Ruke
Simbol ruke u svjetskim religijama
Od prapočetaka, Homo Sapiens se izdvojio od ostalih životinja i hominida
sposobnošću simboličkog mišljenja i
simboličke svijesti. Ljudi su, od samih
početaka društvenog života, težili komunikaciji, prenošenju osjećaja, iskustava i
informacija drugim ljudima. Razvili su
tako, prije svega, primitivne oblike gestikulacije, koji su mogli prenositi mnogo
dublja značenja od onih koje nalazimo
kod viših primata–govor tijelom i rukama postajao je sve složeniji, primjerice
kod Trapista ili Cistercita, redovnika
“reda tišine” ili jezik gluhonijemih. Gestikulacije i “govor tijela” i danas su važni
pratioci verbalnog govora.
Uz prirodu koja ga je okruživala, ljudsko tijelo je čovjeku bilo najočitije sredstvo za simboličku uporabu. Ipak, nisu
svi dijelovi ljudskog tijela jednako zastupljeni. Jedan je organ posebno fascinirao
ljudsku maštu–ljudska ruka. Otisci ruku
na zidovima paleolitskih špilja jednako
su brojni i tajanstveni kao i prikazi lova
i drugih rituala pradavne zajednice. Simbol ruke tako koristimo ne samo u svakodnevnoj komunikaciji, nego i u umjetnosti, politici, raznim kulturama i religiji.
Značajno je da je “primitivna” religija
odmah uočila važnost simbola (duhovi
predaka koji uzimaju životinjski oblik, totem klana). S razvojem religijskog sustava,
razvijala se i suptilnost i kompleksnost
simbolizma na kojem danas počivaju rituali svih svjetskih religija. Religije su uo-
čile i važnost uporabe onih simbola koji su
najbliži čovjeku pa tako nalazimo prirodnu
simboliku i simboliku tijela, ali i nevjerojatno široku rasprostranjenost simbola ruke.
Magija–simbol ruke u ritualima
primitivnih religija
Sir Edward Burnett Tylor (1832.-1917.)
engleski antropolog, smatrao je da je
religija nastala onda kada su ljudi po
prvi puta pokušali razumjeti one pojave
i događaje koje nisu mogli objasniti kroz
svoja svakodnevna iskustva. Što bolje
nego simbolički sustav, kao sustav koji
ne predstavlja samo sebe već prenosi i
ona dublja, skrivena značenja, da posluži
kao temelj religiji koja će pokušati predstaviti i objasniti nadnaravne pojave?
Moramo shvatiti, prije svega, da
se ono što je prvim ljudima bilo čudno, strašno, nezamislivo ili nepojmljivo,
umnogome razlikuje od onoga što bi moglo začuditi današnju Google ili internet
generaciju. Uzmimo za primjer prirodne
sile, za koje još nisu imali vremenske prognoze, lunarne ni solarne kalendare, prirodu za koju im ne bi padalo na pamet da
joj podare epitete, nama poznate iz npr.
romantičarskog razdoblja književnosti,
poput nježna, topla, majčinska, brižna
pa čak i lijepa. Njihova je priroda bila surova, divlja, neukrotiva, nešto od čega se
trebalo skrivati, iskoristiti za preživljavanje, ali u granicama, kako se ne bi naljutili dusi ili mnogi bozi, koji su njome vladali.
Granice su tek otkrivali i kod vlastitog
tijela. Manjak medicine kakvu danas poznajemo, koja bi pojasnila bolesti i brojne promjene koje se tijelu događaju kroz
proces starenja–sve ovo značilo je da su
onim pojavama koje nisu mogli objasniti,
pridavali simbolička značenja.
Tijelo je kod mnogih naroda shvaćano
kao nešto božansko, što moramo čuvati,
jer tijelo zauzvrat čuva naš duh. Tako su
se razvile brojne prakse i rituali magijskog
sadržaja za sprečavanje zla da dođe do i
uđe u naša tijela. Najviše čuvani bili su
otvori na tijelu, a ruke su štićene iz razloga
što su bile otkrivene, tj. preko njih su demoni ili zle sile mogle ući u odjeću i tijelo.
Francuski arheolog Eugene Lefébure
(1838.-1908.) u kratkoj studiji La Main de
Fatima (Ruka Fatime), na temelju svojih istraživanja, zaključuje kako “... ne
postoji nijedna zemlja na svijetu u kojoj
ruka nije upotrijebljena kao talisman. U
Egiptu, kao i u Irskoj, kako kod Židova,
tako i kod Etruščana, ruci se pridaje tajanstvena moć.”
Najučestalija praksa zaštite ruku od
demona bila je tetoviranje. Tetovaže
nisu samo ukrasi niti samo simboli visokog položaja u društvenoj hijerarhiji.
One predstavljaju poruke od duhovne i
moralne važnosti. Svrha tetoviranja kod
plemena Maori, kako je primijetio francuski antropolog Claude Lévi-Strauss,
nije samo iscrtavanje slika na koži već i
bilježenje, očuvanje, kao i pamćenje tradicije i filozofije svoje grupe. U Maleziji
se i danas mogu naći tetovaže koje pokrivaju ruku do lakta, poput gipsa, dok u
Tunisu nalazimo detaljnije crteže na prstima i ruci–tako se prikazuje orao kao
simbol moći, a iscrtavaju se i razni oblici
koji predstavljaju ogledalo, oboje kao
magijski simboli zaštite.
U Indiji je nešto uobičajenije nošenje
mnoštva nakita poput prstenja, ogromnih narukvica na nadlaktici te ukrasa
preko gornjeg dijela dlana. Njihovo zveckanje, sjaj i brojnost ispunjavaju svrhu
magijske zaštite tjeranja zlih sila.
Zanimljiv slučaj tetovaža ruku kao
označavanja religijske, ali i kulturne
pripadnosti te isticanja vlastitog identiteta, nalazimo u Jajcu te na još nekim
područjima Bosne i Hercegovine. Iako u
mnogo manjoj mjeri, žene hrvatske nacionalnosti porijeklom iz Bosne i Hercegovine, tetoviraju svoje ruke i danas i to na
vidljivim mjestima oko prstiju i zapešća.
