Ujjayi pranayama                           Yoga Centar

Ujjayi pranayama je standardno yogijsko disanje prilikom kojeg se (tijekom izdaha i tijekom udaha) čuje zvuk kojeg bi mogli definirati kao vrlo fino hrkanje bebe (malog djeteta) u dubokom snu bez snova. Međutim, »hrkanje« je zvuk proizveden podrhtavanjem uvule (resice koja visi sa stražnjeg dijela mekog nepca) u struji ulazećeg daha dok zvuk Ujjayija dolazi iz donjeg dijela grla i stvoren je trenjem prolazećeg daha o primaknute glasnice (glasne žice). Da su glasnice skoro sasvim primaknute, prolazak zraka bi kroz tako uzak prolaz bio vrlo spor i zvučao poput brujanja/zujanja pčela (Bhramari pranayama). Kod Ujjayi (=pobjedonosne, pobjedničke) pranayame, dah u nešto manjoj mjeri zapinje u grlu; otprilike onoliko koliki bi otpor struji daha izaz(i)valo stvaranje glasa »HHH…« za vrijeme udaha i za vrijeme izdaha. Jednostavno ostavite grlo u položaju za izgovaranje zvuka »HHH…« s tim da zatvorite usta. Ljude obično uputim da imitiraju zvuk kojeg ja stvaram dok radim ovu tehniku, to je najlakši način da to nauče. Ako su zbunjeni kažem im da kontinuirano izgovaraju fonem »H« (ili »K« ili »G«) dok izdišu kroz usta pa da naglo zatvore usta održavajući unutarnje mišiće grla i dalje skupljenim/kontrahiranim kao kad su izdisali kroz usta.

Zatim im kažem da počnu udisati kroz nos održavajući i dalje položaj glasnica kao kad su izdisali proizvodeći zvuk »HHH...« i stežući mišiće trbuha da bi iz pluća izbacili sav istrošeni zrak. Premda je položaj glasnica isti i dok udišete i dok izdišete, zvuk će se ponešto razlikovati jer zrak svaki put struji u drugom/suprotnom smjeru. Disanje kroz usta i oblikovanje glasa »H« je samo moj trik, da olakšam ovladavanje ovom tehnikom onima koji misle da to ne mogu. Također je od pomoći navesti učenike da zapaze da je nemoguće proizvesti zvuk »Ha-disanja« bez laganog stezanja mišića trbušnog zida (trbušne stijenke). Uvijek dok radite tehniku Ujjayi disanja (a i dok ju ne radite), dišite kroz nos. Dok dišete normalno, normalno je da dišete kroz nos, a to vrijedi i za sve tehnike pranayame ukoliko nije rečeno drugačije. U Ujjayi pranayami produžavate zvuk »HHH…« tijekom cijelog udaha i tijekom cijelog izdaha. Lice, vilica (donja čeljust) i usne neka budu i ostanu opušteni. Disanje neka bude ravnomjerno (bez podrhtavanja, neistrzano, glatko…) i ritmičko. Dišite tiho, polako, spontano, slobodno, duboko, glatko i s lakoćom, lako.

Ujjayi se može raditi tako da udišete kroz nos, a izdišete kroz usta. Dok to radite saberite se na grlo, osjećajući strujanje daha i grleni zvuk. Koncentracija pažnje na grleni centar će poboljšati/pojačati detoksikaciju (odstranjenje otrova iz tijela).

Ujjayi pranayama spušta/uravnotežuje krvni tlak, poboljšava probavu, smanjuje štetnost štetnih utjecaja iz okoliša, čisti tijelo od otrova i pojačano ga snabdijeva/opskrbljuje kisikom i suptilnim zrakom (pranom). Ujjayi pranayama usporava rad srca (što je pozitivno, korisno za produženje dugovječnosti) i blagotvorno utječe na cijelo tijelo, osobito na nervni sustav.
Također povoljno djeluje na psihu i smiruje um.

