GLAZBA

A+RA-

Rekonekcija – iskustvo

Život je kao ocean. Na površini on je miran, ravan, dosadan, ponekad uzburkan i opasan. A ispod površine on je čaroban, dubok i nadasve veličanstven. Život je doista kao jedan ocean. Mnogi ljudi cijeli život provedu na tom oceanu na svom brodu (neka na većem neki na manjem) i samo jednog dana dožive brodolom i potonu na dno. A samo da se bar malo usude zaviriti ispod površine vidjeli bi jednu veličanstvenu čaroliju.

Vjerujem da su mnogi od vas već puno puta čitali razne priče o tome kako se nešto mijenja,kako nam dolaze velike promjene, ljudi se počinju mijenjati,stiže nam 2012, itd… a jeste li doista,ali doista vidjeli neke značajne promjene??? Meni osobno je takvih priča već preko glave pa sam ih počeo izbjegavati. To radim i dan danas koliko god je to moguće.

Upravo zato sam i odlučio da napišem ovaj tekst da vam prenesem informaciju- da se doista događa nešto veliko na planeti Zemlji. Zato smatram da je vrijednost ovoga teksta kojeg pišem, upravo u tome što nije temeljen na filozofiji, nekom vjerovanju da se nešto događa, ovo nije samo neka pričica, nego sve ovo je temeljeno na fizičkom iskustvu. Dakle, sve ovo što će te čitati je ono što osjećam svojim fizičkim osjetilima kao što je dodir,vid… Na kraju, ću samom čitatelju prepustiti neka sam donese zaključak. Ja ga ne mogu dati jer u ovom trenutku gotovo ništa ne znam. U ovom ću vam tekstu pokušati čim jednostavnije dočarati kako te promjene doista izgledaju kad se odvijaju na tijelu. Pa ako ste spremni zavirit koliko je duboka zečja rupa… onda krećemo.

„Nahualizam započinje s dva uvjerenja: uvjerenjem da su ljudi čudesna bića koja žive u čudesnom svijetu; i uvjerenjem da niti čovjek niti svijet ne smiju biti uzeti zdravo za gotovo, ni pod kojim uvjetima.“
Don Huan (iz romana Carlosa Castanede)

Prave promjene i pravi susret sa čarolijama života, kod mene je započeo kada sam upoznao solarnu jogu. No to je druga priča. Ovdje ću pričati o Rekonekciji.

Za mene je sve počelo kada sam preko jednog prijatelja upoznao prijateljicu koja je radila tretmane Rekonekcijom. Ponudila mi je besplatan tretman, pa toj ponudi nisam mogao odbiti. Prije dogovorenog tretmana pogledao sam  intervju sa Ericom Pearlom u emisiji „Na rubu znanosti.“ Pošto sam već bio u tim vodama, ta priča mi je bila dosta zanimljiva ali mi nije niti fascinirala. Tipična reakcija-još jedna od bezbrojnih tehnika. Samo tada nisam mogao niti u najluđim snovima sanjati kamo to vodi. Nisam si mogao niti zamisliti da to može ići toliko duboko… jako duboko…. I tako je došao prvi tretman.

Tretman je trajao nekih 30 minuta. U Rekonekciji je zanimljivo to što za razliku od drugih tehnika,ovdje fizički možete osjetiti da tu nešto ima. I Eric P. govori da Rekonekcija nije tehnika nego je ona iznad toga. Već na prvom tretmanu sam to polako počeo shvaćati. Reakcije su se očitovale u obliku laganih trzanja mišićima,par puta stopalima,malo rukom i pokretanje očima gore dolje-što je i jedna od najčešćih reakcija (to se događa samo kad zatvorite oči). Sve to mi je bilo zgodno. Poslije tretmana, prijateljica mi je pokazala još jednu čaroliju Rekonekcije. Svoje ruke je približila dlanovima i laganim pokretima je počela kružiti (kao kad mijesite tijesto), a ja sam svoju ruku stavio između njenih. Tad sam osjetio strujanje energije,vibracija…(kako želite) u obliku laganog vjetrića i to samo na dlanovima. Moram priznati da me se je to dojmilo više od samog tretmana.

