BOŽJI JEZIK 5. DIO
No time priča nije završena jer se u 20. stoljeću javlja matematičar Kurt Gödel koji je sa svojom Typographical Numbering Theory ( TNT ), kao jedan od najvećih umova 20. stoljeća, postavlja Gödelov kod ( " The Gödel Code " ) kako pokazuje slika 10.
Sl. 10 Možda najbolju interpretaciju tog koda daje Hofstadter u svojoj knjizi GEB gdje s na 535 - toj stranici nalazI prikaz te matematičke kodne tablice.
" U knjizi Gödel, Escher, Bach, ( GEB ) R. Hofstadter definira izomorfizam kao informaciju koja čuva informaciju.
Dublja definicija kaže da se svjetski izomorfizam pojavljuje kada dvije kompleksne strukture preslikavaju jedna u drugu ( kao kod DNA molekule ).
Na taj način svaki dio neke strukture korespondira sa istim dijelom druge strukture, gdje " korespodencija " znači da dva dijela igraju slične uloge u datoj strukturi.
U nastojanju da se ustanovi izomorfizam između Židovske i DNA strukture, ja ću nastojati naći izomorfizam između DNA i drevnog kineskog sistema Ji Jinga.
U zadnjih nekoliko godina pojavile su se mnoge knjige u kojima se pokazuju vrlo detaljne izomorfne mape između 64 heksograma Ji Jinga i 64 kodona koji sadrži kompletn i gnetički kod.
" In Gödel, Escher, Bach, Douglas R. Hofstader defines an isomorphism as "an information preserving transformation.
His deeper definition is: The word 'isomorphism' applies when two complex structures can be mapped onto each other, in such a way that to each part of one structure there is a corresponding part in the other structure, where 'corresponding' means that the two parts play similar roles in their respective structures.
In trying to find an isomorphism between Hebrew and DNA structuring, I decided to start by studying the isomorphisms already noticed between DNA and the ancient Chinese system of divination, the I Ching. In recent years, there have been many books which successfully establish very detailed isomorphic maps between the 64 hexagrams (or kua) of the I Ching and the 64 codons which compose the complete genetic code. "
Ovaj , tekst pokazuje da i Douglas R. Hofstadter, također jedan od blistavih umova prošlog stoljeća, nalazi povezanost između tri do sada eksplicirane UNIVERZALNE KODNE MATRICE, što u svakom slučaju nije beznačajno za temu " Božji jezik ".
No nitko e do sada nije tako jasno i argumentirano povezao četiri kodne matrice u JEDNU jedinstvenu univerzalnu kao pokazuje slika 11.
Na toj slici vidimo da četvorstvo kako je ovdje pokazano i eksplicirano čini i univerzalnu umnu matricu kroz cijelu povijest, koja postaje velika sinteza, velika umna objedinjenost Čovjeka i čovječanstva.
To daje mogućnost i smisao govora o univerzalnoj četvornosti religije, filozofije, znanosti i umjetnosti, na način, da se konačno shvati i razumije razlika i uloga " svetog četvorstva ", kojem su se Pitagorejci svakodnevno molili kao Bogu, i svetog trojstva kojem se Kršćani svakodnevno mole kao Bogu.
Sveto trojstvo, kao što je do sada pokazano u " kodovima " je za razinu više od očitovanje svetog četvorstva i doslovno, kako to i religija tumači, znači život, tj. prve molekule života aminokiseline. Povezanost između " svetog četvorstva " i " svetog Trojstva nije matematičkog reda, kao da se povezuju broj 3 i broj 4, već je to povezivanje četiri identiteta, ili četvero jednog u svom trojednom polarnom očitovanju.