Tokom Ujjayi pranayame možete zamišljati (mantrati) zvuk »SO« kao onomatopeju udisaja i zvuk »HAM« kao onomatopeju svakog pojedinog izdisaja.

Ujjayi pranayama se može kombinirati sa Khećari Mudrom koja se izvodi tako da podignete i zabacite jezik savijajući ga tako da njegova donja strana pritisne glatki dio donjeg nepca.

(Ako izvodite Khećari mudru tokom fizičkih aktivnosti moguće je da u ustima osjetite gorak okus i u tom slučaju radije prekinite s izvođenjem ove mudre. Ovaj gorki okus povezan je s adrenalinom kojeg nadbubrežne žlijezde pojačano luče tokom napora.)

Khećari mudra ima vrlo suptilan utjecaj na neuroendokrini sustav. Osobito snažno utječe na hipofizu (caricu sustava žlijezda s unutarnjim izlučivanjem) i odlična je poboljšanje vaše sposobnosti transmutiranja seksualne energije u veliku mentalnu moć.

U slučaju da je nepohodno udisati kroz usta, kao kod nekih stilova plivanja (gdje ste »prisiljeni« udisati kroz usta a izdisaji mogu ići kroz nos) Khećari Mudra će spriječiti isušivanje 

Energija prakse        Girija.info

Duhovni život ili samospoznaja počinje sa sumnjom u osobnu definiciju o sebi. Svima je poznat vanjski život, empirijski, život koji je prolazan i podložan vremenu, prostoru i objektivnosti. Iskustvo ovog fizičkog tijela, zadovoljstva i bola, uzbuđenja i strasti, iskustvo emocija, ljubavi i mržnje, također je svima znano. Znamo da se vanjski život doživljava putem čula i uma. Oni u manjini koji doživljavaju i drugačija  iskustva  izvan uma, koje se moraju spoznati kroz sam život i izvan njega, oni su sretne duše. Ta  viša ili duhovna iskustva se svima mogu dogoditi bez obzira gdje, kako živite i čime se bavite. To je iskustvo najdirektnije  i usmjerava vas na stazu, na put koji donosi uzvišen život.

Na početku iskustvo koje se doživljava je prolazno; ono nije postojano. Iskustvo trebaju proći kroz čitav niz promjena, jer svakog dana, ono može biti drugačije.Sva iskustva kroz koja prolazite prakticirajući neku duhovnu metodu  nisu konačno iskustvo. Postoji čitav niz povezanih iskustava koja konačno vode do iskustva koje zovemo iskustvo sebe, duhovno iskustvo, iskustvo nedualnosti, iskustvo jednosti itd. Između iskustava koja smo postigli do ovog trenutka i tog iskustva o kojem govorimo, postoji hiljade iskustava kroz koje  aspirant neminovno mora proći.

Iz tog razloga uspostavljeni su putovi i staze, poznate kao duhovne prakse i postoje razni oblici od tantre, joge, meditacije  prilagođeni svakome, i svaki oblik  treba vas dovesti do iste točke, povišenju frekvencija vašeg uma. Vježbe koje znate su sredstva, metodi putem kojih se čulni organi odvajaju od svjesnosti.

U čemu je stvar?  Bit  ili postignuće je u tome da ujedinite sadašnju svjesnost sa tim uzvišenim iskustvom. Iako mnogi o tome pričaju događa se da je osim bljeska svijest ostala  i dalje u nesvjesnom ili spavajučem stanju osobne svijesti. Iako mnoge i razne duhovne prakse mogu pomoći potrebna je velika volja  za tim ostvarenjem. Prakse pomažu razvijanju suptilnosti i osposobljavaju nižu svjesnost da pojmi, uvidi taj pomak ka jedinstvu više svjesnosti. Cijela povijest čovječanstva govori o tome i tim iskustvima. Iako svi poznati sveci i mudraci o tome pričaju ipak samo nekolicina  duša, svetaca, rišija u tome uspijeva, to sjedinjenje sa vrhovnim blaženstvom. Netko može reći da su razlozi neuspjeha okolnosti i uslovi života, što naravno može biti i točno, no pitanje je koliko su težili tom iskustvu. U ovo naše doba ipak  sve veći broj ljudi  želi i teži tom ostvarenju, čak i skeptici ga žele i rado pričaju o njemu, tako, danas nailazimo na sve veće spiritualno traganje, duhovnu svjesnost i otkrića iznad ovog svijet poimanja.

