DRUGI KRISTOV DOLAZAK

DRUGI KRISTOV DOLAZAK

Drugi

Kristov

Dolazak

Uskrsnuće Krista

u vama samima

Komentari otkrivenja

izvornih Isusovih učenja

Paramahansa Yogananda

Prvi svezak

Posvećeno mom obožavanom guruu, Svami Sri Yukteswar Giriju, čija mi je univerzalna mudrost prva osvijetlila jedinstvo vječne istine i ujedinila učenja Isusa Krista i indijske drevne znanosti religije; i predanim dušama po cijelom svijetu, koje pozivam da uđu u unutarnje svjetlo božanske percepcije otkrivajući beskonačnu Kristovsku Svijest i trežeći uskrsnuće u njima samima Uvod Nazivajući ovo djelo The Second Coming of Christ (Drugi Kristov dolazak) nisam mislio na doslovan povratak Isusa na Zemlju. On je došao prije dvije tisuće godina i, nakon što je utabao univerzalni put u Božje kraljevstvo, bio je razapet i uskrsnut; njegovo ponovno pojavljivanje pred ljudima nije potrebno za ispunjenje njegovih učenja. Ono što jestpotrebno je da Isusova kozmička mudrost i božanska percepcija iznova progovori kroz osobno iskustvo svakoga od nas, te kroz razumijevanje beskonačne Kristovske Svijesti koja je bila inkarnirana u Isusu. To će biti pravi Drugi Dolazak

            Postoji razlika u značenju između Isusa i Krista. Isus je njegovo ime; Krist je titula časti. U njegovom malom tijelu koje se zvalo Isus rodila se divovska Kristovska Svijest, sveznajuća Božja Inteligencija sveprisutna u svakom djeliću svemira. Ova svijest je „jedini ljubljeni Sin Božji“, tako nazvana zbog toga što je jedini savršeni odsjaj Transcendentalnog Apsoluta, Duha ili Boga Oca, u svemu stvorenome.

Na ovu Beskonačnu Svijest, punu ljubavi i Božjeg blaženstva, je Ivan mislio kad je rekao: „Svima koji ga primiše (Kristovsku Svijest), podade moć da postanu djeca Božja.“ Tako se, u skladu s Isusovim učenjem kako ga je zabilježio njegov najnapredniji apostol Ivan, svaka duša koja se sjedini s Kristovskom Svijesti intuitivnom Samospoznajom*, s pravom naziva dijete Božje.

Mala šalica ne može primiti u sebe ocean. Slično, šalica ljudske svijesti, ograničene tjelesnim i umnim sredstvima materijalne percepcije, ne može obuhvatiti univerzalnu Kristovsku Svijest, bez obzira koliko jako žudjela za tim. Egzaktnom znanosti meditacije tisućljećima poznatom indijskim jogijima i svecima, i Isusu, svaki tragalac za Bogom može povećati svoj kalibar svijesti do sveznanja – kako bi primio u sebe Univerzalnu Božju Inteligenciju.

Ono što je zapisano o Isusu u Novom Zavjetu jako malo ljudi razumije. Oni samo pročitaju i citiraju ono što je on rekao; i zato što je to Biblija slijepo vjeruju, bez imalo uloženog truda da ostvare tu mudrost kroz vlastito iskustvo. Ostvariti znači uskladiti svoju svijest s Kristom; tad će doći pravo razumijevanje. Kad ljudi pokušavaju izvesti značenje Isusovih učenja samom intelektualnom analizom, ili oslanjajući se na dogme, neizbježno iskrivljuju – ma kako dobronamjerni bili - njegove riječi kako bi ih uklopili u već unaprijed određene  okvire, ili sačuvali udobnost njihove razine razumijevanja. Kristovska mudrost mora biti upijena izravnim kontaktom, a ne racionaliziranjem.

Jedini čvrst oslonac u interpretaciji duhovnih tekstova je svjedočanstvo stvarne percepcije – ući u stanje svijesti u kojem su proroci otkrivali te istine i osvjedočiti se o značenju koje su htjeli iznijeti. Isusove riječi otkrivaju svoju mudrost samo onima koji duboko meditiraju na Kristovsku Svijest koju je on posjedovao. Tad mogu razumjeti Isusa u svjetlu svog duhovnog iskustva Kozmičke Svijesti Nebeskog Oca, koja se ostvaruje kroz Kristovsku Inteligenciju, Očev odraz prisutan u svemu stvorenome.

Znanja o nebeskim pojavama koja su astronomi stekli podrobnim studiranjem i upotrebom teleskopa, ne može imati običan laik kojemu nedostaju specifično obrazovanje i potrebna oprema. Slično, ono što prosvijetljeni sveci spoznaju o Istini i Duhu pomoću teleskopa svoje intuicije, može se otkriti obočnim pojedincima samo kad slično prošire vidik svoje unutarnje teleskopske intuicije dotad skrivene u odajama svoje duše.

Krist nije prošao kroz veličanstvenu dramu svog života samo da bi osigurao materijal za nedjeljne propovijedi svećenicima i njihovoj publici. Živio je, umro, i bio u slavi uskrsnut da potakne ostale na božanski život i ostvarenje njegovog iskustva Boga i vječnog života.

Isus Krist je bio razapet jednom, ali njegova učenja se razapinju svakodnevno od strane praznovjerja, dogmatizma i cjepidlačkih teoloških promašenih interpretacija. Svrha mog objavljivanja svijetu ovih duhovnih tumačenja njegovih riječi je pokazati kako Isusova Kristovska Svijest, slobodna od takvog razapinjanja, može biti ponovno oživljena u dušama svih koji učine napor da je prime. Sigurno, s nadolaskom ovog prosvijetljenijeg doba, vrijeme je da se zaustavi razapinjanje Kristovih učenja danih po Isusu. Njegova davna poruka trebala bi biti uskrišena iz groba Samospoznajom, unutarnjim prosvijetljenim doživljajem istine.

Na ovim stranicama nudim svijetu intuitivno oblikovano duhovno tumačenje Isusovih riječi, istine primljene posredstvom stvarne komunikacije s Kristovskom Svijesti. Njihova univerzalna istinitost otkrit će se ako se proučavanju pristupi savjesno i meditativno s duševno probuđenom intuitivnom percepcijom. One otkrivaju savršeno jedinstvo koje postoji između Kršćanske Biblije, indijske Bhagavad Gite, i svih drugih istinskih vremenom provjerenih svetih spisa.

Spasitelji svijeta ne dolaze da bi poticali neprijeteljske doktrinalne podjele; njihova se  učenja ne bi smjela koristiti s tom namjerom. Pogrešno je čak i nazivati Novi Zavjet „kršćanskom“ Biblijom jer ona ne pripada isključivo niti jednoj vjerskoj sljedbi. Istina služi blagoslovu i uzdizanju čitavog ljudskog roda. Kao što je Kristovska Svijest univerzalna, tako i Isus Krist pripada svima.

I

ako naglašavam poruku Isusa Krista iz Novog Zavjeta i joga znanost sjedinjenja s Bogom Bhagavana Krishne iz Bhagavad Gite kao najbolje od najboljeg na putu prema Bogospoznaji, cijenim različite izražaje istine koji se izlijevaju iz Jednog Boga u pera  Njegovih različitih poslanika. Svi takvi tekstovi imaju trojako značenje – materijalno, umno i duhovno. Oni su božanska dobra, voda živa koja može ugasiti ljudsku žeđ tijela, uma i duše. Bezvremenska otkrivenja poslana od Boga po prosvijetljenim prorocima služe ljudima na svim trima razinama njihovog bića.

Materijalno značenje Kristovih učenja naglašava njihovu vrijednost koja se može primijeniti za poboljšanje uvjeta na fizičkom i društvenom planu – vječni zakoni ispravnog življenja koji pokrivaju ljudske osobne, obiteljeske, poslovne, društvene, nacionalne i internacionalne dužnosti koje ima kao član Božje svjetske obitelji ljudi.

Sagledana u psihološkom vidu, objašnjavaju primjenu Kristovih učenja u poboljšanju ljudskog uma i razumijevanja – razvoj njegovih intelektualnih i kognitivnih sposobnosti, njegovih misli i moralnih vrijednosti.

Interpretirana u odnosu na duhovni aspekt ljudskog bića, Isusova učenja ističu put u kraljevstvo Božje – osobno ostvarenje beskonačnog božanskog potencijala svake duše kao besmrtnog Božjeg djeteta, kroz predani odnos i konačno jedinstvo s Nebskim Ocem – Stvoriteljem svega.

Iako su i materijalna i psihološka strana svetih spisa potrebne za uravnotežen, k Bogu usmjeren život, duhovni sadržaj je onaj kojemu su Božji poslanici dali najveću važnost. Nisu materijalna i intelektualna postignuća ta koja čine nečiji život istinski uspješnim. Prije je to duhovni razvoj osobe kojeg po zakonitostima slijede uspjesi na svim ostalim područjima, što znači da osoba postaje sretna, zadovoljna, zdrava, inteligentna i, kroz odnos s Bogom, ispunjena blaženom mudrošću.

Biblija i Bhagavad Gita zadovoljavajuće pokrivaju tri spomenuta aspekta, sadrže znanost života, vječne zakone istine i filozofiju življenja, koji čine živoz lijepim i skladnim. Filozofija je ljubav prema mudrosti; slično, nadahniti pisci svetih tekstova kažu da je religija štovanje vrhovne istine. Osobna spoznaja istine je znanost svih znanosti. Ali za većinu ljudi religija je postala tek stvar vjerovanja. Jedan vjeruje u Katoličku Crkvu, drugi u neku Protestantsku, netko treći tvrdi da je Židovstvo, Hinduizam, Islam ili Budizam pravi put. Znanost religije određuje univerzalne istine zajedničke svima – temelje religije – i uči kako njihovim prakticiranjem čovjek može izgraditi svoj život u skladu s Božanskim Planom. Indijsko učenje Raja Joge, „kraljevska“ znanosti duše, nadilazi ortodoksiju religije tako što sistematično uvodi prakticiranje onih univerzalnih metoda potrebnih za usavršavanje svakog pojedinca, bez obzira na rasu i vjeru. 

Velika je razlika između teoretske religije i filozofije i njihove stvarne primjene. Praktično govoreći, filozofija se može podijeliti na tri dijela – etiku, psihologiju i metafiziku. Ova tri područja su pokrivena i u hinduističkoj i kršćanskoj Bibliji.

Etika – sveta istina koja se primjenjuje na svakodnevni život – daje nauku o ljudskoj dužnosti, moralnim zakonima i načinu ponašanja.

Psihologija – istina primijenjena na mentalno zdravlje – uči kako analizirati sebe; jer nema duhovnog napretka bez introspekcije i samo-proučavanja kojim se nastoji otkriti ono što smo kako bi se mogli popraviti i postati ono što bismo trebali biti.

Metafizika – istina koje se odnosi na duhovnu dimenziju života – objašnjava Božju prirodu i kako Ga spoznati.Ovo troje, kad se udruži zajedno i prakticira, čini religiju. Moralni principi propisani u Novom Zavjetu isti su kao i u Giti. Slično, psihologije i metafizike, kad se ispravno tumače, podudaraju se u svakoj točki. Jedina razlika je u tome što su hinduistički sveti spisi – čija je sublimacija Gita – nastali u višim civilizacijskim dobima, s pozadinom općenito većeg stupnja razumijevanja među populacijom. Iako je Isus sam bio utjelovljenje najviše mudrosti, istinu je izlagao jednostavnim, konciznim rječnikom, dok su sveti spisi Indije napisani sanskrtskom terminologijom koja se odlikuje iznimnom dubinom i znanstvenom preciznošću. Redak po redak uspoređivao sam istaknute poruke Biblije i hinduističkih svetih spisa i nailazio samo na skladno jedinstvo između njih. Ta spoznaja bila je polazište za pisanje ovih komentara Kristovih učenja. Za primjer, citirane se i neke paralele i nadopune iz Bhagavad Gite. Detaljna objašnjenja tih stihova i cijele Gite dani su u zasebnom djelu*, koje preporučujem čitateljima za dodatni uvid u istine na koje se implicira, ali nisu obrađene, u zapisima o Isusu koji su dospjeli do nas u četirima kanonskim evanđeljima. Da je Isus sam zapisao svoja učenja, možda bi na kraju sadržavala više dubine nego što to sadrži svakodnevni jezik njegovog razgovora s učenicima i obraćanja mnoštvu. Svakako, Sveti Ivan se u Otkrivenju služi metaforama kako bi nam omogućio duboki uvid u znanost joge u koju je Isus inicirao svoje napredne učenike čija se svijest uzdigla do uzvišenog stanja Samospoznaje unutarnjeg Božjeg kraljevstva.

