Suptilna tijela i njihove funkcije

•  

Suptilna tijela i njihove funkcije najbolje možemo shvatiti kroz primjere, tako što ćemo ih osjetiti i svjesno kategorizirati. Osim fizičkog tijela postoje suptilno fizičko tijelo, emocionalno tijelo, mentalno tijelo, intuitivno tijelo, uzročno tijelo te duhovno tijelo, ili ono što nazivamo dušom. Ta suptilna tijela sva omataju dušu i služe joj kao svojevrsni prilagođivači za poimanje materijalne prirode. Kako bi ih bolje razumjeli, povezat ćemo neki praktični primjer sa svakim od njih.

Piše: Gabriel Korrus

Suptilno fizičko tijelo

Suptilno fizičko tijelo, nazivano praničnim ili eteričnim tijelom, prožima čitavo grubo fizičko tijelo. Ono je građeno od sustava kanalića, nazivanih nadijima, koji su slični onima krvožilnog sustava, a provode životnu energiju, nazvanu pranom, cijelim tijelom. Oni emaniraju iz energetskih centara, nazivanih čakrama, iz kojih se ti kanalići šire. Istraživanja su pokazala da sustav kanalića u suptilnom tijelu odgovara živcima i živčanom sistemu u grubom fizičkom tijelu, a da energetski centri odgovaraju centrima (pleksusima - živčanom spletu) tog sistema i pojedinoj žlijezdi endokrinog sustava.

Energetski centri, ili čakre, dodirne su točke između suptilnog i grubog materijalnog tijela, a imaju funkciju kolektiranja životne energije, ili prane, iz prostora koji nas okružuje te njenom konvertiranju u razne frekvencije, to jest, potrebne forme. Kao što znamo, energija se nikada ne gubi ili troši u našoj okolini, već se isključivo konvertira u neke druge oblike, tako se i životna energija, koju naše suptilno tijelo prihvati iz okoline, konvertira u razne druge oblike, ovisno o potrebama našeg cjelokupnog bića. Tako recimo poznajemo hiperaktivnost, seksualnu želju, strah, nelagodu, zatvorenost, depresiju, melankoliju, bistrinu, tromost, radost, strastvenost, emotivnost i još mnogo drugih stanja koja su zapravo samo razni oblici jedne te iste životne energije koja protječe našim tijelom.

Kao što termo elektrana koristi toplinu dobivenu iz sagorijevanja ugljena da bi pokretala turbinu i dobila iz mehaničke energije električnu, tako i energetski centri pretvaraju životnu energiju u razne druge forme kako bi njome opskrbljivali razne potrošače u čovječjem tijelu. Međutim, ovdje ne govorimo o gruboj energiji koja se oslobađa sagorijevanjem glukoze u stanicama i koja služi za pokretanje grubog fizičkog tijela. Govorimo o suptilnoj energiji koja sa sobom nosi određene informacije te ovisno o njenoj vibraciji ili frekvenciji ima i drukčija svojstva. Ona informirajući naš endokrini i živčani sustav potiče razne načine upotrebe grube energije unutar fizičkog tijela.

Suptilni kôd suptilnog fizičkog tijela je, dakle, kôd po kojem se ravnaju funkcije i procesi unutar grubog fizičkog tijela. Taj kôd je matrica po kojoj se tijelo regenerira, po kojem zacjeljuju rane, po kojem se tijelo razvija u vrijeme odrastanja te po kojem tijelo stari i otkazuje u starosti. Energetski centri su pod izravnom kontrolom mentalnog tijela, dok je ovo pod utjecajem duhovnog tijela. Ukoliko osoba ima probuđenu duhovnu svjesnost, mentalno tijelo je pod izravnom kontrolom, a ne samo utjecajem, duhovnog tijela.