Otišao sam kući malo zamišljen. Sljedećih dana počeo sam se igrati rukama i čekao da vidim što će biti. Nije trebalo dugo čekati. Već drugi, treći dan oko dlanova sam počeo osjećati lagani vjetrić. Normalno, bio sam sumnjičav prema tome-da li je to autosugestija,da li preuveličavam,da li je vjetrić od mahanja rukom?!!! Zaključio sam logično,da ako tu ima nečeg da bi se intenzitet tih vibracija trebao pojačati. Nisam se prevario. Iz dana u dan sve jače i jače sam osjećao vjetar između dlanova kada bih ruke približio i lagano kružio njima (kao kad mijesite tijesto). Stvari su išle tim smjerom da sam nakon 2-3 tjedna nakon tretmana počeo osjećati i fizički otpor među rukama! Potpuno mi je razumljivo da će neki pokušati ovo logički objasniti-npr. autosugestija, no ono što je slijedilo nakon toga,ne samo da su bili dokaz da se ovdje događa nešto doista veliko i da mi se ne pričinjava,nego pojave su bile sve čudnije i čudnije.

Stigao je i drugi tretman. Na tom tretmanu,čim sam zatvorio oči,(tokom tretmana imate zatvorene oči),one su se počele intenzivno pomicati gore dolje,gore dolje. Nad tim jednostavno nemate kontrolu. I to je bilo sve od reakcija. Baš ništa drugo nisam osjetio. Jedino se je moja prijateljica na samom početku malko zaigrala, pa sam osjetio njezinu ruku blizu svoje glave i lagan dodir po nosu dlanom ruke. I to je bilo sve.
Od prvog tretmana,svaku večer prije spavanja,ležao sam na krevetu i čekao sam samo da me sama energija pronađe. Nadugo nakon drugog tretmana,jedne večeri dogodila se je jedna „eksplozija“ energije. Nakon toga više ništa nije bilo isto. Fizički to se je manifestiralo tako da su mi oči (bile su zatvorene) počele kolutati gore dolje kao da su poludjele. Intenzitet je bio poprilično jak i naravno nisam ih mogao zaustaviti. Oči su išle skroz do gore pa skroz prema dolje koliko su mogle-teško opisiv doživljaj. To me se je tako dojmilo da sam skoro dva sata ležao i uživao u tome.

Stvari su krenule nezaustavljivim tokom.
“Prva istina o svijesti je da svijet nije ono što mislimo da jest.“ 
Don Huan

Nakon tog dana,kada god zatvorim oči,one mi više ne mogu biti na miru. Lagano kolutaju gore dolje. To se zaustavlja samo kada sam umoran,recimo prije spavanja. Ovo sam pokazao dvoje ili troje ljudi. Reagirali su očekivano-mislili su izmišljam gluposti ili su se cinično nasmijali. Vrlo brzo sam shvatio da nema smisla da se trudim i pokušam to drugim dočarati. Bilo je i smiješnih situacija, kao kada mi je jedno oko mirovalo a drugo kružilo-kao u oko kameleona. To se je događalo samo na početku.

Intenzitet u dlanovima mi se je pojačavao i sad su već i drugi mogli osjetiti lagani vjetrić na rukama kad su stavili svoju ruke između mojih dlanova. S tim da to nisu osjećali svi.

Sljedeće promjene su bile još čudnije. Dolazilo je do toga da su se počeli pojavljivati izboji (isijavanja)  topline na tijelu. Mislim da riječ „izboji“ najbolje opisuje što se je počelo događati (a događa se i dan danas samo rjeđe). To su bile strašne navale topline na određenim dijelovima tijela (ruka,noga,prsa…). Osjećaj baš kao da na tom dijelu tijela iz vas izbija toplina. Veličina tih područja je bila od 1-2 cm do 20-30. Nepravilnog oblika. To se je događalo i po nekoliko desetaka puta na dan,bez ikakvih pravila. Ništa u život nisam osjetio ništa slično. Stvari su počele biti sve čudnije i čudnije. Rekonekcija je za mene počela dobivati sve dublju i dublju dimenziju. Nešto se je tu događalo,nešto više od obične energije….

