Stvarnost i imaginarnost problema II dio - Duhovnost
Written by Bhaerava Kaala
"Imaginacija u nama stvara niz situacija koje postaju problem jer je problem tamo gdje prosječni duhovni čovjek ne želi da pogleda." - Stvarnost i imaginarnost problema
Duhovni Rad ili Duhovna Transformacija u sebi sadrži niz načina koji imaju za cilj promjenu čovjeka i njegove percepcije te mijenjanje "programa" kojim čovjek robuje i koje smatra "sobom". U prošlom tekstu spominjao sam šta znači Događaj, šta podrazumijevamo pod Problemom, šta je Pseudo Patanja, Imaginacija i slično te na koji način to funkcionira u čovjeku, kako on percipira stvarnost oko sebe i samog sebe u njoj.Osnovna stvar u percepciji stvarnosti je Značenje koje dajemo svijetu oko sebe i sebi u tom istom svijetu.Značenja dolaze iz Asocijacija koje smo pokupili životom, koje smo dobili u amanet od roditelja, okruženja, autoriteta. Asocijacije i Značenja definirana su idejama, uvjerenjima, mišljenjima, emocionalnim krajnostima, ciljevima kojima težimo, motivima koji stoje iza ciljeva, itd.
Duhovnost sa te strane uključuje redefiniranje nabrojanog, uviđanje njihovog djelovanja i manifestiranja u nama, uviđanje načina na koji nas oni drže u zamci života i okruženja ali i promjenu percepcije koja stoji iza toga i koju nazivamo "stvarnim sobom", ili je nazivamo sa riječju "ja". Riječ "ja" stoji u pozadini svake asocijacije, ideje, misli, emocije i djeluje u skladu sa programom koji se nalazi u njima. Sam program koji djeluje unutar nas također rekreira osjećaj "ja" tako da se iz sasvim mirnog raspoloženja odjednom nađemo u nemiru, strahu, projekcijama bojazni na sve i svašta oko nas, zabrinuti, ljutiti, ispunjeni mržnjom, i tako dalje. Tada tom izmijenjenom raspoloženju ponovo dodamo riječ "ja" i uvjereni smo da smo to stvarno mi. Ali postavlja se pitanje da li smo to stvarno mi, ili je to iluzija postojanja određenog "entiteta" iza određene akcije ili reakcije unutar onog što nazivamo sobom? Da li je moguća promjena ukoliko je isto "ja" isti "mi" iza jedne ili druge akcije ili reakcije? Kako možemo da promijenimo sebe ako smo mi iza svega što se kreće, procesa, unutar sebe?
Čovjek ima imaginarnost postojanja iza određenog procesa u "sebi". I sve dok ne shvati da on ne može biti ono što želi da mijenja on nije sposoban da se promijeni. Određena distanciranost od dijelova osobnosti potrebna je prije no što nastupi bilo kakva ideja o promjeni. Današnja Duhovnost uzima za jedno te isto čovjeka prije i poslije promijene. Ona čovjeka uzima kao cjelinu i kroz cjelinu pokušava da ga promijeni. Otuda i teškoće koje se pojavljuju u tom procesu. Prije svega Osobnost ne može da se mijenja i cilj Duhovnosti nije promjena Osobnosti, već izmjena unutarnjeg poretka, dovođenje Gospodara na mjesto Osobnosti. Gospodar je Istinsko Ja u čovjeku, njegovo izvorište Svijesti o samom Sebi. Ali ukoliko on vidi Istinsko Sebe na isti način kao i Osobnost koju smatra "sobom" tada ta promjena ne može da zauzme mjesto, ne može da do nje uopće dođe. Upravo problem koji je akutan jeste ono što sam pojasnio u prethodnom tekstu, ali morate shvatiti da je to samo početak, da je to samo dio problema koji imamo kada je u pitanju promjena čovjeka, njegova transformacija, njegovo razbuđivanje. Probuditi se nije postići neko imaginarno stanje svevišnjeg koji je također u većini slučajeva imaginaran. Probuditi se znači probuditi se u odnosu na Osobnost za koju mislite da ste to vi. Probuditi se nije dostići neko mistično "ja" ili "božansko" za koje ni ne znate kako izgleda. To je probuditi se u istinskom, objektivnom Ja, onom stvarnom Sebi.
Ukoliko je "ja" koje mijenjamo isto kao "ja" kojem težimo, kako onda možemo da se promijenimo? Ukoliko je u nama djelovanje Imaginacije akutno i umišljamo ili zamišljamo šta je to što će biti kada se probudimo, možemo li reći da to što zamišljamo nije Imaginacija? Ukoliko smo dali Značenje sebi koje inače dajemo i želimo da se promijenimo također pod pogrešnim Značenjem možemo li reći da je Značenje koje dajemo promijeni Istinsko ili Stvarno?