Oduvijek je čovjek  tragao za nečim o čemu ne zna ništa, bez smjera i vodstva  to traganje  vodi kroz dimenzije bola,  ljubavi, frustracije,zadovoljstva, tragedije i komedije.  Zato je neozbiljno i  nerazumno nastaviti  traganje za tim iskustvom vezanih očiju. O tome dobro govori parabola o slijepcu koji je lutao labirintom grmlja u kojem su bila četiri izlaza.  Slijepac  je želio  izaći, pa je upitao jednog sveca kako da to izvede. Svetac mu je rekao: “Drži se jednom rukom za zid  i nastavi koračati, i u trenutku kada dođeš do izlaza, napipat ćeš ga i izaći.”

Tako je slijepi čovjek počeo  koračati opipavajući visoko grmlje svojom desnom rukom, ali na nesreću, baš kada je došao do izlaza, počešao se i tako izlaz propustio. Nastavio je  hodati i dalje opipavajući grmje, ali kada je stigao do drugog izlaza, ponovo se počešao. Na taj  način je promašio sva četiri izlaza, iako je prošao pored njih. Vidimo da je veliki  problem  navika koja ne dozvoljava da se oslobodimo ugodnih čulnih iskustava.

U procesu evolucije postoje tri jasne kategorije: instinkt, intelekt i intuicija. Instinkt pripada životinjskom carstvu. Kada kažemo da živimo instinktivno, to ne znači da imamo neke životinjske odlike. Instinkt je kvalitet koji smo naslijedili od tamas ne-evoluirane  energije, životinjskog carstva u kojem nema duhovne svjesnosti. U trenutku kada vam se javi spiritualna težnja, spiritualna glad, vi ste izvan oblasti instinkta. Zatvaranje očiju i povlačenje uma od čula i čulnih objekata samo je priprema.
Kada vježbate  neku praksu uzmimo mantru, vi stvarate određenu frekvenciju u umu i u određenom trenutku izazivate eksploziju. Kada se ta eksplozija dogodi, događa se iskustvo.

Što je iskustvo?Iskustvo je unutrašnje znanje. Pri tom iskustvu vi  se počinjete odvajati od vanjskog plana i vidite zatvorenih očiju. Tada počinjete  doživljavati, vizualizirati stvari koje nisu zaista prisutne vani. Razni  ljudi vide razne efekte, aspekte, oblike, bića itd, . To se naziva iskustvom.
To je vrsta unutrašnje percepcije koja se odigrava u nekoj drugoj dimenziji. Kada se ovo iskustvo dogodi, sasvim je jasno da ste povisili nivo svoje svesti, da ste se tako reći popeli iz podnožja  na viši dio planine. Ako se iskustvo to ne dogodi, onda usprkos svakom naporu koji ulažete u praksu ili koncentraciju, nećete promijeniti nivo svoje svijesti. Sa svakim uzdizanjem svijesti, javlja se iskustvo. Treba još reći da je pogrešno povezivati istinitost sa iskustvom, tako da je čak i “istinito iskustvo” kontradiktoran izraz, s obzirom da je samo iskustvo samo po sebi neistinito.  Ono je samo putokaz, skok, pomak.  Tako da drugim riječima iskustvo je reakcija bića na stvarnost koja zavisi od stanja ili kvaliteta bića. Čovjek čiji je um grub potpuno drugačije doživljava stvarnost od čovjeka suptilnog ili pročišćenog uma.  Pošto je iskustvo samo psihološka reakcija, nemoguće je imati iskustvo onoga što reagira. Doživljaji se razlikuju ne zato što je stvarnost koja se doživljava različita, već zato to su umovi kao instrumenti iskustva različiti.  Jedino viđenje može biti istinito, dok je iskustvo uvijek  subjektivno. Da bi ispravno razumjeli stvarnost moramo se izdvojiti iz svog doživljaja stvarnosti. Moramo biti u stanju da objektiviziramo svoju psihološku reakciju na stvarnost koju nazivamo iskustvom. Objektivizirati reakciju znači promatrati je bez naknadne reakcije. Ako to ne učinimo nikada nećemo saznati što se zapravo događa.