Dok znanstvenici poput Ćire Truhelke
(1865.-1942.) argumentirano tvrde da su
na ovaj način, nošenjem vidljivih oznaka
kršćanske religije, žene uspjele spriječiti
nasilno prevođenje na islam u vrijeme
turske okupacije, ostaju otvorena pitanja: zašto baš ruke i kako objasniti zapis
grčkog povjesničara Strabe iz 1. st.pr.Kr.
koji spominje tetovaže stanovnika ovog
područja još u to vrijeme?
U svjetlu onoga što znamo o ulozi ruku
u magijskim ritualima, odgovor bi mogao
vrlo lako ležati negdje između očuvanja
identiteta, otklanjanja magijskih uroka
(stanovnici ovog područja tradicionalno
su vrlo praznovjerni) i zaštite ruku kao
vitalnog dijela tijela od povrede.
Drevna magijska uporaba ruke danas
se zadržala prije svega u astrologiji. Gatanje iz ruku smatra se jednim od pseudoznanstvenih načina proricanja buduć-
nosti i sudbine, i to čitanjem linija dlana.
Ovaj je način proricanja nastao u drevnoj
Indiji, prije nekih 3000godina. Dio je proučavanja nazvanog Samudrik Shastra ili
ocean znanja. Smatra se da prvotna svrha čitanja iz dlana nije bila proricanje, već
ocjenjivanje karaktera. Linije na dlanu
mijenjaju se s vremenom pa se smatralo
da pokazuju kako se naši oblici ponašanja i mišljenja također mijenjaju te stoganije niti moguće preko dlana točno predvidjeti sudbinu. Tragove čitanja iz dlana
nalazimo i u staroj Grčkoj, a prihvatili su
ga i mnogi kršćanski narodi.
Lévi-Strauss pretpostavlja da su intelektualne sposobnosti primitivnih (taj
pojam se etnocentrično koristi za nezapadnjačke ili tehnološki manje razvijene
zajednice i kulture) ljudi jednake onima
modernih te da se razlike u načinu mišljenja i ponašanja mogu objasniti isključivo
drugačijim odnošenjem prema svakodnevnom iskustvu. Nije onda teško zamisliti kako ćemo tragove simbola ruke u
sličnoj uporabi kao u magijskih sustava
pronaći i kod velikih svjetskih religija.
Ruke i tri abrahamske religije
Brojni rituali tri velike svjetske religije–islama, judaizma i kršćanstva–proistječu upravo iz navoda u njihovim
svetim knjigama koji se odnose na ruke.
Najznačajnija je prije svega molitva, u
kojoj vjernici koriste ruke kao izraz čisto-
će, pokornosti i spremnosti na predanje:
“A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista”, Biblija, Job
16:17, ili u Novom Zavjetu: “Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili.” Matej 19:13
Izvore polaganja ruku u znak blagoslova, prihvaćanja u religijsku zajednicu
ili Božje zaštite, nalazimo također i u
Starom Zavjetu: “Ruka je Boga našega
ispružena da blagoslovi sve one koji ga
traže” Ezra 8:22 i “‘Uzmi Jošuu, sina Nunova!’–reče Jahve Mojsiju. ‘To je čovjek
u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju!’” Brojevi 27:18. Polaganje ruke koristi
se i za izlječenje bolesnih u Novom Zavjetu: “...pa ga usrdno moljaše: ‘Kćerkica mi
je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da
ozdravi i ostane u životu!’” Marko 5:23
Ljubljenje ruke, čin koji nalazimo, npr.
u Katolika kod ljubljenja ruke ili prstena
Pape ili kardinala, također proizlazi iz
Biblije, a simbol je odanosti i iskazivanja časti. Konačno, polijevanje vode po
rukama pokazuje spremnost na službu i
pokornost: “O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza
lakata operite–a dio glava svojih potarite–i noge svoje do iza članaka... Allah
ne želi da vam pričini poteškoće, već želi
da vas učini čistim i da vam blagodat
Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.”
Kur’an, Al-Ma’ide 6
U knjigama Starog Zavjeta ruka
se uglavnom spominje kao simbol
Boga–njegove moći, kazne, zadovoljstva, ljubavi ili karanja. Kada se spominje ljudska ruka to je obično u kontekstu prinošenja žrtve Bogu, pokajanja ili
grešnosti. Tako nalazimo brojne reference na Božji prst ili Božju ruku u kontekstu
stvaranja–Božja je stvaralačka ruka:
“Nebesa su moje prijestolje, a zemlja
podnožje nogama!... Sve je moja ruka
načinila i sve je moje’ - riječ je Jahvina.”
Biblija, Izaija 66:1-2
Ruka je simbol ljubavi koju Bog ima
za čovječanstvo koje je stvorio: “...nađoh
Davida, slugu svoga, svetim ga svojim
uljem pomazah, da ruka moja svagda
ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.” Psalam 89:22. Pružanje ruke čest
je simbol darežljivosti i milostinje koji
se pojavljuje i u Kur’anu: “Ne, obje ruke
Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko
hoće!” Kur’an, Al-Ma’ide 64
Pranje ruku je pak znak očišćenja ili
čistoće: “U nedužnosti ruke svoje perem
i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve...” Biblija,
Psalam 26:6
Osim ovih značenja, koja zbog zajedničkog nasljeđa ove tri religije u velikoj
mjeri dijele, najpoznatije ruke u kršćanstvu su one novozavjetne, Isusove razapete ruke, simbol patnje i raspeća za
spas čovječanstva: “On im odvrati: ‘Ako
ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala,
ako ne stavim svoju ruku u njegov bok,
neću vjerovati.’” Ivan 20:25
Otuda i čin križanja desnom rukom u
Rimokatoličkoj i Pravoslavnoj kršćanskoj crkvi–simbol posvećenja Bogu i sjećanja
na njegovu žrtvu. Kasnije se ova gesta
razvila u svjetovnoj uporabi kao znak
zazivanja dobre sreće (Fortune). U Novom Zavjetu ruka se koristi i kao simbol
izdaje: “On odgovori: ‘Onaj koji umoči sa
mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.’”