S

veti spis je nijemo svjedočanstvo duhovne istine; božansko utjelovljenje je živući sveti spis. Poput malenih sjemenki iz kojih izrastu velika stabla, moć i mudrost duhovnih istina očituju se na inspirativno najkorisniji način u životima Bogospoznatih duša.

O vječnim istinama koje su bile utjelovljene u njemu Isus se izjasnio rekavši o svojoj Kristovskoj Svijesti, „Ja sam put istina i život.“ I Bog i čovjek u isto vrijeme, Isus je živio među Božjom djecom kao „veliki brat“ odgajatelj, ljubljen od Oca, poslan na Zemlju otkupiti svoje, željama zasljepljene, braću i sestre potičući ih da postanu kao i on. U evanđelju nalazimo ocrtan put u kraljevstvo Božje ne samo pravilima nego i primjerom.*

Vjerodostojnost biblijskih priča o Isusu mnogi danas dovode u pitanje. Izvrčući ruglu nadnaravne sposobnosti koje se suprotstavljaju uobičajenim predrasudama o onome što je za čovjeka moguće, neki negiraju činjenicu da je Bogočovjek iz evanđelja uopće živio. Drugi  mu priznaju dozu povjesnosti, ali ga prikazuju samo kao karizmatičnog moralnog i duhovnog učitelja. Ali novozavjetnim zapisima o Kristu iz Galileje ja ponizno pridajem svoje vlastito svjedočanstvo. Stvarnost njegovog života i njegovih čuda poznajem iz osobnog iskustva, jer sam ga vidio mnogo, mnogo puta i komunicirao s njim, i primio njegovu neposrednu potvrdu ovoga što pišem.

Dolazio mi je često i kao dijete Isus i mladi Krist. Vidio sam ga kakav je bio prije raspeća, veoma tužnog lica; i vidio sam ga u slavi u kojoj se javljao poslije uskrsnuća.

Isus nije imao svijetli ten i plave oči kao što ga prikazuju mnogi zapadnjački slikari. Njegove oči bile su tamnosmeđe i imao je, kao Azijac, maslinastu boju kože. Nos mu je bio malo spljošten na vrhu. Njegovi brkovi, rijetka brada i duga kosa bile su crne. Lice i tijelo bili su mu prekrasno oblikovani. Od svih slika koje sam na zapadu vidio, Hofmannov prikaz se najviše približio tom točnom izgledu Isusove inkarnacije.

P

ogrešna pretpostavka ograničenih umova jest da velikani poput Isusa, Krišne, i drugih božanskih inkarnacija napuštaju Zemlju nakon što prestanu biti vidljivi ljudskom oku. To nije tako. Kad se oslobođeni učitelj, koji je rastočio svoje tijelo u Duhu, i dalje ukazuje prijemljivim poklonicima (kao što se Isus pojavljivao kroz stoljeća nakon svoje smrti svetom Frani, svetoj Terezi, i mnogima drugima na Istoku i na Zapadu), to znači da se njegova uloga u sudbini svijeta nastavlja. Čak i kad učitelji dovrše posebnu zadaću zbog koje su se inkarnirali, nekima se dodjeljuje božanska dužnost paziti na dobrobit čovječanstva i pomagati u njegovom napretku.

Isus Krist je vrlo živ i aktivan dan danas. U Duhu i povremeno oblačeći oblik od krvi i mesa, on radi, nedostupan pogledima masa, na obnavljanju svijeta. Sa svojom sveobuhvaćajućom ljubavlju Isus nije zadovoljan samo sa uživanjem svoje blažene svijesti u Nebesima. Duboko ga se tiče čovjek i želi dati svojim poklonicima sredstva za postizanje božanske slobode i ulaska u Beskonačno Kraljevstvo Božje. Nezadovoljan je zbog toga što su osnovane mnoge crkve i hramovi koje slave njegovo ime, često bogate i moćne, ali pita se gdje je odnos koji je on naglašavao – stvaran kontakt s Bogom? Isus želi, prvo i najvažnije, da se hramovi ustanovljuju u ljudskim dušama; nakon toga neka se grade i vanjska fizička mjesta za klanjanje. Umjesto toga, postoje nebrojene zgradurine sa svom silom vjernika nakalamljenih na kršćanstvo, ali jako malo duša koje su uistinu u dodiru s Kristom kroz duboku molitvu i meditaciju.

Ponovno nastanjivanje Boga u hramovima duša pomoću oživljavanja originalnih učenja komunikacije s Bogom koju su propovijedali Krist i Krišna, je bio razlog zašto sam poslan na Zapad od Mahavatara Babađija, besmrtnog Jogi-Krista moderne Indije, čije postojanje je javno otkriveno svijetu po prvi put 1946. u knjizi Autobiografija jednog jogija: „Babađi je u stalnoj vezi s Kristom. Obojica šalju čovječanstvu vibracije iskupljenja i za naše su doba odredili spiritualnu tehniku spasenja. Posao te dvojice potpuno prosvijetljenih učitelja – jednog u tijelu, a drugog bez njega – sastoji se u tome da inspiriraju narode neka se odreknu samoubilačkih ratova, rasnih mržnji, vjerskog sektaštva i povratnih zala materijalizma. Babađi je svjestan trendova novog vremena, a osobito utjecaja i složenosti zapadne civilizacije, te shvaća kako oslobodilačku jogu treba širiti na Zapadu jednako kao i na Istoku.*

Mahavatar Babađi je bio taj koji mi je, u skladu i s Kristovom željom, dodijelio ogromnu dužnost ispravnog tumačenja svijetu dubokih značenja Isusovih riječi. Babađi je 1894. uputio mog gurua, Svami Sri Yuktesvar Girija, da napiše komparativnu studiju o skladu između krščanskih i hinduističkih svetih spisa s točke gledišta indijske Sanatana Dharme, vječne istine.† Zatim mu je rekao da će mu poslati mene da me pripremi za misiju na Zapadu: da poučavam, stranicu po stranicu, originalno Kršćanstvo koje je naučavao Isus Krist i originalnu Jogu koju je naučavao Bhagavan Krišna.

Indija je tisućljećima bila duhovno središte svijeta. Na tom mjestu se očuvala duhovna joga znanost – jedinstvo s Bogom kroz direktan odnos s Njim. To je razlog zbog kojeg je Isus bio u Indiji u svojoj mladosti, i vratio se tamo kako bi se savjetovao s Babađijem o razvoju svijeta. Vrijeme će potvrditi istinu da su oni dali svijetu, preko Kriya Joga učenja Društva za samospoznaju (indijsko Yogoda Satsanga društvo), tehnike meditacije kojima se duša može ponovno sjediniti s Bogom kroz unutarnju spoznaju Krist-Krišna Svijesti.

Malo je ljudi među kršćanskim svijetom koji su razumjeli Isusovo obećanje o poslanju Duha Svetog nakon što on ode‡. Duh Sveti je sveta, nevidljiva Božja vibratorna sila koja aktivno održava svemir: Riječ, ili Aum, Kozmička Vibracija, Veliki Branitelj, Tješitelj svih boli. Unutar Kozmičke Vibracije Duha Svetog je sveprožimajući Krist, Sin ili Božja Svijest imanentna u kreaciji. Način komuniciranja s Kozmičkom Vibracijom, Svetim Duhom, je po prvi put raširen u svijetu posredstvom određenih tehnika meditacije znanosti Kriya Joge. Pomoću blagoslova povezanosti s Duhom Svetim, šalica ljudske svijesti se širi da bi primila ocean Kristovske Svijesti. Poklonik u vježbanju znanosti Kriya Joge koji svjesno doživi prisutnost Duha Svetog Branitelja i stopi se sa Sinom, ili imanentnom Kristovskom Svijesti, postiže spoznaju Boga Oca i ulazi u beskonačno kraljevstvo Božje.

Na taj način Krist će se pojaviti po drugi put u svijesti svakog predanog vjernika koji usavrši tehniku povezivanja s Duhom Svetim, djeliteljem neopisivog blaženog zadovoljstva u Duhu. Pustite one koji imaju duhovne uši kojima mogu čuti neka čuju da se Isusovo obećanje o slanju Duha Svetog, Branitelja, ispunjava. Ova učenja poslana su kako bi objasnila istinu koju je Isus htio prenijeti svijetu – ne kako bi donijela novo Kršćanstvo, nego dala pravi Kristov nauk: kako postati kao Krist, kako uskrsnuti Vječnog Krista unutar nas samih.

D

a bi interpretirao Isusove riječi u skladu s onim što je on stvarno mislio, a ne povodeći se za zatucanim dogmama ili teološkom racionalizacijom ili nečim što mu padne tek tako na pamet, pojedinac mora biti s njim na istoj frekvenciji. Mora znati što je bio i što jest Krist; a to se može razumjeti samo u prisnom odnosu sa njegovim stanjem Kristovske Svijesti.

Ja sam, poistovjećujući se sa sviješću Isusa, osjećao isto što i on dok je razgovarao sa svojim učenicima ili se obraćao mnoštvu kaoko je zapisano u evanđeljima. Ono što sam pokušavao prizvati bile su Isusove misli i svijest koje stoje iza riječi koje je izgovarao. Razgovaram s Kristom i pitam ga: „Ne želim tumačiti Bibliju iz svoje perspektive. Hoćeš li ti to učiniti umjesto mene?“ I tada on dolazi k meni.

Zapisao sam ove njegove komentare, u ekstazi i duhu usklađenosti s Kristom, kako sam najbolje znao dok su dolazili kroz mene. Ja ne objašnjavam. Ja vidim. Ja ne govorim ono što mislim, nego ono što mi unutarnja spoznaja nalaže da kažem.

Mnoge Isusove riječi i parabole, koje su preživjele preoblikovanja zbog krivog prijevoda s Aramejskog, nisam razumio pri prvom čitanju*. Ali kad bih molio i uskladio se s njim primao bih objašnjenja direktno od njega. Ta otkrivenja premašila su sva moja očekivanja; nisam mogao ni sanjati kakvo bogatstvo tu leži skriveno. Vjerujem da će čitatelji  ove knjige shvatiti da se značenja koja su bila zakopana dvadeset stoljeća ovdje po prvi put iznose na vidjelo, interpretacije Isusovih riječi na način kojim bi on govorio ljudima današnjice – istine koje je prenio svojim učenicima i koje želi prenijeti svakoj predanoj duši, uvijek i svuda. Oni prijemljivi osjetit će direktnom percepcijom poruku koju im Krist donosi; jer to je sve što sam i ja radio, primao i usvajao puninu njegovih misli i svijesti.

Moja želja da ispravno razaberem istinsko značenje Kristovih riječi dobila je čudesnu potvrdu jedne noći dok sam radio na ovoj knjizi. Bilo je to u hramu u Encinitasu u Kaliforniji. Dok sam sjedio meditirajući u zamračenoj prostoriji i moleći se iz dubine duše, iznenada je mrak ustupio mjesto nebeskom opalno plavom sjaju. Čitava soba je bila poput opalnog plamena. U tom svjetlu pojavio se treperavi lik blagoslovljenog Gospodina Isusa.

