i bez materijalnog prenosioca. Uskladjivajem mentalne frekvenicje i talasne duzine jedne, sa istim mentalnim nivoom druge osobe, moze se uspostaviti neposredni kontakt. Na taj nacin se moze delovati na druge, kao i primati od drugih, kako pozitivni tako i negativni uticaji.

Sahasrara - sahasrara, sediste Shive, ciste svesti u kome svetli hiljadu sunaca, oslikana je kao hiljadulisni lotos. Smestena je na teme glave, ona odgovara polozaju epifize. U njoj se zbivaju najucestalije vibracije koje slikari predstavljaju u obliku oreola koji okruzava glavu duhovno visoko razvijenih i svetih ljudi. Otuda je, smatra se nastao obicaj brijanja glave kaludjera. Sahasrara predstavlja beskrajnu raznolikost manifestacija suptilnog tela. Ona je iznad iskustva: onaj koji posmatra - akt posmatranja - i predmet posmatranja, odnosno iskustvo, stapaju se u jedno. Smatra se najvisom cakrom jer se u njoj spajanjem Shive i Shakti ostvaruje vrhunsko blazenstvo ciste svesti. Ovo spajanje je oznaceno belim otiskom Shivinog stopala, a crvenim Shaktinog. Ukrstanjem dva trougla predstavljaju jedinstvo Shive i Shakti. Njen semeni slog , bidja je OM. Iskustvo sahasrare ima razlicita imena: u budizmu se zove nirvana, u hinduizmu kaivalya, turiya, nirvikalpa i druga. Sufi ga nazivaju baqua, hriscani nebo, kabalisti Ain Soph. U mnogih naroda to je 'sedmo nebo' kojim se iskazuje najvisi domet duhovnog iskustva i potpunog blazenstva.

Kao sto sam vec napisala pored ovih sedam postoji jos jedan izuzetno suptilan centar, to je bindu. Tacka bez dimenzija, koja se nalazi u sredistu Meseca, na pola puta izmedju adjnje i sahasrare. Bindu se takodje naziva i nula, suia, a najcesce ima znacenje kapljice koja pada. To je nektar koji neprestano kaplje iz saharare i 'navodnjava' zivot. Osnovno znacenje bindu je seme, cestica, tacka, vadjra (dijamant), semen ili sperm, sto asocira na beskrajno malu tacku neogranicenih potencijala. 

Takodje, prema tantrickim tekstovima postoje 13 tacaka koje su najznacajniji od 88.000. Pored ovih sedam postoje jos i: hrit, 8 latica pripojen je anahati; talu sa 12 latica nalazi se na vrhu kicmenog stuba; indu i manas sa po 16 latica pripojene adjnji; nirvana ima 100 latica i pripojena je sahasrari i sesta tacka guru sa 12 latica koja je ustvari nizi oblik sahasrare.

Mada su razlicito formulisane i objasnjavane cakre su poznate duhovno manje ili vise prosvetljenim ljudima. Njihov broj se ponekad podudara a sustinski smisao ostaje isti; u gruboj, opipljivoj masi covekovog tela obitavaju suptilni elementi koji prevazilaze okvire materijalnog.

четвртак, 12. фебруар 2015.

Izvor i osnova univerzuma

0 komentara
Vede dijele znanje u dvije kategorije: – znanje o materiji i znanje o duhu – oba znanja su bitna jer se dopunjuju – znanje o materiji je neophodno da bismo dostigli duhovnu spoznaju.
Proučavanje kozmogonije uključuje osnovne komponente univerzuma – 5 glavnih objekata proučavanja su stoga:
1) Bog – Svevišnje Biće – Param Puruša – Vrhovna Svjesnost – izvor svega što sačinjava Univerzum;
2) Puruša, atman – vječna duhovna iskra koja predstavlja suštinu ljudske ličnosti;
3) Prakriti – Priroda sa svojim sastavnim dijelovima, gunama i zakonima;
4) Kala – vrijeme;
5) Karma – zakon akcije i reakcije koji je odgovoran za seljenje duhovne iskre iz jednog oblika do drugog, iz jednog tijela u drugo.
Imamo 4 velika postulata – na kojima se zasniva stvaranje kozmosa i života:
1) Postojanje Vrhovnog Bića – izvor svega što sačinjava Univerzum;
2) Postojanje individualnog bića, duhovnog po prirodi koje predstavlja suštinu svih ličnosti;
3) Postojanje intimnog odnosa između individualne i Sve- Duše;
4) Postojanje proporcionalnog odnosa između uslova života svakog organizma, nivoa razvoja njihove svjesnosti i njihove trostruke prirode.
Ove osnove su po svojoj prirodi intuitivne i predstavljaju osnovne zakone univerzuma i od njih nastaje Univerzum.
Brahman kao konačna realnost Izvor sveg postojanja, kažu Upanišade, je jedinstveni osnovni Princip, vječna i nepromjenljiva Realnost čije su osnovne karakteristike vječno postojanje, svjesnost i blaženstvo. Taj izvorni Energetik je u potpunosti samodovoljan.
Ovaj entitet koji veliki Zapadni teolozi zovu «Duh», ima različita imena u različitim spisima Vedske Tradicije: Upanišade ga zovu Brahman, Samkhya – Purušotama, Rig Veda i Tradicija Yoge – Puruša ili Param puruša. Postoje i druga imena kao što su Paramešvara i Paramatma – prisutan u svakom atomu. Brahman je neposredna ekspanzija duhovne energije koja se opisuje kao izvor sveg postojanja – najuzvišeniji energetski Entitet. U Brihadaranyaka Upanišadi nalazimo čuveni stih, pun duhovnih značenja – om purnam adah purnam idam…
Bog je Vrhovna Osoba, savršen i potpun. Što god emanira iz Njega, kao što je ovaj pojavni svijet, sačinjava cjelinu koja je sama po sebi potpuna. A kako je bog Apsolutan, On ostaje potpuna cjelina čak iako toliko mnogo potpunih entiteta emanira iz Njega. Atman, jastvo (sebstvo) Osnovne karakteristike duše su sat –vječnost, ćit- potpuna svjesnost i znanje i ananda – potpuno blaženstvo. One su neodvojive od duše iako mogu biti prekrivene. Atman je osnova ljudske ličnosti i različit je od tijela i uma.
Atman je prirode Čiste Svjesnosti i daje život i osvjetljava tijelo i um – kao što Svjesnost prožima čitav univerzum i oživljava materiju. Duhovne iskre su ivična energija (duhovna ali pod utjecajem prakriti) i imaju slobodnu volju. Samo između pravog Sebstva i pravog Sebstva možemo razmijeniti vječni odnos – odnosi zasnovani na tjelesnom nivou su privremeni i prolazni. Svaki atman je božanska iskra, djelić i čestica Boga, Njegova jedinstvena i posebna kreacija. Iako je po svojoj supstanci sličan sa drugima ipak posjeduje svoju jedinstvenost.
Ljudsko biće je dragulj božanske kreacije, jer je napravljeno nalik Bogu. Razlike među ljudskim bićima su u ponašanju, senzitivnosti i odnosima i zavise od nivoa svjesnosti. Za mudraca, duhovno biće je uvijek isto, ima istu vrijednost i dostojanstvo. Zato sveci, i na Zapadu također, imaju dobre odnose čak i sa divljim životinjama – ukazivali bi poštovanje svima. Kriminalac nema različitu dušu od sveca, već samo različite načine osjećanja, mišljenja i djelovanja. Mentalno poremećena osoba i osoba koja je liječi, pacijent i doktor, nisu različiti u svojoj suštini već samo u njihovoj mentalnoj organizaciji i načinima funkcioniranja.
Prakriti Samkhya navodi da je čitava kozmička manifestacija jedinstvo puruše (živog bića) i prakriti (prirode, materije). Ova dva predstavljaju dvije energije Param puruše – antaranga i bahiranga. Prakriti pripada vanjskoj energiji i kao takva podložna je promjenama i prostorno – vremenskim ograničenjima. Stoga ovaj svijet predstavlja prolazno mjesto.
Materijalna energija je također božanska energija, jer emanira od Čiste svijesti, ali ona ne postoji kao nezavisna supstanca. Ovaj svijet je toliko savršen da izgleda kao da je sam-manifestiran i da djeluje nezavisno kroz vrlo precizne matematičke zakone, koji uzrokuju mnoge mehaničke procese koji se događaju u prirodi, naizgled bez vodstva više inteligencije.
Čitav ovaj sistem usklađen je tako da pruži polje aktivnosti uslovljenim živim bićima, kao velik laboratorij, a živa bića (duhovne iskre) dobivaju odgovarajuće grubo i suptilno tijelo u skladu sa željom za iskustvom. Nakon takvog iskustva, kada duša ponovo oživi svjesnost svoje duhovne prirode i prirode materijalnog svijeta, prestaje uslovljavajuća energija prakriti. Prakriti je vječna samo je nekad ispoljena a nekad ne.
Prakriti nema moć da sama odlučuje, da se sama kreće i aktivira i stoga joj je neophodan vanjski poticaj.
Beskrajni univerzum, budu ći da je sadržan u ovom naizgled vanjskom nebu,također se nalazi u umu. Čak i veliki Bogovi koje obožavaju poklonici, i njihova nebeska carstva, postoje jedino u umu. To božanstvo za koje se misli da je različito od poklonika, samo je relativno stvarno. Istinsko Božanstvoje u Stvarnosti, u kojoj su obožavalac i obožavano jedno.
Fizički Univerzum predstavlja grubi oblik. Suptilni oblik je um, a još suptilniji od uma je ātman.
Svi objekti u Kozmosu su organi u Višnuovom tijelu. Stoga nitko ne treba gajiti bilo kakvu odbojnost spram bilo čega u Univerzumu. Ne treba mrziti nikoga, jer je isti Bog prisutan u vama kao i u svemu ostalom u Univerzumu. Kozmos ima tri oblika: grubi, suptilni i kauzalni.