Matej 26:23
Desna ruka/ lijeva ruka
Posebnu važnost ima i činjenica je li ruka
desna ili lijeva. Desna ruka je obično simbol snage i moći i često korištena u judaizmu. U Psalmima tako nalazimo: “Da
ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi,
usliši nas!” Psalam 60:7
Lijevu ruku nećemo naći na zastavama ili simbolici islamskih zemalja jer je
desna ruka ta koja predstavlja moć i snagu, dok je lijeva simbol slabosti i nečisto-
će. Ruka kao simbol zakletve ili obećanja
u današnjem svijetu proizlazi još iz Starog Zavjeta: “Otišavši odatle, nađe Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio
u susret. On ga pozdravi i reče mu: ‘Je li
tvoje srce iskreno prema mome, kao što
je moje prema tvome srcu?’ Jonadab odgovori: ‘Jest.’–‘Ako je tako, daj mi ruku.’
Jonadab mu pruži ruku i Jehu ga posadi
kraj sebe na kola.” 2. Kraljevima 10:15
Smatra se da je iz ovih davnih običaja
pružanja ruke u znak pozdrava, ali i da bi
se provjerilo nosi li protivnik oružje, je li
iskren, nastalo današnje rukovanje.
Simbol ruke u religijskoj umjetnosti
U islamu, Ruka Fatime najpoznatiji je
prikaz simbola ruke. To je simbol Božje
ruke, tj. božanstvene moći, sveprisutnosti i milosrđa. Palac simbolizira proroka
Muhameda dok su ostala četiri prsta njegova četiri suputnika–do njega je kćer
Fatima, zatim dolazi Ali, njen muž, a treći
i četvrti su njihovi sinovi, Hasan i Husein.
Četvrti prst također simbolizira moralno
i duhovno uzdignuće, a svih pet prstiju
zajedno simbol su pet stupova islamske
vjere, pet temeljnih dogmi islama. U
judaizmu također nalazimo stiliziranu
simboliku ruke. Tako Židovi i Muslimani
zapravo dijele simbol Ruke Fatime, koju
Židovi nazivaju Hamsa, semiotičkog i lingvističkog korijena riječi pet. Obično se
nosi kao privjesak ili se stavlja na vrata
Slika 4 Ikonografija iz Svete Sofije (gore), rimske crkve istočne tradicije i dva detalja sa svijećnjaka iz
11.st. u bazilici Sv. Pavla, Italija (dolje). Foto: Ivan Vrbicky.
kuće da bi se otklonila loša sreća ili utjecaj, tzv. zlog oka. Ponekad je unutar ruke
izrađeno stakleno oko iste boje (obično
plave), kakve se pretpostavlja da je i zlo
oko (zlo oko se spominje i u Kura’nu kao
slika vraga ili zloga), tako da može reflektirati zlo od ruke. Oko je tada simbol gledanja, sveprisutnosti, znanja, dok je ruka
simbol svemoćnosti i djelovanja. Jedan
od najčešćih prikaza ruku u kršćanskoj
umjetnosti, uz Kristovo raspeće, onaj je
temeljen na navodu o rukama kao simbolu očišćenja, skidanja odgovornosti,
kada Poncije Pilat traži vodu da opere
ruke: “Kad Pilat vidje da ništa ne koristi,
nego da biva sve veći metež, uzme vodu i
opere ruke pred svjetinom govoreći: ‘Nevin sam od krvi ove!’” Matej 27:24
U kršćanskoj umjetnosti pojavili su
se i neki simboli ruku koji ne proistječu direktno iz svetih knjiga. Tako na umjetničkim slikama, freskama u crkvama, na
ikonama i vitražima, nalazimo prikaze
svetaca ili biblijskih likova koji nam rukama pokušavaju nešto poručiti. U umjetnosti ranog kršćanstva i bizantinskog
doba, u 6. stoljeću, nalazimo podignutu
desnu ruku s pruženim prstima, ali tako
da joj se četvrti prst i palac dodiruju.
U grčkoj crkvi to je predstavljalo blagoslivljanje ili Kristovo posvećenje. U ruskoj crkvi iz tog vremena nalazimo sličnu
gestu, ali ovdje mali prst i četvrti prst
dodiruju palac–značenje je isto.
Na mnogim ikonama u istočnoj crkvi
nalazimo tako, po uzoru na bizantinsko
nasljeđe, slike Marije i Isusa na kojima
dijete Isus drži tako podignutu desnu
ruku–blagoslivlja. Dodatno značenje ove
geste je simbol Trojstva (njega predstavljaju tri spojena prsta) te simbol Kristovog dvojstva–ljudsko i božansko–predstavljeno dvama ispruženim prstima.
Budizam i hinduizam
Ruka ima značajnu ulogu u budizmu.
Tako je Budina ruka–ruka zaštite. Kada
je Budin dlan okrenut prema van, on simbolizira beskrajno davanje. Ako Budina
desna ruka dodiruje tlo, to je simbol njegove vlasti nad zemljom, a ako je lijeva
ruka okrenuta dlanom prema gore ili drži
posudu za milodare, simbol je to za primanje i predanje. Različiti položaji ruku
nazivaju se mudre te je Buda uvijek prikazivan u jednom od ovih mnogih položaja.
Nije u potpunosti jasno gdje su ove geste
nastale. U hinduizmu, kao i budizmu,
mudre su nastale u svrhu joge, za ceremonije, dramske predstave i ples. Postoji
stotine mudrā, a sve su temeljene na četiri osnovna položaja ruku: 1. otvoreni dlan,
2. savijeni dlan, 3. zatvorena pesnica, 4.
ruka sa skupljenim prstima.
Ruke su u mudrā vježbama korištene
da bi donijele korist onome tko ih prakticira. Ne samo da koriste zdravlju, one
također stvaraju pozitivnu energiju koja
pomaže osobi da ostvari svoje božanske
potencijale, unutrašnje božanstvo koje
prebiva u našem biću. Osnovni položaji
mudrā u hinduizmu, kao i budizmu, su:
podignuta desna ruka za neustrašivost ili
davanje, ako je dlan okrenut prema van;
Slika 5 Pozitiv i negativ–otisci ruke na špiljama Pedra Pintada (Obojena špilja), u Brazilu i Gargasu,
Francuskoj.