Lice mu je bilo božansko. Izgled mu je odavao mladog čovjeka u svojim dvadesetima, s rijetkom bradom i brkovima; dugu crnu kosu, razdijeljenu po sredini, okruživalo je zlatno svjetlo. Stopalima nije dodirivao pod. Njegove oči bile su ispunjene ljubavlju, najljepše oči koje sam ikad vidio. U tim očima vidio sam odbljesak čitavog svemira. Bile se u neprekidnoj mijeni, i sa svakom promjenom izraza intuitivno sam razumio mudrost koju kao da su izgovarale. U njegovim očima osjetio sam moć koja održava i upravlja bezbrojne svjetove.

Dok me je netremice gledao, na njegovim ustima pojavio se Sveti Gral. Spustio se do mojih usana i dodirnuo ih; tada se ponovno vratio Isusu. Nakon par trenutaka ushićene tihe povezanosti, rakao mi je: „Piješ iz iste čaše iz koje ja pijem.“

Na to sam se sagnuo na tlo. Bio sam neopisivo sretan što sam se osvjedočio o njegovom blagoslovu i njegovoj prisutnosti. Iste riječi koje je meni rekao u ovoj viziji, a koje nikad prije nisam pročitao, rekao je i Tomi†. Značile su da sam pio od njegove mudrosti kroz Sveti Gral njegove percepcije, koju je ubacio u moju svijest, i bio je zadovoljan. Dao mi je odobrenje tako dirljivo i blagoslovio me da napišem ova tumačenja. Ovo mogu reći bez ponosa, jer ova objašnjenja Kristovih riječi nisu moja. Ona su mi dana. Sretan sam što ova knjiga dolazi kroz mene; ali ja nisam autor. To je Krist. Ja sam samo posrednik.

Čujem Krista u zemlji moje inspiracije; Vidim ga kako mi govori svu vječnu mudrost koju je namjeravao utkati u svoje plodonosne riječi. U svojoj mladosti, čak i pod prisilom svojih dobronamjernih britanskih učitelja, nikad nisam pročitao Novi Zavjet, izuev nekoliko odlomaka.; jer da sam ga čitao, teološki nauk pod njihovim vodstvom zasljepio bi mi pogled i nametnuo predrasude mom uhu , i ne bi mogao čuti Kristov glas ili vidjeti ga kako govori. Sad uživam, i zauvijek ću uživati, slušajući krista kako mi govori riječi života, istine i vječnog oslobođenja za sve.

Isus je rekao: „Govorimo što znamo,“* a sa sigurnošću osjećam da će ovo novo tumačenje ljudima omogućiti razumijevanje onog pravog znanja, onog ostvarenja mudrosti, koje je namijenio da ih svijet posjeduje. Zbog toga, usprkos mnogim već napisanim tumačenjima njegovih riječi, vjerujem da me Krist nadahnuo da podignem veo nerazumijevanja i krivih interpretacija s njegovih učenja i prikažem ih obnovljene u njihovoj izvornoj čistoći, očišćene od pojmovnih zabluda, i naglasim mogućnost njihove primjene na promijenjene uvjete života moderne civilizacije. Ljudi današnjice bi trebali razbiti zatamnjena stakla teologije – intelektualnog znanja o Bogu – i iskusiti Boga direktno.† To je moje uvjerenje, i u njemu sam napisao ovu prvu ozbiljnu studiju jednog Istočnjaka o Kristovim riječima, koji je također rođen na Istoku i koji je proveo mnoge godine u Indiji.

Univerzalna Kristovska Svijest pojavila se u tijelu Isusa; i sad, krozKriya Joga učenje o meditaciji i samospoznaji i kroz ova intuitivno primljena duhovna tumačenja, Kristovska Svijest dolazi po drugi put da bi se očitovala u svijesti istinskog tragaoca za Bogom.

Dok budete čitali stranice Drugog dolaska, vidjet ćete kako se veo teškoće, nerazumijevanja i misterija Isusovih riječi diže zauvijek nakon dvadesetstoljetnog odmaka.  Krivim interpretacijama  stvorene su mnoge sekte, denominacije, uvjerenja, progoni, sukobi i prevrati. Sad Krist otkriva savršenu poruku koju je iznio jednostavnim riječima antičkom čovjeku u slabije razvijenom civilizacijskom dobu. Čitajte, shvatite i osjetite kako vam Krist govori kroz ovu bibliju „Drugi dolazak“, pozivajući vas da budete otkupljeni spoznajom istinskog „Drugog dolaska“, uskrsnuća Beskonačne Kristovske Svijest unutar vas samih.  

1. POGLAVLJE

Božanske inkarnacije: Božji poslanici

„O

če, oprosti im; jer ne znaju što čine.“

Ovim riječima, Isus je opečatio svoj jedinstven život, koji ga je postavio za vijeke vjekova na oltar srcima koja ga obožavaju kao utjelovljenje Božje ljubavi i samilosti. Dobri Pastir otvorio je srce za svaku dušu i, ne odbijajući nikoga, neizmjernom ljubavlju privolio svijet da ga slijedi na putu do oslobođenja dajući sam primjer kroz žrtvu, odricanje, praštanje, ljubav prema prijatelju kao i prema neprijatelju, i, iznad svega, uzvišenu ljubav prema Bogu. Kao novorođenče u štalici u Betlehemu, i kao spasitelj koji je ozdravljao bolesne i podizao mrtve, djelujući svojom ljubavlju kao melem na rane od grijeha, Krist u Isusu živio je među ljudima kao jedan od njih tako da bi i oni mogli naučiti živjeti kao bogovi.

Bez Božjih poslanika koji Njegovim autoritetom i glasom osvijetljuju put čovječanstvu, većini smrtnika život pun neriješenih i nerješivih misterija nedokučivog svemira bio bi prevelik izazov.

Još davno, u višim dobima u Indiji, Ršiji su svjedočili o Božanskom Dobročinstvu, „Bogu s nama“, u liku božanskih inkarnacija, avatara – Bog se utjelovljavao na Zemlji u prosvijetljenim bićima. Vječni, sveprisutni, nepromjenjivi Duh nije ni onaj tjelesni oblik ni nebeski pojam na koji mislimo kad kažemo Bog. Niti on kao Gospodin Stvoritelj uzima neki oblik u kojemu dolazi među nas njegova stvorenja. Bolje je reći da se u svrhu svoje objave služi božanskim zaslužnicima. Mnogo je bilo takvih glasova koji su posredovali između Boga i čovjeka, khanda avatari, nepotpune inkarnacije u Bogo-spoznajućim dušama. Manje je bilo purna avatara,oslobođenih bića potpuno sjedinjenih s Bogom; njihov dolazak na Zemlju vezan je samo za posebne zadatke. Gospodin u Bagavad Giti kaže: „Kad god zlo nadvlada dobro ja dolazim kao avatar. S vremena na vrijeme rađam se u vidljivom obliku da zaštitim ono što je dobro, a uništim zlo, i uspostavim pravičnost.“ (4:7-8) Jedna, uvijek ista, beskonačna Božja svijest, univerzalna Kristovska Svijest, Kutasha Chaitanya, postaje bliža nama zaodjenuvši se u pojedinačnu prosvijetljenu dušu, koju krase osobine i božanska narav prikladne vremenu i svrsi inkarnacije.

Bez uplitanja Božje ljubavi u obliku primjera, poruke, avatara koji dolaze na Zemlju, bilo bi skoro nemoguće da čovječanstvo, tapkajući u mraku iluzije nabasa na put u Kraljevstvo Božje. Da ne bi njegova znanjem uboga djeca bila zauvijek izgubljena u obmanjujućim labirintima, Gospodin se pojavljuje uvijek iznova u prosvijetljenim prorocima da osvijetli put. Slava Krista utjelovljena u Isusu učinila je vidljivim Nevidljivo Svjetlo koje vodi k Bogu.

Zbog toga što su periodičke božanske inkarnacije dio Božjeg stvaralačkog projekta, naznake takvih rođenja su otisnute u Glavnom Nacrtu. Sveci, pomoću svoje probuđene intuicije, mogu čitati takve svete zapise; i ako je Božja volja da se saznaju budući događaji, oni ih navještavaju, ponekad tako da to svi razumiju, a ponekad u prenesenom značenju. To je jedan od mnogo načina na koji Bog svojoj djeci daje do znanja da je svjestan njihove potrebe za Njegovom prisutnošću među njima. U Starom Zavjetu nalazimo nekoliko odlomaka koji se odnose na Isusov dolazak. Mnogi citiraju one iz knjige proroka Izajije:

„Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (7:14)

„Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit i proslaviti!...tako će on mnoge zadiviti narode“ (52:13,15)

„Poput ovaca svi smo lutali i svak svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju...Silom ga se i sudom riješiše; Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše...da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince(53:6,8,12) 

Bit Isusovog poslanja na zemlji je bilo ublažavanje kozmičkog zakona uzroka i posljedice, po kojem čovjek pati zbog svojih pogrešaka. Taj zakon je dat čovjeku po Mojsiju i naglašava strašnu pravdu koja prijeti tvrdoglavom neposluhu. Isus je došao pokazati da je Bog milosrdan i oprašta i da je njegova ljubav zaštita čak i od nemilosrdnog zakona. Slično,  Gautama Buda, „Prosvijetljeni“, je poučavao ljude svog doba zaboravljenom karmičkom zakonu, Dharma Chakri – samoinicijativnom djelovanju i njegovim posljedicama, koje čine svakog čovjeka, a ne Kozmičkog Vladara, odgovornim za njegovo trenutno stanje. Buda je ponovo prenio težište na suhoparnu teologiju i mehaničke rituale koji su dominirali starom Vedskom religijom u Indiji nakon prolaska višeg doba, u kojem je Bhagavan Krišna, indijski najcjenjeniji avatar, propovijedao put ljubavi i Bogospoznaje kroz vježbanje duhovne znanosti joge, sjedinjenja s Bogom.

„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Ivan 15:13) Takva je bila iznimna Isusova misija. Zalaganje onih bliskih Bogu je čarobni napitak koji daje oslabljenim smrtnicima potrebnu snagu da se podignu i pobijede sile kozmičkog zakona koje su okrenuli protiv sebe svojim neposluhom. Oni stoje uz predane duše, štiteći ih svojom neprobojnom mudrošću, i ponekad skrećući na sebe dio razarajućih napada.

Isus je došao u doba koje ga je slabo znalo cijeniti; ali njegova poruka o Božjoj ljubavi i zauzimanje za čovječanstvo koje pati nije bilo samo za onda nego za sva vremena koja imaju doći – da je Bog uz čovjeka i u njegovim najmračnijim trenucima jednako kao i u onim prosvijetljenim. Podsjetio je svijet koji je strahovao od svog Stvoritelja kao od gnjevnog suca da, iako „Bog je Duh; i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini,“ Apsolut je također i osobni Bog kojem se možeš obratiti u molitvi i koji odgovara na njih kao Nebeski Otac.

Da bi shvatili veličinu božanske inkarnacije, neophodno je shvatiti izvor i prirodu svijesti koju posjeduje avatar. Isus je progovorio o njoj riječima: „Ja i Otac smo jedno“ (Ivan 10:30) i „ja sam u ocu i Otac je u meni!“ ( Ivan 14:11). Oni koji sjedine svoju svijest s Bogom poznaju i transcedentnu i imanentnu prirodu duha – jednost uvijek-postojećeg, sve-svjesnog, uvijek-novog Blaženstva Nestvorenog Apsoluta, i bezbrojnost ostvaraja njegova Bića u mnoštvu oblika na šarolikoj panorami svemira.