Bog i Sin se jasni kako ISTO na različitim razinama pojavnosti, dok je velika tajna treći vid Božje značajke koja se skriva u pojmu Sv. Duh. Sv. Duh nije smo " Treća " značajka Boga, već je i četvrta , jer je i Duh dvojna relacija Majke Božje i kćeri. Tek relacije Otac - sin i Majka - kći čini puninu cijelog, čini puninu Boga. Ako su Otac i Sin jasne značajke Boga kao Bog - Sin Isus, onda je isto tako savršeno jasno, da je relacija Majka - kći značajka Boga što se skriva u pojmu Sv. Duha.
Tek te dvije polarne relacije u svakom od " polovina Boga " čine cijelog Boga, isto kao što je kod Čovjeka u sjedinjenom stanju kada se biološki stvara novi čovjek.
To je ambijent Sv. Duha, ambijent sjedinjenog, ambijent ljubavi, što je i ambijent Boga.
To je zapravo ambijent Raja kojeg sveta teologija označava kao ambijent božanskog stvaranja.
Mi bi trebali imati stalno naumu da je cjelina ono što obuhvaća polarnost , ne da je nekakva umišljena apstrakcija. Razumjet cjelinu kao polarnost je imperativ uma ako se želi razumjeti Boga, a polarnost je recipročna komplementarna inverzija istosti, kao što su recipročna komplementarna relacija žensko - muško. U tom kontekstu evo jednog zanimljivog engleskog teksta koji govori o tome:
The polarity of male and female is simply part of the polar system that fills the universe, such as positive and negative electrical charges, and polarity in the atomic structure in quarks and electrons. ( Polarnost žene i muškarca je jednostavni dio polarnog sustava koji popunjava svemir, kao pozitivne i negativno električno polje i kao polarnost u atomskim strukturama kvarkova i elektrona. )
Drugi engleski tekst govori o polaritetu magneta: The fact is that magnets do indeed emit two entirely different forms of energy - north pole and south pole forms, and that these energies have dramatic effects on living systems. South pole energy, they proved, spurs growth, while north pole energy retards it.
( Činjenica je da magnet emitira dvije različita oblika energije sjevernog i južnog pola.
Te magnetske energije imaju dramatičan utjecaj na život na Zemlji.
Energija južnog pola pomaže rast, dok ga energija sjevernog pola usporava. )
Obje ove rečenice jasno govore o polarnom sistemu koji popunjava svemir, svaki objekt, svaku tvar, svaki oblik života, svakog čovjeka, svaku ideju, svaku misao.
Dakle, riječ je o onome što obuhvaća i popunjava cjelinu bilo čega .
U vrlo konkretnom i obuhvatnom smislu cjelina Čovjeka je istodobno žensko i muško, dok žensko i muško nisu cjeline već samo polarne polovine koje se recipročno i oscilatorno izmjenjuju.
Filozofska implikacija ovako shvaćene cjeline jest sveprotežnost i univerzalnost koja se kao filozofska spoznaja može i empirijski dokazati.
Filozofija time dobiva novu i veliku šansu da ponovno nađe svoju izgubljenu Philu i Sophiju.
Potrebno je samo radikalizirati pitanje filozofije u kontekstima novih spoznaja, a naročito spoznaja o polaritetu, kao što je, npr. ova:
Polarity simply means power and information (energy) that runs from one pole to another. The universe, life forms and all ofcreation are built upon this principle of positive (plus) and negative (minus) poles.
( Polarnost jednostavno znači snagu i informaciju ( energiju ) koja se kreće od jednog pola prema drugom polu. Svemir, oblici života, i sve druge kreacije nastaju zahvaljujući principu pozitivne ( plus ) i negativne ( minus ) energije. ) Taj polarni dvosmjerni princip snage i informacije ugrađen je u sve prikazane kodne matrice, jer svaka kombinacija ima svoju inverznu kombinaciju i dvosmjerni smjer.