„Sve što nas okružuje, i mi sami, nedokučiva je tajna.”
Don Huan

Reakcije na rukama su bile takve da se je počela miješati i toplina i hladnoća i trnci. I dalje sam osjećao lagani otpor između dlanova. Kao kad stavite ruke u vodi i onda idete njima lijevo desno pa osjećate lagani otpor vode. Ja sam osjećao takav otpor, ali samo između dlanova. Tokom vremena su se počeli miješati i toplina i hladnoća, ali s vremenom hladnoća (vjetrić) na rukama je gotovo potpuno nestala i sad osjećam samo isijavanje topline na dlanovima. Jedna od najčešćih reakcija je i osjećaj zatezanja dlana (kože,tetiva,… ne znam točno čega).

Ove izboje topline na tijelu,pokušao sam objasniti na način da povećana toplina znači i pojačanu aktivnost. Čega-energije,metabolizma… Ne znam!!

U jednom od razgovora sa prijateljicom koja je radila tretman na meni,usput je bila spomenula da dok radi tretman da mora paziti da nema dodira….. tu sam malo zastao i rekao sam joj-čekaj malo,mene je netko dodirnuo na drugom tretmanu s dlanom po nosu!!!! Ona je samo odgovorila-ja te nisam. Oni se malo zezaju s nama!!!!! Kada je spomenula „ONI“ tad je mislila na bića iz druge dimenzije (da se tako izrazim) ili svjetlosna bića kako ih ja volim zvati (od milja sam ih počeo zvati ekipa). Naime, mi smo već i prije bili razgovarali o svjetlosnim bićima koja su došla s Rekonekcijom. Ako pročitate knjigu E.Pearla, tamo možete pročitati priče o tome kako neki ljudi viđaju svjetlosna bića, ili čuju kako netko hoda u zidovima,trči oko njih… ili ako odete na službene stranice Rekonekcije i pogledate pod povijest,možete pročitati da ljudi viđaju anđele,pa čak indijanskog šamana,osjećaju neke čudne dodire,zvukove,mirise…. E sad,dok to čitate, na to gledate ili kao neku budalaštinu ili kao još jedna zgodna priča… ali dok se vama počinju događati takve stvari,više vam nije svejedno… Stvari su tek počele biti zanimljive. Ali opet-ljudi ko ljudi,opet je u meni bila neka trunka sumnje,znao sam da me je netko dodirnuo,možda se je ipak zaigrala. Ponovno se pokazalo da sumnja nije dugo opstala!!!

„Sumnjajući u sve i sva, mi se ustvari branimo od straha da ne poludimo. A upravo je iskustvo ludila,cijepanje ličnosti,neke vrste eksperimentalne shizofrenije(ali bez droge),neophodno iskustvo svakog pravog učenika koji je na putu preobražaja postao ratnik.“ Don Huan

Jedino što sam mogao, je bilo to da se prepustim. Neka voda teče svojim tokom.

„Treća referentna točka je sloboda percepcije. Ona je namjera. To je duh,preokret misli u čudesno,to je čin posezanja izvan naših granica i dodirivanje nezamislivog.“Don Huan