Disciplina, red, ustrajnost pomaže transcendirati ideju o tijelu. Kada ste u stanju zaboraviti pojmove imena i forme, ako možete da se izdignete iznad sjećanja i ako možete da imate makar i zamagljenu viziju nečega što je ne fizičko, tek tada se nalazite na stazi. Oni koji mogu vidjeti svjetlost, doživjeti prostor ili zvuk iznutra, nalaze se na stazi.  No, većina živi u tijelu, svjesni   tijela, ali nisu u stanju  ga transcendirati, osim u dubokom snu. Zato treba  otkriti svjesnu tehniku pomoću koje će postupno moći. Zatvaranje očiju i povlačenje uma od čula i čulnih objekata samo je priprema. Elementarne ili preliminarne vježbe služe da u fizičkom tijelu stvore uslove ili atmosferu u kojoj se praksa  događa, zato onaj tko zna pravilno  meditirati, gospodar je samoga sebe.

Energija prakse se može spustiti na mentalni, emocionalni ili fizički nivo i izmijeniti kvalitet tijela, uma i emocija. Također  redovne vježbe mogu poboljšati kvalitet inteligencije donijeti potpun mir i apsolutnu stabilnost tijela. Istovremeno unutar osobe postoji nešto što funkcionira vrlo dinamično. Možete to nazvati bilo kojim imenom. Ta svjesnost, ta pažnja, taj um, ta svijest mora biti cjelovita. To svakako nije lak način, ali je to nešto što treba ostvariti. Transcendirati iskustvo dualnosti, imena i forme, i tako nadići princip ega.

Zbog toga što imamo tijelo instinktivno ponašanje se i dalje zadržava i izražava, no važno je nastaviti  razvijati intuiciju, viši nivo uma, kako bismo mogli shvatiti svoju  cjelovitost, svoje  savršenstvo, svoj pravi identitet. Mi smo, zapravo, zaboravili svoju pravu prirodu .

U nekom smislu iako je sve u životu ispravno,  nije i konačno. Morate imati nešto više. Da biste to imali, treba prihvatiti duhovnu praksu kao svoj put i kroz praksu  razvit energiju svesti.

Ono najviše  što treba ostvariti je “potpuna svjesnost”; ne djelomična, ne uobičajena svjesnost, ne hipnotička svjesnost već potpuna svjesnost. Snovi, na primjer, ne predstavljaju potpunu, već djelomičnu svjesnost. Ni iskustva uz neka sredstva kao psihodelična ne predstavljaju potpunu svijest, i ona su također u okviru parcijalne svjesnosti.

Prirodno sjedinjenje, je bezgranično i nepojmljivo. To je nespoznatljivo umom. To nije dio, niti je To podijeljeno. Ne može biti rečeno: “Toliko daleko se prostire njegovo područje i na dalje”. Uistinu to je teško opisati i teško doseći.

