уторак, 26. август 2014.


Intervju iz 1957 godine sa Morihei Ueshiba i Kisshomaru Ueshiba.
A: Dok sam bio student na koledžu profesor filozofije nam je pokazao portret(sliku) poznatog filozofa, i sad sam iznenađen njegovom sličnošću s Vama, Sensei.
O SENSEI: Shvaćam. Možda sam se onda trebao baviti filozofijom. Duhovna strana mene je više naglašena od fizičke.
B: Rečeno je da je aikido poprilično drugačiji od karate-a i judo-a.
O-Sensei: Po mom mišljenju, može se reći da je to istinska borilačka vještina. Razlog za to je, što je to borilačka vještina temeljena na univerzalnoj istini. Ovaj Univerzum je sastavljen od mnogo različitih djelova, a opet Univerzum kao cjelina je ujedinjen kao obitelj i simbolizira krajnje stanje mira. Imajući takav pogled na Univerzum, aikido ne može biti ništa drugo do borilačka vještina ljubavi. Ne može biti borilačka vještina nasilja. Iz tog razloga, može se reći da je aikido druga manifestacija Stvoritelja Univerzuma. Drugim riječima, aikido je kao div (ogroman/neizmjeran u prirodi). Stoga, u aikido-u, Nebo i Zemlja postaju poligoni za trening. Stanje uma aikidoke mora biti miroljubivo i potpuno nenasilno. Odnosno, ono posebno stanje uma koje dovodi nasilje u stanje harmonije. I to je mislim pravi, istinski duh Japanskih borilačkih vještina. Dana nam je ova zemlja da je transformiramo u raj na zemlji. Ratu slične aktivnosti ne dolaze u obzir.
A: Dakle, poprilično se razlikuje od tradicionalnih borliačkih vještina.
O-Sensei: Uistinu, prilično se razlikuje. Ako pogledamo unatrag, možemo vidjeti kako su borilačke vještine zloupotrebljavane. Tijekom Sengoku razdoblja (1482-1558; Sengoku znači „zaraćene zemlje“) lokalni vladari su koristili borilačke vještine za zadovoljavanje vlastitih privatnih interesa i za zadovoljavanje svoje pohlepe. Mislim da je to bilo potpuno neprikladno. Budući da sam i sam podučavao vojnike borilačkim vještinama u svrhu ubijanja tijekom rata, duboko sam se zabrinuo nakon što je rat završio. To me motiviralo za otkrivanje istinskog duha aikido-a prije 7 godina., a u to vrijeme došao sam na ideju stvaranja raja na zemlji. Razlog za tu odluku je bio taj da, iako su nebo i zemlja (fizički univerzum) dosegli stanje savršenstva i relativno su stabilni u svojoj evoluciji, čini se da je čovječanstvo (točnije Japanski narod) u stanju nemira. Kao prvo, moramo promijeniti ovu situaciju. Realizacija ove misije je put za razvoj univerzalnog čovječanstva. Kada sam došao do tog ostvarenja, zaključio sam da je pravo stanje aikido-a ljubav i harmonija. Tako je „bu“ (borilački) u aikido-u izraz ljubavi. Proučavao sam aikido da bih služio svojoj zemlji. Prema tome, duh aikido-a može biti samo ljubav i harmonija. Aikido je rođen u skladu s principima i djelovanjima Univerzuma. Stoga, to je budo (borilačka vještina) apsolutne pobjede.
B: Biste li pričali o principima aikido-a? Javnost smatra aikido kao nešto mistično kao ninjutsu, jer ste Vi, Sensei, rušili velike protivnike brzinom munje i podizali predmete teške stotinjak kilograma.
O-Sensei: Samo se čini da je mistično. U aikido-u koristimo snagu protivnika u potpunosti. Stoga što više snage protivnik koristi, lakše je za tebe.
