недеља, 9. новембар 2014.

Povijesni dokazi koji potvrđuju Isusovo postojanje


Osim vjerodostojnog prikaza Isusova života u stotinama odlomaka Novog zavjeta, istina je kako postoje i brojni alternativni izvori koji govore u prilog Kristovom postojanju. 
Rimljanin Tacit iz prvoga stoljeća, koji se smatra jednim od najtočnijih povjesničara drevnoga svijeta, spomenuo je praznovjerne „kršćane“ („prozvane po Hristusu“ što je latinski naziv za Krista), koji je trpio pod Poncijem Pilatom tijekom vladavine Tiberija. Svetonije, glavni tajnik cara Hadrijana, napisao je da je postojao čovjek zvan Hrestus (ili Krist) koji je živio tijekom prvoga stoljeća (Anali 15.44 ).

Josip Flavije je najpoznatiji židovski povjesničar. U svome djelu Židovske starine govori o Jakovu ''bratu Isusa, zvanoga Krist.'' Postoji polemičan stih (18,3) koji glasi: ''Negdje u ovo vrijeme živio je Isus, mudar čovjek, ako ga uopće možemo nazvati čovjekom, jer činio je čudesna djela. . . . On je bio Krist . . . ponovno im se pokazao živ treći dan, kao što su božanski proroci predskazali to i deset tisuća drugih predivnih stvari o njemu“. Druga pak verzija glasi: ''U ovo vrijeme živio je mudar čovjek koji se zvao Isus. Lijepo se ponašao i bio je poznat po svojim krepostima. Mnogi Židovi i ljudi iz drugih naroda postali su njegovi učenici. Pilat ga je osudio na smrt raspećem. Međutim, oni koji su postali njegovi učenici nisu napustili njegovo učeništvo. Izvijestili su da im se ukazao tri dana nakon raspeća, i da je bio živ. Prema tome, možda je on bio Mesija, o kojemu su proroci pripovijedili čudesa.''

Julije Afrikanac citira povjesničara Talusa u pogledu tmine koja je popratila Kristovo raspeće (Extant Writings, 18).

Plinije mlađi, u svojim Pismima 10:96, pisao je o ranokršćanskom štovanju, uključujući činjenicu da su kršćani štovali Isusa kao Boga i bili veoma moralni, a spominje i gozbu ljubavi i Gospodnju večeru.

Нема коментара:

Постави коментар