Na isti način na koji dajemo Značenja imaginarnom "sebi", svojoj Osobnosti, ili svijetu oko nas, ili brigama ili problemima mi dajemo značenje i idejama Učenja ili Ideji Probuđenja (Prosvjetljenja). Stvarnost kojoj težimo ne možemo dati Imaginarna Značenja i očekivati da ona bude onakva kakvom smo ju zamislili ili kako bi nam odgovaralo da ona jeste. Duhovnost ne može postati bajka somnambulista duhovnosti. To i nije Istinska Duhovnost.
Značenja koja smo davali svijetu oko nas, ili sebi samima ne mogu da budu ispravna i za Duhovnost. Isto "ja" koje stoji iza ljutnje ne može biti "ja" koje će prihvatiti Ideju Transformacije sebe u Istinsko Sebe. Na Duhovnom Putu prva stvar s kojom se budući Istinski Čovjek susreće jeste unutarnji svijet ili psihologija koja ima određene težnje. Većina duhovnih pravaca želi da promijeni sebe ali bez da uvidi da ideja o promjeni dolazi iz Uma ili Osobnosti koju sada ima. Ono malo njih koji i uspiju u ovoj nakani razumije da je ideja o promijeni sebe došla iz dijelova kojima se ne sviđaju neki drugi dijelovi "sebe" ili Osobnosti, a ne iz Stvarnog Ja. Promjena dijelova Osobnosti nije promjena Sebe. To je zamjena dijelova Osobnosti a ne promjena mjesta ili percepcije ili promjena koja se naziva Transformacija ili Transcendencija. Sada neću ulaziti u dijelove na koje se dijeli čovjek i koji moraju da budu osviješteni, ali bez osvještavanja psihe čovjeka ne može biti ni transformacije, jer šta ćete transformirati u šta? Uvaženo je mišljenje da čovjek treba da "samo" spozna sebe i da će sve biti razriješeno samo od sebe. Ali ako spoznate da se nalazite u kući sa četiri sobe da li to znači da ste i samu kuću očistili od smeća? Vjerujem da ne znači. Ali kako onda spoznaja sebe može da očisti vašu kuću, vaše sobe (tijelo, emocije, intelekt, instinkte, seksualnost) ako niste uzeli krpu u ruke i kantu za smeće?
Spoznaja omogućuje čišćenje kuće (Adhara) čovjeka, ali ne ukida prljavštinu koja se unutar njega nalazi. Postoji opasnost da ono što je sada relativno lako za čišćenje nakon spoznaje bude mnogo teže za čišćenje ako uopće i do čišćenja ili pročišćenja sebe i dođe.
Ne tako davno, kada je Duhovnost bila mnogo jasnija, preciznija, istinitija, o ljepoti unutarnje promjene pričalo se sa krovova kuća, ali o problematici i teškoćama se šaptalo na uho. Danas je drugi dio nestao. Promjena u pozitivno razmišljanje ili pozitivne stavove ne razrješava vas negativnih stavova. To samo govori o potiskivanju ili sklanjanju pogleda sa negativnih reakcija u vama. Duhovnost nije sklanjanje pogleda sa problema, to je uhvatiti se u koštac sa problemima na odgovaran ali i na veoma lukav način koji sama duhovnost nudi. Ona je niz ideja, načina, savjeta uz čiju pomoć započinje proces transformacije čovjeka. Ona nije jeftino slijeđenje onog što vam se sviđa i izbjegavanje onog što vam se ne sviđa.
Dati definiciju Duhovnosti danas je teško jer u moru definicija više niti jedna ne izgleda stvarno. Ali Duhovnost nije definicija. To je Praktična upotreba Ideja Učenja u odnosu na cilj koji je Spoznaja ili Sjedinjenje sa Sobom. Obično ćemo reći da je Duhovna osoba ona koja u svakoj drugoj rečenici ponavlja ili spominje ime Boga ili samu riječ Bog, koja poštuje pravila i zakone koje je "bog" dao i vjeruje u imaginaciju onih koji su vam nametnuli ideje o Bogu jer se to samo njima tako svidjelo, ili je odgovaralo njihovoj Imaginaciji. Prije svega, NE POSTOJI čovjek koji zna šta je to Bog. To je Iluzija ili Laž kojom se masa drži pod kontrolom. Ali postoje ljudi koji znaju šta to znači i šta Bog predstavlja u odnosu na Transformaciju Čovjeka. Bog nije ni ljubav, ni istina, ni svijest. Sve to su opisi načina dolaska do toga što nazivate Bog. Isus nije Bog, Allah nije Bog, Buddha nije Bog, itd. To su Bića veoma Visoke Svijesti i Razumijevanja koja su dala način uravnoteženja čovjeka, način spoznaje njegove Istinske Prirode, način dolaska do temelja njegove Prirode. Oni su mogli reći NA ŠTO PODSJEĆA ono što smatramo Bogom, na što to liči u NAŠEM ISKUSTVU, ali nikada i nigdje nisu definirali Boga. Otuda Duhovnost nije jurcanje za imaginarnom predstavom o Bogu, već dovođenjem sebe pod Prirodne i Više Zakone Univerzuma, dovođenje sebe u Istinsko Ja, spoznaj svoje Prirode a onda kroz tu spoznaju čovjek upoznaje ono što se naziva Objektivna Stvarnost, a to je često OPIS Boga.