Ostali članci u kategoriji: “Vede”





Opšti pregled stvaranja
Prema Stjuartu Sverdlovu

Um Božiji je sve što jeste, postoji u stanju bezvremenosti, bez početka i kraja. Ovo je predstavljeno kao Alfa i Omega, opisano u vidu kruga. Pošto Um Božji postoji u bezvremenosti, sve misli postoje simultano. Koje ćemo misli ili ideje biti svesni, zavisi od toga gde je fokus uma usmeren.
(Fokusiranje uma očitava i aktivira određene misli koje već sve postoje simultano. Misli nisu naše, mi ih samo koristimo. Kod stvaranja postojanja SVE je stvoreno u tom bezvremenom činu, ništa novo ne može da nastane, jedino može da se aktuelizuje iz potencijalnog u aktuelno stanje. Sve što uopšte može da postoji, već postoji oduvek. Mi ne vidimo to sve stvoreno jer ono postoji na više dimenzija, a svest nam je sužena na ono što je u njenom vidokrugu. Svesni smo samo onoga na što fokusiramo svoju pažnju. Fokus naše pažnje ide s jednog predmeta na drugi i to nam daje iluziju vremenske linearnosti. Subjekt svojom svešću i delanjem samo aktuelizuje različite aspekte stvaranja sve dok nakon dovoljno takvih iskustava ne nadiđe svoju subjektivnost i aktuelizuje sebe i postane ono što jeste: oličenje svega. Mi se razlikujemo od svega stvorenog, pa i od misli, zato jer nismo stvoreni. Za razliku od svega, mi smo oličenje onoga koji stvara.  -  Primedba I.A.)
Sve što jeste postalo je svesno samog Sebe i istog momenta je shvatilo da je Jedno. Ono je želelo odgovor, reakciju od svojih misli i zbog toga je ono obuhvatilo samog Sebe. Istog momenta se Hristova svest pojavila. Um Božiji je postao svestan svoje sposobnosti da kreira i da se širi unutar Sebe. Ovo je sve što je Bog ikada uradio. 

Biblija kaže da je na početku bila Reč, i da je ta Reč bila Bog (Jovan 1:1) To znači da je Bog imao misao koja je bila jedna (’Ja jesam’) i koja se proširila i postala sve druge. Ta misao se može predstaviti pomoću zvuka. Vibracije tog zvuka se šire i stvaraju sve realnosti. Hristova svest je bila prva misao u Božjem Umu. Na ovaj način Božji Um razmišlja i prima odgovore, a ipak sve to sačinjava Jedan Um. Prva misao predstavljena je Hristovom Frekvencijom i ovo je veza između Božjeg Uma i svega ostalog. 
Prva emanacija Hristove frekvencije je bila Anđeosko područje. U početku su bila samo 2 tipa anđela: Anđeli i Arhanđeli. Obe grupe su bili Božji izaslanici, kreirani iz emanacije Hristove frekvencije. Ova frekvencija je identična Božjoj zato što jedino isti može isto da kreira. Ono što Jeste samo stvara kreacije koje su proizvodi izvora, tj. samog sebe. Ne postoji ništa, bilo gde, a da nema sve atribute Boga. Kad god je postavljeno pitanje u Božjem Umu, istog momenta se dobije odgovor, balansiranjem obe, pozitivne i negativne energije, jer jedno ne može da postoji bez drugog. Onog momenta kada Božji um misli, istog momenta dolazi do stvaranja; ne postoji vremenski proces u savršenom Božjem Umu, jer je on uvek potpun. Zato postoji stanje bezvremenog blaženstva. Kreacije Božjeg Uma su beskonačne. Postoje 3 nivoa egzistencije: Božja, Hristova svest i Anđeosko područje, koji su predstavljeni simbolično brojem 3, savršenim, harmoničnim postojanjem. Ovo je Sveto Trojstvo.

Jedna od najveličanstvenijih kreacija u Anđeoskom području je bio entitet po imenu Lucifer, predivan Anđeo koji je dobio ime po svetlosti. To je bila misao nastala iz dela Božjeg Uma koji je manifestovao lepotu, svetlost i savršenstvo. 

Lucifer, koji je bio stvoren unutar Božjeg Uma, bio je toliko moćan i fantastičan da je počeo da razmišlja ’Ja sam uradio’. Istog momenta kada je Lucifer pomislio reč ’Ja’, počelo je odvajanje, jer nikada pre toga nije u Božjem Umu postojala misao koja je bila kontradiktorna. Pošto uvek postoji trenutan odgovor za sve misli i pitanja unutar Božjeg Uma, Luciferova jedinstvena misao je kreirala odvojenu realnost (fizičku realnost). Čak iako je ovo bio odgovor unutar Božjeg Uma, Lucifer je pomislio ’Ja sam kreirao’. On je svoju kreaciju pokazao ostalim Anđelima koji nikada pre nisu verovali da je za stvaranje moguće da se odvoji od Božjeg Uma. To je bio početak konfuzije. 
Pošto je sav Um jedan, a 3 je simbol savršene kreacije, jedna trećina je sledila Lucifera. Božji Um je sledio logičan proces i automatski je shvatio da je korekcija neophodna. Pošto sve misli dopuštaju odgovore/reakcije, došlo je i do reakcije na konfuziju koja je nastala od 1/3 koja je verovala u izdvojenost. Što je bila veća konfuzija, veća je bila iluzija odvojenosti. Kako se svest o Izvoru smanjivala, tako je preostalih 2/3 reagovalo na ovu konfuziju tako što je stvoreno pokolenje od njih kako bi se sve ponovo izbalansiralo. Kreiran je novi nivo egzistencije koji se danas zove nivo neorganskih bića (ET) na suptilnijim dimenzijama (eter i astral) i organskih bića na fizičkoj dimenziji sa čovekom na vrhu tog stvaranja. Čovek je mikrokosmos ili oličenje svih Božanskih svojstava u fizičkom telu, on je predviđen da bude individualno oličenje Duha Božjeg. Radi boljeg objašnjenja, taj pozitivni deo je stvoren radi spasavanja, kao kad hoćete da spasete osobu koja se davi, morate skočiti u vodu da je spasete jer znate da plivate.

(Trećina koja je sledila Lucifera stvorila je najpre demone na suptilnim dimenzijama, a zatim i negativna vanzemaljska bića na fizičkom planu (Reptoide, Greyse), kojima je zajednička osobina da se hrane tuđom energijom. Pod njihovom kontrolom su i ljudska bića koja nemaju svoju volju, svest i karmičku zrelost.  I. A.)

Kako su kreirani novi nivoi egzistencije, Božji Um reaguje/odgovara sa novim izaslanikom na svakom nivou, koji se zajedno zovu Anđeoska Hijerarhija. Lucifer, tako nazvan od strane Božjeg Uma, preimenovao je sebe jer je verovao da je jednak samom Bogu. Na hebrejskom jeziku, koji je zapravo vanzemaljski jezik, Lucifer je sebe nazvao Satana(el). Slova ovog imena na hebrejskom predstavljaju aktiviranje Kundalini, koja služi da izbalansira aktivnost lečenja ili korekcije, odnosno ravnoteže svih sukoba (kasnije je Satana lažno predstavljen ka ’protivnik’). Satana je tražio način da dokaže da on može da kreira realnost nezavisno od Božjeg Uma. Pošto je Sve što Jeste sam Božji Um, i ništa ne može da postoji izvan njega, dokazivati da možeš da budeš izvan Svega što Jeste je zapravo dokazivanje apsurdnog ili nemogućeg. Iz ovog razloga je umna šema Satane jednaka ludosti. Ovaj apsurd se zove Ego. To je fikcija ili iluzija.

Ego označava Energiju Boga u Prostoru. Reč ’prostor’ se odnosi na fizičke realnosti zato što to nije stvarno, postoji samo kao hologram iluzije. Spasenje je reakcija koja je bila programirana u fizičku stvarnost od strane Božjeg Uma kako bi se uklonila iluzija. Da ponovimo, svaka misao ima odgovor/reakciju u Božjem Umu. Jedinstvena misao može da kreira čitave univerzume koji se nazivaju alternativne realnosti. 

Samo sveukupnost Božjeg Uma može simultano da bude svesna beskonačnog broja alternativnih realnosti. Postoji samo jedna jedinstvena misao unutar Božjeg Uma. Kako čovek shvata ovu misao određuje njegovu realnost i identitet. Ako ovu misao doživljava kao nešto odvojeno od sebe, onda Božji Um može da se razbije na 9 aspekata ili funkcija. Ovo predstavlja 9 nivoa realnosti sa 10-tim aspektom Božjeg Uma. Svaki nivo ima i pozitivne i negativne strane, stvarajući na taj način balans. (Deset sefirota Drveta života u Kabali; devet otvora na čovekovom telu sa desetim, fontanelom ili ’Brahminim otvorom’ na temenu glave. I. A.)