Ostvarenje apsolutne slobode, mira i dostignuća  je  realizaciji Apsolutne Istine. Onaj tko je to postigao TO je postavio na viši nivo od samadhija. TO uključuje užitak i sreću sa savršenom staloženošću i smirenošću, održavano nakon postignuća, i nastavljenom u budnom ili svjesnom stanju.

Covjek čija je Svijest Sazrela, ima istovremeno iskustvo i Boga i čovjeka. U ovom smislu to je stalna ekstaza i kontemplacija koju svetac održava cijelo vrijeme.

Snaga praneGirija.info

Vede postavljaju sljedeće pitanje: “Koja je to stvar čijim ćemo saznavanjem saznati sve?” Otuda su svi filozofski sistemi i sve filozofske knjige, koje su ikada napisane u Indiji, imali za cilj da pokažu tu jednu stvar, ono čijim saznavanjem čovjek saznaje sve.

Kako čovjek može saznati sve proučavajući pojedinosti? Jogini kažu da iza svake pojedinačne manifestacije postoji jedna generalizacija. Iza svih pojedinačnih ideja postoji jedan opći, apstraktni princip. Proniknite u njega i shvatit ćete sve.

 Po indijskim filozofima, čitav univerzum je sačinjen od dvije suštine, od kojih se jedna zove akaša, a druga prana. Akaša je sveprisutno i sveprožimajuće postojanje. Na početku stvaranja, postojala je samo akaša; na kraju ciklusa, čvrsta tijela, tečnosti i gasovi slivaju se svi ponovo u akašu, a sljedeće stvaranje će, isto tako, poteći iz akaše.

Sve što ima oblik, sve što je rezultat neke kombinacije potiče od akaše.  Akaša je ono od čega nastaje zrak, od čega nastaju tečnosti i čvrsta tijela; akaša je ono od čega nastaju Sunce, Zemlja, Mjesec, zvijezde, komete; akaša je ono od čega nastaje ljudsko tijelo, tijela životinja, biljke, svi oblici koje vidimo, sve ono što možemo  osjetiti svojim čulima sve ono što postoji. Nju samu ne možemo opaziti, ona je tako suptilna da izmiče svakom običnomopažanju; možemo  je vidjeti samo kada postane gruba, kada se zgusne i uzme oblik.

Koja je to snaga koja od akaše izgrađuje univerzum?
To je snaga prane. Prana je ta koja se manifestira kao kretanje; prana je ta koja se izražava kao gravitacija, kao magnetizam. Upravo kao što je akaša beskonačna, sveprisutna supstanca ovog univerzuma, tako je prana beskonačna, sveprisutna manifestacija snaga ovog univerzuma. Kao što se akaša mijenja, isto tako se i prana preobražava u sve postojeće manifestacije energije.

Na početku i na kraju ciklusa, svi materijalni predmeti razlažu se nazad u akašu, a sve snage univerzuma razlažu se natrag u pranu. U sljedećem ciklusu, iz prane se razvija sve ono što zovemo energija, sve ono što zovemo snaga. Prana je ta koja se manifestira u aktivnostima tijela, kao nervni tokovi, kao snaga misli.
Od misli do najgrublje fizičke snage, sve je samo manifestacija prane.Ukupnost svih mentalnih i fizičkih snaga u univerzumu, svedenih natrag u njihovo početno stanje, naziva se prana. “Kada nije bilo ni ičega ni ničega, kada su tmine prekrivale tmine, što je tada postojalo?  Postojala je akaša bez pokreta.” Fizičko kretanje prane bilo je zaustavljeno, ali usprkos tome ona je postojala.

Na kraju jednog ciklusa, energije koje se sada izražavaju u univerzumu, smiruju se i prelaze u potencijalno stanje. Na početku sljedećeg ciklusa, one se bude, djeluju na akašu i na taj način iz akaše se razvijaju svi ti različiti oblici koji čine univerzum.