Sljedeći put kada hodate ulicom, osvrnite se malo oko sebe
- ruke su posvuda. Reprezentacije simbola ruku, samo u
Hrvatskoj, uključuju isprepletene ruke na pozivu za davanje
krvi, plave ruke spojene u krug kao simbol planeta Zemlje...
sklopljene ruke s podignutim dlanovima
ili spuštenim na koljenima, predstavljaju meditaciju i prihvaćanje; sklopljene
ruke ispred srca su jedinstvo Mudrosti
i Metode. Ruka u kojoj je prikazano oko
predstavlja ruku pomoći, suosjećanja i
mudrosti koja nije slijepa, već diskriminira, pravi razliku između dobrog i zla.
U hinduizmu također nalazimo simbol
ruke upotrijebljen da predstavlja božanstvo. Tako su ruke Šive, jednog od glavnih
bogova u Hindusa, simbol mira i zaštite
kada su podignute, a ako su spuštene i
usmjerene prema nogama, simboliziraju
izbavljenje. Udaranje o bubanj predstavlja čin stvaranja, a ruka koja drži plamen
uništenje zemlje vatrom. Šivin ples ravnoteže između stvaranja i uništenja posebno je simboličan jer je božanstvo ovdje prikazano s četiri ruke i tri oka (treće
oko je razina više svijesti)–u jednoj ruci
drži dvostruki bubanj koji je suprotnost
plamenu razaranja u drugoj ruci, treća
ruka, otvorenog dlana prema gore, predstavlja zaštitu i naklonost promatraču,
dok je četvrta utočište.
Po-ruka ruke
Ruka je oduvijek fascinirala čovjeka, pa
nije čudno da su ju kao simbol eksploatirali svi društveni sustavi, uključujući i
religijski, koji bez simbola ne bi niti postojao. U onom trenutku kada je naš pradavni predak odlučio umočiti ruku u boju
i otisnuti ju na zidu špilje ili uzeti boju u
usta i poprskati prostor oko ruke naslonjene na stijenu, postala je dio tijela koji
zauzima posebno mjesto u socijalnoj
simbolici. U potrazi za simbolom ruke
htjeli smo ovdje istražiti na koji način je
ruka upotrijebljena kao simbol u svjetskim religijama. Moramo ipak biti svjesni da su danas brojni rituali vezani za
ruke–stavljanje zaručničkog prstena ili
burme, rukovanje, mahanje, podizanje
dva prsta ili pak podizanje srednjeg prsta, pokazivanje kažiprstom... Religija je
ruke vješto iskoristila da prenese svoju
po-ruku i tako rukama dala još mnoštvo
dodatnih značenja.
Sljedeći put kada hodate ulicom,
osvrnite se malo oko sebe–ruke su
posvuda. Reprezentacije simbola ruke,
samo u Hrvatskoj, uključuju isprepletene ruke na pozivu za davanje krvi, plave
ruke spojene u krug kao simbol planete
Zemlje na plakatu ciklusa predavanja
Aktivne ekologije udruge Nova Akropola, a ruka će zasigurno biti i mnogo puta
zvana kao prekršaj u svakom nogometnom prvenstvu. Kad sljedeći put budete
razgovarali sa svojim kolegama/icama,
obratite pažnju na ono što vam govore
gestikulacijama ruku. I, na kraju, čak i
ako niste religiozni, probajte ući u jednu
od religijskih ustanova i ruke će vam zasigurno odmah odgovoriti–svećenik koji
u rukama podiže hostiju ili kalež s vinom,
slika sveca s podignutom rukom u blagoslov, ruke koje se mole, različiti položaji
ruku Budinog kipa, itd. Zasigurno ćete
se prisjetiti još mnogo drugih situacija u
kojima se izdvajaju upravo ruke, a to je
i cilj–da postanemo svjesniji ruku oko
sebe jer su nam one tako bliske da nam
se na prvi mah njihova simbolika može
učiniti puno jednostavnijom nego što to zapravo jest.
Slika Albrechta Dürera (1471.–1528.) Ruke
koje mole, krije iza sebe potresnu legendu te iako nema dokaza da je istinita,
vrlo je poučna.
U Dürerovoj obitelji bilo je osamnaestoro djece. Usprkos neimaštini, dva najstarija sina imala su san–obojica su htjeli
postati slikari. Nakon dugog razmišljanja,
dječaci su sklopili sporazum. Bacat će
novčić. Onaj koji izgubi zaposlit će se u lokalnom rudniku te će od svoje zarade pomoći da se drugi brat školuje na Likovnoj
Akademiji. Kada ovaj završi studij, od prodaje svojih umjetnina, a ako treba i radom
u rudniku, pomoći će drugom bratu da
ode na studij. Albrecht Dürer je pobijedio
i otišao u Nuremberg. Njegov brat Albert
sljedeće je četiri godine radio u opasnim
rudnicima i slao novac svom bratu. Albrechtovi su akvareli, drvorezi i uljane slike
bili mnogo bolji od onih njegovih profesora pa kada je diplomirao dobivao je goleme svote novca za izradu narudžbi.
Kada se mladi umjetnik vratio u rodno selo, priredili su mu ogromno slavlje.
Nakon večere, Albrecht se ustao i podigao zdravicu voljenom bratu koji je kroz
svoju žrtvu omogućio njegov uspjeh.
Kada je završio sa zdravicom, rekao je:
-A sada,Alberte,moj dragi brate,je tvoj red.
Preko pola stoljeća je prošlo. Albercht
Dürer postao je svjetski poznat umjetnik,
no njegova najdirljivija slika je ona koju
je naslikao u spomen žrtvi voljenog brata.
Naslikao je bratove radničke ruke,
spojenih dlanova i tankih prstiju ispru-
ženih prema nebu. Sliku je jednostavno
nazvao Ruke, ali je ona dirnula srca cijelog svijeta te je ovom remek-djelu kasnije
promijenjen naziv u Ruke koje mole.