B: Znači, u tom smislu, postoji aiki i u judo-u također, budući da se u judo-u sinkroniziramo s ritmom protivnika. Ako on povuče, mi guramo; ako on gura, mi vučemo. Pokrećemo ga prema tom principu i izvlačimo iz njegove ravnoteže i tada primijenjujemo svoju tehniku.
O-Sensei: U aikido-u nema apsolutno nikakvog napada. Napasti znači da je duh već izgubljen. Pridržavamo se principa potpunog ne odupiranja, odnosno, ne odupiremo se napadaču. Prema tome, nema protivnika u aikido-u. Pobjeda u aikido-u je masakatsu agatsu (ispravna pobjeda, pobjeda nad samim sobom); budući da se pobjeđuje nad svime u skladu s misijom neba, posjeduje se aposlutna snaga.
B: Znači li to go no sen? (ovaj izraz se odnosi na kasniji odgovor na napad)
O-Sensei: Apsolutno ne. Nije u pitanju ni sensen no sen ili sen no sen. Ako se pokušam izraziti riječima, rekao bih da kontrolirate protivnika bez namjere da ga kontrolirate. To je stanje neprekidne pobjede. Ovdje nije riječ o pobjedi ili porazu od protivnika. U tom smislu, nema protivnika u aikido-u. Čak i ako imate protivnika, on postaje dio vas, partner kojeg samo kontrolirate.
B: Koliko je tehnika u aikido-u?
O-Sensei: Postoji oko 3000 osnovnih tehnika, i svaka od njih ima 16 varijacija...tako da ih ima na tisuće. Ovisno o situaciji stvarate nove tehnike.
A: Kada ste započeli s proučavanjem borilačkih vještina?
O-Sensei: S 14, 15 godina. Prvo sam naučio Tenshinyo-ryu Jiujitsu od Tokusaburo Tozawa Sensei-a, zatim Kito-ryu, Yagyu-ryu, Aioi-ryu, Shinkage-ryu, sve su jujutsu forme. Međutim, smatrao sam da negdje drugdje postoji istinska forma budo-a. Probao sam Hozoin-ryu sojitsu i kendo. Ali sve te vještine se bave formom borbe jedan-na-jedan i nisu me mogle zadovoljiti. Stoga sam obišao mnoge djelove zemlje tražeći Put i obuku, ali sve uzalud.
A: Je li to asketska obuka ratnika?
O-Sensei: Da, potraga za istinskim budo-om. Obilazeći druge škole, nikada nisam izazvao Sensei-a dojo-a u koji bi došao. Pojedinac zadužen za dojo je opterećen mnogim stvarima, pa mu je vrlo teško pokazati svoje prave sposobnosti. Odao bih mu odgovarajuće poštovanje i učio od njega. Ako bih prosudio da sam superiorniji od njega, opet bih mu odao poštovanje i vratio se kući.
B: Znači niste učili aikido od početka. Kada ste započeli s aikido-om?
O-Sensei: Kao što sam prije rekao, obišao sam mnoga mjesta tražeći istinski budo. A kada sam imao oko 30 god., smjestio sam se na Hokkaido-u. Jednom prilikom, dok sam boravio u Hisada Inn u Engaru, provincija Kitami, sreo sam dotičnog Sokaku Takeda Sensei-a iz Aizu klana. Podučavao je Daito-ryu jujutsu. Tijekom 30-dnevnog treninga kod njega, osjetio sam kao neku inspiraciju. Kasnije, pozvao sam tog učitelja u svoj dom i zajedno s 15 ili 16 svojih zaposlenika postao sam učenik tražeći suštinu budo-a.
B: Jeste li otkrili aikido dok ste učili Daito-ryu kod Sokaku Takeda-e?
O-Sensei: Nisam. Bilo bi točnije reći da mi je Takeda Sensei otvorio oči za budo.
A: Da li je bilo kakvih posebnih okolnosti u vezi vašeg otkrivanja aikido-a?