Takođe
 iz Božjeg Uma emanira 12 zračenja koje se ponekad zovu frekvencije energija koje podržavaju ovih 9 funkcija (12 tipova karaktera čovekovih o kojima uči astrologija). Kako je svaki niži nivo egzistencije bivao uspostavljen, tako je svaki nivo postajao manje svestan njegovog Izvora. Aspekt Božjeg Uma je konačno bio uklonjen tako da je u momentu kada je fizička realnost potpuno uspostavljena, ostalo samo 7 slobodnih frekvencija. U ljudima su one sačuvane kao 7 čakri u fizičkom telu. Ukupna manifestacija energije za određeno telo je predstavljena njegovom frekvencijom.

(Izvorna ljudska bića sve su više gubila vezu sa božanskim izvorom čije su oličenje bila, sve su više propadala usled inercije, kao deca bogatih roditelja, sve su manje cenila ono što su dobila, izvor i smisao svoga postojanja. Da bi se krug emanacije Božijeg uma kroz sva iskustva dovršio, propadanje ljudsko zaustavilo i božanski smisao čovekov postigao - stvoren je čovek na Zemlji od genetike svih ljudskih rasa sa ciljem da njegov razvoj ide odozdo naviše, od materije ka Božanskom. Ljudi drugih zvezdanih sistema (Plejade, Tau Ceti, Procyon, Eradanus…) koji potiču sa Lire, proistekli su od Božanskog. Čovek na Zemlji predstavlja povratak ka Bogu.
Put povratka ugrađen je u njegove gene i energetski sistem čakri. – Primedba I.A.)


Stvaranje individualnih bića

’Kako je gore, tako je i dole’. Šta ovo zapravo znači? Ovo znači da se nematerijalni svet kao u ogledalu preslikava u fizičkoj realnosti, zakoni koji postoje u nefizičkim ravnima reflektuju se otelotvorenjem na fizičkoj ravni. U duhovnom svetu, samo um i misao postoje. Kada se ovo filtrira kroz svet materije, formira se simbol kako bi predstavio misao, kreirajući fizičku realnost. Fizička tela se stvaraju pomoću DNK, koja je fizičko dekodiranje umne šeme i ima vezu sa individualnom dušom od koje je i došla. DNK je u obliku spirale/lestvica koje su zajedno u lančanoj formi, simbolično predstavljajući kretanje kroz vreme, instrukcijske kodove programiranja i zatvor u fizičkoj realnosti. DNK sadrži poruke svega onoga sto se pre toga dogodilo. 

U bezvremenosti, svi događaji i svi životi postoje simultano. Kada jedan postane deo vremena i prostora (linearnog vremena), onda on postane nesvestan svih drugih dešavanja osim onih koji se dešavaju u sadašnjosti. Svi prethodni događaji za taj um su sačuvani u formi DNK kodova, i na taj način čine vezu sa prošlošću i stepenicu ka budućnosti. 

Oni koji su kreirali čovečanstvo su pre-programirali ljudsku rasu sa neophodnim instrukcijama kako da prevaziđu iluziju fizičkog sveta kroz mnoge živote i generacije. Kada se određena grupa instrukcija oslobodi unutar DNK, uobičajena procedura otključava sekvencu koja zatim sledi sistem čakri. 
Kada instrukcije dosegnu do 7-me i poslednje čakre, individualna duša se aktivira i vise nije zarobljena mentalno u vremenu i prostoru, i na taj način ona prevazilazi ludilo razmišljanja Leve hemisfere mozga. Ponekad se dogodi prerano otvaranje grupe instrukcija, i to dovede do toga da se osoba aktivira pre vremena koje je bilo namenjeno. (Ovo može biti izazvano spolja, od strane demona ili negativnih vanzemaljaca kako bi se time oslobodila velika količina emocionalne energije kod čoveka i bila iskorišćena za njihove svrhe, sam čovek nije ni svestan ovog procesa. Ispravno buđenje kundalini energije je samo ono sa punom svešću i voljom čovekovom, njegovom zrelošću. I.A.)

Svaka ćelija svakog tela sadrži sve DNK instrukcije tog tela, što je dokaz holografske iluzije fizičke stvarnosti. Hologram se sastoji od miliona komponenata, svaki jedan drugom toliko identičan da kada se stave zajedno, formiraju celu sliku. U bilo kojem delu holograma može se videti celokupna šema. Tako je i sa DNK. Svako bilo kada može da pročita u svom DNK celu svoju istoriju unazad do početka svojeg putovanja kroz vreme i prostor. Uzorci DNK čak i od onih koji su umrli pokazuju genetske kodove i instrukcije te osobe. Bilo koji uzorak DNK iz bilo kojeg vremenskog perioda daje podatke za rekonstruisanje tela od kojeg ta DNK dolazi. Ovo je zapravo osnovni princip kloniranja. Kada je Isus rekao "Vi ste od ovog sveta, ja nisam od ovog sveta" (Jovan 8:23), on je time u određenom smislu između ostalog hteo da kaže da mu više nije potrebno da se oslanja na svoje DNK instrukcije zbog toga što je njegova umna šema sama od sebe kreirala pravu realnost; dakle, nije više potrebno fizičko kodiranje. 

Kada se oslobode DNK instrukcije, one se prenose sve do pinealne žlezde kako bi se procesirale. Ako je pinealna žlezda u debalansu, onda se instrukcije prenose do onog dela mozga koji je dominantniji. Ako su te instrukcije primljene od strane Leve hemisfere mozga, onda su one primljene egoistično i sa veoma teškim lekcijama. Ako su primljene od strane Desne hemisfere mozga, onda se te instrukcije procesiraju duhovno i bez teških lekcija. Ako je pinealna žlezda u balansu, instrukcije prate najmanje ograničeni put, pa naučena lekcija balansira duhovnu i fizičku prirodu stvari. Razumevanje se manifestuje u umnoj šemi gde se lekcije prevode u novi DNK kod za budućnost.
Lekcije se ponekad otkrivaju u snovima ili stanjima meditacije umesto u fizičkoj realnosti, što znači da je Desna hemisfera mozga dominantnija. Međutim, ako je Leva hemisfera mozga dominantnija, tada će se lekcije projektovati u fizičkoj realnosti kreirajući fizičke lekcije ili iskustva. Na isti način kao što je reakcija na svako pitanje odgovor u nekoj fizičkoj realnosti, tako je i projekcija unutar ove fizičke realnosti odgovor od strane druge osobe koja se složila da postane učitelj. Bez obzira šta se događa, da li se neko iskustvo ocenjuje kao dobro ili loše, budi zahvalan na toj lekciji i oprosti onima koji su se složili da donesu iskustvo, čak iako ti se to ne sviđa. Kada ti se ne sviđa ono što vidiš, jedino možeš to u sebi da promeniš. Ti samo vidiš u drugima ono što postoji unutar tebe. Pošto Hristova svest postoji u svakome, to je sve što bi trebao da vidiš u svakome (ovo nema veze sa crkvenim Isusom niti hrišćanstvom, ovo je nivo koji sadrži tvoju nad-dušu (oversoul) ). Ako očekuješ nešto što je zlo, to je ono što ćeš videti. Ako veruješ da možeš biti povređen, onda ćeš to i biti. Božji Um ti prosto daje sve što sam tražiš, zato budi oprezan u pogledu stvari za koje moliš.

Reinkarnacija je iluzija linearnog vremena. Sva dešavanja su simultana i bezvremena, pa kako to onda da postoje akcija i reakcija. Ako je dete rođeno slepo, ili ima naslednu bolest, kako ovo može biti zaslužena kazna za nedelo počinjeno u prošlom životu, ako se taj prošli život događa upravo sada? Zapravo, u ovom slučaju umna šema postoji simultano u oba života, a ovo je samo fizička manifestacija toga. Jednostavno rečeno, nemoj se odreći svoje moći u prošlosti, prošlost ne postoji, to je iluzija. 

Proučavaj vezu između instrukcija DNK i projekcije umne seme. Oni su dve zasebne stvari, ali funkcionišu kao ruka u ruci. DNK se formira uz pomoć umne šeme individue kao i od instrukcija koje su date u takozvanoj "prošlosti". Kada se DNK otključava, a instrukcije se prenose u pinealnu žlezdu, hipofizu, dolazi do razumevanja tih instrukcija i do proširivanja istih, ili dolazi do postavljanja pitanja i projektovanja. Alternativno, umna šema kroz misao projektuje iskustvo koje se onda apsorbuje i enkodira u DNK za buduće generacije. 

Kada je iskustvo projektovano, tada možeš da vidiš tvoju umnu šemu na delu. Tada individualna duša kaže: "Ova umna šema mora da se koriguje jer joj se ne sviđa ovo iskustvo". Osuda iskustava na dobra i loša je nepravilna, jer ljudska bića ne mogu da sude o tako nečemu. Ljudska bića su zarobljena u fizičkoj realnosti upravo iz ovog razloga, jer samo Hrist može da sudi kroz Svetog Duha (tvoju Nad-Dušu). 

Da bi sudio o nekome ili nečemu, moraju se znati i razumeti svi prethodni procesi te osobe ili događaja na svakom nivou realnosti, i mora se biti sposoban da se vidi prava realnost iza svega toga. Nijedno ljudsko biće ovo ne može. Postoje samo iskustva i lekcije koje su naučene. Uobičajene umne seme postoje za individue, porodice, nacije, planete, pa cak i galaksije. Iskustvo biva privučeno ka čitavom svetu kako bi se korigovala kolektivna umna šema. Zbog toga postoje DNK instrukcije iste za celu rasu. Zato čitavim svetovima može da sudi jedino Bog. 
Ljudski DNK se sastoji od 23 para hromozoma, što je jednako 22 plus 1 (Božji Um). Poslednja hromozomska veza je put ka Božjem Umu od fizičke realnosti i nikada se neće moći otključati od strane ljudskog bića. Jedino je to moguće direktnom intervencijom Božjeg Uma, koji može da otvori zadnju grupu instrukcija koja teže ka savršenstvu kako bi uklonila iluziju.












