понедељак, 25. мај 2015.


Dr. Wayne Dyer: Pismo sljedećem naraštaju

energija
Godine 1988. zamoljen sam napisati članak koji je objavljen u časopisu Time kao dio promidžbene kampanje. Napisao sam pismo ljudima koji će Zemlju nastanjivati 2088. godine. Ni naručitelj ni časopis nisu mi postavili nikakva ograničenja.
Slijedi pismo u obliku u kojem je u časopisu Time objavljeno 17. listopada 1988. godine. Ono odražava poruku koju vam prenosim ovom knjigom.
PISMO SLJEDEĆEM NARAŠTAJU
Pripremajući se za ovu poruku ljudima koji će živjeti 2088. godine, otkrivam da moje misli nisu usmjerene futurističkim ili znanstvenim čudima u kojima uživate. Moja znatiželja nije usmjerena vašoj sposobnosti putovanja u svemir. Moja je znatiželja usmjerena sljedećemu: jeste li se razvili u viša ljudska bića no što smo to mi koji na ovoj Zemlji živimo 1988. godine.
Moja je poruka utemeljena na nadi da ste vi čovječniji no što smo to mi sada. Pitam se živite li prema iznimno važnim poukama za koje neki od nas, koji živimo 1988. godine, vjeruju da će čovječanstvo njima ovladati. Pitam se jeste li bili sposobni nadrasti nepovjerenje, strah i neprijateljstvo. Moja poruka nade upućena je vama u obliku četiri pitanja. Vaši će odgovori odrediti koliko ste daleko odmaknuli u evoluciji toga višega ljudskog bića koje se začinje u naše doba.
1. Jeste li shvatili da se vaša ljudskost prostire dalje od ograničenja tijela? Znate li i živite li prema zamisli da je čovjek mnogo više od nakupine kostiju, krvi, hrskavice i kože? Uviđate li da se u svakom obliku nalazi nevidljiva inteligencija?
Vlada li sveopće prihvaćanje i zadovoljstvo zbog spoznaje da su ljudi mnogo više od njihovih tijela? Je li »društveno
prihvatljivo« razviti nevidljivi oblik svojeg jastva kao što to mi danas činimo birajući aerobik ili trčanje za svoj tjelesnirazvoj?
Jeste li sposobni vidjeti sebe kao duhovna bića koja doživljavaju ljudsko iskustvo, umjesto kao ljudska bića koja možda doživljavaju duhovno iskustvo? Evo što želim reći: Moja mi je trogodišnja kći ponudila zamišljeni obrok na svojoj plastičnoj posudi. Na toj razini, bilo je to materijalno, isključivo oblikovno međudjelovanje koje se moglo smatrati nevažnim. Na drugoj razini, nevidljiv, bezobličan dio nje govorio je: »Tata treba pojesti nešto toplo, a ja želim da pojede osobitu večeru. Ja volim svojeg tatu i želim se dobro brinuti za njega.« Moja svjesnost o tom nevidljivom dijelu nje, njezinim mislima i osjećajima koji su čista ljubav, preobrazila je plastične igračke i zamišljenu hranu. Gotovo da sam mogao dodirnuti te prelijepe, brižne misli u pozadini njezinih postupaka.
2. Jeste li shvatili i prihvatili spoznaju da smo svi povezani? Ovdje na Zemlji, 1988. godine, čini se da intelektualno
znamo da živimo u istoj kući i da, živeći na okruglom planetu, ne možeš sebi priuštiti birati strane. Ali mi nastavljamo birati strane.
Živite li vi sa sviješću da je svako ljudsko biće »ja koje je mi«? Uvida li većina ljudi da će jedna stanica organizma, koja nema uvid u cjelinu, uništiti susjedne stanice i na posljetku ubiti cijelo biće uništavajući pritom i samu sebe? Usmjeravate li svoje ljude prema razvijanju unutrašnje smirenosti i opuštenosti da bi mogli surađivati sa susjednim stanicama? Jesu li vaši narodi smireni iznutra, ili još ostvaruju svoje predodžbe agresivnosti na svojima bližnjima? Osjećate li vi, koji živite 2088. godine, vjerovanje da je svako ljudsko biće na našem planetu jednako povezano s ostalima kao i zemljopisni susjedi, i da cjelokupno biće, nazvano čovječanstvo, ne može skladno funkcionirati ako su njegovi sastavni dijelovi usukobu?
3. Shvaća li većina vas da se ono o čemu razmišljate razvija? Dok ovo pišem, neki od nas njeguju sljedeće
zamisli poput sjemenki:
Moć misli je golema. Mi smo sposobni stvoriti misao. Iz misli proizlazi cjelokupan smjer naših života. Mi djelujemo na temelju naših misli. Mi postajemo ono o čemu razmišljamo cijelog dana. U nedimenzionalnom svijetu misli postoji sve o čemu razmišljamo.
Moć uma daje nam sposobnost svaku misao pretvoriti u oblik. Misao je bezoblična energija koja čini suštinu naše
ljudskosti. Naši su životi ono što stvaraju naše misli.
Mi tek započinjemo uviđati važnost misli kao najmoćnije sile u Univerzumu. Primjećuje se nova svjesnost i primjena tih zamisli. Umjesto da smo protiv terorizma i rata, mi preusmjeravamo svoje misli i postajemo za mir i suradnju. Počinjemo uviđati da rat protiv droga, siromaštva, gladi i zločina nije učinkovit koliko je to potpora prosvijetljenoj, školovanoj mladeži, višim standardima života za sve te poštovanju prema tuđim pravima i imovini. Shvaćate li da se ono o čemu razmišljamo pretače u djelovanje? Prema tome, njegovanjem misli o onome što podupirete stvarate zdravije, sretnije i mirnije društvo.
Shvaćate li da vas suprotstavljanje bilo čemu slabi, a podupiranje nečega daje vam moć?
4. Jeste li shvatili naličje izraza »Vjerovat ću kad vidim«? Godine 1988. događa se otvaranje prema zamisli daje razvoj višega ljudskog bića proces koji uključuje razumijevanja da opažate ono u što vjerujete, a ne vjerujete u ono što opažate.
Je li taj sustav vjerovanja uzrok razvoja višega ljudskog bića? Godine 1983. napisao sam roman o posjetu višega
ljudskog bića po imenu Eykis našem svijetu. Ona donosi darove u obliku misli da bi nam pomogla u preobrazbi nas
samih i našeg planeta. Njezina poruka objavljuje: »Vidjet ćete kad povjerujete.« Jesu li vas ta vjerovanja, koja Eykis
opisuje, u 2088. godini dovela bliže tom načinu razmišljanja?
• Vrlina umjesto izgleda.
• Etika umjesto pravila.
• Znanje umjesto postignuća.
• Čestitost umjesto dominacije.
• Smirenost umjesto stjecanja.
Ako je odgovor potvrdan, tada se više ljudsko biće uistinu razvija, a sklonost prema uništavanju bića nazvanih ljudskim bićima iskorijenjena je. S vama sam povezan čistom, bezobličnom i nedimenzional-nom mišlju, a takva je i vaša veza sa mnom koji živim u 1988. godini prema vječnosti.
Alternativainformacije.com
  

Нема коментара:

Постави коментар