I dalje sam svaku večer prije spavanja ležao zatvorenih očiju i uživao u svim tim reakcijama. Svaki dan je bilo nešto novo-trnci po tijelu,toplina,obavezno micanje očima… sve dok jednog dana nije došlo do velikih promjena. Jedne noći, osjetio sam na tijelu neki pritisak,odnosnu neku silu na meni. Opet, tu smatram da riječ „sila“ ovaj osjećaj najbolje opisuje. To je bio pritisak veličine ruke, ponekad malo većeg pojasa (horizontalnog ili vertikalnog). To je bilo jako čudno jer jednostavno osjećate da je nešto na vama, da vas lagano pritišće a ništa ne vidite!!! To se je prvi put pojavilo na području trbuha, pa je krenulo polako prema prsima i na kraju došlo je do glave (o tome na kraju teksta). Ovo je bilo doista nešto novo u mojem životu. Za mene je već to spadalo u nadnaravne pojave!!! Ovaj lagani pritisak je pratila toplina na koži i pojačan rad crijeva(što je jedna od normalnijih reakcija na tretmanu) i osjećao sam u tijelu povećanu toplinu (samo na mjestu pritiska), a dok je došlo na prsa,onda sam osjećao (uz toplinu) i lagano peckanje u prsima!! A na samoj koži je bilo kao da vas neko dira, a na rukama ima rukavice od umjetne kože-recimo malo „ljepljiv“ osjećaj. Opet sam zaključio da povećana temperatura znači i ubrzanu aktivnost-nečega. Sve je to bilo jako, jako čudno!!! Nakon par dana ovo se je počelo događati i po danu,kada sam ležao, a poslije i kada sam sjedio, kuhao… Pokušao sam malo to istražiti tako da sam dublje udahnuo i „napuhnuo“ želudac. Osjećaj je bio još stvarniji. A kad sam podizao cijelo tijelo, ta sila je pratila moje podizanje… Teško mi je to opisati riječima kako je to realan doživljaj. Nekoliko puta sam osjetio pritisak baš kao da vas netko pritisne prstom i onda se je to počelo micati po meni!!! Ove dodire osjećam do dan danas, samo ne više tako intenzivno i ne tako često.

Sve ovo je bilo iznad poimanja ljudskog uma. Došlo je vrijeme da počnem tražiti odgovore.
„Zastrašujuća priroda znanja je takva da čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da postane ratnik.“ 
Don Huan

Pokušao sam naći kontakt na internetu od svih ljudi iz Hrvatske koji se bave Rekonekcijom, našao sam nekoliko njih, i poslao  im mail s upitom o ovim čudnim pojavama. Pola od njih mi uopće nije odgovorila a druga polovica mi je u jednoj rečenici napisala da ne znaju o čemu je riječ. I tako je moja potraga za odgovorima kod drugih ljudi završila i prije nego je počela. Odgovore sam morao potražiti sam.

„Čovjek od znanja bira put srcem i slijedi ga, a onda gleda oko sebe, raduje se i smije se i tada vidi i zna“
Don Huan

U međuvremenu, počeo sam raditi tretmane i ja sam, na prijateljima. Reakcije su bile različite. Dok su neki potpuno izgubili kontrolu na tijelu,neki su imali samo par trzaja mišićima i ništa više. Neki su viđali boje, bljeskove svjetlosti, pomicali ruke ,noge, oči. Neki su vidjeli neke prizore-npr. Da se voze u autobusu pa nisu znali da li sanjaju ili su budni, pa tu su bili trnci ,toplina itd… Neki nisu nikad do tad mogli pojmiti kakav je to osjećaj dok nešto upravlja njihovim tijelom i dok izgube kontrolu nad njim. Neki su pak doživjeli velike pozitivne psihičke promjene i veliki napredak u životu-prema njihovim riječima!! Bilo im je jednostavno lakše živjeti, nositi se sa brigama… Na tretmanima nisam imao ljude s teškim bolestima pa vam samo tu mogu reći da znam da je dolazilo (dolazi) do čudesnih izlječenja, ali pak s druge strane, recimo kod mene to nije izliječilo običnu alergiju. Eric Pearl kaže da je Rekonekcija još uvijek jedno veliko ne znam!!! I da je svakome namijenjeno nešto drugo!!!
Uvijek sam ljudima nakon tretmana napomenuo, da se i oni nastave igrati rukama ili da samo prije spavanja čekaju da ih energija pronađe. Naravno velika većina je nastavila živjeti svoje živote i hrvati se s problemima, iako smatram da je ovo jedinstvena prilika i da živimo u jedinstvenim vremenima s velikom prilikom da počnemo istraživati i tražiti odgovore na temeljna pitanja-Tko sam ja, što radim ovdje, što je to život, Svemir, bog…. A baš nam Rekonekcija daje priliku da na fizičkoj razini istraživamo misterij života-doista jedinstvena prilika!!!