Bez obzira da li postoji ili ne postoji svjesna namjera upućivanja energetskih centara u njihov rad, oni kupe vibracije naše svijesti i na taj način se prilagođuju našem stanju. Upravo zato i možemo svjedočiti promjenama našeg raspoloženja i samog energetskog stanja koje dolaze od svjesne namjere i želje da se sada trenutno stanje promijeni, ili pak od nekog izvanjskog faktora bez direktne svjesne namjere. Tako se, na primjer, ukoliko je netko melankoličan i depresivan, najčešće i osjeća energetski slabim. Ako se takva osoba čvrsto odluči trgnuti iz takvog stanja i ode, recimo, na šetnju u prirodu, shvatit će da je nedostatak energije nestao bez ikakvog vidljivog izvanjskog uzroka. To je stoga što zapravo nije niti postojao nedostatak energije već je bila prisutna u nepovoljnoj formi te je bila koncentrirana na krivom mjestu, a osoba je svjesnom namjerom transformirala njeno stanje. Slično tome, ako vesela osoba puna poleta uđe u prostoriju gdje se održavaju karmine i u kojoj nekoliko osoba žaluje za pokojnikom, ova vesela osoba brzo će promijeniti svoje energetsko stanje te sukladno tome i raspoloženje. To je primjer izvanjskog utjecaja na promjenu energetskog stanja koja nije pod direktnim utjecajem svjesne namjere.

Vidimo da svjesne i nesvjesne promjene, to jest, one koje su izazvane svjesnom namjerom ili nesvjesno, potiču isključivo iz trenutnog stanja naše svijesti. Na taj način možemo i zaključiti kako sam mozak nije organ misli, emocija, kontrole drugih različitih sistema i funkcija, te ne služi samo procesuiranju osjeta i mnogim drugim aspektima komunikacije, kako smatra današnja znanost u svojoj grani fiziologije, već je on samo interface (ulazno/izlazno sklopovlje ili sučelje) za kontrolu i nadzor suptilnih tijela nad grubim fizičkim tijelom. Ovdje, kako mi kažu moji duhovni Učitelji, zemaljska nauka kaska za univerzalnim istinama i činjenicama, iako je ipak svjesna prisutnosti neke više sile u mnogim svojim istraživanjima.

Cijeli živčani i endokrini sustav interface je za suptilno (pranično) fizičko tijelo, koji prikuplja informacije o raznim biokemijskim procesima unutar grubog fizičkog tijela, prati njegov rad, reagira ne neke ustaljene procese, sve obrađene informacije šalje suptilnom tijelu te postupa po suptilnom kodu i naredbama suptilnog fizičkog tijela upravljajući grubim fizičkim tijelom.

U opisivanju energetskih centara zadržat ćemo se samo na onim najbitnijim i krenut ćemo od onog koji predstavlja najnižu vibraciju životne energije, a završit ćemo sa onim koji predstavlja najvišu formu životne energije u ovom svijetu. Ovi energetski centri ne pripadaju isključivo praničnom tijelu, već se isprepliću i sa ostalim suptilnim tijelima koje smo prije naveli. Stoga ćemo prije objašnjenja čakri objasniti ostala suptilna tijela. Emocionalno, mentalno, intuitivno, uzročno i duhovno tijelo također nose svoj kôd te imaju glavne karakteristike koje se mogu opisati, iako se razlikuju od čovjeka do čovjeka u skladu sa svijesti koju je isti dostigao.

Emocionalno tijelo

Emocionalno tijelo je suptilnije od praničnog, a sastoji se od osjećaja ili emocija. Možemo reći da je to tijelo akumulirani energetski balon ispunjen svim osjećajima koje smo iskusili u ovom i prošlim otjelovljenjima te sa suprotnostima, kao što su tuga-radost, melankolija-energičnost, strah-ljubav ili strah-vjera, ljubomora-sloboda i taština-zahvalnost. Energija koja čini ovo suptilno tijelo može biti oslobođena ili blokirana. Ovo tijelo upravlja našim raspoloženjem i emotivnim stanjem te pohranjuje sve raznolikosti kombinacija pojedinih emocija i njihovog međusobnog ispreplitanja. Emocionalno tijelo omata fizička tijela, a centar njegovih manifestacija nalazi se u predjelu srca i grla u suptilnom tijelu iako se manifestira kroz sve energetske centre. Kako ne bi došlo do pretjerane konfuzije u ovome tijelu, ono je vođeno svojim kodom to jest, obrascem; asocijativnim obrascem. Ako vidimo ili se sjetimo nečega što u nama obično izaziva neki osjećaj, on će se i pojaviti.