U Knjizi postanka iz Starog Zavjeta iznijeta je u prenesenom značenju znanstvena evolucija kozmičke tvorevine od Stvoritelja-Vladara. U Novom Zavjetu uvodne retke Ivanova evanđelja mogli bismo slobodno nazvati Postanak po Svetom Ivanu. Oba ova biblijska izvještaja, obuhvaćena čistom intuitivnom percepcijom, točno odgovaraju duhovnim kozmološkim činjenicama iz indijskih spisa koje potječu od ršija iz Zlatnog Doba.

Ivan je možda bio najveći među Isusovim učenicima. Isto kao što učitelj u školi nalazi u razredu učenike koji se izdvajaju od ostalih po svojim sposobnostima, tako su i Isusovi učenici različito umjeli shvatiti širinu i dubinu onoga što im je govorio. Među raznim knjigama Novog Zavjeta Ivanovi zapisi otkrivaju najviši stupanj božanske ostvarenosti, i upoznaju nas s ezoterijskim istinama koje su Ivanu prenesene od Isusa. Ne samo u svom evanđelju već i u poslanicama, a posebno u dubokim metafizičkim doživljajima simbolički opisanima u Knjizi Otkrivenja, Ivan je prikazao Isusova Učenja s gledišta unutarnjeg intuitivnog ostvarenja. I kvaliteta njegova svjedočenja je razlog zbog kojeg bi se, iako posljednji od četiri evanđelista, trebao smatrati prvim po pitanju pravog značenja Isusovog života i naučavanja.

         U početku bijaše riječ, i riječ bijaše kod Boga  

i Riječ bijaše Bog.

            Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj

i bez nje ne postade ništa.

            Svemu što postade u njoj bijaše život

i život bijaše svjetlo ljudima;

            i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze...Svjetlo istinsko

koje prosvijetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;

            bijaše u svijetu i svijet po njemu posta

i svijet ga ne upozna.

            K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše

podade moć da postanu djeca Božja:

            onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni,

ne od krvi, ni od volje tjelesne,

ni od volje muževlje, nego od Boga.

            I Riječ tijelom postade i nastani se među nama

i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac

od Oca – pun milosti i istine.

            Ivan svjedoči za njega. Viče: „To je onaj o kojem rekoh:

Koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!“

            Doista, od punine njegove svi mi primismo,

i to milost za milost.

            Uistinu, zakon bijaše dan po Mojsiju,

a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

            Boga nitko nikada ne vidje:

Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Ivan 1:1-5,9-18*

R

iječima „U početku ...“ započinju opisi stvaranja i u Novom i u Starom Zavjetu. „Početak“ se odnosi na rođenje konačnog svemira, jer za Vječni Apsolut – Duh – ne postoji ni početak ni kraj. On je postojao dok još nije ni prva patuljasta i neugledna maglica udahnula dah života i zaplovila prostorom, dok još planeti nisu otvorili svoje žarke oči u kolijevci svemira, dok još nisu zvjezdane rijeke potekle površinom beskrajnog neba, dok je ocean kreacije zjapio nenaseljen plutajućim svjetovima, dok još nisu sunce, mjesec i planeti plivali u tom prostranstvu, a neše male zemljine kugle sa svojim kućicama i sićušnim ljudskim bićima nije bilo, kao ni ičeg drugog. Njega se ne može drukčije opisati nego da je On Onaj koji je spoznao, Spoznaja i Spoznato u jednome. U njemu su biće, Njegova kozmička svijest i Njegova svemoć bili nerazlučivi jedno od drugoga: uvijek-postojeći, sve-svjesni, Duh vječno nove radosti.

U tom Vječno-Novom Blaženstvu nije bilo vremena ni prostora, ni dvojne koncepcije zakona relativnosti; sve što je bilo, što jest i što će biti postojalo je kao Jedan, Nerazloživi Duh. Prostor, vrijeme i relativnost su kategorije stvari; čim ljudsko biće zamijeti na nebu planet poima ga na način da zauzima određeni prostor i postoji u vremenu relativnom s obzirom na njegov položaj u svemiru. Ali dok još nisu postojali konačni oblici kreacije nije bilo ni dimenzija koje bi ih opisivale, samo Blaženi Duh.

Kada, odakle i zašto je došlo do stvaranja? Tko bi se usudio pokušati prodrijeti u Um Beskonačnoga tražeći uzroke od Neprouzročenoga, početke od Uvijek-Postojećeg i bezvrijedne razloge od Sveznajućeg?*Odvažniji smrtnici ustraju u svojim upitima, dok mudraci uranjaju u taj Um i vraćaju se tvrdeći nenakićenom jednostavnošću da je Jedan osjetio bezželjnu želju za uživanjem Njegova Blaženstva kroz mnoge i kozmos i njegova bića bili su rođeni. Neostvareni Duh je pomislio: „Sam sam. Ja sam svjesno Blaženstvo, ali nema nikoga da osjeti slador mog Nektara Radosti.“ Već dok je tako sanjao, On je postao mnoštvo.

U pjesničkom poletu oslikao sam taj kozmički san: „Duh je, nevidljiv, prebivao sam u domu Beskraja. Pjevušio je sebi vječno-novu, uvijek-radosnu pjesmu savršenog Blaženstva. I pjevajući glasom Vječnosti pitao se sluša li to još tko osim Njega. S ovim hinjenim čuđenjem osjetio je svoju samoću: znao je da je on Kozmička Pjesma, Onaj Koji Pjeva, i Jedini Slušatelj. S tom mišlju postao je dvoje: Duh i Priroda, Muškarac i Žena, Pozitivno i Negativno, Prašnik i Tučak, Paun i Paunica, Muški i Žanski Pupoljak.

Duh, jedina postojeća supstancija, nije imao ništa drugo osim Sebe Samog od čega bi stvarao. On i Njegovo djelo imaju istu bit, da nije tako slijedilo bi da su dvije uvijek.postojeće Beskonačne Sile apsolutne, što je po definiciji apsoluta nemoguće. Obično je za stvaranje potrebna dvojnost  Stvoritelja i stvorenoga. Zato je od Duha prvo potekla Čarobna Varka, Maja, Magični Kozmički Mjeritelj, koji proizvodi privid podjele Nedjeljivog Beskonačnog na konačne pojedinačne predmete, baš kao što se mirna površina oceana prekrije valovima djelovanjem olujnog vjetra. Cijeli svemir nije ništa drugo nego Duh, prividno i privremeno pretvoren u različitost Njegovim stvaralačkim vibracijskim djelovanjem.

 

„U početku bijaše riječ i Riječ bijaše kod Boga – i riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše život i život bijaše svjetlo ljudima.“ (Ivan 1:1-4) 

„Riječ“ označava inteligentnu vibraciju, energiju što dolazi od Boga. Bilo koja riječ izrečena od strane inteligentnog bića, sadrži u sebi energiju zvuka ili vibraciju, i misao koja joj daje inteligentno značenje. Slično tome, Riječ koja je početak i izvor svih stvorenih stvari je Kozmička Vibracija prožeta Kozmičkom Inteligencijom.

Pojam materije, energija od koje je materija sačinjena, sama materija – sve stvari – nisu ništa drugo nego različito vibrirajuće misli Duha, baš kao što čovjek u svojim snovima stvara svijet s munjama i oblacima, u kojem se ljudi rađaju i umiru, vole se i sukobljavaju, osjeća hladnoću i vrućinu, užitak ili bol. Rađanje i umiranje, bolesti i nevolje, tvari u različitim agregatnim stanjima, nisu ništa drugo nego različito vibrirajuće misli onoga koji sanja. Ovaj svemir je sanjalački film vibracija Božjih misli usanjanih na platno vremena i prostora i ljudske svijesti.

„Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog“: Prije stvaranja Duh je jedina stvarnost. Stvaranjem On postaje Bog Otac, Sin i Duh Sveti.

Čim je u Duhu zatitrao val kozmičke misli, rad magične kozmičke mjerničke sile maje, varke, od Nemanifestiranog dijela Duha tvori Boga Oca, Tvorca sve stvaralačke vibracije. On se u Hinduskim svetim spisima naziva Išvara (Vladar Kozmosa) ili Sat (najviše čista bit Kozmičke Svijesti) – Transcendentalna Inteligencija. Drugim riječima, Bog Otac postoji trenscendentalno, netaknut titranjima kreacije – odvojena Kozmička Svijest.

Energija titranja koja potječe od Duha, i u čijoj prirodi je sadržana obmanjujuća snaga maje, je Duh Sveti: Kozmička Vibracija, Riječ, Aum(Om) ili Amen. Sve stvari, planete i živa bića stvoreni u Duhu Svetom, Svetoj vibraciji, nisu ništa drugo nego zamrznuta Božja mašta. Duh Sveti se u Hinduskim svetim spisima naziva Aum ili Maha Prakriti (Majka Priroda, Kozmička Majka koja porađa cijeli svemir); i znanstvenicima je, iako u manjoj mjeri, također poznato da je struktura materije, njeno osnovno tkivo, kozmička vibracija. „Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvaranja.“* Sveti Kozmički Zvuk je svjedok objavljene Božanske Prisutnosti u svemu stvorenome.

Sveprisutno aktivna kozmička vibracija nije mogla sama od sebe stvoriti i održati na životu ovaj zadivljujuće složen svijet. Svemir nije prosto rezultat pogođene kombinacije sila titranja i subatomskih čestica, kao što to misle znanstvenici materijalisti – krutine, tekućine i plinovi naslijepo srasli u zemlju, oceane, atmosferu i biljke, i baš tako poslagani da tvore uvjete za život ljudskim bićima. Slijepe sile ne mogu proizvesti objekte inteligentne strukture. Kao što je potrebna ljudska inteligencija da bi ulila vodu u kalupe i napravila kockice leda, tako i  u udruživanju vibracija u oblike koji neprestano evoluiraju diljem svemira vidimo djelovanje skrivene Imanentne Inteligencije.

Transcendentalna svijest Boga Oca ostvarila se u vibraciji Duha Svetoga kao Sin – Kristovska Svijest, Božja Inteligencija unutar kreacije. Taj čisti odraz Boga u Duhu Svetom posredno ga vodi da stvara, rastvara, održava i oblikuje stvari u skladu s Božjom namjerom.

Kao što se muž ponovo rađa u ženi kao sin, tako i transcendentalni Bog Otac očitovan u Duhu Svetom, Kozmičkoj Djevici Mariji, postaje jedinorođeni ljubljeni Sin, Kristovska Svijest, pravi odraz Božje inteligencije.

Sljedeće analogija može poslužiti za ilustraciju kako Jedan Vječni Duh postaje Sveto Trojstvo, u Hinduskim spisima poznato kao Sat, Tat i Aum. Zamislite da postoji samo sunce, i ništa drugo oko njega – blješteća masa nemjerljive energije i topline, kako širi svoje zrake u beskrajan svemir. Smjestite plavu kristalnu kuglu unutar tog zračenja. Sunce sad postoji u vezi s njom. Sunčevo svjetlo se dijeli na neaktivno, transcendentalno bijelo svjetlo izvan i okolo kristalne kugle, i suštinski nepromijenjeno svjetlo ali sada plave boje zbog refleksije na plavoj kristalnoj kugli. Podjela sunčevog svjetla na bijelo i plavo događa se zbog prisustva trećeg objekta, plave kristalne kugle.

Kao što je sunce samotna čista sjajnost, koja, dok je sama za sebe, širi svoje zrake svuda u prostor, tako je i Duh bez titrajuće kreacije Nemanifestirani Apsolut. Ali uvedimo „plavu kristalnu kuglu“ stvorenog svijeta, i Duh postaje raščlanjen na vibratornu supstanciju  svih oblika nastalih iz Auma, Svetog Duha; čistu reflektiranu Božju Inteligenciju kao Kristovsku Svijest sveprisutnu u svakoj stvari i pori svemira gdje postoji vibracija; i vrhovnu Bit svega, Kozmičku Svijest, transcendentalnog Boga Oca svega svijeta. (Većina analogija koje se koriste pri definiciji apsoluta su, u najboljem slučaju, nesavršene natuknice, jer zbog svoje ograničene materijalne prirode ne mogu dočarati suptilnost spiritualnih istina. U ilustraciji o suncu i kristalnoj kugli, sunce ne stvara kristalnu kuglu, dok je Duh, kao Bog Otac stvorio Duha Svetog s njegovom vibratornom stvaralačkom moći da bi ostvario Božanske sveopće zamisli.)