Zato i univerzalna kodna tablica kako pokazuje slika 11, sa univerzalnim simbolima ABCD, vrlo zorno pokazuje da se viša razina može pojaviti samo kao troslovno očitovanje u 64 moguće kombinacije kako pokazuju sve četiri tablica i to je upravo to Sveto trojstvo katoličke religije. Iza Sv. Trojstva uvijek stoji i postoji četvrto koje čini cjelinu, što čini Boga stvaranja kako u religijskim, tako i znanstvenim i filozofskim kontekstu. Dakle, slika 11 pokazuje veliko otkriće Božjeg jezika na Hrvatski način , a ne smo na površni Collinsov način.
Pogledajte te tablice, i zamislite se, od kuda sve dolaze? Iz kojeg vremena, iz kojih civilizacija i na koji način? Ovo je veličanstveni paralelizam koji pokazuje isto što su antropolozi davno ustanovili, da je čovjek na svim razinama svoje povijesti uvijek dobro mislio.
No, da bi se dobila cjelovita slika smisla Božjeg jezika koji se definitivno nalazi u logosu i strukturi DNA molekule, što se sve ekstrapolira i na makro razine Čovjeka i svijeta, nužno je reći i nešto o tradicijama i drugih ranih naroda kao što su Maye, Tolteci, Azteci i Indijci.
U duhovnoj tradiciji Maya, Toltela i Azteka polazi se od ideje o cikličnoj kreaciji i destrukciji. Azteci su vjerovali da svemir prolazi kroz četiri ciklusa.
Kozmologija Maya predočava Zemlju kao četverokutnu površinu, gdje svaki kut predstavlja kardinalnu točku asociranu s bojama: crvena pripada Istoku, bijela Sjeveru, crna Zapadu i žuta Jugu.
Zelena boja je u središtu. Nebo se shvaća na isti način. Ono je oslonjeno na četiri stupa koji su isto obojeni s odgovarajućim bojama.
Ono što se u Zapadnoj tradiciji naziva Bogom za Maye je bilo četvero dimenzionalno, jer se sastoji od četiri individue, što potpuno odgovara Ezekejilovim vizijama Boga i ovdje pokazane četiri strukture čovjeka.
Zanimljivo je i to da Maye svoj pogled na svijet grade na dualizmu i dvosmjernosti svih procesa.
Tako, kod njihove Sunčeve piramide stoji manja piramida Mjeseca. Na kraju avenije nalazi se četverostrana građevina zvana tvrđava. Unutar te građevine je hram - svetište pernate zmije - Kuecalcota BIJELOG BOGA koji se u raznim inkarnacijama pojavljuje u panteonima gotovo svih kultura na prostoru Meksika. Kuecalcot je središte carstva četiri strane svijeta i središnja je sila okretanja svijeta.
Bio je gospodar SVEOPĆE ČETVORKE , dakle, bio je vladar svemira, ono što kasnije postaje Bog.
On je bio Omeh - Tektuil, dvostruki vladar, i Omeh - Tzihuati , dvostruka vladarica. U njemu je sjedinjeno svojstvo i načelo žensko - muško. Zato je to božanski Androgen. Hramovi Teotihuakana bili su građeni u znamenju svetoga četiri.
Kod njihovog rituala prolazili bi iz prostorije u prostoriju kojih je bilo četiri.
Prostori su također bilo obojeni u četiri boje: zelena, plava, crvena i žuta. Zelena simbolizira život, plava smrt, crvena uskrsnuće i žuta sjedinjenje s Jednim. Obredne građevine - hramovi su povezani astronomijom putem svete četvornosti.
Tako, na primjer, Tolteci na platformi piramide podižu četiri stupa u liku naoružanih ratnika. Maye su imale četiri knjige kodeksa o svojim astronomskim zapažanjima.
No najzanimljivije u kontekstu teme o Božjem jeziku je da su Maje imale 20 znakova - simbola za svoj kalendar što ogovara broju od 20 aminokiselina. Isto tako Azteci su imali knjigu od 22 dana, što odgovara za 22 aminokiseline, kada su uključeni start i stop kodoni.