O-Sensei: Bilo je. Dogodilo se ovako. Otac mi se ozbiljno razbolio 1919. Zatražio sam odlazak od Takeda Sensei-a i uputio se kući. Na putu kući, rečeno mi je ako odem u Ayabe blizu Kyoto-a i posvetim molitvu, bilo koja bolest će biti izliječena. Tako sam otišao tamo i sreo Onisaburo Deguchi Sensei-a. Kasnije, kad sam stigao kući, saznao sam da je otac već preminuo. Iako sam sreo Deguchi Sensei-a samo jednom, odlučio sam se preseliti u Ayabe s obitelji i ostao sam tamo sve do kasnijeg Taisho razdoblja (oko 1925.). Da... u to vrijeme imao sam oko 40 godina. Jedan dan sam se sušio kraj izvora. Iznenada se s neba spustio slap zasljepljujućih zlatnih bljeskova omotavajući se oko mog tijela. I odmah mi je tijelo postalo sve veće i veće, poprimajući veličinu cijelog Univerzuma. Preplavljen tim iskustvom odjednom sam shvatio da nitko ne bi trebao misliti kako pobijediti. Forma budo-a mora biti ljubav. Treba se živjeti u ljubavi. To je aikido i to je stara forma stava u kenjutsu. Nakon tog saznanja bio sam presretan i nisam mogao suspregnuti suze.
B: Znači u budo-u nije dobro biti jak. Budući da je od davnina podučavano ujedinjenje „ken“-a i „Zen“-a. Zaista, suština budo-a ne može biti shvaćena bez pražnjenja uma. U tom stanju, ni dobro ni loše nemaju značenje.
O-Sensei: Kao što sam prije rekao, srž budo-a je Put masakatsu agatsu.
B: Čuo sam priču da ste bili u tuči s oko 150 radnika.
O-Sensei: Zar jesam? Koliko se ja sjećam... Deguchi Sensei otišao je u Mongoliju 1924. kako bi ostvario svoj cilj veće Azijske zajednice u skladu s nacionalnom politikom. Pratio sam ga na njegov zahtjev iako su me pozvali u vojsku. Putovali smo po Mongoliji i Mandžuriji. Dok smo bili u Mandžuriji, naišli smo na skupinu naoružanih razbojnika i započeta je teška paljba. Uzvratio sam paljbu s mauserom i krenuo direktno kroz razbojnike, žestoko ih napadajući, i tada su se razbježali. Uspio sam izbjeći opsanost.
A: Shvaćam Sensei da imate mnogo poznanstava u Mandžuriji. Jeste li dugo vremena proveli tamo?
O-Sensei: Nakon tog incidenta često sam bio u Mandžuriji. Bio sam savjetnik za borilačke vještine za Shimbuden organizaciju kao i na Kenkoku Sveučilištu u Mongoliji. Iz tog razloga sam tamo bio dobrodošao.
B: Ashihei Hino je napisao priču „Oja no Za“, u Shosetsu Shincho ,u kojoj raspravlja o mladenačkom dobu Tenryu Saburo-a, buntovniku Sumo svijeta, i njegovom susretu s aikido-om i istinskim duhom aikido-a. Ima li to veze s Vama Sensei?
O-Sensei: Ima.
B: Znači li to da ste neko vrijeme bili povezani s Tenryu?
O-Sensei: Da. Boravio je kod mene oko 3 mjeseca.
B: Je li to bilo u Mandžuriji?
O-Sensei: Da. Sreo sam ga tijekom proslave 10. godišnjice osnutka vlade Mandžurije. Na zabavi je bio jedan zgođušan muškarac i mnoštvo ga je poticalo komentarima kao „ Taj Sensei ima ogromnu snagu. Što kažeš da se isprobaš protiv njega“? Pitao sam nekog do sebe tko je taj čovjek. Objašnjeno mi je da je to poznati Tenryu koji se povukao iz organizacije Sumo boraca. Upoznali su me s njime. Napokon, završili smo odmjeravajući međusobno snage. Sjeo sam i rekao Tenryu-u, „Molim te prevrni me. Gurni jako, nema potrebe za suzdržavanjem.“ Budući da sam znao tajnu aikido-a, nije me se moglo pomaknuti ni za centimetar. Čak je i Tenryu bio iznenanđen time. Kao rezultat tog iskustva, postao je učenik aikido-a. Bio je dobar čovjek.