DUHOVNO UPUTSTVO
(Upade{a Manjari)
Prvo poglavlje
UPUTSTVO (Upade{a)
1. Koja su obele`ja istinskog u~itelja (Satgurua)?
 Postojano obitavanje u Sopstvu, gledanje na sve istim o~ima, nepokolebljiva hrabrost u
svakoj prilici, na svakom mestu i u svakoj okolnosti, itd.
2. Koja su obele`ja istinskog u~enika (satsisye)?
 Jaka ~e`nja za odstranjenjem `alosti i postizanjem radosti, i jaka odbojnost prema svim
vrstama svetovnog zadovoljstva.
3. Koje su karakteristike uputstva (upade{e)?
 Re~  upade{a zna~i: 'blizu mesta, odnosno sedi{taÊ (upa-blizu,  de{a-mesto, odnosno
sedi{te).  Guru, koji je otelovljenje onoga na {ta se ukazuje izrazima  sat, chit, i ananda
(postojanje, svest, bla`enstvo), onemogu}uje u~eniku, koji je usled svog prihvatanja obli~ja i
objekata ~ula zastranio od svog istinskog stanja, te je posledi~no tome pogo|en i no{en
radostima i `alostima, da to nastavi, i ustaljuje ga u njegovoj sopstvenoj prirodi bez
razlikovanja.
Upade{a tako|e zna~i prikazati udaljeni objekat kao da je  sasvim blizu. U~eniku se
ukazuje kako je Brahman, za koga on veruje da je udaljen i razli~it od njega, blizu, i ne
razlikuje se od njega samog.
4. Ako je istina da je Guru ~ovekovo Sopstvo (atman), koje na~elo le`i iza u~enja koje ka`e
da, koliko god da je u~enik u~en i koje god okultne mo}i posedovao, ne mo`e da postigne
samospoznaju (atma-sidhi) bez Guruove milosti?
 Iako je apsolutna istina da je  Guruovo stanje, stanje ~oveka sâmog, Sopstvu, koje je
postalo individualna du{a (jiva) putem neznanja, veoma je te{ko da spozna svoje istinsko stanje,
odnosno prirodu, bez milosti Gurua.
 Svi nemiri se elimini{u samim prisustvom Gurua. Ukoliko bi on rekao onom ko oholo
tvrdi da je video drugu obalu okeana u~enja, ili onom ko oholo tvrdi da mo`e izvesti dela
koja su skoro nemogu}a, „Da, ti si nau~io sve {to treba nau~iti, no, da li si nau~io da
spozna{ sebe? A ti, koji si sposoban da izvodi{ dela koja su gotovo nemogu}a, da li si ti
video sebe?‰, oni bi pognuli svoju glavu (osramo}eni) i ostali nemi. Tako je o~igledno da
samo milo{}u Gurua, i nikakvim drugim postignu}em, mo`emo da spoznamo sebe.
5. Koja su obele`ja Guruove milosti?
 Ona su izvan dometa re~i i misli.
6. Ako je tako, za{to se ka`e da u~enik spoznaje svoje istinsko stanje Guruovom milo{}u?
 To je kao kad se slon probudi videv{i lava u snu.  Isto kao {to se slon probudi pri
samom pogledu na lava, tako|e je sigurno da }e se u~enik probuditi iz sna neznanja u
budnost istinskog znanja putem Guruovog milostivog pogleda, (koji proisti~e) iz blagonaklonosti.
7. Koje je zna~enje izreke da je priroda stvarnog  Gurua priroda Vrhunskog Gospoda
(Sarveshvare)?
 U slu~aju individualne du{e koja `eli da postigne stanje istinskog znanja, odnosno stanje
Bo`anskosti (I{vare), i sa tim ciljem upra`njava predanost, Gospod, koji je svedok te
individualne du{e i istovetan s njom, pojavljuje se kada predanost pojedinca dostigne stupanj
zrelosti, u ljudskom obliku sa osnovnim  sat-chit-anandom, Njegove tri prirodne osobine, i obli~jem i imenom koje tako|e milostivo preuzima, i naizgled blagosiljaju}i u~enika, upija ga u
Sebe. Po ovom u~enju Guru se uistinu mo`e zvati Gospodom.
8. Kako su, onda, neke velike li~nosti postigle znanje bez Gurua?
 Nekolicini zrelih li~nosti Gospod svetli kao svetlost znanja u njima i dodeljuje im svest
o istini.
9. [ta je kraj predanosti (bhakti) i puta Siddhante (tj. Shaiva Siddhante)?
 On se sastoji u tome da se nau~i istina da sva ~ovekova dela izvedena sa nesebi~nom
predano{}u, uz pomo} tri pro~i{}ena instrumenta (tela, govora i uma), u svojstvu sluge Bo`jeg,
postaju Bo`ja dela, i da se stane na kraj ose}anjima 'jaÊ i 'mojeÊ. To je, tako|e, istina onog
{to  Shaiva-Siddhantini nazivaju  para-bhakti (vrhunskom predano{}u) i `ivotom u slu`bi Boga
(iraipani-nitralom).
10. [ta je kraj puta znanja (jnane) i Vedante?
 On se sastoji u tome da se spozna da se 'jaÊ ne razlikuje od Gospoda (I{vare), i da se
oslobodimo la`nog ose}aja da smo ~inioci (kartrutve, ahamkare).
11. Kako je mogu}e re}i da je kraj oba ova puta isti?
 Bez obzira na sredstva, cilj je uni{tenje ose}aja  'jaÊ i 'mojeÊ, i po{to su ovi
me|uzavisni, uni{tenje bilo kog od njih uzrokuje uni{tenje onog drugog: zato }e, da bi se
postiglo to stanje Ti{ine, koje je izvan misli i re~i, biti dovoljan bilo put znanja, koji
odstranjuje ose}aj 'jaÊ, bilo put predanosti koji odstranjuje ose}aj 'mojegÊ. Dakle nema nikakve
sumnje da je kraj puta predanosti i puta znanja jedno te isto.
Napomena: Sve dok postoji 'jaÊ, tako|e je nu`no prihvatiti Gospoda. Ukoliko neko `eli
da lako ponovo zadobije vrhunsko stanje istovetnosti, koje je za njega sada izgubljeno, jedino
je ispravno da prihvati ovaj zaklju~ak.
12. Koje je obele`je ega?
 Individualna du{a u obliku 'jaÊ je ego. Sopstvo koje ima prirodu inteligencije (chit) nema
ose}aja 'jaÊ. Ni neosetljivo telo ne poseduje ose}aj 'jaÊ. Tek po{to se (bilo kojim sredstvima)
uni{ti tajanstvena pojava obmanjuju}eg ega izme|u inteligentnog i neosetljivog, koja je glavni
uzrok svih ovih neprilika, ono {to zaista postoji vide}e se takvim kakvo stvarno jeste. Ovo se
naziva Oslobo|enjem (mokshom).
Drugo poglavlje
VE@BANJE (Abhyasa)
1. Koji je metod ve`banja?
 Po{to Sopstvo osobe koja nastoji da postigne samospoznaju nije razli~ito od nje, i po{to
ne postoji ne{to {to ona treba da postigne a da se  to od nje razlikuje ili je od nje
superiornije, budu}i da samospoznaja nije ni{ta drugo do razumevanje svoje sopstvene prirode,
tragalac za Oslobo|enjem spoznaje, bez ikakve sumnje i pogre{nog razumevanja, svoju stvarnu
prirodu tako {to razlu~uje ve~no od prolaznog, i nikad se ne odvaja od svog prirodnog stanja.
To je poznato kao ve`banje znanja. To je ispitivanje koje vodi do samospoznaje.
2. Da li ovaj put ispitivanja mogu da slede svi aspiranti?
 On je podesan samo za zrele du{e. Ostali treba da slede razli~ite metode, u skladu sa
stanjem njihovog uma.
3. Koji su ostali metodi?
 To su (I) stuti, (II) japa, (III) dhyana, (IV) yoga, (V) jnana, itd.  (I) Stuti je pevanje u slavu Gospoda, sa velikim ose}anjem predanosti.
(II) Japa je mentalno ili usmeno izgovaranje imena bogova ili svetih mantri kao {to je
Om.
 (Dok se slede metodi stuti i japa, um }e ponekad biti skoncentrisan (dosl. zatvoren), a
ponekad rasut (dosl. otvoren). ]udljivosti uma ne}e biti vidljive za one koji slede ove metode).
 (III) Dhyana ozna~ava ponavljanje imena, itd. mentalno (japa), sa iskrenom predano{}u.
U ovom metodu stanje uma shvati}e se bez te{ko}a, po{to um ne postaje istovremeno i
skoncentrisan i rasut. Kad je neko u dhyani, ne dolazi u kontakt sa objektima ~ula, a kada
dolazi u kontakt sa njima, nije u dhyani. Zato oni koji su u ovom stanju mogu da posmatraju
}udljivosti uma koje su u toku i, spre~avaju}i um da misli druge misli, u~vrste ga u dhyani.
Savr{enstvo u  dhyani je stanje ostajanja u Sopstvu (dosl., obitavanja u obli~ju 'togaÊ
(tadakaranilai).
 Budu}i da meditacija deluje na krajnje suptilan na~in pri izvoru uma, nije te{ko opa`ati
njegovo izranjanje i zaranjanje.
 (IV) Yoga: Izvor daha se ne razlikuje od izvora uma; zato zaranjanje jednog od njih bez
napora vodi do zaranjanja drugog. Ve`ba smirivanja  uma putem kontrole daha (pranayama)
naziva se yogom. Usredsre|uju}i svoj um na psihi~ki centar kao {to je sahasrara (dosl., lotos sa
hiljdu latica), yogiji ostaju nesvesni svog tela koliko god to `ele. Sve dok ovo stanje traje, oni
izgledaju kao da su uronjeni u neku vrstu radosti. Me|utim, kad um koji je postao spokojan,
izroni (postane ponovo aktivan), on ponovo preuzima svoje svetovne misli. Zato je potrebno
uve`bati ga uz pomo} ve`bi kao {to je  dhyana kad god se okrene prema spolja. Tako }e
posti}i stanje u kome nema ni zaranjanja ni izranjanja.
 (V) Jnana je poni{tenje uma pri ~emu se on natera da preuzme obli~je Sopstva putem
stalne ve`be  dhyane, odnosno ispitivanja (vichare). Zgasnu}e uma je stanje u kome postoji
prestanak svih napora. Oni koji su ustaljeni u ovom stanju nikad ne zastrane od svog istinskog
stanja. Izrazi 'ti{inaÊ (mouna) i nedelanje odnose se samo na ovo stanje.
 Napomena:
 1. Sve ve`be se slede sa jedinim ciljem da se um skoncentri{e. Po{to su sve mentalne
aktivnosti, poput se}anja, zaboravljanja, `elje, mr`nje, prihvatanja, odbacivanja, itd., samo
modifikacije uma, one ne mogu da budu ~ovekovo istinsko stanje. Prosto, nepromenljivo bi}e je
~ovekova istinska priroda. Zato, znati istinu svog bi}a i biti ono, poznato je kao oslobo|enje
od ropstva i uni{tenje ~vora (granthi nasam). Sve dok se ~vrsto ne postigne spokojnost uma, za
aspiranta je od su{tinske va`nosti ve`ba nepokolebljivog obitavanja u Sopstvu i pa`nja da se
um ne ukalja razli~itim mislima.