Prema tome, nema nikakve sumnje da postoji povezanost između logosa i strukture DNA molekule i logosa i strukture zapažanja kod ranih naroda.
Snažnu argumentaciju za takvo gledište daje skoro 100 % povezanost kineske i biološke kodne matrice kako po logosu četveroslovne tako i po troslovnoj strukturi.
Ako se tome doda i Indijska tradicija gdje se nalaze najstariji spomenici pisanih poruka ljudskog duha u čuvenim Indijskim VEDAMA koje pružaju obilje informacija o temeljima misaonog života doga doba. Isto kao kod Maya, Kineza, Egipćana, Židova, Kršćana, kao konačno i u znanosti, dvojnost je temeljno načelo koje se izražava s četiri vede: Rg,Yađur,Sama i Atharva.
Svaka od ovih veda sastoji se od TRI dijela poznato kao: mantre, brahmana i upanišade.
U Rg - vedi mitologija, kozmologija i religija nalaze se u četiri poglavlja: teologija, kozmologija, etika i eshatologija.
Surya u liku boga Višnu s ČETIRI LICA u središtu dvojne inverzne teteraedralen piramide. Podržava sve svjetove i on je Bog triju koraka, isto kao i JHWH, ili ATCG. Nije li to isto što imamo u biblijskom i genetskom kodu, da četiri lica jedno te istog Jednog podržavaju troslovne riječi života!?
U Indijskoj filozofiji - kozmologiji tvorcima svemira smatraju se četiri boga: Varuna, Indra, Agni i Višvakarman.
Ananda je početak i kraj svijeta - Ishodište svijeta, njegov cilj i uzrok, kako korijen tako i izdanak Svemira. Ananda stvara svijet tako što dijeli na dvoje, na polovicu žensku i polovicu mušku.
Realnost svijeta je Jedan satkana iz dvojstva, tako da Jedan na neki način postaje dva ,a očitava se kao četvorstvo.
Dakle, vidimo da u svim ranim narodima i njihovim tradicijama, u religijama, filozofijama i znanostima uvijek imamo isto polazište i istu spoznaju koju svakodnevno vidimo kako biološki polarni fenomen, što se inače naziva " spolnost ".
To je ono sveopće i ekstenzivno rašireno na Zemlji kako žensko - muški fenomen u biologiji svijeta, bilo da je riječ o flori, ili fauni.
U fizici svijeta to je drevna spoznaja o magnetizmu, o magnetu i kompasu od čega počinje bipolarna magnetna predstava svijeta.
Tako se razvilo široko rasprostranjeno uvjerenje da Čovjek ima dva spola, da magnet ima dva pola, da dva igrača igraju partiju šaha, da dva tima igraju nogometnu utakmicu, da se Dan sastoji od dana i noći i t.d. i t.d. uvijek bipolarno i dvojno.
Gledano iz te dvojne polarne perspektive u religiji reprezentanti te dvojnosti su biblijski Eva i Adam, što u svakodnevnom životu nije drugo do žensko - muško, tako da bi po tome Božji jezik prije bio dvoslovan nego četveroslovan, jer nas u to uvjerava naša žensko - muška " bračna " stvarnost?
No da li je to dosita tako? Naravno da nije, jer danas znamo da se svako biće sastoji od polovine ženskog i polovine muškog, tako da u pozadini vizualne stvarnosti imamo ČETIRI bića u jednom Biću - Čovjeku.
Na toj istini se utemeljuje Božji jezik, a ne na jeziku polarno centričnog čovjeka za kojeg je A = A, a B = B. Međutim, Istina je da je uvijek prisutno A/B = B/A , kako što je već kod DNA rečeno, u omjeru 1 : 1.
To je prva pretpostavka za prepoznavanje Božjeg jezika u stvarnosti, dok je druga pretpostavka prepoznavanja da je to univerzalni jezik koji vrijedi za sve što postoji, za sve što jest postojanja prema našoj ljudskoj percepciji i uvjerenju.