A: Sensei, također imali ste veze s mornaricom?
O-Sensei: Jesam, prilično dugo vremena. Počevši 1927 ili 28, pa u periodu od 10 godina bio sam povremeni profesor na Mornaričkoj Akademiji.
B: Jeste li podučavali vojnike dok ste predavali na Mornaričkoj Akademiji?
O-Sensei: Često sam podučavao za vojsku, počevši s Mornaričkom akademijom oko 1927-28. Oko 1932 ili 1933 počeo sam držati satove borilačkih vještina za vojsku u Toyama Školi. Zatim 1941-1942 podučavao sam studente na Vojnoj Policijskoj Akademiji. Također, jednom prigodom, na poziv Generala Toshie Maeda, upravnika Vojne Akademije, održao sam prezentaciju aikido-a.
B: Budući da ste podučavali vojnike, mora da je bilo mnogo grubih pojedinaca i mnogo situacija.
O-Sensei: Da, čak su me i napali jednom iz zasjede.
B: Je li to zbog toga što su Vas smatrali oholim učiteljem?
O-Sensei: Ne, nije bilo zbog toga. Bilo je da mi provjere snagu. Bilo je to u vrijeme kad sam počeo podučavati aikido za vojnu policiju. Jednu večer dok sam šetao vježbalištem, osjetio sam da se nešto čudno događa. Osjetio sam da se nešto sprema. Odjednom, sa svih strana, iz grmlja i iz rovova iskočilo je mnogo vojnika i orkužilo me. Napadali su me s drvenim mačevima i drvenim oružjem. No s obzirom da sam bio upoznat s takvim stvarima, nisam se zabrinjavao. Dok su me pokušavali napasti, micao sam svoje tijelo ovdje i ondje i lako su padali kako sam ih gurao. Na kraju, svi su bili iscrpljeni. U svakom slučaju, svijet je pun iznenađenja. Jednog dana sreo sam jednog od napadača. Savjetnik sam Alumnija Vojne Policije u Wakayama prefekturi. Tijekom nedavnog sastanka jedna me osoba prepoznala i prišla mi cerekajući se. Nakon par minuta razgovora, shavtio sam da je to jedan od napadača prije nekoliko godina. Dok si je češao glavu rekao mi je: „Jako mi je žao zbog onog incidenta. Taj dan smo razgovarali je li naš novi aikido učitelj zaista jak. Nekolicina nas, zagrijanih vojnih policajaca, smo o tome raspravljali i odlučili provjeriti novog učitelja. Oko 30 mupkaraca je čekalo u zasjedi. Bili smo totalno zadivljeni da nas 30 samouvjerenih muškaraca nismo mogli ništa protiv Vaše snage.“
C: Je li bilo kakvih situacija dok ste bili u Toyama Školi?
O-Sensei: Odmjeravanja snage? Jedan slučaj je bio, čini mi se prije ovog s vojnom policijom. Nekoliko kapetana koji su bili instruktori u Toyama školi pozvali su me da isprobaju moju snagu. Svi oni su se hvalili sa svojim sposobnostima, govoreći „Sposoban sam dizati toliku-i-toliku težinu“ ili „Razbio sam cjepanicu na toliko sitnih djelova“, a ja sam im objasnio „Nemam takvu snagu kao vi, ali sa svojim malim prstom mogu srušiti ljude puput vas. Žao mi vas je ako vas bacim, pa probajmo rađe ovo.“ Ispružio sam desnu ruku i naslonio kažiprst na jedan kraj stola i rekao im da legnu trbuhom na moju ruku. Jedan, dvojica, pa trojica preko ruke, i već tada svi su bili razrogačenih očiju. Nastavio sam sve dok šestorica nisu legla na moju ruku i tada zamolio vojnika blizu sebe za čašu vode. Dok sam pio vodu lijevom rukom svi su šutjeli i razmjenjivali poglede.