 2. Iako su ve`be za postizanje snage uma brojne, svaka od njih vodi do istog zavr{etka.
Jer, mo`e se videti da ko god usredsredi svoj um na bilo koji objekat, po prestanku svih
mentalnih pojmova kona~no ostaje samo tim objektom. Ovo se naziva uspe{nom meditacijom
(dhyana siddhi). Oni koji slede put ispitivanja, spoznaju da je um koji preostane na kraju
ispitivanja - Brahman. Oni koji ve`baju meditaciju spoznaju da je um koji preostaje na kraju
meditacije cilj njihove meditacije. Po{to je rezultat isti u oba slu~aja, du`nost je aspiranta da
neprekidno ve`ba oba ova metoda sve dok ne postigne cilj.
4. Da li stanje 'biti nepokretanÊ podrazumeva napor ili ne?
  To nije stanje lenjosti, bez ulaganja napora. Sve svetovne aktivnosti koje se obi~no
nazivaju naporom izvode se uz pomo} jednog dela uma i sa ~estim zastojima. ^in zajedni{tva
sa Sopstvom (atmavyavahara), odnosno ostajanje nepokretnim iznutra je, me|utim, intezivna
aktivnost koja se izvodi ~itavim umom i neprekidno.
Maya (obmana, odnosno neznanje) koja se ne mo`e uni{titi nijednim drugim ~inom,
uni{tava se u potpunosti ovom intenzivnom aktivno{}u koja se naziva '}utnjomÊ (mounom).
5. Koja je priroda maye? Maya je ono {to nas tera da smatramo Sopstvo, Stvarnost, koja je uvek i svuda prisutna,
sve-pro`imaju}a i samo-osvetljena, nepostoje}om, a individualnu du{u (jivu), svet (jagat) i Boga
(paru), koji se u svako vreme i na svakom mestu kona~no pokazuju nepostoje}im, za postoje}e.
6. Za{to Sopstvo, po{to svetli potpuno sam po sebi, nije poznato svim ljudima, kao {to je to
slu~aj sa ostalim objektima sveta?
 Gde god se spoznaju pojedini objekti, to je Sopstvo, koje sebe spoznaje u obliku tih
objekata. Ono {to nam je poznato kao znanje, odnosno svesnost, samo je mo} Sopstva (atma
shakti). Sopstvo je jedino osetljivo bi}e. Nema ni~eg pored Sopstva. Ako takvi objekti postoje,
oni su neosetljivi pa zato ne mogu znati sebe, niti se mogu me|usobno spoznati. Zbog toga
{to Sopstvo na ovaj na~in ne spoznaje svoju prirodu, ono izgleda kao da je uronjeno i da se
bori u okeanu ro|enja (i smrti) u obli~ju individualne du{e.
7. Iako je Gospod sveobuhvatan, ~ini se, iz pasusa „Obo`avati ga putem Njegove Milosti‰,
da ga mo`emo spoznati samo Njegovom Milo{}u. Kako onda mo`e individualna du{a svojim
sopstvenim naporima posti}i samospoznaju, u odsustvu Milosti Gospoda?      
 Kako Gospod ozna~ava Sopstvo, i kako Milost zna~i  prisutnost, odnosno otkrovenje
Gospoda, ne postoji vreme kada Gospod ostaje neznan. Ako je svetlost sunca nevidljiva za
sovu, to je samo mana te ptice, a ne sunca. Sli~no tome, mo`e li nesvesnost ljudi u neznanju
Sopstva, koje je uvek prirode svesti, biti i{ta drugo do njihova sopstvena gre{ka? Kako to
mo`e da bude gre{ka Sopstva? Zato {to je Milost sama priroda Gospoda, On je poznat kao
'Blagoslovena MilostÊ. Stoga Gospod, ~ija je sama priroda Milost, ne mora da daruje svoju
Milost. Isto tako, ne postoji neko odre|eno vreme kada bi svoju Milost darovao.
8. Koji deo tela je sedi{te Sopstva?
 Obi~no se ukazuje na srce na desnoj strani prsa. To je zato {to mi obi~no pokazujemo
na desnu stranu prsa kada upu}ujemo na sebe. Neki ka`u da je sahasrara (hiljadu-lati~ni lotos)
sedi{te Sopstva. No, da je to ta~no, glava ne bi trebalo da klone kad odemo da spavamo ili
padnemo u nesvest.
9. Koja je priroda srca?
 Sveti tekstovi koji je opisuju ka`u:
 Izme|u dve bradavice, ispod prsa, a iznad trbuha, postoji {est stvari razli~itih boja. (One
nisu isto {to i  ~akre.) Jedna od njih, koja podse}a na pupoljak lokvanja  i sme{tena je dva
prsta udesno, je srce. On je naopako okrenut, i u njemu je maju{ni otvor koji je sedi{te
neprozirne tame (neznanja) prepune `elja. Svi psihi~ki nervi (nadiji) zavise od njega. On je
prebivali{te vitalnih sila, uma i svetlosti (svesti).
 (Vidi dodatak Stvarnosti u ~etrdeset stihova 18-19.)
 No, mada je na ovaj na~in opisano, smisao re~i srce (hridayam) je Sopstvo (atman).
Po{to je ozna~eno izrazima postojanje, svest, bla`enstvo, ve~no, i plenum (sat, chit, anandam,
nityam, purnam), ono ne vidi razlike kao {to su spolja{njost i unutra{njost, odnosno gore i
dole. To spokojno stanje u kojem sve misli dolaze kraju, naziva se stanjem Sopstva. Kad se
ono spozna kakvo jeste, nema mesta raspravi da li je sme{teno u telu ili izvan njega.
10. Za{to se u umu pojavljuju misli o mno{tvu objekata  ~ak i kada nema dodira sa
spolja{njim objektima?
 Sve takve misli su posledica pritajenih tendencija (purva samskara). One se javljaju samo
individualnoj svesti (jivi) koja je zaboravila svoju stvarnu prirodu i postala ospoljena. Kad god
opa`amo odre|ene objekte, treba da izvr{imo samoispitivanje, "Ko je taj koji ih vidi?‰; oni }e
se tada odmah izgubiti.
11. Kako se trostruki ~inilac (tj. spoznavatelj, spoznato i spoznavanje), koji su u dubokom
snu, samadhiju itd. odsutni, manifestuju u Sopstvu (u stanjima budnosti i sanjanja)?
 Iz Sopstva se u sledu pojavljuju:  (I) Chidabhasa (odra`ena svest) koja je neka vrsta osvetljenja.
 (II) Jiva (individualna svest), odnosno onaj-koji-vidi, odnosno prvi pojam.
 (III) Pojave, tj. svet.
12. Ako je Sopstvo oslobo|eno ose}aja znanja i neznanja, za{to za njega mo`e da se ka`e
da svesno{}u pro`ima ~itavo telo, odnosno, da prenosi osetljivost ~ulima?
 Mudri ka`u da postoji neka veza izme|u izvora razli~itih psihi~kih nerava i Sopstva, da
je to ~vor srca, i da }e veza izme|u osetljivog i neosetljivog postojati sve dok se on ne
prese~e pomo}u istinskog znanja; da isto kao {to suptilna i nevidljiva snaga elektriciteta putuje
kroz `ice i ~ini mnoga ~uda, tako i snaga Sopstva putuje kroz psihi~ke nerve i, pro`imaju}i
~itavo telo, dodeljuje ~ulima osetljivost, te ako je ovaj ~vor prese~en, Sopstvo }e ostati kakvo
oduvek jeste, bez atributa.
13. Kako mo`e postojati veza izme|u Sopstva, koje je ~isto znanje, i trostrukih ~initelja, koji
su relativno znanje?
 To je, na neki na~in, poput funkcionisanja bioskopa, kao {to je pokazano skicom:
BIOSKOPSKA PREDSTAVA   JASTVO
(I) Svetiljka koja je unutra   (I) Jastvo.
(u aparatu).
(II) So~ivo koje je ispred svetiljke.  (II) ^ist (satvi~ki) um koji
       je blizak Sopstvu.
(III) Film koji je duga serija   (III) Tok pritajenih te`nji (posebnih fotografija).
       Koji se sastoji od suptilnih misli.
(IV) So~ivo, svetlost koja prolazi  (IV) Um, njegovo
kroz njega i svetiljka, koji zajedno  osvetljenje i Sopstvo, koji
~ine fokusiranu svetlost.    zajedno ~ine posmatra~a, odnosno jivu.
(V) Svetlost koja prolazi kroz so~ivo  (V) Svetlost Sopstva,
koja pada na platno.    se pojavljuje iz uma, a kroz
       ~ula pada na svet.
(VI) Razli~ite vrste slika koje se  (VI) Razli~ita obli~ja i imena
pojavljuju u svetlosti platna.   koja se pojavljuju kao objekti
       koji se opa`aju u svetlosti
       sveta.
(VII) Mehanizam koji stavlja   (VII) Bo`anski zakon koji
film u pokret.     manifestuje pritajene te`nje uma.
 Isto kao {to se slike pojavljuju na platnu sve dok film baca senke kroz so~ivo, pojavni
svet nastavlja da se pojavljuje za pojedinca u budnom stanju i u stanju snova sve dok postoje
pritajene mentalne impresije. Kao {to so~ivo uveli~ava si}u{na zrnca na filmu na ogromnu
veli~inu u vidu brojnih slika koje se prikazuju u jednom trenutku, tako um uveli~ava te`nje
sli~ne izdancima na drvetu u obliku misli, i u jednom trenutku prikazuje bezbrojne svetove.
Opet, kao {to je samo svetlost svetiljke vidljiva kada nema filma, tako samo Sopstvo sija, bez
trostrukih ~initelja kad su u stanjima dubokog sna, nesvesti i  samadhija odsutni mentalni
koncepti u obliku te`nji. Isto kao {to svetiljka osvetljava so~ivo itd., ostaju}i nedirnuta, Sopstvo
osvetljava ego (chidabhasa), itd., dok samo ostaje netaknuto. 14. [ta je dhyana (meditacija)?
 To je ostajati kao svoje Sopstvo, a da ni na koji na~in ne zastranimo od svoje stvarne
prirode, i da ne ose}amo da meditiramo. Kako u ovom stanju ~ovek nije ni najmanje svestan
razli~itih stanja (budnosti, sanjanja, itd.), spavanje (vidljivi san), se tako|e smatra dhyanom.
15. Koja je razlika izme|u dhyane i samadhija?
Dhyana se posti`e voljnim mentalnim naporom; u samadhiju nema takvog napora.
16. Koji su ~inioci koje treba uzeti u obzir kada je u pitanju dhyana?
 Za onog ko je u~vr{}en u svom Sopstvu (za atma nishtu) zna~ajno je da vodi ra~una da
ni najmanje ne zastrani iz ove upijenosti. Zastranjuju}i iz svoje istinske prirode, on mo`e pred
sobom da vidi sjajne svetlosti, itd., ili da ~uje (tajanstvene) zvuke, ili da smatra stvarnim vizije
bogova koje se pojavljuju izvan njega ili u njemu. On ne treba da bude obmanut ovima i tako
zaboravi sebe.
Napomene:
 (I) Ako se trenuci koji se gube razmi{ljanjem o objektima koji nisu Sopstvo utro{e na
ispitivanje Sopstva, samospoznaja }e se posti}i za vrlo kratko vreme.
