Svrha Duše i našeg života na Zemlji

Posted date: Studeni 29, 2014 In: Asya Širovnik

Svaka Duša zna, zbog čega je došla na Zemlju. Također treba shvatiti, da je Duša svjesna vremenskog razdoblja koje provodi u jednom životu. Kada ljudi osvijeste svoju Dušu, koja je vječna, upravo je taj vječni dio njih samih, Duša, onaj koji ih poziva da se pokrenu i naprave sve što su si zadali za ovaj život. Jer iako kao Duše imamo vječnost, život koji živimo sada ima svoj ograničeni rok trajanja. Duša želi da što više postignemo u svakom svom životu.

Koliko je to bitno, biti svjestan svojeg unutarnjeg vodstva i biti doslijedan kada je u pitanju naša iskrenost prema samome sebi i da smo vjerni našoj Duši i njezinoj želji da postigne svoje ‘ciljeve’, shvatila sam u jednom periodu moga rada.

U jednoj sam fazi svoga rada susretala u velikom broju klijente, koji su bili u svojim pedesetim ili kasnim pedesetim godinama, ali ono što su imali zajedničko nisu bile njihove godine već osjećaj da im život klizi među prstima. Dolazili su tražeći nešto više. U sebi, u svom životu, svojim vizijama života kojeg bi (još uvijek) mogli živjeti.

Bilo je nevjerojatno promatrati kako postavljaju skoro pa ista pitanja, i traže slične odgovore: Jesam li u svom životu na pravom putu?, Koja je moja svrha?, Je li moguće da u životu postoji nešto više?…

A u svemu tome isticalo se pitanje: Tko sam ja zapravo?

Kada skinemo težinu naših navika, i običaja koje smo preuzeli od svojh roditelja i predaka, mi oslobađamo prostor za nešto novo. U tom se prostoru otvara mogućnost. I tu se stvara promjena, koju svaka Duša želi pridonijeti na ovoj planeti.

No, mnogi su zauzeti, i ne stignu do ‘sebe’, da bi mogli slijediti svoje unutarnje vodstvo. Tek kada se usudimo osloboditi i opustiti one nepotrebne i neispunjavajuće navike koje nas drže ‘zauzetima’ dok, ispunjavajući svoje ‘obaveze’ prema svima drugima osim prema nama samima, ulazimo u situacije u kojima naš istinski JA pati u tišini, a mi se smješkamo ‘kulturno’ ušutkavajući unutarnji glas koji govori: ‘Ovo ti je nepotrebno, ovo je zamarajuće i dosadno ili čak: ovo je bolno, ponižavajuće ili štetno'; mi možda po prvi put u životu pravimo prostor Sebi, svojim istnskim osjećajima i svojim dubljim potrebama.
Jedna od nadubljih potreba Duše, koja obitava u svima nama, je čuti taj tihi glasić naše Duše koji jednostavno zna. Naša Duša nije bučna i nije nametljiva, ali se često javlja i želi da nas prisjeti i privuče k našem bistvu postojanja, dok nam šapuće da nije tu radi toga da bi, gušeći se u isrcpljujućem društvu, slušajući naporne tonove glazbe (koja spušta njezine vibracije), dok jede hranu koja joj ne odgovara, čekala… gušeći svoj Glas. Sve dok se Duša guši, ona nije u stanju izraziti svoje poslanstvo.

Duša pati kada sebe gužvamo u male kutijice loših navika, ili društva koje ne podupire njezinu vibraciju, a umjesto toga je mogla širiti svoje vibracije i dijeliti svoju Svjetlost.

Dok sam sa svojim klijentima istraživala njihove živote, i dok smo zajedno tražili put do njhove Duše, mnogi su prolazili kroz velike i male promjene. Sjećam se jedne žene koja je na svaku našu radionicu kasnila i ulazila zadnja, kad bismo već počeli s grupnom hipnozom. Jedan je dan stigla prva: ‘Shvatila sam, da kada na vrijeme napustim svoj posao, da bih mogla u miru stići na svoju radionicu Živjeti iz Duše, slušam sebe, i da je i to ljubav prema mojoj Duši’, osmjehnula se dok se je spuštala u svoju udobnu stolicu.

U jednom sam trenutku shvatila zašto su ljudi u pedesetim bili u jednom u toliko velikom broju: Ako su oni mogli mijenjati svoje živote, i napraviti mjesto za svoju Dušu i istinske potrebe, i krenuti da žive svoju svrhu, onda je dobro znati da nikad nije kasno, i da je uvijek dobar trenutak da počnemo.

Najveći primjer Nikad-nije-kasno-filozofije napravio je gospodin u kasnim sedamdestima. Cijeli je život proveo u ulozi intelektualca koji ne vjeruje u ništa, i predavao na fakultetu znanosti. No kako je njegova majka umrla (i na vrlo suptilan način napustila ovaj svijet) doživio je susret s njezinim Vodičem, i shvatio da i njemu dolazi trenutak odlaska, u kojem će raditi suma sumarum svog života. Počeo je istraživati sebe, i kada je stigao do mene, već je znao da unutar njega postoji više od samo skupine neurona koji prenose impulse… Potražili smo njegovu Dušu, koja je smireno čekla svoj trenutak… bilo je nevjerojatno gledati tu spoznaju, taj susret i tu promjenu životnog stila… gospodin i danas živi, ali sada više putuje, traži svoja ‘spirtualna’ mjesta, osjeća ljubav prema životu, i osjeća se kao da je tek sada ‘oživio’.

Dakle, kako se osloboditi? Bitno je istražiti sve one navike, koje čine našu svakodnevicu, a ne pašu nam, niti nas podržavaju. Dobro je također osvijestiti sva svoja negativna uvjerenja (koja često nikad nisu bila ‘naša’ već su nam bila nametnuta) i kada se oslobodimo svih nepotrebnih uvjerenja koja nas drže zaključane u energetskim oklopima koji nama crpe energiju usmjeravajući nas na čisto održavanje status quo stanja (bez promjena, bez pitanja, bez inovacija) mi kao ljudi prestajemo gušiti Sebe. Bivajući svoji Ja, koji sada ima mjesta za izražavanje i svoj doprinos ovoj planeti, mi postajemo Svijest i Svjetlost koja daje dugima poticaj da se susretnu sa Sobom i svojom Dušom.

Našim dolaskom na ovaj planet svatko od nas, svaka Duša, donijela je obilje Svjetla, ljepote, ljubavi i potencijal mnogih mogućnosti. Svaka Duša svojim ulaskom u maternicu, unijela je u svoje tijelo vibracije koje izražavaju čistu svijest svjetlosti i ljubavi. Na ovaj svijet svaka je Duša ponijela bogat repertoar svojih iskustava iz mnogih života, i znanja iz dimenzije koja je daleko iznad svega zemaljskog.

Dok smo bili djeca mnogi od nas su bili ‘ušutkani’, i naučili smo šutjeti i slušati druge. Mjesto u nama ispunili su tuđi glasovi, želje i uvjeti.

Ali smo sada odrasli, i naše je pravo, a i dužnost prema sebi, prema svojoj Duši, da sada slušamo svoj glas, svoju Dušu. Naš je zadatak osluškivati, a Duša zna i kako i zašto i gdje i kada…. treba samo osloboditi mjesto u sebi, i napraviti prostor za ono drevno Svjetlo Svijesti zvano naša Duša.

– Asya Širovnik

Asya Širovnik u Zagrebu, 14.06.2015.