четвртак, 4. септембар 2014.

Smisao duhovnih vježbi – sadhana -jest obučiti i uvježbati um da pomakne svoju pažnju od viđenog na vidioca, od pričina na stvarnost, od privremenog na trajno. One uključuju nagovaranje uma da se usredotoči na izvor svega što možemo vidjeti oko sebe i ostati u miru bez misli sve duže i duže vrijeme. Tada će dosegnuti stanje u kojem će se rastočiti u izvoru i postati potpuna svjijest kako bi iskusio jednotu s Izvorom. Moć razlučivanja najjače je oruđe koje nam omogućuje slijediti ispravan put. Jer je Božansko je urođeno svakom biću. Neki su ga probudili, a neki nisu.
Brojni putevi duhovne discipline (sadhana) koji su skrojeni tako da pašu različitim ljudima spadaju u tri široke skupine: Put nesebičnog služenja karma yoga (seva). Kada sve koje služimo vidimo kao oblik Boga, polako se, ali sigurno, počinjemo primicati stvarnosti. Dobro je prisjećati se da ne može biti nesebičnog služenja bez osjećaja ljubavi u srcu.„Gdje god da ste, koji god posao da obavljate, činite to kao djelo slavljenja Boga, koji nadahnjuje, koji je svjedok i Gospodar.“ Put devocije (bhakti, posvećenost Bogu). S potpunom vjerom u Boga poklonik se moli, pjeva i prisjeća Boga u svemu što čini. On se predaje Bogu i prihvaća ravnodušno sve što se događa kao Njegovu volju i za poklonikovo dobro. „Božja je milost poput kišnog pljuska i sunčeve svjetlosti.
Morate obavljati nešto duhovnih vježbi (sadhana) kako biste ju zadobili; sadhanu kojom posudu držite uspravno i primate kišu, sadhanu otvaranja vaših srdaca kako bi ih sunce moglo osvijetliti. Poput glazbe koja se odašilje putem radija, milost je posvuda oko vas; ali vi morate uključiti svoj prijemnik i ugoditi ga na pravu valnu dužinu kako biste ju čuli i u njoj uživali,“ Put duhovnog znanja (jnana). U indijskom iskustvu duhovnosti „Pohvalna osobina ove potrage (pitanja ‘Tko sam ja?’ je da razum nikada nije bio zanemaren. Na svakom koraku sadhana treba biti ojačana razumom.“
Vedanta objavljuje: „Apsolut je JEDAN bez drugog“ (ekam eva advithiyam Brahma). U današnjem suvremenom svijetu ljudi su navikli štovati Apsolut raličitim imenima i oblicima. Ali uzvišena stvarnost je samo JEDAN. Različita imena koriste se u okviru različitih zaduženja. To je kao da osobu zovemo različitim epitetima u skladu s osobitom dužnošću koju obavlja u tome trenutku. Bog nema niti oblik niti ime. Sva imena i oblici tvorevine su čovjekova uma. Sruti (Vede) objavljuju da je Gospod bez obilježja, vječna Stvarnost.“
Sadhana svarupatmaka jñana je proces samoispitivanja kojim čovjek otkriva Boga kao vlastitu stvarnost. U drevnim tekstovima postoje izjave svavimaršat mokšah koja znači: samoispitivanje vodi do oslobođenja. “Stoga svi tekstovi sadržavaju rečenicu: ‘Spoznaj sebe!’
U ovom univerzumu, u kojem postoje nebrojeni principi koje treba naučiti koji je razlog za naglašavanje što ga vedanta stavlja na potragu za istinom riječi ja ili aham, riječi koje svi koriste u svakodnevnom govoru? Kad je čovjek sposoban doživjeti istinu riječi Ja, on će razumjeti sve. Taj Ja princip nalazi se u svakom biću. Taj sveprisutni Ja je atman, brahman ili Bog. Ali u svakom postoje dva ja: jedan ja koji je povezan s umom i Ja koji je povezan s atmanom.
Pravi Ja je atman
. Kad se taj Ja pogrešno poveže s umom, on postaje ego – ahankara. Ako usmjerite svoj um prema pravom Ja, doživjet ćete istinu: aham brahmasmi koja znači: Ja sam Bog.” Bilo da se radi o putu predanosti ili samoispitivanja, krajnji cilj se postiže eliminacijom ega, osjećaja identifikacije s kompleksom tijelo – um.
Duhovne vježbe sastoje se od dvije stvari: promišljanja o Bogu i otkrića svoje vlastite unutarnje prirode odnosno stvarnosti.
“ Sadhana „Tko sam ja?“ Sav će nemir prestati onog trenutka kad se čovjek počne pitati „Tko sam ja?“ Ovo je sadhana koju je ostvario Ramana Maharši i kojoj je podučavao svoje učenike. To je istovremeno najlakša od svihdisciplina.

Нема коментара:

Постави коментар