 (II) Sve dok um nije u~vr{}en u sebi samom, va`na  je neka vrsta  bhavane
(kontemplacije personifikovanog boga ili boginje, sa dubokom ljubavi). Ina~e }e um biti ~esto
saletan nepovezanim mislima ili snom.
 (III) Ne tro{e}i sve vreme na koncepte (bhavane) 'Ja sam [hivaÊ ili 'Ja sam BrahmanÊ,
koji se smatraju  nirgunopasanom (kontemplacijom  Brahmana  bez atributa), metod ispitivanja
sebe treba da se primeni ~im se postigne mentalna snaga koja je rezultat takve  upasane
(kontemplacije).
 (IV) Odli~nost ve`be (sadhane) le`i u tome da se ne ostavi prostora nijednom jedinom
mentalnom konceptu (vrittiju).
17. Koja pravila pona{anja treba da sledi aspirant (sadhaka)?
Umerenost u ishrani, umerenost u spavanju i umerenost u govoru.
18. Koliko dugo treba da ve`ba?
 Sve dok se um ne u~vrsti u svom prirodnom stanju slobode od pojmova, {to zna~i, sve
dok se potpuno ne izgubi ose}aj 'jaÊ i 'mojeÊ.
19. Koji je smisao boravka u samo}i (ekanta vase)?
 Po{to je Sopstvo svepro`imaju}e, za njega ne postoji neko odre|eno mesto koje je
samotno. Stanje oslobo|enosti od mentalnih koncepata naziva se 'boravkom u samo}iÊ.
20. Koje je obele`je mudrosti (viveke)?
 Njena lepota le`i u tome {to se ostaje slobodnim od obmane, po{to se istina jednom
spozna. Strah postoji samo za onog ko vidi i najmanju razli~itost u Vrhunskom Brahmanu. Sve
dok postoji ideja o tome da je telo Sopstvo, niko ne mo`e da spozna istinu, ko god da je.
21. Ako se sve de{ava po karmi (prarabdha, rezultat ~ovekovih dela iz pro{losti), kako treba
da prevazi|emo prepreke meditaciji (dhyani)?
Prarabdha se ti~e samo uma okrenutog spolja, ne onog koji je okrenut unutra. Onaj ko
tra`i svoje stvarno Sopstvo, ne pla{i se nijedne jedine prepreke.
22. Da li je asketizam (sannyasa) preduslov za u~vr{}ivanje u Sopstvu (atma nishte)?
 Napor koji se ~ini da bismo se oslobodili vezanosti za telo, u stvari je usmeren na
obitavanje u Sopstvu. Samo zrelost misli i ispitivanje odstranjuje vezanost za telo, a ne `ivotni
aktivnosti (ashrame), kao {to je aktivnost u~enika (brahmachari), itd. To je zato {to je
postignu}e u umu, dok se aktivnosti odnose na telo. Kako telesne aktivnosti mogu da odstrane
vezanosti u umu? Sposobno i zrelo ispitivanje ti~e  se uma. Zato }e, pomo}u ovakvih ispitivanja, samo sa takvim umom biti mogu}e da se  odstrane vezanosti koje su se u njega
u{unjale avicharom (nedostatkom ispitivanja). No, po{to je disciplina asketizma (sannyasashrama)
sredstvo za postizanje bestrasnosti (vairagye), i po{to je bestrasnost sredstvo za ispitivanje,
sannyasu mo`emo da smatramo, na neki na~in, sredstvom ispitivanja putem bestrasnosti. Umesto
da tra}imo svoj `ivot ulaskom u red asketa pre no {to smo za to spremni, bolje je da `ivimo
`ivotom porodi~nog ~oveka. Da bismo u~vrstili um u Sopstvu, koje je njegova istinska priroda,
potrebno je da ga odvojimo od porodice `elja (samkalpa) i sumnja (vikalpa), {to zna~i da se
odreknemo porodice (samsare) u umu. Ovo je stvarni asketizam.
23. Utvr|eno pravilo je da sve dok postoji i najmanja ideja ja-sam-~initelj, ne mo`e da se
postigne Samospoznaja. No, da li je mogu}e da jedan aspirant, koji je porodi~ni ~ovek,
ispravno izvr{i svoje du`nosti bez ovog ose}aja?
 Po{to ne postoji pravilo po kome bi neko delo zavisilo od ose}aja da ga mi ~inimo,
nije potrebno sumnjati u to da li }e se neko delo izvr{iti bez ~initelja. Iako u o~ima drugih
~inovnik vladinog trezora mo`e izgledati kao da tokom ~itavog dana pa`ljivo i odgovorno
obavlja svoju du`nost, on }e ispunjavati svoje du`nosti bez vezanosti, misle}i, „ja nemam
nikakve stvarne veze sa svim ovim novcem‰, i bez ose}aja u~estvovanja u svom umu. Na isti
na~in i mudar doma}in mo`e bez vezanosti da ispuni  razli~ite porodi~ne du`nosti koje mu,
prema pro{loj karmi, padaju u deo, kao sredstvo u rukama nekog drugog. Delo i znanje nisu
nedosledni.
24. Kako mudri doma}in, koji ne mari za udobnost svog tela, koristi svojoj porodici, i kako
porodica koristi njemu?
 Iako je u potpuno nemaran u odnosu na udobnost svog tela, ako zbog njegove pro{le
karme njegova porodica treba da se izdr`ava njegovim naporima, mo`emo smatrati da on slu`i
drugima. Ako se postavi pitanje da li mudrac sti~e  neku dobrobit ispunjavanjem svojih
doma}inskih du`nosti, mo`emo odgovoriti da za njega nema izgleda da i{ta vi{e dobije
ispunjavanjem porodi~nih du`nosti, po{to je on ve} postigao stanje potpunog zadovoljenja koje
je sveukupnost svih dobrobiti i najvi{e me|u svim dobrima.
25. Kako se mo`e posti}i prestanak aktivnosti (nivritti) i duhovni mir usred porodi~nih
du`nosti koje su po prirodi stalna aktivnost?
 Po{to aktivnosti mudraca postoje samo u o~ima drugih, a ne u njegovim sopstvenim,
iako on mo`e da ispunjava ogromne zadatke, on u stvari ne ~ini ni{ta. Stoga njegove aktivnosti
ne stoje na putu ne-delanja i duhovnog mira. Po{to on zna istinu da se sve aktivnosti de{avaju
samo u njegovom prisustvu, a da on ne ~ini ni{ta. Tako }e on ostati nemi svedok svih
aktivnosti koje se de{avaju.
26. Po{to je mudra~eva pro{la  karma uzrok njegovih sada{njih aktivnosti, zar impresije
(vasane), koje su uzrokovane njegovim sada{njim aktivnostima, ne}e prianjati za njega u
budu}nosti?
 Samo onaj ko je slobodan od svih pritajenih te`nji (vasana) je Mudrac. Po{to je tako,
kako mogu na njega da uti~u te`nje karme, kad je on potpuno nevezan za aktivnosti?
27. Koje je zna~enje brahmacharye?
 Samo ispitivanje Brahmana treba da se naziva brahmacharyom.
28. Da li }e praktikovanje  brahmacharye koja se sledi povinuju}i se (~etirima) `ivotnim
ure|enjima (ashramama) biti sredstvo saznanja?
 Po{to postoje razli~ita sredstva saznanja, kao {to je kontrola ~ula, itd. obuhva}ena
brahmacharyom, moralne ve`be koje ispravno slede pripadnici reda u~enika (brahmacharina) su
veoma korisne za njihov napredak.
29. Da li se mo`e u}i u red asketa (sannyasa) neposredno iz reda u~enika (brahmacharye)?  Oni koji su zreli ne moraju formalno da u|u i red brahmacharye, itd., po ustanovljenom
redu. Onaj ko je spoznao svoje Sopstvo ne ~ini razliku izme|u razli~itih `ivotnih ure|enja.
Stoga, njemu nijedno ure|enje `ivota niti poma`e niti ga ometa.
30. Da li aspirant (sadhaka) gubi ne{to ako se ne pridr`ava pravila  kasti i `ivotnog
ure|enja?
 Po{to je postignu}e (anusthana, dosl. ve`ba) znanja vrhunski smisao svih drugih ve`bi, ne
postoji pravilo po kome bi neko ko ostaje u ma kom  od `ivotnih ure|enja i stalno sti~e
znanje, mora da sledi ustanovljena pravila za to `ivotno ur|enje. Ukoliko on sledi pravila kaste
i ure|enja `ivota, on to ~ini za dobrobit sveta. On ne sti~e nikakvu dobrobit time {to se
pridr`ava pravila. Niti gubi i{ta time {to ih se ne pridr`ava.
Tre}e poglavlje
ISKUSTVO (Anubhava)
1. [ta je svetlost svesti?
To je Samo-osvetljeno postojanje-svest, koja posmatra~u otkriva svet imena i obli~ja
unutar i izvan njega. Postojanje ovog postojanja-svesti mo`e se zaklju~iti po objektima koje
osvetljava. Ono ne postaje objakat svesti.
2. [ta je znanje (vijnana)?
 To je ono mirno stanje postojanja-svesti koje do`ivljava aspirant i koje je poput okeana
bez talasa i nepokretnog etra.
3. [ta je bla`enstvo?
To je do`ivljavanje radosti (odnosno mira) u stanju vijnane, slobodnog od svih aktivnosti
i sli~nog dubokom snu. Ovo se tako|e naziva stanjem kevala nirvikalpe  (ostajanja bez
koncepata).
4. [ta je stanje iza bla`enstva?
To je stanje neprestanog duhovnog mira koje nalazimo u stanju apsolutnog mirovanja,
jagrat-sushupti (dosl, spavanje sa svesno{}u) koje podse}a na neaktivan duboki san. U ovom
stanju, uprkos aktivnosti tela i ~ula, ne postoji svesnost o spolja{njem svetu, kao u deteta
uronjenog u san
1
 koje nije svesno hrane koje mu majka daje. Yogi koji je u ovom stanju nije
aktivan ~ak ni kad je zauzet aktivno{}u. Ovo se tako|e naziva  sahaja nirvikalpa samadhijem
(prirodno stanje upijenosti u sebe, bez koncepata).
5. Koji je smisao kazivanja da ~itav pokretan i nepokretan svet zavisi od nas samih?
 Sopstvo zna~i utelovljeno bi}e. Tek po{to se energija, koja je pritajena u stanju dubokog
sna, pojavljuje sa idejom 'jaÊ, dolazi do iskustva svih objekata. Sopstvo je prisutno u svakom
opa`anju kao opa`atelj. Nema objekata koji bi se videli kad je 'jaÊ odsutno. Iz ovih razloga,
mo`emo sa sigurno{}u re}i da sve dolazi iz Sopstva, i vra}a se natrag Sopstvu.
6. Kako se mo`e re}i da je Sopstvo samo jedno, kad se tela i Sopstva koja ih ~ine `ivim, u
stvari, posvuda uo~avaju kao neprebrojna?
 Ako se prihvati ideja 'ja sam teloÊ, Sopstva }e biti mnogobrojna. Stanje u kome se gubi
ova ideja je Sopstvo, po{to u tom stanju nema drugih objekata. Ovo je razlog zbog koga se
smatra da je Sopstvo samo jedno.
                                                         