Dodatna literatura
Religious symbolism and iconography, Encyclopaedia Britannica,
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/497416/religious-symbolism,
T. Trako; Simbol ruke, Razmatranja o pojavi i značaju simbola ruke u kontekstu
svakodnevne komunikacije, Socijalna ekologija, 16(1):35-56, 2007,
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=19204,
M. Eliade; Slike i simboli, Fabula Nova, Zagreb, 2006.
Religija
kao simbolički
sustav
Tijana Trako, dipl. soc., Filozofski fakultet,
Sveučilište u Zagrebu
Simbol ruke u svjetskim religijama
Od prapočetaka, Homo Sapiens se izdvojio od ostalih životinja i hominida
sposobnošću simboličkog mišljenja i
simboličke svijesti. Ljudi su, od samih
početaka društvenog života, težili komunikaciji, prenošenju osjećaja, iskustava i
informacija drugim ljudima. Razvili su
tako, prije svega, primitivne oblike gestikulacije, koji su mogli prenositi mnogo
dublja značenja od onih koje nalazimo
kod viših primata–govor tijelom i rukama postajao je sve složeniji, primjerice
kod Trapista ili Cistercita, redovnika
“reda tišine” ili jezik gluhonijemih. Gestikulacije i “govor tijela” i danas su važni
pratioci verbalnog govora.
Uz prirodu koja ga je okruživala, ljudsko tijelo je čovjeku bilo najočitije sredstvo za simboličku uporabu. Ipak, nisu
svi dijelovi ljudskog tijela jednako zastupljeni. Jedan je organ posebno fascinirao
ljudsku maštu–ljudska ruka. Otisci ruku
na zidovima paleolitskih špilja jednako
su brojni i tajanstveni kao i prikazi lova
i drugih rituala pradavne zajednice. Simbol ruke tako koristimo ne samo u svakodnevnoj komunikaciji, nego i u umjetnosti, politici, raznim kulturama i religiji.
Značajno je da je “primitivna” religija
odmah uočila važnost simbola (duhovi
predaka koji uzimaju životinjski oblik, totem klana). S razvojem religijskog sustava,
razvijala se i suptilnost i kompleksnost
simbolizma na kojem danas počivaju rituali svih svjetskih religija. Religije su uo-
čile i važnost uporabe onih simbola koji su
najbliži čovjeku pa tako nalazimo prirodnu
simboliku i simboliku tijela, ali i nevjerojatno široku rasprostranjenost simbola ruke.
Magija–simbol ruke u ritualima
primitivnih religija
Sir Edward Burnett Tylor (1832.-1917.)
engleski antropolog, smatrao je da je
religija nastala onda kada su ljudi po
prvi puta pokušali razumjeti one pojave
i događaje koje nisu mogli objasniti kroz
svoja svakodnevna iskustva. Što bolje
nego simbolički sustav, kao sustav koji
ne predstavlja samo sebe već prenosi i
ona dublja, skrivena značenja, da posluži
kao temelj religiji koja će pokušati predstaviti i objasniti nadnaravne pojave?
Moramo shvatiti, prije svega, da
se ono što je prvim ljudima bilo čudno, strašno, nezamislivo ili nepojmljivo,
umnogome razlikuje od onoga što bi moglo začuditi današnju Google ili internet
generaciju. Uzmimo za primjer prirodne
sile, za koje još nisu imali vremenske prognoze, lunarne ni solarne kalendare, prirodu za koju im ne bi padalo na pamet da
joj podare epitete, nama poznate iz npr.
romantičarskog razdoblja književnosti,
poput nježna, topla, majčinska, brižna
pa čak i lijepa. Njihova je priroda bila surova, divlja, neukrotiva, nešto od čega se
trebalo skrivati, iskoristiti za preživljavanje, ali u granicama, kako se ne bi naljutili dusi ili mnogi bozi, koji su njome vladali.
Granice su tek otkrivali i kod vlastitog
tijela. Manjak medicine kakvu danas poznajemo, koja bi pojasnila bolesti i brojne promjene koje se tijelu događaju kroz
proces starenja–sve ovo značilo je da su
onim pojavama koje nisu mogli objasniti,
pridavali simbolička značenja.
Tijelo je kod mnogih naroda shvaćano
kao nešto božansko, što moramo čuvati,
jer tijelo zauzvrat čuva naš duh. Tako su
se razvile brojne prakse i rituali magijskog
sadržaja za sprečavanje zla da dođe do i
uđe u naša tijela. Najviše čuvani bili su
otvori na tijelu, a ruke su štićene iz razloga
što su bile otkrivene, tj. preko njih su demoni ili zle sile mogle ući u odjeću i tijelo.
Francuski arheolog Eugene Lefébure
(1838.-1908.) u kratkoj studiji La Main de
Fatima (Ruka Fatime), na temelju svojih istraživanja, zaključuje kako “... ne
postoji nijedna zemlja na svijetu u kojoj
ruka nije upotrijebljena kao talisman. U
Egiptu, kao i u Irskoj, kako kod Židova,
tako i kod Etruščana, ruci se pridaje tajanstvena moć.”
Najučestalija praksa zaštite ruku od
demona bila je tetoviranje. Tetovaže
nisu samo ukrasi niti samo simboli visokog položaja u društvenoj hijerarhiji.
One predstavljaju poruke od duhovne i
moralne važnosti. Svrha tetoviranja kod
plemena Maori, kako je primijetio francuski antropolog Claude Lévi-Strauss,
nije samo iscrtavanje slika na koži već i
bilježenje, očuvanje, kao i pamćenje tradicije i filozofije svoje grupe. U Maleziji
se i danas mogu naći tetovaže koje pokrivaju ruku do lakta, poput gipsa, dok u
Tunisu nalazimo detaljnije crteže na prstima i ruci–tako se prikazuje orao kao
simbol moći, a iscrtavaju se i razni oblici
koji predstavljaju ogledalo, oboje kao
magijski simboli zaštite.
U Indiji je nešto uobičajenije nošenje
mnoštva nakita poput prstenja, ogromnih narukvica na nadlaktici te ukrasa
preko gornjeg dijela dlana. Njihovo zveckanje, sjaj i brojnost ispunjavaju svrhu
magijske zaštite tjeranja zlih sila.
Zanimljiv slučaj tetovaža ruku kao
označavanja religijske, ali i kulturne
pripadnosti te isticanja vlastitog identiteta, nalazimo u Jajcu te na još nekim
područjima Bosne i Hercegovine. Iako u
mnogo manjoj mjeri, žene hrvatske nacionalnosti porijeklom iz Bosne i Hercegovine, tetoviraju svoje ruke i danas i to na
vidljivim mjestima oko prstiju i zapešća.