„Najčudniji dio ove misterije je što se promjena tako lako postiže. Ali ono što nije tako lako je da sebe uvjerimo da je promjena moguća. Tu, upravo tu je utvrđivač osigurača. Treba da budemo uvjereni. A nitko od nas to ne želi da bude.“
Don Huan

Oni koji su se nastavili igrati s tom energijom,prije ili poslije počeli su (ili će početi) osjećati neke promjene na tijelu. Jer ove vibracije su dar vremena i dar čovječanstvu.

„Jedan trenutak ushićenja dovoljan je da pokrene našu skupnu točku i da raskine naše konvencije. Ali obično kada god imamo priliku da pokrenemo naše skupne točke, mi se uplašimo. U igru ulazi naše religiozno,akademsko, društveno nasljeđe. Oni osiguravaju naš siguran povratak stadu;povratak naših skupnih točki na položaje propisane za normalan život.“
Don Huan

I baš kad čovjek pomisli da ovo ne može ići dalje…

Pa tako nakon svih ovih pojava koja su mi se događala u tom trenutku, pojavile su se stvari koje će iz temelja promijeniti moj pogled na svijet. Jedne večeri kada sam ležao i uživao u bezbrojnim reakcijama,odjednom sam počeo osjećati kao da vam netko doslovno  ide prstom po licu. Tad je TO zastalo i kao da vas netko samo vrškom prsta miluje po licu!!!! I TO JE BILO TO!!!

„Da bi smo magiji dozvolili da nas obuzme potrebno je samo da iz svog uma prognamo sumnju.“ Rekao je. „Kada je sumnja konačno prognana,sve je moguće.“ Don Huan

To je bio ključan i najveći trenutak u mojem životu!!! To je bio početak novog života, a stari sam ostavio iza sebe. Trenutak kad je moj sumnjičavi um morao odstupiti i priznati poraz. Morao je priznati da razumije samo mali dio života,morao je priznati da više ništa ne razumije a opet s druge strane sve je bilo jasno. Morao je priznati koliko je malen, i da sve ono što su ga učili o životu, gotovo sve pada u vodu. Morao je ironično prihvatiti neprihvatljivo. Prihvatio je to, da to nije „NEŠTO“ nego „NETKO“!!!!

Toj osjećaj na licu je bio tako promišljen i inteligentan potez, kao da vas doslovno netko dira prstom,samo nikoga ne vidite!!! Mojem umu je to bilo nevjerojatno ludo baš kao što je bilo i nevjerojatno realno!!!

Moj um odnosno razum, imao je samo dvije mogućnost:

1. da bude realan i prihvati neprihvatljivo-da je netko kraj mene
2. da odbaci fizičke činjenice i bori se protiv toga i krene u svoju propast-u ludilo.

Uspio je zadržati ludost pod kontrolom! Ili kako bi rekao Don Huan-to je kontrolirana ludost.

To je bio dan kada sam prestao vjerovati. Od tog trenutka ili nešto znam ili ne znam. To je bilo kao da mi netko želi poručiti „hej maleni, ovdje sam kraj tebe“.

“što se to zaustavilo u meni?”

“Misaoni tok koji već godinama upravlja tobom,misaoni tok koji su ti nametnuli drugi ljudi,stvarajući jednu opću sliku postojeće stvarnosti. kao što vidiš,ljudi nam još od našeg rođenja govore da je postojeća stvarnost takva i takva, i posljedično tome,sasvim je prirodno što u nama nije razvijena sposobnost da postojeću stvarnost promatramo mnogostrano,već ju prihvaćamo onako kako nam je rečeno da izgleda.”
Don Huan

Da, ljudi po cijelom svijetu viđaju, čuju, osjećaju prisutnost drugih (svjetlosnih) bića. To sam znao, čitao o tome, a sad sam bio dio te čarolije!!! To je bio jedinstven trenutak u mojem životu, tren kad su mi potekle suze od sreće i radosti. Apsolutno ne postoje te riječi koje bi to mogle opisati-kao da je stao cijeli svijet!!!