Naravno, većina normalnih ljudi može svojim razumom, to jest, mentalnim tijelom, donekle upravljati emocionalnim i kontrolirati intenzitet emocija. Međutim, takvo djelovanje stvara blokade u mentalnom tijelu jer energija koja zauzima određenu vibraciju te kreće prema svojoj manifestaciji u nižim tijelima biva nasilno onemogućena u svom prirodnom toku. Slično se dešava sa akumulacionim jezerima koja se stvaraju branom. Voda se akumulira i njen nivo raste, a ukoliko nema nikoga tko branu nadzire i propušta vodu, ona će preći dozvoljeni nivo te brana može popustiti.

U prirodi možemo vidjeti kako energija ima težnju ka slobodnom kretanju. Ako je ograničavamo ili nekontrolirano akumuliramo, uvijek se dovodimo u potencijalno opasnu situaciju. Tako je i sa blokiranom energijom. Ona uvijek može izazvati naglu promjenu raspoloženja, bujicu nekontroliranih emocija, afekata ili u krajnjim slučajevima i potpuni gubitak razuma ili shizofreniju. Ova zadnja tvrdnja nam poručuje kako emocionalno tijelo ima utjecaj i na samo mentalno tijelo, iako je ovo na višem energetskom nivou. Jedna od glavnih odlika našeg energetskog postojanja, koju svakako moramo uzeti u obzir u našem nastojanju ka samoostvarenju, je potpuna povezanost fizičkog, emocionalnog, intuitivnog, uzročnog i duhovnog aspekta u cjelokupnosti našeg postojanja.

Ovi blokovi u energetskom toku emocija izazvani su robovanjem emocijama i strahovanju ega od potencijalnog manifestiranja energetskih blokada (nakupljenih emocija). To pak dovodi do neprirodnog toka energije koji uzrokuje defekte, prvenstveno na energetskom, a zatim i na grubom fizičkom nivou. U poglavlju Praktične vježbe u održavanju zdravlja govorit ćemo o upoznavanju vlastitog emocionalnog tijela, radu s emocijama i o mogućnosti sagledavanja emocija koje prolaze kroz naše energetske kanale. Tako ćemo naučiti uživati u onim koje nam se sviđaju ili samo promatrati one koje nam se ne sviđaju bez da budemo njima zarobljeni, ustrašeni ili da ih se sramimo.

Mentalno tijelo i Akaša

Mentalno tijelo ili um, veliki je energetski kompjuter sa strahovito brzim procesorom i ogromnim hard diskom. Energetska vibracija ovog tijela je viša od one emocionalnog tijela. Način na koji će ovo tijelo raditi ovisi isključivo o softveru ili kodu koji u njega ugradimo. Mentalno tijelo omata sva niža tijela i može se manifestirati kroz sve energetske centre, a centar njegovih manifestacija nalazi se u predjelu čela i vrha glave. Ovo tijelo prikuplja informacije iz svoje posredne okoline (vidljive stvarnosti) i neposredne okoline (Akaše - nevidljive stvarnosti).