B: Osim aikido-a, mora da imate ogromnu fizičku snagu.
O-Sensei: Zapravo ne.
Kisshomaru Ueshiba: Naravno da posjeduje snagu, ali ta snaga je moć ki-a, više nego fizička snaga. Jednom kad smo svratili u jedno novo seosko naselje vidjeli smo sedam ili osam radnika kako uzaludno pokušavaju dignuti veliki panj. Otac ih je gledao neko vrijeme a zatim ih je zamolio da stanu u stranu kako bi sam pokušao. Lagano je podigao panj i brzo ga odnio. Potpuno je nezamislivo učiniti takvo nešto samo s čistom fizičkom snagom. Također bila je i jedna zgoda s dotičnim Mihamahiro-om.
B: Je li to bio onaj isti Mihamahiro iz Sumo Udruge Takasago Beya?
O-Sensei: Da. On je iz Kishu provincije. Dok sam boravio u Shingu-u u Wakayama-i, Mihamahiro-u je išlo dobro u Sumo-u. Imao je ogromnu snagu i mogao je podići 3 šine koje su težile stotinjak kilograma. Kad sam čuo da je Mihamahiro u gradu, pozvao sam ga k sebi. Dok smo razgovarali, Mihamahiro je rekao „čuo sam da i Vi, Sensei, također posjedujete veliku snagu. Zašto ne bismo isprobali naše snage?“ „U redu. Može. Mogu te prikliještiti samo s kažiprstom.“, odgovorio sam. Zatim sam mu dozvolio da me gura dok sam sjedio. Taj momak, sposoban podignuti ogromne težine, gurao je i gurao, sav uspuhan, ali nije me mogao pomaknuti. Nakon toga, preusmjerio sam njegovu snagu od sebe i odletio je. Kako je pao, pritisnuo sam ga kažiprstom i ostao je potpuno imobiliziran. Bilo je kao da odrasli pritišće malo dijete. Onda sam mu predložio da opet pokuša i dozvolio mu da mi gura čelo. Međutim, nije me uopće mogao pomaknuti. Tada sam ispružio noge, i održavajući ravnotežu, podignuo sam noge s poda i dozvolio mu da me gura. I dalje me nije mogao pomaknuti. Bio je iznenađen i počeo je učiti aikido.
A: Kad kažete da prikliještite osobu jednim prstom, pritisnete li vitalnu točku?
O-Sensei: Crtam krug oko njega. Njegova snaga je sadržana unutar tog kruga. Bez obzira koliko netko bio snažan, ne može proširiti svoju snagu van tog kruga. On postaje nemoćan. Dakle, ako svog protivnika priklještite dok ste van njegovog kruga, možete ga držati s kažiprstom ili malim prstom. To je moguće jer je protivnik već postao nemoćan.
B: I opet, to je stvar fizike. U judo-u također, ako bacite svog protivnika ili ga priklještite, dovedete se u istu poziciju. U judo-u, krećete se u različitim smjerovima i pokušavate staviti svog protivnika u takvu istu poziciju.
A: Je li Vaša supruga isto iz Wakayama Prefekture?
O-Sensei: Da. Njezino djevojačko prezime u Wakayama-i je bilo Takeda.
A: Prezime Takeda je usko povezano s borilačkim vještinama.
O-Sensei: Mogli bismo tako reći. Moja obitelj i ja smo generacijama bili odani Carskoj obitelji. I od srca smo ih podržavali. U stvari, moji preci su se odrekli imanja i bogatstva i posvetili se službi Carske obitelji.
B: Budući da ste vi, Sensei, od mladih dana stalno bili okolo, mora da je to bilo teško Vašoj supruzi.