Kako postići  razumijevanje i kontrolu prane?  Što nam otvara vrata ka skoro neograničenoj moći?  To je sadhana zvana pranajama.Pretpostavimo, na primjer, da jedan čovjek savršeno razumije pranu i može njome  upravljati; koju moć na zemlji on ne bi imao? On bi bio kadar premještati Sunce i zvijezde, mogao bi upravljati svime u univerzumu, od atoma do najvećih zvijezda. To je namjera i cilj pranajame. Kada jogin postane savršen, ništa u prirodi neće ostati izvan njegove kontrole. Ako on naredi bogovima ili dušama umrlih da mu dođu, oni će doći. Sve snage prirode pokorit će mu se kao robovi. Kada neupućen čovjek vidi te moći jogina, on ih naziva čudima.

Jedna od osobitosti indijskog duha jeste da on uvijek najprije teži za najvišim mogućim uopštavanjem, ostavljajući pojedinosti za kasnije.  Ako bi htio da spozna ovaj univerzum dio po dio, čovjek bi morao  proučiti svako zrno pijeska koje se u njemu nalazi, što bi zahtijevalo beskrajno mnogo vremena; on, dakle, nikada ne bi mogao uspjeti u tome. Kako onda može biti ikakvog saznanja?

Upravo kao što su vede uopćile ovaj univerzum u jednu jedinstvenu Apsolutnu Egzistenciju i kao što je onaj tko je pojmio tu Egzistenciju time pojmio čitav univerzum, isto tako su sve snage ovog univerzuma uopćene u prani i onaj tko je pojmio pranu, pojmio je sve mentalne i fizičke snage univerzuma. Onaj tko je ovladao pranom, ovladao je svojim seopstvenim duhom i svim duhovima koji postoje. Onaj tko je zagospodario pranom, Zagospodario je svojim sopstvenim tijelom i svim tijelima koja postoje, jer je prana izvor svekolike energije.

Kako uspostaviti kontrolu nad pranom jeste jedina ideja pranajame. Svi ti treninzi i vježbe imaju taj jedan cilj. Svaki čovjek mora početi odande gdje jeste, mora najprije  naučiti  ovladati onim što mu je najbliže. Naše tijelo nam je vrlo blizu, bliže od bilo čega u vanjskom univerzumu; a duh nam je još bliži nego tijelo. Shodno tome, prana koja oživljava naše tijelo i duh najbliža nam je od sve prane u univerzumu. Ona je dio prane koja pokreće univerzum. U beskrajnom oceanu prane, taj mali val prane, koji predstavlja naše sopstvene mentalne i fizičke energije, očito nam je najbliži. Jedino ako uspijemo  uspostaviti kontrolu nad tim malim valom, možemo se nadati da ćemo ovladati svom pranom u univerzumu. Jogin koji je to ostvario, postigao je savršenstvo; on više nije podčinjen nijednoj sili. On postaje skoro svemoćan, skoro sveznajući. U svim zemljama nailazimo na pravce, sekte koje pokušavaju  ovladati pranom.

Prana je životna snaga u svakom biću. Misao je najsuptilnija i najviša manifestacija prane. Međutim, svjesna misao,   nije jedina vrsta misli. Postoji također ono što zovemo instinkt ili nesvjesna misao, niži nivo misli. Ako me ubode komarac, moja će ga ruka udariti automatski, instinktivno. To je jedan način izražavanja misli. Sve refleksne radnje tijela pripadaju tom nivou misli. Zatim postoji drugi plan misli, svijest; ja razmišljam, ja razlučujem, ja zamišljam, ja odmjeravam za i protiv nekih stvari. To još nije sve. Mi znamo da je razum ograničen. On može djelovati samo do jedne izvjesne točke. Krug u kojem on djeluje u stvari je vrlo ograničen. A ipak, u isto vrijeme vidimo da u unutrašnjost tog kruga ulaze činjenice kao što komete ulijeću u Zemljinu orbitu. Jasno je da one potiču izvana, iako sam naš razum ne može djelovati izvan kruga. Uzroci tih pojava, koje se probijaju u ovo usko područje, nalaze se izvan njegovih granica.