Od tog dana je prošlo nekih 2-3 mjeseca. Od tada svaki dan osjećam da mi netko prstima ide po glavi, često se ponavlja da me netko miluje vrškom prsta po licu, dira me po rukama i ima još  bezbroj drugih fizičkih reakcija, koje da idem opisivati trebao bih napisati još nekoliko stranica. Samo i prije tog jedinstvenog trenutka, osjećao sam da mi netko ide prstom po glavi-po kosi. Jedno jutro sam osjetio da mi se kosa kao pomaknula, (kao kad vas netko dodirne vrškom prsta po kosi) i tad se je TO počelo micati po glavi. To su bile naznake koje su tad bile oprezne. Ali sumnjičavi um…. Sad znam, da TO, je zapravo bio NETKO. Trenutno, najčešće osjećam (uz bezbroj drugih reakcija) dodire po glavi i kao da netko stavi ruku na moja leđa (lopaticu) i to čim ustanem ujutro. Osjećam ugodnu silu (pritisak) i toplinu. Tko je to doista uz mene? Ne znam!

„Posljednji dio objašnjenja vračeva kaže da razum jedino odražava neki vanjski red, red o kojem ništa ne zna;on ga ne može objasniti,isto onako kao što ne može da objasni ni nagual . Razum se može jedino uvjeravati u djelovanje tonala,ali ga nikada neće moći da shvati ili odgonetne. Već sama činjenica što mislimo i govorimo ukazuje na jedan red kojeg se pridržavamo a da ne znamo kako to činimo ,niti koji je to red.“ Don Huan

Od dana kada sam došao u kontakt s Rekonekcijom prošlo je tek  nekih sedam mjeseci. Tako da znam da je ovo tek početak putovanja i da će sigurno biti nastavka. Promjene su sve veće. Jednom kad se „stroj“ pokrene, nema stajanja. Put je dugačak i u magli. Do sad sam došao do tog trenutka da čak i vidim male bijele iskrice oko svojih ruku, tijela, po prostoriji.  Vidim svojim očima kako mi iz dlanova izlaze blijede zrake svijetlost. Trenutno su još blijede ali očekivano, one su sve jasnije. Znam da nisam jedini u tome. Znam da nisam jedini koji viđa te male bljeskove koji su sve jači i jači. Opet, nekad sam sumnjao u to što sam vidio. No, sad znam da doista svojim očima vidim svjetlost koju vidim sve bolje i bolje kako se na meni odvijaju promjene. Riječi Erica Pearla, da je ovo donošenje svjetlost i informacije na planetu Zemlju, počeo sam shvaćati doslovno (a on i misli to doslovno).

On kaže da postajemo višedimenzionalna bića. Ja u to ne vjerujem. Ja to znam da je to istina. Znam, jer to vidim i osjećam fizičkim čulima. Ovo više nema veze sa nekim vjerovanjima da se tamo nešto događa!!!

Do sad sam naučio da više ne postavljam sebi pitanja jer znam da će odgovori uskoro doći (kad ih dobim, javim vam:). Više ne tražim odgovore na ona temeljna pitanja o životu pa niti se više ne pitam tko sam doista ali doista ja?

„Ti     si    svijet“
Krishnamurti

Kako piše u knjizi Barbare Marciniak „Donositelji svitanja“ (knjigu možete skinuti i preko ove stranice i topli vam ju preporučam), kada naša DNK i um budu spremni da prime informacije, primit ćemo ih u jednom naletu. Piše i to da neće odmah svi doživljavati ovakve promjene, dok neki uopće neće morati kroz ovo prolaziti, nego će samo jednog dana dobiti informacije. Ovdje se očito radi o onome o čemu piše i Eric P. o „efektu stotog majmuna“. To je efekt kad u nekom društvu, neka skupina posjeduje znanje i kada se prođe kritična masa u društvu (npr 1/10),odjednom cjelokupno društvo dobi to znanje jer smo svi povezani nekim eterom, medijem, mrežom, životnom energijom…
Naučio sam i to, da više nema potrebe da se trudim da ljudima pokušam dočarati pravu čaroliju koju smo dobili Rekonekcijom. Kakav je to predivan dar…

Jer znam da oni koji će tražiti nešto, da će to i naći.

Oni koji će čekati poziv, čut će ga.

Oni koji traže blago, vidjet će ga.

