NAJNOVIJI TEKSTOVI
Isus Krist, Kralj svega stvorenja
Studeni 21st, 2014 
doc. dr. sc. Ivica Čatić
Ez 34,11-12.15-17
Poslije dolaska drugih prognanika 587.g.pr.Kr. u Babilon, prorok Ezekiel se počinje baviti temom mogućnosti narodnog preporoda. Preduvjet jest raščišćavanje starih računa i napuštanje puta koji vodi u smrt. Stoga po razaranju Jeruzalema prorokuje protiv naroda koji su u tome sudjelovali da bi se potom posvetio Izraelcima. Osuđuje odgovorne za nacionalnu katastrofu: uglednike, svećenike, proroke, veleposjednike… Njegov govor usmjeren je i onima koji su profitirali na nevolji drugih, kupujući za male novce njihovu imovinu i otpremajući ih u dužničko ropstvo. Naše prvo čitanje donosi Gospodnju riječ pastirima Izraela. Zbog njihovog iznevjerenja Gospodin će osobno doći i brinuti o svom narodu! Razlučit će i pastire i ovce. Prorok je nadahnut obećati Izraelcima da će ih njihov Bog dovesti nazad. Ostvarenje ovog obećanja u drugoj polovici tog istog stoljeća okrjepa je vjeri koja u ovom odlomku vidi više. Naime, Gospodin je ovdje opisan i kao Pastir i kao Kralj a dan oblaka i mraka označava Dan Jahvin kao konac povijesti i uspostavu Kraljevstva Božjega. Ono što je Gospodin ostvario oslobađajući Izraelce iz Babilona jamstvo je Njegovom vodstvu i zaštiti na kraju povijesnog hoda pojedinca i svijeta.
1Kor 15,20-26.28
Pavao je uvjeren kako je spomenuti povijesni hod prispio svome kraju: završila je era smrti i nastupila era života. Kristovo uskrsnuće započelo je ovaj sveobuhvatni preokret – on je prvina nove žetve. U njemu ljudi „izlaze“ iz starog Adama i dobivaju mogućnost novog početka ukoliko su Kristovi. Po uskrsnuću o Njegovu dolaskunastupit će punina Božjeg Kraljevstva. Već svojim nastupom, riječima i djelima a potom uskrsnućem i borbom protiv neprijatelja koje će podložiti, Krist jasno pokazuje da je na strani života, zapravo da iz njega izvire život cijelom čovječanstvu. U Njemu ono može postati novo, oživljeno. Ostaje samo za prosuditi:koji su Kristovi?
Mt 25,31-46
Doći će sudac. No, tko je sudac? Sudac je onaj koji je sišao među ljude i postao jedan od malenih. Bivao odbijan, proganjan i siromašan. Još i gore: izdan, zanijekan i osuđen, ismijan i ubijen. Na vrhuncu je – na križu. Zato je križ sud svijetu jer mjeri njegovu glupost, neljudskost i tamu. On Izbačenik, Odbačenik od svijeta, doći će. On Stranac doći će u svojoj slavi i pokazati koji su Njegovi, koji su ovdje tuđinci. On je prikaza ovom svijetu jer ne živi njegovom logikom interesa i ugode, slave nego nekom čudnom seberazdajućom pa i seberazdirućom ne-logikom ljubavi. Ako je nelogična, onda je za mudrog Grka – ludost. A koji su to koji su odabrali ludost? To su oni koji nisu znali ništa bolje nego krenuti za onim što Pavao nazva ludo Božje. Smatrali su da je najpametnije gledati očima ljubavi. I zato su znali prepoznati Isusa među malenima i odbačenima; vježbali su uvijek Ga primijetiti kako šutke stoji među njima i čeka riječ, čeka ruku… Za ljubav ne postoje takvi s kojima ona nema ništa, nego ona sve želi i svemu se nada. Za nju ne postoji nitko i ništa što može ostati po strani, jer sve što postoji upravo zato postoji jer počiva na krilu ljubavi – ona ga drži. Kršćanin se puno puta boji rastresenosti u molitvi, iako za nju Isus nikad nije rekao da bi uopće mogla biti bez rastresenosti jertijelo je slabo. No, što sa rastresenošću na ulici, u bolnici kad ne uspijevamo vidjeti Isusa dok stoji i čeka? Ja sam Isus koga ti, Savle, progoniš! Potreslo ga je! Tek kada se potpuno stresao i rastresao, Pavao je došao k sebi i k Isusu. Neistraživa je to stvar: Isus je toliko i tako prisutan! U svakom znancu i neznancu! Ne samo da može stvoriti, ne samo da može otkupiti, nego može i biti sa svakim, u svakom! Jer kraljuje tako da ljubi svako stvorenje! Krist je Kralj svega i svakog stvorenja. U svjetlu ovog evanđeoskog odlomka biti sabran znači ljubiti tako da Ga mogu vidjeti! Tako je važno vidjeti jer sve se odlučuje u sadašnjem trenutku. Posljednji trenutak, kontakt sa vječnosti, upravo je ovdje! Posljednji sud neće biti u oblacima, nego je ovdje. On se neće dogoditi kada su oči zatvorene nego se događa dok su otvorene. Neoprostivi promašaj se događa upravo onda dok su otvorene a čovjek nije budan. Zato, ne uvedi me u rastresenost! Onu koja ne bi prepoznala ljubav, koja bi previdjela Kralja. Kralja bez krune! Na prekrasnoj slici Bogojavljenja u crkvi Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu jedan od kraljeva koji je došao pokloniti se malom Isusu odložio je svoju krunu na zemlju. Došao je pred Kralja! Postoje lažni kraljevi – uzurpatori, postoje i pravi – legalni, a postoji Onaj jedini istiniti Kralj pred kojim bi bilo i suvišno i smiješno držati na svojoj glavi krunu. Blago ovom klanjatelju koji je to shvatio. Na jedinom istinitom Kralju neće se za Njegovoga zemaljskog života vidjeti druga kruna na glavi osim trnove. Jer u Njemu ne kraljuje čast i dostojanstvo nego ljubav. Radi nje je došao toliko blizu da je postao neprepoznatljiv; radi nje hoda okolo izranjen i bez krune tražeći one koji su izranjeni, koji su Kristovi. A. Fumagalli, pišući doktorsku tezu o pragmatičkim aspektima ovog evanđeoskog odlomka, poruku je sažela u naslov: Isus, stranac sve do konca vremena. Sve je ostavio radi ljubavi, radi dobra čovjeka i svega stvorenja – radi onoga što je Njegovo. I približio se do neprepoznatljivosti. To je Kralj! Jedino je to bilo dostojno istinitog Kralja. Jedino u Njemu ljubav dosiže kraljevske vrhunce. I poziva u život.
Posted in Nedjeljna razmišljanja - A
Нема коментара:
Постави коментар