Jogini, međutim, kažu da te granice nisu istovremeno i granice našeg znanja, jer duh može  funkcionirati na još višem planu, na nad-svjesnom nivou. Kada duh dospije u to stanje, koje se zove samadhi – potpuna koncentracija – on izlazi izvan granica razuma i sreće se licem u lice sa činjenicama koje nikakav instinkt ili razum nikada neće moći  spoznati. Upravljanje suptilnim snagama tijela, različitim manifestacijama prane u tijelu, koje se postiže vježbanjem, daje zamah duhu i pomaže mu da se popne više i da postane nadsvijestan, kako bi mogao djelovati sa tog novog nivoa.  U univerzumu postoji jedna neprekinuta supstanca, na svim planovima egzistencije.

Fizički, ovaj univerzum je jedan: nema nikakve razlike između Sunca i vas. Naučnik će vam objasniti da je svaka suprotna tvrdnja samo fikcija. Nema stvarne razlike između ovog stola i vas; stol je jedna točka u masi materije, a vi ste druga. Svaki oblik predstavlja, da tako kažemo, jedan vrtlog u beskrajnom oceanu materije. Vrtlozi se stalno mijenjaju. Nijedan od tih oblika nije nepromjenljiv.
Izvjesna količina materije ulazi u jedan dati vrtlog, recimo ljudsko tijelo, ostaje tu izvjesno vrijeme, tu se preobražava i zatim prelazi u drugi vrtlog, ovog puta, na primjer, životinjsko tijelo, odakle opet, poslije nekoliko godina, odlazi u sljedeći vrtlog, možda grumen minerala. Postoji, dakle, neprekidna promjena, stalno preobražavanje. Nijedno tijelo ne ostaje isto tokom vremena. Uistinu i ne postoji takva stvar kao što je moje ili vaše tijelo. To što zovemo “moje tijelo” ili “vaše tijelo” postoji samo u riječima. U neizmjernoj masi materije jedna točka se zove Mjesec, druga Sunce, treća čovjek, četvrta Zemlja, peta biljka, šesta kamenčić. Nijedna od njih nije postojana, već se svaka neprekidno mijenja; materija se vječno oblikuje i preoblikuje.

Isto je tako i sa unutrašnjim svijetom. Materija je predstavljena eterom; kada je djelovanje prane najsuptilnije, taj isti eter će, budući u finijem stanju vibracija, predstavljati duh, a ovaj će činiti još jednu neprekidnu masu. Ako možete  u sebi stvoriti te suptilne vibracije, vidjet ćete i osjetiti da je čitav univerzum sačinjen od suptilnih vibracija. Ponekada, izvjesne droge mogu da nas dovedu u to super osjetljivo stanje, u kojem možemo da osjetimo te fine vibracije.

Iza vibracija materije, u njihovim grubim ili suptilnim vidovima, uza svakog kretanja postoji samo Jedno. Čak i u manifestovanom kretanju postoji samo jedinstvo. Te činjenice se više ne mogu poricati. Moderna fizika je pokazala da zbir svih energija u univerzumu uvek ostaje isti. Takođe je dokazano da se ta ukupna energija pojavljuje u dva različita vida. Prvobitno potencijalna, nemanifestovana, ona se potom manifestira u vidu svih tih različitih snaga koje postoje u univerzumu, posle čega se ponovo vraća natrag u stanje mirovanja i zatim opet manifestira. I tako ona vječito evoluira i involuira.

Pranajama ima vrlo malo veze sa disanjem kao takvim. Ali kontrola daha je sredstvo za stvarno upražnjavane pranajame.

 I kada se konačno dokopamo Sebstva, mi spoznajemo da to sebstvo može biti samo jedno .