Ovdje ćemo ukratko objasniti pojam Akaše. Akaša je univerzalno područje sveg znanja, a također i sanskrtsko ime za suptilni element Eter. To je sveprožimajući prostor natopljen svim informacijama, idejama, događajima, procesima i manifestacijama raznih misaonih, životnih te neživotnih oblika u vječnosti postojanja. Pojam Akaše znan je modernoj civilizaciji preko drevne vedske civilizacije, no Akašu i umijeće njenog korištenja od pamtivijeka poznaju sve duhovno napredne osobe i civilizacije. Dokaz njenog postojanja svakodnevno udara u nos sve strastvene znanstvenike, od kojih se većina, ipak, ne želi izjasniti o njenom postojanju. Svaki znanstvenik, istraživač ili prosječni čovjek, koji je u jednom trenutku svoga života nešto novo spoznao, otkrio, izumio, unaprijedio ili osmislio, susreo se sa nevjerojatnom spoznajom; u jednom trenutku ništa o tome nije znao, a u drugom trenutku je nešto spoznao ili otkrio bez vidljivog izvanjskog utjecaja. Upravo to je jedan od dokaza postojanja Akaše. Nemoguće je nešto napraviti iz ničega. Ako osoba nešto ne zna, a nitko je ne opskrbljuje informacijama koje želi saznati, njen um ili njeno mentalno tijelo ne može ništa smisliti sam od sebe jer mora imati materijal od kojeg će sastaviti informacije. Upravo njih mentalno tijelo sakuplja iz Akaše. Drugi i najbolji dokaz je da sami, metodama meditacije i intenzivnog usmjerenja svijesti na njenu spoznaju, i sami otkrijete predjele znanja Akaše ili Etera, mističnog sveprožimajućeg petog elementa.

Mentalno tijelo, dakle, prikuplja razne informacije sukladno kodu koji ima, to jest sukladno softveru koji smo u njega ugradili. Sukladno svijesti cjelokupnog čovječjeg bića ono gradi razne ideje, misli, fantazije, zamisli, teorije i logiku koje zajedno tvore čovječji razum.

Čovjek se rađa sa osnovnim softverom koji se ovisno o tendencijama duhovnog tijela i stečenog karaktera iz prošlih otjelovljenja postepeno razvija. Tako ljudi različitih karakternih osobina, koje su zapravo samo pokazatelji tendencija duše, imaju različite mentalne sklopove, to jest, različite tipove softvera koji pogone mentalno tijelo. Jedan od pokazatelja da se to mentalno tijelo može širiti i mijenjati je pojava suptilne boli u predjelu čela kod osoba koje pokušavaju shvatiti ili naučiti veliku količinu novih podataka.

Mentalnim tijelom može se direktno kontrolirati rad svih nižih tijela i njihovih procesa, ali ta kontrola je ograničena nivoom trenutne čovječje svijesti. Što je svijest viša i otvorenija to je mogućnost svjesne kontrole veća.

d) Intuitivno tijelo

Intuitivno tijelo svojevrsni je sustav upozoravanja mentalnog tijela i sustav uravnoteženja koji potječe iz same duše čovjeka, to jest, duhovnog tijela. Ono se brine da mentalno tijelo svojom izrazitom racionalnošću nema prevelik udio u čovječjem rasuđivanju i djelovanju, već čisto energetsko-tehnološkom sustavu mentalnog tijela daje neracionalni, duhovni element intuicije. Ovo vrlo suptilno tijelo omata sva ostala suptilna tijela i ono je prvi portal za kontaktiranje duhovnih sfera te povezivanja mentalnog tijela sa duhovnim znanjem i duhovnim osobama. Kroz ovo tijelo, koje je ugođeno za primanje suptilnih energija iz naše okoline, ljudi primaju informacije koje ne mogu probaviti svojim umom. Da bi um prihvatio ove informacije, intuitivno tijelo ih prvo mora plasirati direktno u samu čovječju svijest koja se nalazi u duhovnom tijelu. Iz te svijesti, kada se obradi i prihvati kao činjenica, putuje kao novonastala konstanta u mentalno tijelo.

Tako dolazi do neobjašnjivih predosjećaja nekih događaja, zapanjujućeg pravilnog prosuđivanja osoba, situacija ili nekog stanja na prvi pogled, nekih osnovnih duhovnih spoznaja, spoznaja duhovne prirode i shvaćanja prirodnih zakona koji nas okružuju, uvjetuju i oslobađaju. Pojava pozitivnog suosjećanja također dolazi iz intuitivnog tijela te ono budi u nama aspekt bezuzročne ljubavi koji nam omogućuje usvajanje božanskih odlika i pravilno shvaćanje postojanja te stanja drugih živih bića koja nas okružuju. Negativno suosjećanje pak pripada emocionalnom tijelu i ono u nama budi osjećaje sentimentalnosti koji su uzrok pogrešnog shvaćanja i rasuđivanja te bolnih emotivnih vezanosti. Bolje shvaćanje aspekata ovoga tijela i njegovih funkcija svatko bi trebao istražiti sam zbog boljeg i potpunijeg shvaćanja.