Na taj način, slikovito govoreći, čim se kozmički neženja Duh pokrene na stvaranje svemira, postaje suprug, Bog Otac, vjenčan s kozmičkom Djevicom Marijom ili Kozmičkom Vibracijom, rađajući Svoj odraz, jedinog ljubljenog Sina*. Kristovska Svijest, prisutna u svakom atomu, je jedini neraščlanjeni, čisti odraz Apsoluta, Boga Oca. Stoga, ta Kristovska Inteligencija, jedini ljubljeni Sin, ostaje imanentna, utjecajna transcendencija: Kristovska Svijest nije aktivan element u svijetu; zasebna, aktivna, umnogoličena svjesna inteligencija koja donosi na vidjelo svaki djelić vibratorne tvorevine je Duh Sveti, koji je prožet jedinim ljubljenim Sinom. Neaktivno aktivna Kristovska Svijest ili Sin je svjesna Prisutnost božanskog inteligentnog plana u kozmosu, i Vječni Svjedok rada Duha Svetog, koji se naziva „Sveti“ jer djeluje u skladu s Božjom voljom objavljenoj u imanentnoj Kristovskoj Svijesti.

Duh kao Duh Sveti, stvaralačka  Aum Vibracija, transformira Sebe u materiju mijenjanjem frekvencija kozmičkog titranja. Kozmička Inteligencija postaje kozmičko inteligentno gibanje, ili vibracija svijesti, koja se pratvara u kozmičku energiju. Ona se pretvara u elektrone i atome. Elektroni i atomi stvaraju molekule plina, kao što su kozmičke maglice. Maglice, mase raspršene plinovite tvari, pretvaraju se u vodu i krutu tvar. Kao Kozmička Vibracija, sve stvari su jedno; ali kad se Kozmička Vibracija kondenzira u materiju, postaje mnoštvo – uključujući ljudsko tijelo kao dio ove raznolikosti.*

Ova metamorfoza Duha pomoću stvaralačke vibracije Duha Svetog – koja zahvaća relativno mali dijelić Beskonačnosti – proizvodi trojni svijet: idejni ili kauzalni, svijet najfinijih vibracija svijesti, Božjih misli i ideja koje su uzrok svih oblika i sila; astralni svijet svjetla i životne sile, vibratorne energije, prva kondenzacija u koju se oblaču prvotne idejne zamisli; i materijalni svijet grubih titranja atoma iz tvari. Ovi svjetovi su položeni jedni preko drugih, oni grublji zavisni o onim finijim, i sva tri konačno zavisna samo o potpori Božje volje i svijesti.

Kako u makrosvijetu svemira, tako i u mikrosvijetu čovjeka postoje tri međusobno ovisna tijela. Ljudska duša obučena je u ova tri pokrivača koji joj služe kao pomagala kojima inkarnirani duh može opažati, razumijevati i međudjelovati s Božjom kreacijom. Prvi tanahni sloj, koji dušu razlučuje od Duha, je onaj od čiste svijesti; sastavljen je od Božjih misli ili ideja koje uzrokuju druga dva sloja. Zato se i naziva kauzalno tijelo. Kauzalne ideje odašilju magnetsku silu svjetla i inteligentne energije, koju sam nazvao životroni, i koja oblikuje astralno tijelo čovjeka. Astralno tijelo od životrona je samo po sebi životna energija koja pokreće sva osjetila i funkcije fizičkog tijela. Fizčko tijelo nije ništa doli gruba materijalizacija kauzalnih ideja, pokrenuta energijom astralnog tijela i prožeta sviješću, samosvjesnošću i inteligencijom od kauzalnog tijela. Sve ove vibrirajuće manifestacije makro i mikrosvijeta potječu od Duha Svetog i transcendentalne Božje svijesti.

Tako Ivan zaključuje: „U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima“(Ivan 1:4).

Biblijski pisci, neupućeni u terminologiju kojom se koriste znanja modernog doba, dosta su prikladno koristili izraze „Duh Sveti“ i „Riječ“ kako bi odredili karakter Inteligentne Kozmičke Vibracije. „Riječ“ ukazuje na zvučnu vibraciju, koja prenosi moć materijalizacije. „Duh“ ukazuje na inteligentnu, nevidljivu, svjesnu silu. Pridjev „Sveti“ Vibracija ima zbog toga što je manifestacija Boga, i jer pokušava stvoriti svijet po savršenom Božjem uzorku.

Naziv Aum označava ulogu koju „Duh Sveti“ ima u Božjem stvaralačkom planu: A dolazi od akara, stvaralačka vibracija; u od ukara, održavalačka vibracija; i m od makara, rušiteljska vibracija. Oluja koje bjesni na moru stvara valove, neke veće neke manje, održava ih neko vrijeme, i utiša ih kad se povuče. Tako Aum ili Duh Sveti stvara predmete, održava ih u njihovim bezbrojnim oblicima, i konačno rastvara u dubinama Božanskim – neprekidan proces obnavljanja života i oblika koji teče dok traje Božji san.

Tako je Riječ ili Kozmička Vibracija izvor „svega“: „i bez nje ništa nije postalo što je postalo.“ Riječ je postojala od samog početka stvaranja – Božja prva manifestacija u rađanju svemira. „Riječ bijaše kod Boga“ – prožeta odrazom Božje inteligencije, Kristovskom Sviješću – „i Riječ bijaše Bog“ – titranje Njegovog vlastitiog Bića.

Objava Svetog Ivana je odraz iste vječne istine koja odzvanja u raznim odlomcima drevnih Veda: da je kozmička vibrirajuća Riječ (Vak) bila s Bogom Ocem-Stvoriteljem na početku stvaranja, kad ništa drugo nije postojalo; i da je po Vak postalo sve što je postalo. Vak je sam Brahman (Bog). U Bhagavad Giti Gospodin potvrđuje: „od obreda slog sam sveti“ (X:25. „Početak sam svih stvorova, i sredina i završetak“ (X:32). „Znaj tek, stojim ravan, stalan, poduprijevši cio svemir tek djelićem svoga bića.“ (X:42)

S razumijevanjem ove istine, imamo znanstvenu podlogu svijeta i prikladne temelje za vrednovanje stihova Svetog Ivana u smislu načina na koji se to odnosi na život Isusa Krista.

Načinom izražavanja karakterističnim za Indijske svece, Sveti Ivan u nekoliko prvih redaka svog evanđelja pretpostavlja, odnoseći se u dva navrata na inkarnaciju Isusa, božanstvenost Kristovskog stanja u Isusu kao analogon za Univerzalnu Kristovsku manifestaciju Boga koji se objavljuje kao Inteligencija i Stvaralačka Vibracija na početku svijeta. Vjernici u Indiji ne prave razliku između Božanskog u mikrosvijetu inkarnirane svijesti avatara – kao na primjer u Gospodinu Krišni – i univerzalnog Božanskog izraženog u makrosvijetu. Slično, Ivan alegorički govori o Kristu u Isusu isto kao i o Kristu manifestaciji Beskonačnosti (prisustvu Boga u svijetu), s tim da je ovom posljednjem pridano primarno značenje.

Kršćansko Sveto Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetog – u vezi sa uobičajenom koncepcijom Isusove inkarnacije nemoguće je protumačiti bez razlikovanja Isusa kao tijela i Isusa kao sredstva u kojem se jedini ljubljeni Sin, Kristovska Svijest, manifestirala. Sam Isus pravi razliku kad govori o svom tijelu kao „sinu čovječjem“; i o svojoj duši, koja nije bila ograničena tijelom već je bila jedno sa Kristovskom Sviješću u titraju svake čestice kao „Sin Božji“.

„Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina jedinorođenca“* da ga otkupi; to jest, Bog Otac je ostao zaklonjen izvan dosega vibracija koje su potekle od Njegovog vlastitog Bića, ali se zatim skrio kao Kristovska Inteligencija u cijeloj materiji i svim živim bićima kako bi pažljivim evolucijskim pomacima doveo svih natrag u Svoj dom Vječnog Blaženstva. Bez ove posvudašnje Božje prisutnosti koja prožima kreaciju, čovjek bi se naposljetku osjećao lišen Božanske Pomoći – kako blago, ponekad gotovo nezamjetljivo, dolazi pružiti mu ruku kad prigne koljeno u iskrenoj molitvi. Njegov Stvoritelj i Vrhovni Dobročinitelj nikad nije udaljen više od jedne pobožne misli.

Ivan kaže:“A svima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja.“ Ovdje množina jasno pokazuje, iz učenja koje je primio od Isusa, da nije Isusovo tijelo već njegovo stanje Kristovske Svijesti jedini ljubljeni sin; i da će svi koji pročiste svoju svijest i prime ili neometano reflektiraju Božju snagu postati djeca Božja. Bit će jedno sa jedinim ljubljenim odsjajem Boga u cijeloj materiji, kao što je bio Isus; i kroz Sina, Kristovsku Svijest, vinuti se do Boga, vrhovne Kozmičke Svijesti.*

Prije Isusovog dolaska svetac Vyasa, pisac Bhagavad Gite, bio je sin Božji, jedno s jedinim ljubljenim Božjim odsjajem, Kutasthom Chaitanyom ili Kristovskom Sviješću. Isto tako, Svami Shankara (utemeljitelj asketskog reda svamija oko 700.g.n.e.), Mahavatar Babaji, Lahiri Mahasaya, i moj guru Svami Sri Yukteswar, i drugi koji su posjedovali Kristovsku Svijest, postali su zato sinovi Božji. Duh nije mogao biti pristran tvoreći Isusa Kristom a sve ostale duhovno nesposobnim smrtnicima. Bog je mogao napraviti tisuće božanskih Isusa; i oni bi se , predodređeni, prirodno ponašali kao Kristovi – Božje spiritualne lutke. Takvi Kristovi teško da bi mogli biti uzor smrtnicima koji se hrvaju sa svim svojim slabostima. Ali kad je jedan postao Krist samonaporom nedvladavanja kušnji i pravilnom upotrebom od Boga dane slobodne volje i snage zajedništva s Bogom kroz predano klanjanje ili znanstvenu tehniku meditacije, tada je to primjer koji budi nadu u spasenje u slabe, ustrašene i materijom sputane ljudske duše.

Indijski najcjenjeniji doprinos svijetu, koji su otkrili drevni ršiji, je znanstvena religija – joga, „božansko sjedinjenje“ – kojom se može spoznati Boga, ne kao teološki pojam nego kao stvarno osobno iskustvo. Jogijska znanost Bogospoznaje je od svih znanosti najvrednija čovjeku, jer siječe korijen svih ljudskih boljki: neznanje, ovijenost maglom iluzije. Kad pojedinac postane čvrsto usidren u Bogospoznaji, nadilazi iluziju i podčinjena smrtnička svijest uzdiže se na Kristoliku razinu.

I svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze. (Ivan 1:5).

T

ama znači iluziju, neznanje. U sanskrtskim tekstovima pojmovi iz Ivanovih ezoterijskih stihova objašnjeni su vrlo temeljito. Kada se interpretiraju uz pomoć prosvijetljenosti indijskih majstora, shvatit će se da su ove istine univerzalne i znanstvene. Spiritualni zakoni koji određuju ustrojstvo svemira i čovjekovo mjesto u njemu su najviša znanost, koja podupire sve ostale znanosti; ali pošto se znanstvenici više bave posljedicama a ne vide krajnje uzroke, duhovne objave svetaca nejčešće se odbacuju kao praznovjerje. Ipak, postupnim širenjem granica razumijevanja, duhovna i materijalna znanost shvatit će da dijele ista stanovišta.