Dok znanstvenici poput Ćire Truhelke
(1865.-1942.) argumentirano tvrde da su
na ovaj način, nošenjem vidljivih oznaka
kršćanske religije, žene uspjele spriječiti
nasilno prevođenje na islam u vrijeme
turske okupacije, ostaju otvorena pitanja: zašto baš ruke i kako objasniti zapis
grčkog povjesničara Strabe iz 1. st.pr.Kr.
koji spominje tetovaže stanovnika ovog
područja još u to vrijeme?
U svjetlu onoga što znamo o ulozi ruku
u magijskim ritualima, odgovor bi mogao
vrlo lako ležati negdje između očuvanja
identiteta, otklanjanja magijskih uroka
(stanovnici ovog područja tradicionalno
su vrlo praznovjerni) i zaštite ruku kao
vitalnog dijela tijela od povrede.
Drevna magijska uporaba ruke danas
se zadržala prije svega u astrologiji. Gatanje iz ruku smatra se jednim od pseudoznanstvenih načina proricanja buduć-
nosti i sudbine, i to čitanjem linija dlana.
Ovaj je način proricanja nastao u drevnoj
Indiji, prije nekih 3000godina. Dio je proučavanja nazvanog Samudrik Shastra ili
ocean znanja. Smatra se da prvotna svrha čitanja iz dlana nije bila proricanje, već
ocjenjivanje karaktera. Linije na dlanu
mijenjaju se s vremenom pa se smatralo
da pokazuju kako se naši oblici ponašanja i mišljenja također mijenjaju te stoganije niti moguće preko dlana točno predvidjeti sudbinu. Tragove čitanja iz dlana
nalazimo i u staroj Grčkoj, a prihvatili su
ga i mnogi kršćanski narodi.
Lévi-Strauss pretpostavlja da su intelektualne sposobnosti primitivnih (taj
pojam se etnocentrično koristi za nezapadnjačke ili tehnološki manje razvijene
zajednice i kulture) ljudi jednake onima
modernih te da se razlike u načinu mišljenja i ponašanja mogu objasniti isključivo
drugačijim odnošenjem prema svakodnevnom iskustvu. Nije onda teško zamisliti kako ćemo tragove simbola ruke u
sličnoj uporabi kao u magijskih sustava
pronaći i kod velikih svjetskih religija.
Ruke i tri abrahamske religije
Brojni rituali tri velike svjetske religije–islama, judaizma i kršćanstva–proistječu upravo iz navoda u njihovim
svetim knjigama koji se odnose na ruke.
Najznačajnija je prije svega molitva, u
kojoj vjernici koriste ruke kao izraz čisto-
će, pokornosti i spremnosti na predanje:
“A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista”, Biblija, Job
16:17, ili u Novom Zavjetu: “Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili.” Matej 19:13
Izvore polaganja ruku u znak blagoslova, prihvaćanja u religijsku zajednicu
ili Božje zaštite, nalazimo također i u
Starom Zavjetu: “Ruka je Boga našega
ispružena da blagoslovi sve one koji ga
traže” Ezra 8:22 i “‘Uzmi Jošuu, sina Nunova!’–reče Jahve Mojsiju. ‘To je čovjek
u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju!’” Brojevi 27:18. Polaganje ruke koristi
se i za izlječenje bolesnih u Novom Zavjetu: “...pa ga usrdno moljaše: ‘Kćerkica mi
je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da
ozdravi i ostane u životu!’” Marko 5:23
Ljubljenje ruke, čin koji nalazimo, npr.
u Katolika kod ljubljenja ruke ili prstena
Pape ili kardinala, također proizlazi iz
Biblije, a simbol je odanosti i iskazivanja časti. Konačno, polijevanje vode po
rukama pokazuje spremnost na službu i
pokornost: “O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza
lakata operite–a dio glava svojih potarite–i noge svoje do iza članaka... Allah
ne želi da vam pričini poteškoće, već želi
da vas učini čistim i da vam blagodat
Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.”
Kur’an, Al-Ma’ide 6
U knjigama Starog Zavjeta ruka
se uglavnom spominje kao simbol
Boga–njegove moći, kazne, zadovoljstva, ljubavi ili karanja. Kada se spominje ljudska ruka to je obično u kontekstu prinošenja žrtve Bogu, pokajanja ili
grešnosti. Tako nalazimo brojne reference na Božji prst ili Božju ruku u kontekstu
stvaranja–Božja je stvaralačka ruka:
“Nebesa su moje prijestolje, a zemlja
podnožje nogama!... Sve je moja ruka
načinila i sve je moje’ - riječ je Jahvina.”
Biblija, Izaija 66:1-2
Ruka je simbol ljubavi koju Bog ima
za čovječanstvo koje je stvorio: “...nađoh
Davida, slugu svoga, svetim ga svojim
uljem pomazah, da ruka moja svagda
ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.” Psalam 89:22. Pružanje ruke čest
je simbol darežljivosti i milostinje koji
se pojavljuje i u Kur’anu: “Ne, obje ruke
Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko
hoće!” Kur’an, Al-Ma’ide 64
Pranje ruku je pak znak očišćenja ili
čistoće: “U nedužnosti ruke svoje perem
i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve...” Biblija,
Psalam 26:6
Osim ovih značenja, koja zbog zajedničkog nasljeđa ove tri religije u velikoj
mjeri dijele, najpoznatije ruke u kršćanstvu su one novozavjetne, Isusove razapete ruke, simbol patnje i raspeća za
spas čovječanstva: “On im odvrati: ‘Ako
ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala,
ako ne stavim svoju ruku u njegov bok,
neću vjerovati.’” Ivan 20:25
Otuda i čin križanja desnom rukom u
Rimokatoličkoj i Pravoslavnoj kršćanskoj crkvi–simbol posvećenja Bogu i sjećanja
na njegovu žrtvu. Kasnije se ova gesta
razvila u svjetovnoj uporabi kao znak
zazivanja dobre sreće (Fortune). U Novom Zavjetu ruka se koristi i kao simbol
izdaje: “On odgovori: ‘Onaj koji umoči sa
mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.’”