1
Aktivnosti usnulog deteta, kao {to su jedenje i pijenje, su aktivnosti jedino za tu|e o~i, za posmatra~a, a ne i u
njegovim sopstvenim. Stoga, ono u stvari ne izvodi te aktivnosti, uprkos tome {to tako izgleda. 7. Koji je izvor kazivanja da se Brahman mo`e shvatiti umom, i istovremeno da se ne mo`e
shvatiti umom?
 Ne mo`e se shvatiti ne~istim umom, ali se mo`e shvatiti ~istim umom.
8. [ta je ~ist um, a {ta ne~ist um?
 Kad se neodrediva mo} Brahamna odvoji od Brahmana, i sjedinjena sa odrazom svesti
(chidabhasa) uzima razli~ita obli~ja, ona se naziva ne~istim umom. Kad se oslobodi odraza
svesti (abhasa) razlu~ivanjem, naziva se ~istim umom. U stanju sjedinjenosti sa Brahmanom, ona
spoznaje Brahmana. Energija koja je pra}ena odrazom svesti se naziva ne~istim umom, a njeno
stanje odvojenosti od Brahmana je njeno ne-poimanje Brahmana.
9. Da li je mogu}e prevazi}i karmu (prarabdhu), za koju se ka`e da traje sve do okon~anja
tela, dok telo jo{ postoji?
 Da. Ako se vr{ilac (~initelj) od koga karma zvisi, naime ego, koji je nastao izme|u tela
i Sopstva, utopi u svoj izvor i izgubi svoje obli~je, ho}e li karma koja zavisi od njega opstati
sama? Stoga, kada nema 'jaÊ, nema ni karme.
10. Po{to je Sopstvo postojanje i svest, koji je razlog {to se opisuje kao razli~ito od
postoje}eg i ne-postoje}eg, osetljivog i ne-osetljivog?
 Iako je Sopstvo stvarno, po{to ono uklju~uje sve u sebe, nema mesta za pitanja koja se
ti~u dualnosti u vezi njegove stvarnosti, odnosno nestvarnosti. Zato se za njega ka`e da je
razli~ito od stvarnog i nestvarnog. Sli~no tome, premda je ono svest, po{to za njega nema
ni~eg {to bi saznavalo, odnosno ni~eg {to bi njega  saznavalo, ka`e se da je razli~ito od
osetljivog i od neosetljivog.
^etvrto poglavlje
POSTIGNU]E (Arudha)
1. Koje je stanje postignu}a znanja?
 To je postojano obitavanje u Sopstvu bez napora u kome se um, koji je postao jedno
sa Sopstvom, posledi~no tome vi{e nikad ne pojavljuje. To zna~i, isto kao {to svako prirodno i
uobi~ajeno poseduje ideju kada misli na svoje telo, „Ja nisam koza ni krava, ni bilo koja
druga `ivotinja, ve} ~ovek‰, tako, kada poseduje ideju „ja nisam na~ela (tatva) koje po~inju od
tela i zavr{avaju se zvukom (nadom), ve} Sopstvo koje je postojanje, svest i bla`enstvo‰,
priro|ena samo-svest (atma-prajna), za njega se ka`e da je postigao ~vrstinu znanja.
2. Kojem od sedam stupnjeva znanja (jnanabhoomika)
2
 pripada mudrac (jnani)?
 On pripada ~etvrtom stupnju.
3. Ako je tako, za{to su postavljena tri stupnja koja su mu nadre|ena?
                                                         