Mrak iluzije se očituje na dva načina: jedan je maya, kozmička iluzija, „ona koja stavlja mjeru na Beskonačnost“; a drugi je avidya, neznanje ili individualna iluzija.

Ako netko ugleda letećeg slona, ostali će mu reći da je to halucinacija, ali njemu je ono što percipira stvarno. Maya je masovna Božja hipnoza pomoću koje ljudi, oslanjajući se na osjetilnu percepciju, vjeruju u istu iluzornu „stvarnost“ kreacije; avidya podupire posebnost oblika, iskustava i izražavanja (održava ego i Ja-svjesnost).

Svjetlo „koje svijetli u mraku“ iluzije ovog svijeta je svjetlo Božje. Bog je svjetlo. U prvoj Ivanovoj poslanici (1:5) čitamo: „A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama, Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!“

  U stvorenom svemiru prva dva izraza inteligentne stvaralačke Kozmičke Vibracije koja je potekla od kozmičke Božje Svijesti bili su: zvuk (sveti Aum ili Amen) i svjetlo („U početku... reče Bog neka bude svjetlo“ – Postanak 1:1,3). Čestice božanskog svjetla, finije od elektrona i drugih subatomskih čestica, su gradbene opeke materije. Sve stvari koje vidimo na ekranu svemira su različite struje kozmičkog svjetla i sjene ili tame iluzije.

Božje svjetlo svijetli kroz tamu iluzije ali čovjek, onaj koji opaža, boluje od dviju bolesti koje ga osljepljuju: ograničenosti osjetila, individualne obmane, udružene s kozmičkom obmanom.

Uslijed ograničenosti osjetila čovjek ne registrira čak ni cijeli spaktar materijalnih manifestacija. Kad bi nam se povećala moć vida mogli bismo vidjeti sve vrste svjetlosti – atome, elektrone, fotone, titrajuće aure – kako poigravaju oko nas. Kad bi nam se dovoljno pojačalo osjetilo sluha mogli bismo čuti brujanje atoma, planete u njihovom kruženju oko Sunca, zaglušujuću grmljavinu eksplozije zvijezda. Mogli bismo čuti kako cijeli svemir podrhtava od života. Ali niti jedna viša i finija vibracija ne može se zapaziti, osim, do određene mjere, superosjetljivim instrumentima. „Tama“ označava tu određenost jer ona proizvodi privid ograničene svijesti.

Čak i sunčevo svjetlo se smatra tamom jer spada u ovaj fizički svijet dualnosti; njegova grubost zaklanja uzvišeno Božje svjetlo. To svjetlo je vidljivo samo u duhovno transcedentirajućim estatičkim stanjima gdje ne postoji podjela na dan i noć, svjetlo i tamu. Samo u meditaciji iza zatvorenih očiju svijetli Božja zračenje.

Čovjek je zaslijepljen ralativnošću života. Bez fizičkog svjetla on vidi tamu. Ali onkraj tog svjetla je drugo svjetlo koje prožima svijet. Skriveno iza etera u prostoru je silno svjetlo astralnog svijeta, koje daje život i energiju za održavanje cijelog svemira. Zrake astralnih životrona su duhovna ektoplazma koja okružuje cijeli kozmos. Izvan astralnog svjetla Bog stvara planete i svjetove. Ja prebivam u tom svjetlu cijelo vrijeme; sve vidim zažareno s tom nebeskom tvari – svi fizički oblici potječu od tog astralnog svjetla, a ono potječe od Stvaralačke objave Boga kao Svjetla.

Kad biste u ovom trenutku ugledali Boga, vidjeli biste gomilu svjetla kako svjetluca po cijelom svemiru. Kad zatvorim oči u zanosu sve se rastapa u tom veličanstvenom svjetlu. To nije mašta, već radije percepcija Jedine Stvarnosti postojanja. Što god vidimo u tom stanju će se dogoditi; to je dokaz vjerodostojnosti tog Sveprisutnog Svjetla.

Čovjek je toliko opijen iluzijom, ona onemogućava njegovu pravu percepciju tako da mrakom svog neznanja ne može vidjeti Božje svjetlo kako posvuda treperi. Udružene kozmička iluzija (maya) i individualna iluzija (avidya) zamračuju i remete duši prirođen intiuitivni osjećaj Božje sveprisutnosti. U meditaciji mrak osjetilne potčinjenosti nestaje i prevladava intuicija, otkrivajući našu bit kao svjetlo u moru cijelog svemira svjetla.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka. (Ivan 1:9)

U

 četvrtom retku rečeno je i objašnjeno: „ U njemu bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.“ U devetom retku se sad opet ponavlja ista misao. U praktičnoj ili zabavnoj literaturi ponavljanje se smatra dosadnim, često iritirajućim, jer ometa tok misli. Ali ponavljanje istine u duhovnim tekstovima je dobro, čak i potrebno, da bi se upila moralna i duhovna pouka, a njeno značenje postalo jasnije. Istina je živi entitet; upoznavajući njene principe kroz stalno druženje stvaramo vjernog druga i čvrst oslonac.

Svjetlost kozmičke energije koja potječe od kozmičke Božje svijesti je životna sila koja utječe na sva bića i osvjetljava njihovu svijest, kao što dinamo šalje struju u ulične žarulje. To je ta sveprisutnost Božjeg svjetla koje podržava masovni privid bezbrojnosti oblika i njihovih čudesnih izražaja individualnosti. Ovo svjetlo je istinsko jer je beskonačno i vječno, dok čovjek od jednog života do drugog samo posuđuje od njega svoju privremenu smrtničku egzistenciju. Joga poučava kako dospjeti u društvo besmrtnih uspostavljajući vezu s tim svjetlom i osvještavajući jedinstvo ljudske svijesti sa „svjetlom istinskim, koje prosvljetljuje svakog čovjeka.“

Bijaše u svijetu, i svijet po njemu posta, i svijet ga ne upozna. (Ivan 1:10)

Z

amjenice 'njemu' i 'njega', iako dvosmislene na prvi pogled, odnose se kao i u prethodnim stihovima na Svjetlo, sveprisutnu stvaralačku manifestaciju Boga „u svijetu“. Svijet ovdje ne označava samo našu malenu Zemlju već čitavi kozmos. (Ove riječi trebalo je drukčije prevesti u Bibliji, kao i ostalom mnoge druge koje su pogrešno shvaćene).*

„I svijet po njemu posta“ znači da cijeli kozmos ima svoj izvor u tom kozmičkom svjetlu, ne samo ovaj mali planet, koji je samo zrnce pijeska na pješčanoj plaži vremena.

„I svijet ga ne upozna“: 'istinsko svjetlo' je ostalo sakriveno iluzijom, nevidljivo za osjetilna bića.

K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše. (Ivan 1:11)

B

io je sveprisutno imanentan u kreaciji, sve stvari („njegovi“) materijalizirane su iz kozmičkog svjetla koje istječe iz Bitka, Božje kozmičke svijesti.

Bog se utjelovio kao tvar, život i um. Njegov duh se na taj način odražava u „njegovima“, jer tvar, život i um su neposredne manifestacije Duha, baš kao što se ljudska duša manifestira u tijelu i umu prožetima životom. Iako ova fizička sredstva pripadaju duši, i naposljetku su manifestacije duše, ograničenja iluzije postavljena nad umom i tijelom sprečavaju čovjeka da upozna svoju savršenu, blaženu dušu, svoju pravu Sobost. On radije o sebi misli kao o liku, imenu i osobujnom karakteru koji je podložan brigama, nevoljama i drugim kušnjama iluzije.

Zato se u ovim stihovima kaže da je duh Božji došao k „svojima“, to jest manifestirao se u materiji i životu i Svojim svjesnim procesima u ljudskim bićima; i „njegovi ga ne primiše“, to jest, zbog djelovanja iluzije, materija, život i um potpuno ne reflektiraju i izražavaju („primaju“) Božansku Imanenciju.

A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga. (Ivan 1:12-13)

B

ožje svjetlo svijetli jednako u svima, ali zbog sjene neznanja svi ga jednako ne primaju i ne reflektiraju. Sunčevo svjetlo pada jednako na grafit kao i na dijamant, ali samo ga dijamant prima i raflektira u prekrasnom odsjaju. Ugljik iz grafita ima potencijal da postane dijamant. Sve što je potrebno je metamorfoza pod velikim pritiskom. Dakle, ovdje se govori da svatko može biti kao Krist – tko god razbistri svoju svijest ćudorednim i duhovnim životom, a posebno pročišćenjem u meditaciji, u kojoj zakržljala smrtnost sublimira u besmrtnost savršene duše.

Biti dijete Božje nije nešto što moramo postići: bolje je reći da moramo primiti Njegovo svjetlo i shvatiti da nam je ta čast dodijeljena već od samog začeća.

„Onima koji vjeruju u njegovo ime“: Kad čak i samo Ime Božje budi u pojedinca predanost i usidri mu misao u Njemu, to postaju vrata spasenja. Kad samo spomen Imena Njegova zapali dušu ljubavlju prema Bogu, to je ono što će je odvesti do oslobođenja.

U dubljem značenju „ime“ se odnosi na Kozmičku Vibraciju (Riječ,Aum, Amen). Bog kao Duh nema imena kojim bi ga se opisalo. Nazivalo ga se Apsolutom, Jahvom, Brahmanom ili Alahom, time ga se ne može izraziti. Bog Otac Stvoritelj svega vibrira prirodom kao vječni život, i taj život se čuje kao uzvišeni Amen ili Aum. To ime najtočnije opisuje Boga. „Oni koji vjeruju u njegovo ime“ su oni koji su u dosluhu s tim zvukom Auma, Božjim glasom u vibraciji Duha Svetog. Kad netko začuje to Božje ime, Kozmičku Vibraciju, na putu je da postane dijete Božje, jer s tim zvukom njegova svijest dolazi u dodir s Kristovskom Svijesti, koja će ga spojiti s Bogom kao Kozmičkom Svijesti.

Svetac Patanđali, indijski najveći tumač joge, opisuje Boga Stvoritelja kao Ishvaru, Kozmičkog Gospodara ili Vladara. „Riječ koja ga iskazuje je prvobitna vibracija (Aum). Ponavljanjem i ostvarenjem u sebi njenog smisla, postiže se uvid u vlastitu unutrašnjost, a razne psihosomatske i intelektualne smetnje također se otklanjaju.“ (Joga Sutre 1:27-29)

Stanje zajedničko ljudima je sputanost svijesti tijelom. Ljudsko tijelo, koje je jedan izdvojeni titrajni uzorak i postoji unutar ali odvojeno od Kozmičke Vibracije, slično ograničava svijest. Joga uči duhovne poklonike da moraju prelaziti stanja viših vibracija kako bi uzdigli svoju svijest od sputavajućih vibracija daha, srca i krvotoka, do suptilnijih vibracija koje potječu od tjelesnih atoma i životne sile. Posebnom tehnikom meditacije naAum poznatom onima koji proučavaju Lekcije Društva za samospoznaju, poklonik prepoznaje ograničenja kojima tijelo sužava njegovu svijest: zvuk disanja, otkucaja srca i krvotoka. I tada, produbljujući svoju meditaciju, može čuti uzvišeni zvuk Amen ili Aum, kozmičku pjesmu koja izlazi iz atoma i čestica kozmičke energije. Uranjajući u struju tog zvuka, svijest duše zarobljene tijelom postepeno se širi izvan tih granica u sveprisutnost. Mentalne sposobnosti ruše sve zapreke i duša se svojom sveznajućom intuicijom usklađuje s Kozmičkim Umom, Inteligencijom imanentnom u posvudašnjoj Kozmičkoj Vibraciji.