Matej 26:23
Desna ruka/ lijeva ruka
Posebnu važnost ima i činjenica je li ruka
desna ili lijeva. Desna ruka je obično simbol snage i moći i često korištena u judaizmu. U Psalmima tako nalazimo: “Da
ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi,
usliši nas!” Psalam 60:7
Lijevu ruku nećemo naći na zastavama ili simbolici islamskih zemalja jer je
desna ruka ta koja predstavlja moć i snagu, dok je lijeva simbol slabosti i nečisto-
će. Ruka kao simbol zakletve ili obećanja
u današnjem svijetu proizlazi još iz Starog Zavjeta: “Otišavši odatle, nađe Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio
u susret. On ga pozdravi i reče mu: ‘Je li
tvoje srce iskreno prema mome, kao što
je moje prema tvome srcu?’ Jonadab odgovori: ‘Jest.’–‘Ako je tako, daj mi ruku.’
Jonadab mu pruži ruku i Jehu ga posadi
kraj sebe na kola.” 2. Kraljevima 10:15
Smatra se da je iz ovih davnih običaja
pružanja ruke u znak pozdrava, ali i da bi
se provjerilo nosi li protivnik oružje, je li
iskren, nastalo današnje rukovanje.
Simbol ruke u religijskoj umjetnosti
U islamu, Ruka Fatime najpoznatiji je
prikaz simbola ruke. To je simbol Božje
ruke, tj. božanstvene moći, sveprisutnosti i milosrđa. Palac simbolizira proroka
Muhameda dok su ostala četiri prsta njegova četiri suputnika–do njega je kćer
Fatima, zatim dolazi Ali, njen muž, a treći
i četvrti su njihovi sinovi, Hasan i Husein.
Četvrti prst također simbolizira moralno
i duhovno uzdignuće, a svih pet prstiju
zajedno simbol su pet stupova islamske
vjere, pet temeljnih dogmi islama. U
judaizmu također nalazimo stiliziranu
simboliku ruke. Tako Židovi i Muslimani
zapravo dijele simbol Ruke Fatime, koju
Židovi nazivaju Hamsa, semiotičkog i lingvističkog korijena riječi pet. Obično se
nosi kao privjesak ili se stavlja na vrata
Slika 4 Ikonografija iz Svete Sofije (gore), rimske crkve istočne tradicije i dva detalja sa svijećnjaka iz
11.st. u bazilici Sv. Pavla, Italija (dolje). Foto: Ivan Vrbicky.
kuće da bi se otklonila loša sreća ili utjecaj, tzv. zlog oka. Ponekad je unutar ruke
izrađeno stakleno oko iste boje (obično
plave), kakve se pretpostavlja da je i zlo
oko (zlo oko se spominje i u Kura’nu kao
slika vraga ili zloga), tako da može reflektirati zlo od ruke. Oko je tada simbol gledanja, sveprisutnosti, znanja, dok je ruka
simbol svemoćnosti i djelovanja. Jedan
od najčešćih prikaza ruku u kršćanskoj
umjetnosti, uz Kristovo raspeće, onaj je
temeljen na navodu o rukama kao simbolu očišćenja, skidanja odgovornosti,
kada Poncije Pilat traži vodu da opere
ruke: “Kad Pilat vidje da ništa ne koristi,
nego da biva sve veći metež, uzme vodu i
opere ruke pred svjetinom govoreći: ‘Nevin sam od krvi ove!’” Matej 27:24
U kršćanskoj umjetnosti pojavili su
se i neki simboli ruku koji ne proistječu direktno iz svetih knjiga. Tako na umjetničkim slikama, freskama u crkvama, na
ikonama i vitražima, nalazimo prikaze
svetaca ili biblijskih likova koji nam rukama pokušavaju nešto poručiti. U umjetnosti ranog kršćanstva i bizantinskog
doba, u 6. stoljeću, nalazimo podignutu
desnu ruku s pruženim prstima, ali tako
da joj se četvrti prst i palac dodiruju.
U grčkoj crkvi to je predstavljalo blagoslivljanje ili Kristovo posvećenje. U ruskoj crkvi iz tog vremena nalazimo sličnu
gestu, ali ovdje mali prst i četvrti prst
dodiruju palac–značenje je isto.
Na mnogim ikonama u istočnoj crkvi
nalazimo tako, po uzoru na bizantinsko
nasljeđe, slike Marije i Isusa na kojima
dijete Isus drži tako podignutu desnu
ruku–blagoslivlja. Dodatno značenje ove
geste je simbol Trojstva (njega predstavljaju tri spojena prsta) te simbol Kristovog dvojstva–ljudsko i božansko–predstavljeno dvama ispruženim prstima.
Budizam i hinduizam
Ruka ima značajnu ulogu u budizmu.
Tako je Budina ruka–ruka zaštite. Kada
je Budin dlan okrenut prema van, on simbolizira beskrajno davanje. Ako Budina
desna ruka dodiruje tlo, to je simbol njegove vlasti nad zemljom, a ako je lijeva
ruka okrenuta dlanom prema gore ili drži
posudu za milodare, simbol je to za primanje i predanje. Različiti položaji ruku
nazivaju se mudre te je Buda uvijek prikazivan u jednom od ovih mnogih položaja.
Nije u potpunosti jasno gdje su ove geste
nastale. U hinduizmu, kao i budizmu,
mudre su nastale u svrhu joge, za ceremonije, dramske predstave i ples. Postoji
stotine mudrā, a sve su temeljene na četiri osnovna položaja ruku: 1. otvoreni dlan,
2. savijeni dlan, 3. zatvorena pesnica, 4.
ruka sa skupljenim prstima.
Ruke su u mudrā vježbama korištene
da bi donijele korist onome tko ih prakticira. Ne samo da koriste zdravlju, one
također stvaraju pozitivnu energiju koja
pomaže osobi da ostvari svoje božanske
potencijale, unutrašnje božanstvo koje
prebiva u našem biću. Osnovni položaji
mudrā u hinduizmu, kao i budizmu, su:
podignuta desna ruka za neustrašivost ili
davanje, ako je dlan okrenut prema van;
Slika 5 Pozitiv i negativ–otisci ruke na špiljama Pedra Pintada (Obojena špilja), u Brazilu i Gargasu,
Francuskoj.