Duhovno tijelo, lažni ego i Paramatma

Duhovno tijelo ili duša, najsuptilnije je tijelo. Ono, kod većine ljudi, prebiva u sićušnom izoliranom prostoru suptilnog tijela u predjelu koje odgovara položaju srca te lebdi okruženo životnom energijom, ili pranom. Ovo tijelo je kod većine ljudi u svom latentnom sićušnom stanju te predstavlja sam život i postojanje. Sva ostala tijela nosioci su duše te se razvijaju kako bi duša prolazila kroz ostvarenje karaktera koji ona posjeduje. Karakter osobe seže u dubine duše i upravo osobine tog karaktera uvjetuju ili oslobađaju dušu. Ako je glavna karakterna osobina duše sebičnost on tvori dijametralnu suprotnost duši - lažni ego s kojim se duša tada poistovjećuje. Međutim, ako je glavna karakterna osobina duše nesebična ljubav lažni ego nema oslonac za egzistenciju, a duša postaje svjesna svog pravog identiteta. Kada osoba svjesnim naporom djeluje protiv tendencija i naloga lažnog ega te želi promijeniti svoj karakter i usmjeriti ga prema dostizanju božanskog karaktera, aktivira svoju dušu te ona prestaje postojati u latentnom stanju i budi se. To se zove probuđenje svijesti ili prosvjetljenje. Međutim, da to prosvjetljenje ne bi bilo trenutačno, pa da opet ne ugasimo svjetlo, duša mora upoznati i ostvariti svoju pravu prirodu. U tome pomaže intuitivnio tijelo.

Lažni ego je zapravo posebno suptilno tijelo koje uvjetuje daljnje kretanje duše kroz materijalnu sferu te predstavlja izvor patnje svake osobe. On je potpuno suprotan prirodi duše i sklon je promjenama, a sastoji se od lošeg karaktera, stečenog razuma i entiteta koji prebivaju u suptilnoj dimenziji postojanja. Nekada je lažni ego toliko izražen, da osobe djeluju potpuno nesvjesno, protivno svojim izvornim željama, dovodeći se tako u vrlo teške i nepovoljne situacije. Tog neprijatelja duše, kojeg smo sami kreirali, trebamo prihvatiti, pomno sagledati, te uz pomoć produhovljene inteligencije nadvladati. On je tvorevina iskrivljenog karaktera osobe u kojoj je prisutan i svaka osoba koja prebiva u ovom svijetu ga posjeduje. Upravo taj element lažnog ega i nerazvijenost duhovnog tijela glavni su uzrok svih psihofizičkih bolesti. Samo osobe koje su ga nadvladale promjenom karaktera kroz želje za nesebičnom ljubavlju, još za ovog života, u ovome svijetu, postaju potpuno pročišćene i slobodne od tog velikog neprijatelja duše. Upravo zbog postojanja tog lažnog ega potrebna je ova cjelokupna mašinerija grubog materijalnog i suptilnih tijela. Kada se duša potpuno razvije više nema potrebe za ograničenjima materijalnog tijela. Ograničenja postoje zbog uspavanosti duše te zbog prisutnosti lažnog ega koji ima suicidalne tendencije.

Duhovno tijelo je središte svijesti, a manifestira se kroz energetski centar srca. Iako je duša lokalizirana, njeno prirodno stanje je sveprisutnost. Ona je indirektno prisutna u cijelom energetskom polju pojedinca i čitavog univerzuma preko duše univerzuma - paramatme, koja je smještena pored duše.

