NAJNOVIJI TEKSTOVI
33. nedjelja kroz godinu
Studeni 13th, 2014 
doc. dr. sc. Ivica Čatić
Izr 31,10-13.19-20.30-31
Nakon što je u prethodnim poglavljima Knjige Mudrih Izreka iznesen nauk utjelovljene Mudrosti, sada je na sceni lik žene koja u sebi utjelovljuje mudrost! Ono što Mudrost želi proizvesti u čovjeku!
Ova žena pandan je negativnim ženskim likovima za koje je u dosadašnjem tijeku izlaganja rečeno kako upropaštavaju muškarca. Što u njoj Mudrost čini, vidi se po tome kako okolinu obogaćuje dobrima: muža, ukućane, potrebnike… Znakovito je što nam liturgija u nedjelju posvećenu iskorištavanju darova pred oči stavlja lik žene. Time želi podvući kako autentična nadahnutost mudrošću i one najmanje, u društvu marginalizirane kakva je žena u to doba bila, potiče na djelotvornu ljubav. Trud joj neće ostati nezapažen: njezina hvala stići će do gradskih vrata, kao privilegiranog mjesta javnog života u Starom zavjetu. Stoga je njezin lik ne samo poziv ženama nego ohrabrenje svakom neka ne prezre svoje okolnosti i naizgled skromne mogućnosti rada i razvoja. Mudrost Božja rado pohađa i obasipa blagoslovom one koji kreću od skromnih početaka čineći ih vrjednijim od biserja. Čini dobro u skrovitosti – ljubičica je skrivena, ali je odaje miris (don Bosco).
1Sol 5,1-6
Nakon što je objasnio Pavao potiče članove solunske crkve da žive trezveno, životom dostojnim djece svjetlosti i djece dana jer dan Gospodnji dolazi iznenada, kao kradljivac u noći. Time, dok umiruje njihovu brigu za pokojne, želi energiju te iste zabrinutosti preoblikovati u pažnju prema njihovom vlastitom moralnom životu. Riječima dok još budu govorili „mir i sigurnost“ zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći Pavao se ruga vladajućem društvenom mentalitetu i njegovoj krilatici koje kršćanin ne treba dijeliti. On ima svoju zajednicu u kojoj treba razvijati novi mentalitet. Apostol želi reći da je kršćanska zajednica paralelni svijet, paralelno društvo sa vlastitim vrijednostima. U mjeri u kojoj su im predani, solunski kršćani postaju misionarski aktivni jer već sam redovni život kršćanske zajednice – ako živi ovim mentalitetom – najbolje je svjedočanstvo Evanđelja i kvaliteta onog drugog, transcendentnog svijeta za kojim čezne srce svakog čovjeka.
Mt 25,14-30
Slikom novca i novčanih akrobacija Isus prispodobljuje još jedan dio istine o čovjeku i Bogu. Gospodar je svakome podijelio talente. Čak i onaj koji je dobio najmanje nije dobio malo jer talent je imao vrijednost 20-godišnje radničke plaća! Ako je ona mjesečno 5.000 kuna, talent bi iznosio 1.200.000! Dakle, i kada daje najmanje, Gospodin ne udjeljuje premalo! I ne naređuje im kako i što činiti. Pouzdaje se u njihovu inteligenciju i slobodu. Puno je toga što se može promatrati kao sadržaj primljenog talenta. Već samim darom postojanja Stvoritelj svemira i Gospodar povijesti svakom stvoru dao je neizmjeran dar. Krist koji je nakon Uzašašća otišao k Ocu svojima je ostavio Evanđelje – snagu koja može preobraziti svijet, Duha koji obnavlja lice zemlje… Vrativši se, gospodar počinje svoditi račune. Prva dvojica ponosni su na svoja postignuća. I Gospodin im ne spočitava, ne kori ih da nisu ponizni, nego odobrava. Štoviše, raduje se njihovu uspjehu! Posljednji vraća jedini primljeni talent. Govori: čovjek si strog…pobojah se…odoh i sakrih… Zbog straha nije stekao ništa. Bojao se Gospodina i – bio je u pravu, nije se prevario! Prema njemu će se doista postaviti strogo. Važno je uočiti kako slika strogog Gospodina ne biva opovrgnuta nego ostaje. Ostaje kako bi pokazala da ima i strašnijih stvari od vlastitog straha i neugode pri trudu i naporu. Da pokaže kako je Bogu jedini neprihvatljivi stav nemar i strah od rizika iz kojeg će proizići:odoh i sakrih… Strah pred radom za ulazak u Kraljevstvo ne samo da nije nikakva pomoć i lampica razboritosti, nego upravo on uvodi čovjeka u katastrofu. Ova prispodoba Radosna je vijest protiv straha koji uništava odnos s Bogom i čini život sterilnim. Jer samo onaj tko osjeća da je voljen dat će najbolje od sebe. Posljednji sluga nije shvatio da, dajući mu talent, Gospodin prema njemu pokazuje bliskost i povjerenje. On, naprotiv, dopušta da se sve utopi u strahu od rizika i od kazne pa mu ukazana prilika na koncu postaje mora. Ali, varajući se o Bogu, prevario se i o vlastitom životu. Umjesto prijatelja postaje bjegunac, rob i osuđenik. Strah ga ne oslobađa od zla nego ga još dublje u nj uvodi. Prvu dvojicu slugu gospodariznenađuje: ne želi da mu vrate talente nazad nego će im povjeriti još više, postavit će ih nad mnogim! Njemu nije do vraćanja talenata nego da ponovno lansira nove darove i novo povjerenje. Čovjeka nije stvorio da bi mu vratio primljeno, nego da bi kao i On širio povjerenje, mir, slobodu, pravdu, radost. To su Božji darovi koji su sjeme novih, oni su izvori energije, stablo koje raste – milost na milost! Ovo uvećanje života, spirala prožimajuće ljubavi tajna je energija svega što živi (E. M. Ronchi). Prispodoba je poema kreativnosti, stvaralaštva koje nije naporno. Čovjek smije steći pet, dva ili jedan – uvijek dobro! Gospodina ne zanimaju količine nego kakvoća zauzetosti i istinitost plodova. U Kraljevstvu nebeskom nema tiranije brojeva: dovoljno je biti vjeran u malom! Jedna hasidska izreka kaže: jednog dana neću biti pitan zašto se nisam ostvario kao velikani – poput Mojsija, Ilije ili nekog od proroka – nego zašto nisam ostvario samog sebe?
Posted in Nedjeljna razmišljanja - A
Нема коментара:
Постави коментар