2
Ovih sedam jnana bhoomika su:-
1.subheccha (`udnja za prosvetljenjem)
2.vicharana (ispitivanje)
3.tanumanasa (tanan um)
4.satvapatti (samospoznaja)
5.asamsakti (nevezanost)
6.padarthabhavana (ne-opa`anje objekata)
7 turyaga (transcendentnost)
 Oni koji su postigli poslednje ~etiri bhoomike nazivaju se redom: brahmavid, brahmavidvara, brahmavidvariya
i brahmavidvarishta.  Obele`ja od ~etvrtog do sedmog stupnja zasnovana su na iskustvu spoznate osobe
(jivanmukte). To nisu stupnjevi znanja i oslobo|enja. [to se ti~e znanja i oslobo|enja, nema
nikakve razlike izme|u ova ~etiri stupnja.
4. Ako je oslobo|enje zajedni~ko za sve, za{to se samo varishtha (dosl. najsavr{eniji) uzdi`e
do krajnosti?
 Ako je u pitanju varishthino op{te iskustvo bla`enstva, on je veli~an samo zbog naro~ite
zasluge koju je stekao u svom prethodnom `ivotu, i koja je razlog ovome.
5. Za{to nema nikog ko ne bi `eleo da do`ivljava neprekidno bla`enstvo, i koji je razlog {to
ne posti`u svi mudraci (jnaniji) stanje varishte?
 Ono se ne posti`e samim naporom ili `eljom, njegov uzrok je karma (prarabdha). Kako
ego umire zajedno sa svojim uzrokom ve} na ~etvrtom stupnju (bhoomiki), kakvog izvr{ioca
tada ima iza tog stupnja, koji bi `eleo ne{to, ili  koji bi ~inio napore? Sve dok ~ine neki
napor, oni ne mogu da budu mudraci (jnaniji). Da li sveti tekstovi (shruti), koji naro~ito
pominju varishtu, ka`u da su ostale tri osobe neprosvetljene?
6. Za{to neki sveti tekstovi ka`u da je vrhunsko stanje ono u kome su ~ulni organi i um
potuno uni{teni; kako to stanje mo`e biti spojivo sa do`ivljajem tela i ~ula?
 Da je tako, ne bi bilo nikakve razlike izme|u tog stanja i stanja dubokog sna. Dalje,
kako se za njega mo`e re}i da je prirodno stanje, ako jedno vreme postoji, a u ostalo ne?
Ovo se de{ava, kao {to je ranije navedeno, nekim osobama kao posledica njihove  karme
(prarabdhe) na neko vreme, ili do smrti. Nije ispravno smatrati ga njihovim kona~nim stanjem.
Kad bi bilo tako, to bi zna~ilo da su sve velike du{e i Gospod, koji su bili autori vedanti~kih
dela (jnana grantha) i Veda, bile neprosvetljene osobe. Da je vrhunsko stanje ono u kome ne
postoje ni ~ula ni um, a ne stanje u kome postoje, kako bi to moglo da bude savr{eno stanje
(paripurnam)? Po{to je jedino  karma odgovorna za aktivnost, odnosno neaktivnost mudraca,
velike du{e su proglasile stanje sahaja nirvikalpe (prirodnog stanja bez koncepata) kao jedino
kona~no stanje.
7. Koja je razlika izme|u obi~nog sna i budnog sna (jagrat sushuptija)?
 U obi~nom snu ne samo da nema misli, ve} tako|e nema ni svesti. U budnom snu
postoji samo svest. Zato se ono naziva budno{}u za vreme sna, tj. sna u kome postoji svest.
8. Za{to se Sopstvo opisuje i kao ~etvrto stanje (turiya), i kao ono iza ~etvrtog stanja
(turiyatita)?
Turiya zna~i ~etvrto. Do`ivljatelj (jiva) tri stanja, budnosti, sanjanja i dubokog spavanja,
poznatih kao  visva,  taijasa, i  prajna, koji lutaju naizmeni}no u ovim trima stanjima, nisu
Sopstvo. U cilju da se ovo u~ini jasnim, naime, da je Sopstvo ono koje je razli~ito od njih i
koje je svedok ovih stanja, ono je nazvano ~etvrtim (turiyom). Kad se ovo zna, tri
do`ivljavatelja nestaju, a ideja da je Sopstvo svedok, da je ono ~etvrto stanje, tako|e nestaje.
Zato se Sopstvo opisuje kao ono koje je iza ~etvrtog (turiyatita).
9. Koju dobrobit mudrac crpi iz svetih knjiga (Shrutja)?
 Mudrac, koji je otelovljenje istina o kojima se govori u spisima, nema nikakve koristi od
njih.
10. Da li postoji neka veza izme|u postizanja natprirodnih mo}i (siddhi) i Oslobo|enja
(mukti)?
 Samo prosvetljeno ispitivanje vodi do Oslobo|enja. Sve natprirodne mo}i su obmanjuju}e
pojave koje stvara mo}  maye (mayashakti). Samospoznaja, koja je trajna, je jedino istinsko
postignu}e (siddhi). Postignu}e koje se pojavi i nestane, budu}i da je efekat maye, ne mo`e
biti stvarno. One se izvode sa ciljem da se u`iva ugled, zadovoljstva, itd. Nekim ljudima one dolaze iako ih ne tra`e, putem  karme. Znaj da je sjedinjenje sa Brahmanom pravi cilj svih
postignu}a. Ovo je tako|e stanje Oslobo|enja (aikya mukti), poznato kao sjedinjenje (sayujya).
11. Ako je ovo priroda Oslobo|enja (mokshe), za{to ga neki spisi povezuju sa telom i ka`u
da individualna du{a mo`e da postigne Oslobo|enje samo ako ne napusti telo?
 Oslobo|enje i priroda njegovog do`ivljavanja treba da se uzimaju u obzir samo ukoliko
je ropstvo stvarno. Sve dok je Sopstvo (purusha) u pitanju, ono nije u ropstvu ni u jednom od
~etiri stanja. Po{to je ropstvo samo usmena pretpostavka po na~elima vedanti~kog sistema, kako
pitanje Oslobo|enja, koje zavisi od pitanja ropstva, mo`e da se postavi, kad ropstvo ne postoji?
Nepoznavaju}i ovu istinu, ispitivati prirodu ropstva i Oslobo|enja je kao ispitivanje nepostoje}e
visine, boje, itd., sina jalove `ene, ili roga zeca.
12. Ako je to tako, zar opisi ropstva i oslobo|enja, koje nalazimo u spisima, ne postaju
bezna~ajni i neistiniti?
 Ne, ne postaju. Naprotiv, obmana o ropstvu, stvorena neznanjem iz pradavnih vremena,
mo`e da se odstrani jedino znanjem, i u ovu svrhu se izraz 'Oslobo|enjeÊ (mukti) obi~no
koristi. To je sve. ^injenica da se osobine Oslobo|enja opisuju na razli~ite na~ine, dokazuje da
su imaginarne.
13. Ako je tako, da li su napori kao {to su prou~avanje (dosl. ~uvenje), razmi{ljanje, itd.,
beskorisni?
 Ne, nisu. ^vrsto ube|enje da ne postoji ni ropstvo ni oslobo|enje je vrhunski smisao
svih napora. Po{to se ovaj smisao, da se samopouzdano, direktnim iskustvom vidi da ropstvo i
oslobo|enje ne postoje, nikako druga~ije ne mo`e posti}i osim uz pomo} ranije navednih ve`bi,
ovi napori jesu korisni.
14. Da li postoji neki autoritet koji kazuje da nema ni ropstva ni oslobo|enja?
To je odre|eno po snazi iskustva, a ne samo po snazi spisa.
15. Ako je tako, kako se to do`ivljava?  
 Ropstvo i oslobo|enje su puki lingvisti~ki izrazi. Oni ne postoje sami za sebe. Stoga ne
mogu funkcionisati po svojoj voji. Nu`no je prihvatiti postojanje nekog osnovnog pojma ~ije su
to modifikacije. Ako ispitujemo, „za koga postoji ropstvo i oslobo|enje?‰ vide}emo, „oni
postoje za mene‰. Ako ispitujemo, „ko sam ja?‰, vide}emo da ne postoji ne{to kao {to je 'jaÊ.
Onda }e biti jasno, kao {to je plod  amalaka u na{oj ruci, da je ono {to preostaje, na{e
stvarno bi}e. Po{to }e oni koji ostave po strani puke verbalne diskusije i ispituju sebe iznutra
prirodno i jasno do`ivljavati ovo kao istinu, nema sumnje da sve spoznate osobe podjednako
ne vide ni ropstvo ni oslobo|enje, sve dok je Istinsko Sopstvo u pitanju.
16. Ako zaista nema ni ropstva ni oslobo|enja, koji je razlog aktuelnom do`ivljavanju radosti
i `alosti?
 Oni se pojavljuju kao da su stvarni samo kad zastranimo od svoje stvarne prirode. Oni
ne postoje stvarno.
17. Da li je mogu}e da svako direktno, bez sumnje,  ta~no zna {ta je njegova istinska
priroda?
 Mogu}e je, bez ikakve sumnje.
18. Kako?
 Iskustvo je svakoga da ~ak ni u stanjima dubokog sna, nesvesti, itd., kad ~itav
univerzum, pokretan i nepokretan, po~ev{i od zemlje, i zavr{avaju}i sa nemanifestovanim
(prakrti), nestaje, on ne nestaje. Stoga je stanje ~istog bi}a koje je svima zajedni~ko i koje
svako, uvek, direktno do`ivljava, na{a istinska priroda.  Zaklju~ak je da su sva iskustva u stanju prosvetljenosti, isto kao i u stanju neznanja,
koja se mogu opisivati uvek novim i novim re~ima, u suprotnosti sa na{om stvarnom prirodom.
 Uzeto iz:
 The Collected Works of Ramana Maharshi
 Edited by Arthur Osborne,
 V izdanje, 1979.
 Objavio:
T. N. Venkataraman
 President, Board of Trustees,
Sri Ramanasramam
Turivannamalai,
 South India.