vUtopio sam se jucer u tvojim ocima; presjeklo me nesto prav napola, izgubio sam dah, a misli su mi iscurile iz glave kao voda u situ. I onda, nakon sto si mi prosla glavom kao rat kroz Bosnu, odvratila si pogled, nasmijala se na nesto sto nisam rekao ja i samo sjedila i bivala lijepom. Sjetio sam se Aleksove Emine; pokusao sam napisati pjesmu, ali to nije moj forte (ni pisanje nije moj forte, ali dobro sad). Nikada nisam ni pricao s tobom, a ne izlazis mi iz glave vec dva tjedna. Nisam zaljubljen, ili bar mislim da nisam. Ne zaljubljujem se, nikada i nisam i to dobro znam. Mislim da je to vise stvar htijenja onog sto znas da ne mozes imati, potraga za visim idealom, za svetim gralom asika. Vjerujem da bi me ova goruca zelja promptno prosla jednom kad bih se usudio i prisao ti, predstavio se i pozvao te van. Vjerujem, dakle ne zelim ustanoviti. Dovoljno mi je da te obozavam izdaleka, Lauro moja, Beatrice moja. Ti ne znas da je moja dusa protkana sanjarskom, romanticarskom niti koju sam toliko bezbrojeno puta pokusao rasporiti i izvuci iz tkanja moje osobnosti e kako bi mi ovaj zivot bio laksi i bezokusniji. Jucer sam te gledao sa stepenica fakulteta dok si cekala bus. Prvo zagrebacko sunce nije stiglo ugrijati beton, ali nije mi previse smetalo. Jedna sreca mi je sletjela na nos, znas ono cudno dlakavo sjeme nekakvog neuglednog korova koji tako pusta svoju djecu u crni svijet. Puhnuo sam ju prema tebi; samo se zavrtjela u zraku i vratila mi se na nos. A onda sam podigao pogled i nije te vise bilo. Kvragu. I sreca. Napisat cu veceras tvoje ime na papir crnom tintom. Spalit cu ga i u pepelu nacrtati urobora. Nusadir cu zatim preko toga rasuti uz opasne mantre i sve rasciniti u vrucoj mjesecevoj zlobi. Nakon tjedan dana pokupit cu nastali mjesecev rog i zakopati ga zajedno sa sjecanjem i osmjesima i plavim ocima negdje u vrtu. I moje misli ce opet biti moje.rtjela u zraku i vratila mi se na nos. A onda sam podigao pogled i nije te vise bilo. Kvragu. I sreca. Napisat cu veceras tvoje ime na papir crnom tintom. Spalit cu ga i u pepelu nacrtati urobora. Nusadir cu zatim preko toga rasuti uz opasne mantre i sve rasciniti u vrucoj mjesecevoj zlobi. Nakon tjedan dana pokupit cu nastali mjesecev rog i zakopati ga zajedno sa sjecanjem i osmjesima i plavim ocima negdje u vrtu. I moje misli ce opet biti moje.