Paramatma je sanskrtski naziv za dušu univerzuma ili dušu svih duša (prim.prev. nad duša). Njeno postojanje i karakteristike najbolje su objašnjene u dijelovima Veda te u Bhagavad Giti, pa sam stoga uzeo i sanskrtsku nomenklaturu, iako se spominje i u nekim drugim svetim spisima pod drugim nazivima. Ona je zapravo nositelj božanskog koda, to jest, duhovne matrice koju smo prije spomenuli. Paramatma je direktni predstavnik duhovne dimenzije s kojim možemo kontaktirati (s kojim i ja kontaktiram dok pišem ove retke) i s čijim kodom nas suptilna tijela uspoređuju kada dođe do promjene kodova naših suptilnih tijela. Ona je smještena u predjelu srca i u stanju je polu-automatiziranog rada sve dok se duša direktno ne obrati za savjete, pomoć ili dok duša ne uputi iskrene molitve, ponude ili želje Paramatmi. Tada ona poprima potpuno personalni aspekt i izlazi iz polu-automatiziranog stanja postajući naš prvi duhovni prijatelj.

Duhovno tijelo je izvor života pojedinaca i dio je duhovne stvarnosti. Iz njega dolaze sve težnje ka ljepoti, savršenstvu, sveznanju, nesebičnoj ljubavi, sreći i blaženstvu. Njene moći su pretvaranje želja i fantazija u stvarnost. Međutim, da bi duhovno tijelo postalo sposobno manifestirati svoje moći, ono treba izaći iz latentnog stanja te mora proširiti svoj utjecaj svim tijelima. Da bi se to dogodilo, lažni ego mora umrijeti kroz promjenu karaktera osobe, a duša se mora probuditi - ponovno roditi. Ukoliko se to ne dogodi, samo postojanje lažnog ega dovodi do velikog broja unutarnjih sukoba između duše i njene okoline (grubog fizičkog tijela i suptilnih tijela), koji remete sve progresivne životne funkcije. Rezultat takvih unutarnjih sukoba je suptilni kôd koji u sebi nosi zapis o starenju materijalnog tijela, to jest, duša polako uništava otjelovljenje lažnog ega - materijalno tijelo. Na taj način u starosti dolazi do otkazivanje funkcija tijela koje rezultiraju smrću. Tako smo objasnili i ono što zovete prirodna smrt.

Duhovno tijelo u sebi posjeduje sve karakteristike i funkcije božanskog pojavnog (odgovara fizičkom), emocionalnog, mentalnog i intuitivnog tijela te kada se ono probudi ili aktivira u neprestanom dodiru svijesti pojedinca sa sviješću duhovnog svijeta, ono preuzima kontrolu i funkciju nad svim suptilnim tijelima pretvarajući ih u duhovna tijela. Tada ta tijela postaju ispunjena blaženstvom, a komunikacija sa duhovnom sferom postaje spontana jer se ljudska svijest tada poistovjećuje sa sviješću duhovnog svijeta. Tada sva pitanja nalaze savršene odgovore i otkriva se smisao života te egzistencije na Zemlji ili u nekom drugom dijelu univerzuma. Sveznanje postaje dijelom osobe i dovoljno je da ona jednostavno usmjeri svoju svijest u nekome pravcu pa da se potpuno znanje pojavi. To funkcionira baš poput interneta. Spojite se na duhovnu bazu podataka, postavite svoj upit i odgovori počnu stizati. Međutim, odgovore nećete morati tražiti kroz hrpu potencijalnih pristiglih odgovora kao na internetu, već će vas personalni aspekt božanske svijesti opskrbiti sa onim informacijama koje će najbolje odgovoriti na vaš upit te će vas uputiti i na nova razmišljanja koja će upotpuniti vaše znanje.

U duhovnoj dimenziji komunikacija nije ograničena na riječi i geste, već je proširena i na razne druge sfere komunikacije cjelokupnim bićem. Na taj način i mogu pisati o ovako složenim temama na ovako jednostavan način. Duhovna sfera je prisutna u mojoj svijesti, a moja svijest je prisutna u duhovnoj sferi. Tako potičem svakog tko pročita ove retke da se uključi ili još više pojača svoju vezu sa duhovnom bazom podataka kroz intuitivno i duhovno tijelo te još više napreduje ka samospoznaji.

Alternativa.hr