O-Sensei: S obzirom da sam bio vrlo zaposlen, nisam imao previše slobodnog vremena za biti kod kuće.
Kisshomaru Ueshiba: Budući da je obitelj mog oca bila poprilično imućna, otac je bio u mogućnosti trenirati borilačke vještine na asketski način. I druga stvar, još jedna karakteristika mog oca je što on malo mari za novac. Slijedeća situacija dogodila se jednom prilikom. Kad se otac smjestio u Tokyo-u 1926., što je bio njegov drugi posjet glavnom gradu, prvo je došao sam, a obitelj iz Tanabe mu se pridružila 1927. Svi smo se smjestili u Sarumachi, Shibashirogane u Tokyo-u. Iznajmili smo taj stan uz pomoć gospodina Kiyoshi Yamamoto-a, sina generala Gambei Yamamoto-a. U to vrijeme, moj otac je posjedovao poprilično mnogo imovine oko Tanabe-a, uključujući kultivirana i nekultivirana polja te planinske terene. Međutim, imao je malo gotovog novca. Morao je posuditi novce da bi preživjeli. Unatoč tome, nikad mu nije došlo da proda zemlju. Ne samo to, kad bi njegovi učenici donjeli mjesečne ponude u novcu, on bi odgovorio „Ne želim takvo nešto.“ Rekao im je da to ponude kamisami (božanstvu) i nikad nije prihvatio novac direktno na ruke. A kad je bio u oskudici novca, ponizno se poklonio kamisami i primio bi darove od božanstva. Nikad nismo namjeravali naplaćivati budo. Dvorana za trening u to vrijeme, bila je soba za biljar u rezidenciji grofa Shimazu-a. Mnogi uglednici, uključujući vojne oficire kao admirala Isamu Takeshita, kao i mnogi plemići, došli su trenirati. Ime koje smo koristili bilo je aikijujutsu ili Ueshiba-ryu-aikijutsu.
B: U kojim godinama je dobro početi trenirati aikido?
Kisshomaru Ueshiba: Može se početi trenirati sa 7 ili 8 godina, ali ozbiljno treniranje trebalo bi početi oko 15 ili 16 godine. Fizički gledano, kostur tijela postaje dovoljno jak i kosti u tim godinama postaju jače. Osim toga, aikido sadrži mnogo duhovnih aspekata (naravno, to sadrže i druge forme budo-a), a u tim godinama počinje se stjecati perspektiva svijeta i priroda budo-a. Sve u svemu, rekao bih da je 15,16 godina dobro vrijeme za početi trenirati aikido.
B: U usporedbi s judo-om, u aikido-u je vrlo malo situacija da se hrvate s protivnikom. Stoga nije potrebno toliko fizičke snage. Osim toga, možete svladati ne samo jednog, već više protivnika u isto vrijeme. To je uistinu idealno kao budo. S obzirom na to, dolazi li mnogo tzv. huligana na aikido?
Kisshomaru Ueshiba: Naravno, i taj tip pojedinaca se također upisuje. Ali kada takav tip osobe trenira aikido s namjerom za borbu i tučnjavu, tada on ne traje dugo. Budo nije ples ili gledanje filma. Bilo kiša ili sunce, morate svakodnevno trenirati aikido kako biste napredovali. Konkretno, aikido je kao duhovni trening koji koristi budo formu. Nikada ne može biti korišten kao alat od strane onih koji bi ga koristili za borbu. Isto tako, pojedinci skloni nasilju prestanu se tako ponašati kad počnu učiti aikido.
B: Shvaćam... stalnim treniranjem prestanu se ponašati kao huligani.
O-Sensei: Kako aikido nije bu (borilačka metoda) nasilja, već više borilačka vještina ljubavi, tada se ni ne ponašate nasilno. Na nježan način preobraćate nasilnog protivnika. Ne mogu se više ponašati kao huligani.
B: Shvaćam. Nije kontroliranje nasilja pomoću nasilja, već transformiranje nasilja u ljubavi.