Nakon slušanja i sjedinjenja s kozmičkim zvukom Duha Svetog, kojeg proizvode čestice Božje tvorevine, nebeske i idejne sfere postojanja, svijest meditirajućeg poklonika titrat će zajedno sa svemirom kao svojim kozmičkim tijelom. Kad se ustali to titranje proširene svijesti u cijeloj kreaciji poklonik osvještava u sebi prisutnost imanentne Kristovske Svijesti. U tom trenutku postaje Kristolik; njegova svijest doživljava „drugi Kristov dolazak“ – prisutnost Kristovske Svijesti u sebi, kao što je Isus osjećao Univerzalnog Krista očitovanog u svom tijelu i učio svoje učenike da ostvare isto.*

Kad poklonik osjeti da je njegova svijest jedno s Univerzalnim Kristom, uviđa da je Kristovska Svijest u njegovoj duši i cijelom svemiru odraz Kozmičke Svijesti Boga Oca. Kozmička Svijest (Bog Otac) koji postoji transcendentalno izvan cijele vibratorne kreacije (Duha Svetog) i Kristovska Svijest (Univerzalna Inteligencija, Kutastha Chaitanya) unutar vibratorne kreacije su sagledane kao jedno te isto. Poklonik se raduje radošću iznad svih radosti, kao što je i Isus objavio: „Ja (Kristovska Svijest unutar kreacije) i moj Otac (Kozmička Svijest izvan kreacije) smo jedno.“

„Koji su rođeni, ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga“: Sin čovječji je fizičko tijelo koje izlazi iz drugog tijela kao rezultat ljudske želje i seksualnog sjedinjenja, nasljeđujući obiteljsku i rasnu zalihu gena. Ali sin Božji označava dušu, ljudima prirođenu božansku svijest, rođenu ne od volje muževlje ili tjelesne, ili od spolnosti ili krvnog nasljedstva, nego od Boga. Tako su zapravo sva ljudska bića djeca Božja, stvorena na Njegovu sliku.

Po svojoj biti djeca Božja, čisti odsjaji Oca nezamrljani iluzijom, postali su sinovi čovječji identificirajući se s tijelom i zaboravljajući svoje porijeklo u Duhu. Čovjek koji živi u toj iluziji je samo prosjak na ulici vremena. Ali kao što je Isus primio i odrazio kroz svoju pročišćenu svijest božansko sinovstvo Kristovske Svijesti, tako isto i svaki čovjek, pomoću joga meditacije, može pročistiti svoj um i izbrusiti ga u dijamant koji će primiti i odraziti Božje svjetlo.

Članstvo u Crkvi, obavljanje vanjskih rituala ili priznavanje Isusa za spasitelja, a bez da ga se uistinu upoznalo i družilo s njim u meditaciji, neće donijeti Krista. Upoznati Krista znači zatvoriti oči, proširiti svijest i tako produbiti koncentraciju da pomoću unutarnjeg svjetla intuicije duše zadobivamo istu svijest koju je i Isus imao. Ivan i drugi napredni Isusovi učenici koji su ga stvarno istinski „primili“ doživljavali su ga kao Kristovsku Svijest prisutnu u svakom djeliću svemira. Pravi Kršćanin – Kristijanin – je onaj koji oslobodi svoju dušu vezanosti za tijelo i sjedini je s Kristovskom Inteligencijom koja prožima sve stvoreno.

I riječ tijelom postade, i nastani se među nama, (i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca) – pun milosti i istine. (Ivan 1:14)

R

iječ, stvaralačka energija zvuka Kozmičke Vibracije, poput zvučnih valova nezamislivo snažnog potresa, proizašla je od Stvoritelja kako bi stvorila svemir. Ta Kozmička Vibracija prožeta Kozmičkom Inteligencijom kondenzirala se u fine elemente – toplinsko, električno, magnetsko i ostalo zračenje, zatim u atome plinova, tekućina i krutina. „Riječ je tijelom postala“ znači da se vibratorna energija koja proizvodi taj kozmički zvuk skrutnula u materiju.

Materija je „tijelo“ zbog toga što je živa; čak i stijene imaju život. Profesor Jagadis Chandra Bose iz Kalkute u Indiji, bavio se neobičnim eksperimentima u kojima je dokazao da čak i komad lima reagira na vanjske podražaje, s „užitkom“ na one ugodne, a s „bolom“ na one koji mu se ne sviđaju; i da njegove životne vibracije također mogu biti zatrovane ili ubijene.

„I nastanila se među nama“: Kozmička Vibracija, koja se materijalizirala u fizičku kreaciju, uključujući ljudsko tijelo, omogućila je dušama da osjetilima istražuju okolni svemir.

Čovjek je trojako biće: fizičko, umno i duhovno – jedinstvena kombinacija snage i svijesti sposobna potpuno spoznati Božanstvo u sebi i u svijetu i klanjati mu se. On je duša, Sebstvo, stvoreno na sliku Božju (izdvojeni odraz Boga), koje svoj izraz u manifestiranom svemiru dobiva posredstvom tijela i uma. Instrument tijela je zajedničko titranje gusto uskomešanih atoma, elektromagnetskih valova i inteligentne životne sile (suptilna životna energija, finija od elektrona). Instrument uma sastoji se od osjetilnih sposobnosti (perceptivnih i motoričkih) i razlučujuće inteligencije (koja interpretira osjetilne informacije i donosi odluke koje se odnose na učenje i motoriku). Duša se, dok prebiva u tijelu, poistovjećuje s njegovim fizičkim i mentalnim iskustvima i zaboravlja svoju božansku prirodu; maskira se u tijelom uvjetovani ego, surogat duše. Znanstvena joga tehnika meditacije omogućava duši da ponovno stekne pamćenje na svoje jedinstvo sa sveznajućim, sveprisutnim Duhom.

„I vidjesmo slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca.“ „Mi“ se odnosi na napredne duše koje su povratile sinovstvo s Bogom, i koje imaju iskustvo Kozmičke Vibracije Duha Svetog i prirođene mu kozmičke Kristovske Inteligencije – jedinog ljubljenog od Boga Oca u cijeloj kreaciji. Kristom obogaćena Riječ, „puna milosti i istine“, je bogata riznica univerzalnih principa i zakona prirodne pravičnosti, „istina“ koja održava svjetski red i određuje ljudske dužnosti prema Bogu, prirodi i njihovim bližnjima.

Slava jačine Svjetla Kozmičke Vibracije dolazi od Boga kao veliki komet života, okružuje materiju i sakriva se neposredno ispod njene grube vanjštine. „Vidjesmo slavu“ Kozmičkog Svjetla i „jedinorođene“ Božje Inteligencije koja vodi kozmičko svjetlo ili Vibraciju i daje milost, ljepotu i bogatstvo sadržaja svoj materiji. Bez „slave koju ima kao Jedinorođenac od Oca“ ne bi uopće bilo materije.

Cijela stvorena materija, Duh Sveti ili Sveta Energija; i jedina ljubljena, jedina refleksija Božje inteligencije u materiji, primaju svoju milost i istinu, slavu njihove manifestacije, od Boga, koji je Otac-Stvoritelj svega.

Ivan svjedoči za njega. Viče: „To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!“ (Ivan 1:15)

S

vijest proroka Ivana Krstitelja bila je usklađena s univerzalnom Kristovskom Inteligencijom i mogao je „svjedočiti“ ili objaviti na temelju svog intuitivnog ostvarenja slavu Kristovske Svijesti očitovanu kao sveprisutnost stvaralačkog Svjetla Duha Svetog, i očitovanu kao božanska svijest koju je prepoznao inkarniranu u Isusu. Ta svijest u Isusu je bila „pred njim“ jer je Isus došao ispuniti posebnu misiju.*

Od punine njegove svi mi primismo, i to milost za milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. (Ivan 1:16-17)

O

d punine kristovske svijesti koja prožima sve stvoreno primili su svi proroci – svi oni koji su usklađeni s njom primaju je bez ograničenja. Ljudi manjeg kapaciteta također je primaju; svaka njihova vrlina su usta kojima piju vječnu draž Kristovske Svijesti. „I od punine njezine“: To jest, svi je mogu primiti koji pročiste svoj um. „I to milost za milost“: i to po mjeri zavisi koliko su napredovali u vrlini.

Punina Duha se odsijava jednako u svim dušama. Ali sinovi Božji-oni koji su preobrazili svoj ugljen duhovnih sposobnosti u dijamant – primaju i odsijavaju puninu Božanske Prisutnosti. Sinovi Božji su u stanju punine Blaženstva duha, sveprisutnog sveznanja, potpune svjesnosti slave Božje u njima.

„I to milost za milost“: Svaka je vrlina otvor kroz koji isijava Božje svjetlo. Svaka negativna osobina zasjenjuje Božju prisutnost. Tako svaki put kad čovjek čini dobro napreduje u ostvarivanju Božje milosti.

„Jer Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.“: evo ovo je sporan redak oko kojeg se sukobljavaju Židovi i Kršćani. Ali njime uopće nije bila namjera određivati razliku u duhovnosti između Isusa i Mojsija. Poanta je u tome što je svaki prorok na Zemlji s određenom svrhom koju mora ispuniti. Ova izjava sv. Ivana samo prepoznaje Mojsijev dar od Boga čovjeku u obliku deset Božjih zapovijedi. To su vječne istine, univerzalni egzistencijalni zakoni koji čine ljudski život udobnim i duhovno ispunjujućim. Riječ „zapovijedi“, kako bilo, ne daje najbolju konotaciju, jer zvuči kao da je Bog diktator i čovjek njegov pokorni sluga. Ove riječi bi radije trebalo shvatiti kao pravila prirodne pravičnosti. Ako čovjek ne slijedi te zakone koji pokazuju božansku sliku u njemu, prestaje njegova usklađenost s Bogom i upada u obmanjujuću patnju zbog svojih vlastitih djela.

„Boga nitko nikada* ne vidje; Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani“ (Ivan 1:18)

M

nogi su dovedeni u zabludu pogrešnim iščitavanjem ovih riječi. Ako Boga ne možemo ni na koji način doživjeti, osjetiti, možemo reći također da ga ne možemo ni spoznati. Koliko bi to samo izazvalo frustracija u meditaciji ili molitvi upućenima takvom nepristupačnom Bogu. Pravo značenje je:

„Boga nitko nikada ne vidje (nijedan smrtnik „u vremenu“, pod relativnosti maje, ga ne može shvatiti, pojmiti); jedini ljubljeni Sin, koji je u krilu Očevu (Kristovska Svijest kao odsjaj, prema van odaslana Savršena Inteligencija, koja upravlja svim strukturnim pojavama kroz Aum vibraciju, izašla je iz krila, dubine Nestvorenog Božanstva s ciljem stvaranja raznolikosti iz Jedinstvenosti), on ga obznani (izloži u obliku, manifestira).

Kristovska Inteligencija je ta koja je svime stvorenim manifestirala nevidljivog Boga Oca koji ostaje van ovoga svijeta, transcendentan. Da nije nje nikada se ne bismo mogli diviti ljepoti cvijeta ili odnositi se s ljubavlju prema dražesnom razigranom malom djetetu. Ne bismo mogli uopće imali pojam Boga u njegovom transcedentalnom prebivalištu izvan prostranstava svemira bez „jedine ljubljene“ Inteligencije koja kroz odsjaj u materiji obznanjuje Njegovo postojanje.

Riječ vidjeti ovdje ima posebno značenje. Onaj koji se poistovjećuje sa svojim tijelom, čija je svijest ograničena na osjetilnu percepciju, i koji misli da je smrtno biće – ne može vidjeti Boga. Ali Isusu, koji je bio usklađen s Beskonačnom Kristovskom Inteligencijom, Bog više nije bio tako nedokučiv misterij. Svevidećom intuitivnom percepcijom svoje duše vidio je Boga, bilo u vidu materijaliziranog Titrajućeg Svjetla ili u vidu Bezoblikog Apsoluta. Kad čovjek podigne svoju svijest iz obične osjetilnosti i primi Kristovsku Svijest, također će vidjeti Boga, ne našim smrtničkim pogledom nego pomoću božanske percepcije.