Nametnuto je da će slijeđenje Vrlina dovesti do Spoznaje sebe, da je bolje imati Vrline no biti ispunjen Manama. Generalno to je istina. Ali Vrlina nije ništa drugo do krajnost Mane. A Mana je nedostatak Vrline. Ni Vrlina ni Mana nije Cilj Unutarnje Transformacije, i to je Imaginacija većine spiritualnih tragalaca i njihovih Učitelja.
Često puta u Duhovnosti koja dolazi sa Istoka govori se o Sattvičnom čovjeku. A Sattvičan čovjek je, po njima, ispunjen vrlinama. Ne. Sattvičan čovjek je ispunjen Ravnotežom, ispunjen Kvalitetama (a Kvalitete nisu Vrlina), ispunjen je Istinskim Viđenjem, Znanjem ali i primjenom Znanja, praktičnom upotrebom. Sattva je Guna Ravnoteže u najgrubljem tumačenju. Problem je u tome što duhovnost oko nas nema dublje pojašnjenje Znanja o Gunama. Ako želite to Znanje pročitajte nešto od Sankya filozofije, ili potražite Učenja koja govore o Gunama (Silama). Dosta toga možete naći kod Gurđijeva, Uspenskog, Nikola, Moravljeva, itd.
Sattvičan čovjek nije čovjek krajnosti kao što je to svakodnevni čovjek. Ali Sattva nije samo ono što vam se pojašnjava o njoj u duhovnoj literaturi koja se prepisuje iz neke druge duhovne literature. Ljubav nije Vrlina, to je Kvalitet, a Kvaliteti nemaju suprotnost. Vrlina ima suprotnost a to je Mana. Unutarnja Radost nema suprotnost i zato je ona Kvaliteta, itd. A to su odlike Sattvičnog Čovjeka.
Zabuna koja vlada duhovnom scenom nije ono što će čovjeka dovesti do Spoznaje sebe. Već će ga odvući još dalje od njega samog. Otuda, prva i osnovna stvar čovjek treba da upozna svoje zablude, svoja Značenja i Vrednovanja koja je dao sebi i svijetu oko sebe. A tu leže mnoge zamke za površne tragatelje. Ali da bi se upoznao sa tim on mora odvojiti u sebiLažno od Istinskog. To je Razlučivanje. Da bi obavio Razlučivanje on mora znati šta je Pratyahara ili povlačenje čula.
Današnja Yoga i duhovnost Istoka o Pratyahari zna samo da je to povlačenje čula od objekata oko njega i povlačenje čula od tijela za koje postoje točni načini u Tradicijama Istoka. Razlučivanje je dio Pratyahare. Ali i razlučivanje je šturo pojašnjeno.Osnova Razlučivanje je podjela na Lažno i Istinsko, ali to je samo njegova površina. Osnova Ideja je mnogo dublja. No, o tome ćemo u posebnom tekstu.
Najosnovnije što duhovni tragalac mora da razumije jeste da ono što želi da mijenja nije ono što može da promijeni samo sebe. On mora da stvori nešto u sebi što će aktivno učestvovati u promjeni, voditi se, biti rukovođeno njome ali u odnosu na ono što mora da mijenja. Uvidjeti što mora da se mijenja je posao koji svatko tko želi da se promijeni mora da učini i da to učini sa VOLJOM i ŽELJOM, ne sa negativnim stavom. Dijelovi koje želite da mijenjate su dijelovi sa kojima se više ne smijete Identificirati. A to je ogromna i teška borba koja vas čeka. Zato je na svijetu jako malo Istinskih Tragalaca i mnogo onih koji tragalaštvo samo imitiraju.
Nastavak: Razlučivanje Istinskog od Lažnog
Art of allchemy
Нема коментара:
Постави коментар