A: Što prvo podučavate kao osnove aikido-a? U judo-u se prvo uče ukemi (padanja)...
Kisshomaru Ueshiba: Prvo, pokreti tijela (taisabaki), zatim protok ki-a.
A: Što je protok ki-a?
Kisshomaru Ueshiba: U aikido-u, konstantno učimo kako slobodno kontrolirati ki partnera kroz kretanje našeg vlastitog ki-a, dovodeći partnera unutar našeg vlastitog pokreta. Zatim, učimo pokrete tijela. Mičete ne samo tijelo, već i ruke i noge zajedno. Tada cijelo tijelo postane ujedinjeno i glatko se kreće.
B: Gledajući aikido trening, čini se da učenici padaju prirodno. Na koji način trenirate ukemi?
Kisshomaru Ueshiba: Za razliku od judo-a gdje se uvijek hrvate s protivnikom, u aikido-u gotovo uvijek održavate neku distancu. Stoga je moguć slobodniji tip ukemi-a. Umjesto pada s udarcem kao u judo-u, mi imamo kružne padove, vrlo prirodan oblik ukemi-a. Tako vježbamo ta četiri elementa prilično marljivo.
B: Znači, učite tai no sabaki (kretanje tijela), ki no nagare (tijek ki-a), tai no tenkan ho (okreti tijela), ukemi, a zatim počinjete učiti tehnike. Koje tehnike prvo podučavate?
Kisshomaru Ueshiba: Shihonage, tehniku bacanja protivnika u mnogo različitih smjerova. To se radi na isti način kao i tehnike mača. Naravno, koristimo i bokken (drveni mač). Kao što sam prije rekao, u aikido-u čak i neprijatelj postaje dio vašeg pokreta. Mogu pomicati protivnika kako poželim. Prirodno slijedi da s čimgod da trenirate, bilo s palicom ili drvenim mačem, to postaje dio vas kao ruka ili noga. Prema tome, ono štogod da držite, u aikido-u, prestaje biti samo puki objekt. Slijedeći je iriminage. U ovoj tehnici ulazite baš kako vas protivnik pokušava napasti, i onda, udarate s dva ili tri atemi-a (udarca). Na primjer, protivnik vas napada sa strane lica, šakom ili rubom šake (tegatana). Koristeći snagu protivnika, otvarate svoje tijelo na lijevu stražnju stranu dok vodite protivnikovu desnu ruku sa svoje dvije ispružene ruke, nastavljajući smjer njegovog kretanja. Zatim, držeći protivnikovu ruku pomičete je u kružnom smjeru oko njegove glave. On tada pada s rukama omotanim oko svoje glave... To je također protok ki-a... Po tom pitanju postoji više sofisticiranih teorija. Protivnik je ostavljen potpuno nemoćan, ili bolje rečeno, protivnikova snaga je usmjerena tamo kamo vi želite. Stoga što više protivnik uloži snage, lakše je za vas. S druge strane, ako se sukobite s protivnikovom snagom ne možete se nadati da ćete pobijediti protiv vrlo snažne osobe.
O-Sensei: Također, u aikido-u nikada ne idete protiv snage napadača. Kad vas napadne mačem, u suštini je samo jedan rez ili jedan ubod. Sve što trebate je izbjeći to.
Kisshomaru Ueshiba: Slijedeće što radimo su slijedeće tehnike: sjedeći ikkyo iz shomenuchi napada, nikyo, zatim poluge na zglobovima i fiksacije i tako dalje...
B: Aikido sadrži mnogo duhovnih elemenata. Koliko dugo je potrebno za stjecanje osnovnog razumijevanja aikido-a počevši od samog početka?