Tako obogaćena svijest vidi Inteligenciju kao odsjaj Boga u svemu stvorenom. Ali kad je Stvaralačka Vibracija izvanjski očitovane Božje svijesti zastrta majom, prava Bit manifestacije ostaje skrivena. Duh Sveti i njemu prirođena Kristovska svijest su ti koji čine Boga sveprisutnim, koji održavanjem magnetske privlačnosti u materiji djeluju kao veza stvorenih oblika s njihovim Božanskim Izvorom, i koji će ih na kraju privući natrag k Bogu. Ovaj Kristovski magnetizam je zapravo Ljubav Božja – Njegova vječna briga kako za one najveće tako i za najmanje od svojih stvorenja, nikad im ne dopuštajući da odlutaju iz njegove zaštite.

 Bhagavan Krišnu i Isusa Krista, avatare Istoka i Zapada, smatram zato najvišim izrazima Krišna – Kristovske Svijesti (Kutastha Chaitanya), jer je u njima očitovan najveći stupanj Božje ljubavi i suosjećanja. Krišnina ljubav je podarila svijetu znanost joge, oslobađanja iz mora patnje meditacijom, ispravnim djelovanjem, predanošću i predavanjem Božjoj Samilosti. Isus je tu Ljubav iskazivao služenjem bolesnima i potrebnima, a posebno žrtvom na križu za otkup grijeha. Glavni smisao njegova rođenja je Božji oprost. Iako je čovjek sam sebe bacio u najmračniji ponor Božjeg zaborava, prezirno odbacujući Gospodina u korist neobuzdanih tjelesnih užitaka, ipak će na kraju biti spašen i privučen k Bogu kako to nalaže prirodna uzlazna evolucija. To je Radosna vijest za koju se Isus Krist rodio da bi je objavio, dajući primjer skrivene Božje ljubavi svojim životom.

---

* „Samo“ je napisano velikim početnim slovom da ukaže na dušu, pravi čovjekov idantitet, a ne ego ili pseudo dušu, niže sebstvo s kojim se čovjek privremeno identificira zbog neznanja o svojoj pravoj prirodi. Samospoznaja je ostvarenje – u tijelu, umu i duši – našeg jedinstva s Bogom; spoznaja da ga ne moramo moliti da nam dođe, niti da je on blizu nas cijelo vrijeme, nego da je Božja sveprisutnost naša sveprisutnost; spoznaja da smo sad dio njega kao što ćemo uvijek biti. Sve što trebamo napraviti je napredovati u znanju.

* Bog razgovara s Arjunom: Bhagavad Gita – Kraljevska znanost Bogospoznaje (izdaje Društvo za Samospoznaju)

* Tisuće knjiga i članaka raznih arheologa, lingvističara, povjesničara, antropologa i drugih stručnjaka, napisanih o modernoj potrazi za „povjesnim Isusom“, pomogle su u osvjetljavanju kulturne pozadine u kojoj je Isus živio i, što je još važnije, kako su se tumačenja njegovih učenja od strane različitih grupa sljedbenika mijenjale i razvijale kroz stoljeća poslije njegove smrti. Kako bilo, nijedan od tih radova nije pobio činjenicu da su novozavjetna evanđelja najbogatiji i najpotpuniji dostupan izvor o onome što je Isus stvarno činio i govorio.

                Profesor Luke Timothy Johnson sa sveučilišta Emory piše ovako u knjizi Pravi Isus (HarperSanFrancisco, 1996): „Nisu li sva arheološka otkrića u prošlih četrdeset godina otkrila nove uzbudljive izvore za povijesnu analizu ranog Kršćanstva?...Otkriće svitaka s Mrtvog mora iz 1947. je bilo ravolucionarno jer je omogućilo dotad nedostupan i dragocjen uvid u raznolikost Židovstva u Galileji prvog stoljeća, i djelovanje židovskih sekti koje su postavljale zahtjeve analogne kršćanskim. Ali ipak trijezan zaključak najupućenijih stručnjaka...je da svitci s Mrtvog mora ne bacaju dovoljno svjetla ni na spoznaje o Isusu ni na razvoj Kršćanstva.“ Što se tiče zbirke gnostičkih kršćanskih rukopisa otkrivenih kod Nag Hamadija u Egiptu 1945., prof. Johnson piše: „Stručnjaci se slažu da rukopisi iz knjižnice ne potječu iz perioda starijeg od sredine drugog stoljeća...[tako] ispada da kanonski zapisi Novog Zavjeta ostaju naš najbolji povijesni svjedok najranijeg razdoblja kršćanskog pokreta.“ (opaska izdavača)

* Autobiografija jednog jogija, 33. poglavlje

† Knjiga koju je Sri Yuktesvar napisao na Babađijev nalog zove se Sveta znanost (izdaje Društvo za samospoznaju). Vidi također 2. poglavlje.

‡ „I ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugoga Branitelja, da bude s vama zauvijek...Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“ (Ivan 14:16,26)

* Aramejski je jezik kojim se govorilo u Isusovom zavičaju. (Primao je također poduku na hebrejskom, na kojem su bili napisani židovski sveti spisi.) Najraniji poznati zapisi iz evanđelja nisu bili napisani ni na Aramejskom ni na Hebrejskom, nego na Grčkom koji je bio lingua francaistočnog dijela Rimskog Carstva u to vrijeme. Tako su prijevodi Isusovih riječi započeli već s njihovim prvim zapisivanjem.

                 

† Isusove riječi zabilježene su u nekanonskom evanđelju po Tomi, stih 13: „'Usporedite me i recite mi komu sam nalik.' Šimun Petar mu reče: 'Anđelu pravedniku.' Matej mu reče: 'Nalik si mudrom filozofu.' Toma mu reče:'Učitelju, moja usta uopće ne mogu iskazati komu si nalik.' Isus reče: 'Nisam ja tvoj učitelj, jer si se ti opio s vrutka koji sam ja otvorio.'“

                Na drugom mjestu u Evanđelju po Tomi (stih 108), Isus izjavljuje: „Tko pije iz mojih ustiju, postat će kao ja, i ja ću postati kao on, i skrivene će mu se stvari razotkriti.“

                Fregmenti ovog evanđelja otkriveni su pri kraju devetnaestog stoljeća; ali kompletno evanđelje, uključujući ove citate, pronađeno je tek 1945. Evanđelje je bilo dio zbirke Koptskih rukopisa iz drugog stoljeća, iskopanih kod Nag Hamadija u Egiptu, i nisu bili prevedeni prije 1955. godine. (Paramhansa Yogananda napustio je svoje tijelo 1952.) Kako bilo, Yogananda je 1937. izjavio da su riječi koje mu je rekao Isus sadržavale istu poruku koju su sadržavale riječi upućene Tomi. (opaska izdavača)  

* Ivan 3:11 (vidi 14.poglavlje)

† „Jer sad gledamo kroz ogledalo, u zagonetki, a tada ćemo licem u lice. Sad spoznajem dijelom, a tada ću spoznati kao što sam i sam spoznat.“ (1. Korinćanima 13:12)

* Ovdje su izostavljeni stihovi 6-8 koji se obrađuju u šestom poglavlju. U početnom odlomku svog evanđelja, Ivan govori o dubokim istinama općeg stvaranja; prikladno za takve objave, na originalnom grčkom su napisane kao poezija. U stihovima 6-8 i 15, pak, Ivan pravi kratku digresiju kako bi najavio povijesni izvještaj o Isusovom životu i djelovanju uvodeći u priču Kristovog preteču, Ivana Krstitelja; tih par redaka, napisanih u prozi, razlikuju se od pjesničkog stila ovog odlomka. Evo razmatranja učenjaka o tih prvih osamnaest redaka: „S iznimkom redaka 6-8 i 15, koji su čini se tu umetnuti, ovaj prolog napisan je u stilu Semitske poezije.“ – Robert J. Miller, urednik, Dovršena Evanđelja: Stručna verzija s komentarima(HarperSanFrancisco, 1994). (opaska izdavača)

* „Jer misli vaše nisu moje misli; i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jehovina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i moje misli iznad vaših misli.“ (Izaija 55:8-9)

* Otkrivenje 3:14. Aum iz Veda odgovara svetoj riječi Hum u Tibetanaca, Amin u Muslimana, i Amen u Egipćana, Grka, Rimljana, Židova, i Kršćana. Značenje te svete riječi na hebrejskom je „sigurno, istinito.“

* „Cijeli je svemir utroba, veliki je brahman krilo u kog stavljam svoje sjeme (Svoje Inteligencije); iz utrobe ove moćne proizlaze sva stvorenja.“ (Bhagavad Gita XIV:3)

* Najnovija otkrića u „teoriji struna“ vode znanost prema razumijevanju vibratorne prirode svijeta. Brian Greene, profesor na Sveučilištima Cornell i Columbia, piše u knjizi Elegantan svemir: superstrune, skrivene dimenzije, i potraga za posljednjom teorijom (New York: Vintage Books, 2000):

„Tijekom posljednjih trideset godina svog života Albert Einstein je neumorno tragao za takozvanom objedinjujućom teorijom polja – teorijom koja bi bila sposobna opisati prirodne sile unutar jednog, sveobuhvatnog okvira... Danas, na pragu novog milenija, pobornici teorije struna tvrde da su niti ovog neshvatljivog objedinjujućeg tkanja konačno otkrivene...

„Teorija daje naslutiti mikroskopski krajolik prekriven sičušnim nitima koje načinom svoga titranja dirigiraju evolucijom svemira,“piše profesor Greene, i govori nam da je„duljina jedne niti...oko sto milijardi milijardi (10²⁰⁾ puta manja od jezgre atoma.“

Profesor Greene objašnjava da je do kraja dvadesetog stoljeća znanost utvrdila da je fizički svijet sastavljen od samo nekoliko fundamentalnih čestica, kao što su elektroni, kvarkovi (koji su gradbeni dijelovi protona i neutrona), i neutrini. „Iako se na svaku česticu gledalo kao na elementarnu,“ piše on,“'ono nešto' što su sadržavale mislilo se da je različito. 'Ono nešto' elektrona, na primjer, imalo je negativan električni naboj, dok 'ono nešto' neutrina nije imalo električni naboj. Teorija struna radikalno se suprotstavlja ovoj slici isticanjem da je 'ono nešto' cijele materije i svih sila isto.“

* Ivan 3:16, komentirano više u 15. poglavlju

* „Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ (Ivan 14:6) To jest, niti jedan čovjek nemože doseći transcendentnog Oca izvan kreacije bez da se prvo uskladi sa 'Sinom' ili Kristovskom Sviješću unutar kreacije. (Vidi 70. poglavlje)

* Na starom Grčkom na kojem je evanđelje napisano upotrebljena je riječ kosmos; verzija kralja Jamesa prevodi ju kao „svijet“ umjesto kao „univerzalni poredak“, u njenom širem značenju.

* Da je Isus znao znanstvenu joga meditaciju i njoj poučavao svoje najbliže učenike, može se zaključiti iz krajnje metaforičkog Otkrivenja Svetog Ivana i iz drugih dijelova evanđelja, o čemu će biti govora i u drugim poglavljima ove knjige.

* Redak 15 čiji se sadržaj ponavlja u retcima 27 i 30 objašnjen je detaljnije u šestom poglavlju.

* [1] U engl. verziji 'at any time'=ni za kojeg vremena, bolje pokazuje o čemu se govori. Vrijeme je karakteristika ovog prividnog svijeta, maje

2. POGLAVLJE

Bezgrešno zaćeće i Isusov odnos

 s Ivanom Krstiteljem