Zato, oni koji traže, vidjet će ovaj tekst, pa će otići još dalje ako će osjetiti da trebaju ići dalje. Napisao sam ovaj tekst jer više ne vjerujem u slučajnosti pa smatram da je on samo logičan niz svih ovih čuda. Napisao sam ga da ljudi znaju da priče o nekim promjenama više nisu samo pričice nego fizička stvarnost i realnost koja se događa ljudima po cijelom svijetu. Napisao sam ovaj tekst da širim informacije.

Kao što sam i napisao na početku, neću donositi nikakve zaključke jer ih ne mogu donesti jer puno toga još ne znam. Znam samo da postajemo višedimenzionalna bića, da se događa nešto čarobno i veliko, da se mijenja naša DNK.

A znam i to da više nikad, ali doista nikad više neću biti sam. Uvijek će netko biti uz mene.

Vi sami zaključite da li je sve ovo samo budalaština, izmišljotina. Možda ima nečega ali ja samo preuveličavam… Ja znam da sam opisao ni više ni manje, samo ono što osjećam na tijelu. Zapravo bilo bi najbolje da sve ovo odbacite. Odbacite svaku sumnju i vjerovanja!!! Ili ako želite i dalje vjerovati, vjerujte onda u ono što fizički osjećate-ne vjerujte pričama pa niti ovoj mojoj jer na kraju krajeva, ona je za vas samo još jedna u nizu… Prestanite se ponašati kao da sve znate o životu!!! Uhvatite priliku i postanite dio ovoga. Otvorite vrata percepcije u zatvoru vašeg uma, u zatvoru kojem ste zarobljeni. Odškrinite ta vrata i zavirite u zemlju čudesa. Što imate za izgubiti? Možete samo dobiti, biti samo pobjednik, dosegnuti vječnost.

Ovaj video možda idealno prikazuje što se ovdje događa:

„Ljudi nemaju pojma o čudesnoj moći koju nosimo u sebi. U ovom trenutku,na primjer,ti imaš sredstvo da dosegneš vječnost. Ako nastaviš da se bezvezno ponašaš,mogao bi uspjeti da svoju skupnu točku gurneš preko određenog mjesta. poslije kojeg više nema povratka.“ Don Huan

Živimo možda u najvećim vremenima u povijest čovječanstva (barem u ovoj opće prihvaćenoj) i imamo jedinstvenu priliku da doista ali doista razvijemo krila percepcije, vinemo se u nebesa i ostanemo zauvijek tamo, jer nam je tamo i mjesto!!!!

Kao mali uvijek su me fascinirali serijali filmova „Ratovi zvijezda“. Oduvijek sam želio biti kao Jedij, osjećati Silu, biti dio nje… Da doista…. Želje vam se mogu ostvariti. Pa zato-neka Sila bude sa vama!!!

Jedinstven i neopisiv osjećaj je kada odem na polje (pošto živim na selu to mi nije problem), dođem do zemlje, čučnem, okrenem dlanove prema zemlji, zatvorim oči, slušam vjetar i lagano kružim rukama. Tada, u pravom smislu riječi ostajemo samo planet Zemlja, ja i Univerzum. Fizički, to se manifestira na taj način da osjećam snažno izbijanje topline iz dlanova, dlanovi mi jako pocrvene i pojave se bijele mrlje. Dlanovi takvi ostanu i par minuta nakon što ruke odmaknem od zemlje. Tad svijet staje.

„Ovo divno biće koje je živo u svim svojim i najskrivenijim kutovima i koje razumije svako osjećanje ,umirilo me,izliječilo moju bol,a kad sam konačno potpuno shvatio da ga volim,naučilo me da budem slobodan.“
Don Huan

„To što radite je Rekonekcija lanaca.
To što radite je Rekonekcija struna. To što radite je donošenje
svjetlosti i informacija na planetu.“ 
Eric Pearl

A sad se vinite u nebesa i pronađite to dijete koje je u vama. Dijete koje ne zna suditi. Dijete koje je radoznalo i želi istraživati, uhvatiti svaku priliku da uči. Naučite ponovno gledati svijet tim predivnim nevinim očima bez osuđivanja i straha. Pogledajte samo u dječje oči i bit će vam sve jasno.