Kisshomaru Ueshiba: S obzirom da postoje i koordinirani i nekoordinirani ljudi, ne mogu dati neku opću izjavu, no kad osoba trenira aikido oko tri mjeseca, počinje imati neko razumijevanje što je to aikido. A oni koji su završili tri mjeseca treninga, trenirat će šest mjeseci. Ako trenirate šest mjeseci, tada možete nastaviti i dalje, na neodređeno vrijeme. Oni koji se površno zanimaju za aikido, odustat će prije tri mjeseca.
B: Uskoro će biti polaganja za shodan, 28. ovog mjeseca. Koliko je trenutno crnih pojaseva?
Kisshomaru Ueshiba: Najviše zvanje je 8. stupanj, i trenutno ih je četvero. Zatim ih šestero ima 7. stupanj. A mnogo ih ima 1.stupanj, ali naravno, ta brojka uključuje samo one koji se kontaktirali Hombu Dojo nakon rata.
B: Također popriličan broj osoba uči aikido u stranim zemljama.
Kisshomaru Ueshiba: Gospodin Tohei je posjetio Havaje i Sjedinjene Države u srvhu podučavanja aikido-a. Najpopularnije mjesto za aikido su Havaji, gdje trenira 1200 ili 1300 polaznika. Ta brojka bila bi ekvivalentna sa 70.000 ili 80.000 aikidoka u Tokyo-u. U Francuskoj također ima nekoliko crnih pojaseva. Postoji jedan Francuz koji je počeo s aikido-om nakon što se ozlijedio u judo-u. Želio je iskusiti duh aikido-a, ali nije bio u mogućnosti to ostvariti u Francuskoj. Osjetio je da mora otići u rodno mjesto same vještine kako bi pronašao duh aikido-a. Objasnio je da je zato došao u Japan. Panamski veleposlanik također trenira aikido, ali čini se da je klima u Japanu prehladna za njega jer ne trenira preko zime. Također, tu je i gospođa Onoda Haru koja je otišla u Rim studirati kiparstvo. Dolazila je u dojo odkad je bila studentica u Školi likovne umjetnosti u Tokyo-u. Baš sam nedavno primio njezino pismo u kojem kaže da je upoznala talijana koji trenira aikido, i da je tretira vrlo dobro.
A: A što se tiče tumačenja aikido tehnika?
O-Sensei: Bitne točke su masakatsu, agatsu i katsuhayai. Kao što sam prije rekao, masakatsu znači „ispravna pobjeda“, a agatsu „pobijediti u skladu s datom božanskom misijom“. Katsuhayai znači „stanje uma brze pobjede.“
A: Put je dug, zar ne?
O-Sensei: Aiki Put je beskonačan. Imam 76 god., ali još uvijek nastavljam svoju potragu. Nije lak zadatak svladati Put u budo-u ili vještinama. U aikido-o morate shvatiti svaki fenomen Univerzuma. Naprimjer, rotaciju zemlje i najsloženije i daleko udaljene sustave Univerzuma. To je doživotno učenje.
B: Dakle, aiki je učenje kami-a kao i borilačkog puta. Što je onda duh aikido-a?
O-Sensei: Aikido je ai (ljubav). Od ove velike ljubavi Univerzuma vi činite svoje srce, i tada morate svoju misiju posvetiti zaštiti i ljubavi prema svim stvarima. Ostvarenje te misije mora biti istinski budo. Istinski budo znači nadići, pobijediti samog sebe i ukloniti borbeno srce neprijatelja... Ne, to je je put apsolutne samo-savršenosti u kojem je sam neprijatelj uklonjen. Tehnika aiki-a je asketsko treniranje i način kroz koji postižete stanje sjedinjenosti tijela i duha realizirajući pritom principe Neba.
B: Znači aiki je put do svjetskog mira?
O-Sensei: Krajnji cilj aiki-a je stvaranje neba na zemlji. U svakom slučaju, cijeli svijet mora biti u harmoniji. Tada nemamo potrebu za atomskim i hidrogenskim bombama. Svijet može biti ugodan i prijatan.
Izvor: Aikido Journal
Prevela: Petra Bezić

Нема коментара:

Постави коментар