No da bi se što bolje približili tom božanskom jeziku pokušajmo ga prepoznati na fenomenu magneta i magnetizma, jer nas znanost s uvjerava da magnet ima dva pola, sjeverni i južni kako pokazuje slika 12.
Budući smo tako učeni stoljećima, magnet ćemo tumačiti kako pokazuje slika 12.
Pri tome se nikada ne pitamo: što se nalazi u sredini magneta, označeno crtkanom linijom i upitnikom?
Obično ćemo reći da je tu magnetizam Nula.
Uopće nam ne pada na pamet da se u točki Nula nalaze mikro polovi j - s, kako pokazuje slika, označeno plavo - žuto.
Dakle , vidimo da svaki pol makro magneta S - J ima u sredini svoj " suprotni " mikro pol j - s. To nam kazuje da je svaka polovina magneta podijeljena na dvije polovine kako pokazuje slika 13.
Prema našoj ustaljenoj percepciji mi automatski linearno zaključujemo A = B = C = D , što je naša zabluda, jer ako pažljivo pogledamo parovi su A - D i B - C, time da su B i C polarno sjedinjeni središtem magneta, dok su A - D jedan od drugog polarno odvojeni.
Dakle, mi u magnetu imamo dvije četvrtine polarno sjedinjene kao par B - C i dvije četvrtine koje su polarno podijeljene kao par A - D.
Naravno sve se može prikazati i s krugom, odnosno kuglom, kako pokazuje slika 14.
Slično kao i kod prethodnog primjera čini nam se da su četiri četvrtine kruga jednake kao A = B = C = D, međutim to nije tako, jer čim pokušamo te površine spojiti, ustanovimo da je to linearno nemoguće.
Nemoguće je bilo koju površinu spojiti s drugom površinom, a da se ne izvrši operacija zaokretanja za 180?, ili da se površina A ne zaokrene na poziciju površine B.
Ako se krug ili kugla zarotiraju oko osi X, mi opet imamo dvije polarno sjedinjene površine, ili volumena C - B i dvije polarno podijeljene površine A - D, kao i u prethodnom slučaju.
Na taj se način do elementarnog poimanja Božjeg jezika koji poznaje samo četiri slova i 64 troslovne riječi, dolazi sa spoznajom da kod svakog polarnog fenomena uvijek imamo dva stanja istog, ili kao polarno sjedinjeno ili kao polarno podijeljeno, tako da sliku 13. slobodno možemo predočavati kao sliku 14, gdje se uz A - D i B - C univerzalne polaritete pridružuju sva ostala slova koja čine kodne matrice koje su do sada prikazivane.
Da bi čitatelju bilo posve jasno o čemu se ovdje govori i što treba imati na umu kod ovih svih pokazivanja i objašnjavanja univerzalnog četvorstva, uzima se za primjer veliki Božji jezik koji se svakodnevno ispisuje na " nebu ", a to je Dan kao cjelina dana i noći.
Da je Bog imao " prste " i u stvaranju dana i noći, jutra i večeri, vjeruje se, da u to nitko ne sumnja, jer je jedan od velikih Božjih poslova bilo odvajanje svjetla od tame, t.j. stvaranje dana kao polovine Dana u kojem čovjek svjesno živi, dok u drugoj polovini Dana spava.
Da se na toj zemaljskoj i svemirskoj pojavi može očitati Božji jezik , također nitko ne bi trebao sumnjati, jer su pojave i pojmovi koji se javljaju i izmjenjuju dnevno, godinama, stotinama i tisućama godina uz uvijek jednu te isti logos i strukturu kodne matrice Dana.
Nama ljudima promiču dani i noći jedan za drugim, a da se nikada ne zapitamo od kuda to i što to zapravo znači ?
Views: 6125 | Ispis | E-mail
Only registered users can write comments.
Please login or register.
| 
Нема коментара:
Постави коментар