Sljedeći put kada hodate ulicom, osvrnite se malo oko sebe
- ruke su posvuda. Reprezentacije simbola ruku, samo u
Hrvatskoj, uključuju isprepletene ruke na pozivu za davanje
krvi, plave ruke spojene u krug kao simbol planeta Zemlje...
sklopljene ruke s podignutim dlanovima
ili spuštenim na koljenima, predstavljaju meditaciju i prihvaćanje; sklopljene
ruke ispred srca su jedinstvo Mudrosti
i Metode. Ruka u kojoj je prikazano oko
predstavlja ruku pomoći, suosjećanja i
mudrosti koja nije slijepa, već diskriminira, pravi razliku između dobrog i zla.
U hinduizmu također nalazimo simbol
ruke upotrijebljen da predstavlja božanstvo. Tako su ruke Šive, jednog od glavnih
bogova u Hindusa, simbol mira i zaštite
kada su podignute, a ako su spuštene i
usmjerene prema nogama, simboliziraju
izbavljenje. Udaranje o bubanj predstavlja čin stvaranja, a ruka koja drži plamen
uništenje zemlje vatrom. Šivin ples ravnoteže između stvaranja i uništenja posebno je simboličan jer je božanstvo ovdje prikazano s četiri ruke i tri oka (treće
oko je razina više svijesti)–u jednoj ruci
drži dvostruki bubanj koji je suprotnost
plamenu razaranja u drugoj ruci, treća
ruka, otvorenog dlana prema gore, predstavlja zaštitu i naklonost promatraču,
dok je četvrta utočište.
Po-ruka ruke
Ruka je oduvijek fascinirala čovjeka, pa
nije čudno da su ju kao simbol eksploatirali svi društveni sustavi, uključujući i
religijski, koji bez simbola ne bi niti postojao. U onom trenutku kada je naš pradavni predak odlučio umočiti ruku u boju
i otisnuti ju na zidu špilje ili uzeti boju u
usta i poprskati prostor oko ruke naslonjene na stijenu, postala je dio tijela koji
zauzima posebno mjesto u socijalnoj
simbolici. U potrazi za simbolom ruke
htjeli smo ovdje istražiti na koji način je
ruka upotrijebljena kao simbol u svjetskim religijama. Moramo ipak biti svjesni da su danas brojni rituali vezani za
ruke–stavljanje zaručničkog prstena ili
burme, rukovanje, mahanje, podizanje
dva prsta ili pak podizanje srednjeg prsta, pokazivanje kažiprstom... Religija je
ruke vješto iskoristila da prenese svoju
po-ruku i tako rukama dala još mnoštvo
dodatnih značenja.
Sljedeći put kada hodate ulicom,
osvrnite se malo oko sebe–ruke su
posvuda. Reprezentacije simbola ruke,
samo u Hrvatskoj, uključuju isprepletene ruke na pozivu za davanje krvi, plave
ruke spojene u krug kao simbol planete
Zemlje na plakatu ciklusa predavanja
Aktivne ekologije udruge Nova Akropola, a ruka će zasigurno biti i mnogo puta
zvana kao prekršaj u svakom nogometnom prvenstvu. Kad sljedeći put budete
razgovarali sa svojim kolegama/icama,
obratite pažnju na ono što vam govore
gestikulacijama ruku. I, na kraju, čak i
ako niste religiozni, probajte ući u jednu
od religijskih ustanova i ruke će vam zasigurno odmah odgovoriti–svećenik koji
u rukama podiže hostiju ili kalež s vinom,
slika sveca s podignutom rukom u blagoslov, ruke koje se mole, različiti položaji
ruku Budinog kipa, itd. Zasigurno ćete
se prisjetiti još mnogo drugih situacija u
kojima se izdvajaju upravo ruke, a to je
i cilj–da postanemo svjesniji ruku oko
sebe jer su nam one tako bliske da nam
se na prvi mah njihova simbolika može
učiniti puno jednostavnijom nego što to zapravo jest.
Slika Albrechta Dürera (1471.–1528.) Ruke
koje mole, krije iza sebe potresnu legendu te iako nema dokaza da je istinita,
vrlo je poučna.
U Dürerovoj obitelji bilo je osamnaestoro djece. Usprkos neimaštini, dva najstarija sina imala su san–obojica su htjeli
postati slikari. Nakon dugog razmišljanja,
dječaci su sklopili sporazum. Bacat će
novčić. Onaj koji izgubi zaposlit će se u lokalnom rudniku te će od svoje zarade pomoći da se drugi brat školuje na Likovnoj
Akademiji. Kada ovaj završi studij, od prodaje svojih umjetnina, a ako treba i radom
u rudniku, pomoći će drugom bratu da
ode na studij. Albrecht Dürer je pobijedio
i otišao u Nuremberg. Njegov brat Albert
sljedeće je četiri godine radio u opasnim
rudnicima i slao novac svom bratu. Albrechtovi su akvareli, drvorezi i uljane slike
bili mnogo bolji od onih njegovih profesora pa kada je diplomirao dobivao je goleme svote novca za izradu narudžbi.
Kada se mladi umjetnik vratio u rodno selo, priredili su mu ogromno slavlje.
Nakon večere, Albrecht se ustao i podigao zdravicu voljenom bratu koji je kroz
svoju žrtvu omogućio njegov uspjeh.
Kada je završio sa zdravicom, rekao je:
-A sada,Alberte,moj dragi brate,je tvoj red.
Preko pola stoljeća je prošlo. Albercht
Dürer postao je svjetski poznat umjetnik,
no njegova najdirljivija slika je ona koju
je naslikao u spomen žrtvi voljenog brata.
Naslikao je bratove radničke ruke,
spojenih dlanova i tankih prstiju ispru-
ženih prema nebu. Sliku je jednostavno
nazvao Ruke, ali je ona dirnula srca cijelog svijeta te je ovom remek-djelu kasnije
promijenjen naziv u Ruke koje mole.
Dodatna literatura
Religious symbolism and iconography, Encyclopaedia Britannica,
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/497416/religious-symbolism,
T. Trako; Simbol ruke, Razmatranja o pojavi i značaju simbola ruke u kontekstu
svakodnevne komunikacije, Socijalna ekologija, 16(1):35-56, 2007,
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=19204,
M. Eliade; Slike i simboli, Fabula Nova, Zagreb, 2006.
Religija
kao simbolički
sustav
Tijana Trako, dipl. soc., Filozofski fakultet,
Sveučilište u Zagrebu
Нема коментара:
Постави коментар