Tajnica Duha Svetog

HILDEGARDA IZ BINGENA
Bermersheim, 1098. – Rupertsberg, 17. rujna Zivi zauvek.
Tajnica Duha Svetog

Neprestano pruža ruke Bogu da je On nosi kao „bestežinsko pero bez snage“

Zašto su prestala čuda na svetičin zagovor? – pitali su oni koji su u svrhu kanonizacije pedeset godina nakon svetičine smrti bili ovlašteni ispitati Hildegardin život, i saznali kako je čuda bilo toliko da se Božji narod slijevao na njezin grob te su zbog velike navale „bila teško narušavana bogoslužja i vjerske vježbe sestara“ pa je i nadbiskup Mainza budućoj crkvenoj naučiteljici zbog brojnih pritužbi došao na grob i zapovjedio neka „odmah prestane očitovati čudesne znakove“. Bilo je to još jedno služenje vlašću danom od Boga, kao i kada je godinu dana prije njezine smrti izrečena zabrana služenja bogoslužja u njezinu samostanu pošto je „Hildegarda jednog plemića koji je stajao pod crkvenim prokletstvom nakon njegove smrti dala pokopati na samostanskom groblju, a koji je u ispovijedi odriješen od grijeha“. Tek pošto se stara opatica bacila pred biskupove noge, crkvena su se vrata ponovno otvorila.

TV
Rođena je kao posljednja, deseta, i plemeniti pobožni roditelji s osam su je godina predali u benediktinsku zajednicu. Još kao mala očituje neobične darove i gleda neku vrstu božanske televizije gdje sjaje rukopisi, govori, i ljudska djela te „riječi trepere poput oblaka što lebdi po jasnom nebu“.

A u 43. godini na onu koja će za sebe reći kako uvijek oklijeva i dršće i kako u sebi ne osjeća nikakvu sigurnost već neprestano pruža ruke Bogu da je On nosi kao „bestežinsko pero bez snage“, spustilo se „s otvorena neba plameno svjetlo poput bljeska munje. Prostrujilo je mojim mozgom, ražarilo mi srce i grudi poput vatre koja nije međutim pekla već je grijala kao što sunce grije predmet na koji prosipa svoje zrake. Sada mi je odjednom bio posve jasan smisao Pisama, Psalama, Evanđelja i ostalih knjiga Starog i Novog zavjeta.“

Dobiva nalog neka piše što vidi i čuje, neka objavljuje čuda što ih doživljava i neka o njima priča. No naloženo ne izvršava jer se strahovito preplašila pa je poslana „u bolesničku postelju: bila je kao uzeta. I tek kada je počela pisati, ponovno je ozdravila“.

Ako je čovjek ponovno zadobio vedrinu svoje duše, tada se i krvni sudovi vraćaju u zdravo stanje – kaže Hildegarda i ostavlja učinkovit lijek za srce: Uzmite osam do deset listova peršina s grančicama. Kuhajte ih pet minuta u tri šalice prirodnoga crnog ili bijelog vina u koje ste dodali dvije jušne žlice vinskog octa. Dodajte tri četvrtine šalice meda i kuhajte još pet minuta. Odstranite pjenu, procijedite i ulijte u bocu.

Djelo
Počinje pisati Scivias – Upoznaj putove, gdje u 35 viđenja sažima događaje iz povijesti spasenja od stvaranja svijeta do kraja vremena i bojeći se da vizije ne dolaze od Boga svoj problem izlaže najcjenjenijem duhovniku u Crkvi toga doba, svetom Bernardu. On je smiruje i potiče na nastavljanje pisanja te o njoj govori svome bivšem učeniku papi Eugenu III. Pošto je komisija provjerila povjerene darove, papa je na sinodi u Trieru nazočnim kardinalima, biskupima i teolozima čitao kazivane joj poruke i Hildegarda postaje silno poznatom. Knjigu su slijedile druge, a svetica i sklada: himna, antifone i pjesme „koje su radosno izvođene u njezinim samostanima šireći ozračje mira“. Cijelo je stvorenje „simfonija Duha Svetoga koji je u sebi radost i slavlje“.

Svjetlo
Onoj koja je klauzurom bila odvojena od svijeta, Bog nalaže i nekoliko misionarskih putovanja gdje propovijeda u katedralama i na trgovima pozivajući „svećeništvo i puk na pokajanje i obraćenje“. Oštro kori i katare koji zagovaraju radikalnu reformu Crkve koja se u tomu dobu dramatično udaljuje od svoga poslanja služenja, govoreći kako njihova traženja potkopavaju samu narav Crkve koja se istinski obnavlja pravim pokajanjem i zahtjevnim procesom preobrazbe a ne tek promjenom strukture, te i cara Barbarosu koji je postavljao protupape.

Umire 17. rujna, kada će se slaviti i rane sveca iz Asiza, a mnogi „vide svjetlosni krug sa svjetlećim križem na nebu“.Sva ce joj djela biti sabrana u „Veliki kodeks“ u kojem neće biti stoljećima zaboravljene medicinske knjige, koja se tek u novije vrijeme nakon velikoga razvoja prirodnih znanosti počinje razumijevati.

Darovima Odozgor, uvijek namijenjenima izgradnji Crkve, „tajnica Duha Svetog“ nikada se nije hvalila ni razmetala, autentičnost iskustva pokazujući i poslušnošću crkvenoj vlasti, koju se ova “proročica Njemačke” nije ustručavala pozvati na red kada je god to bilo potrebno.

Bog me zamislio kao prekrasno zdanje, svjetlije od sunca i zvijezda, u kojem svijetli divota anđela. Temelj je topaz, iz dragog kamenja su zidovi, stube su optočene kristalom, tlo je popločeno zlatom koje je Bog odaslao u suhu glinu. Stoga bih trebao Boga poznavati i njega osjećati.

Ti imaš oči da možeš gledati i sve uokolo pregledavati. Gdje vidiš prljavštinu, operi je, što je suho, daj da se zazeleni i brini se da tvoji začini budu ukusni. Da nemaš očiju, mogao bi se ispričati.

I tako ja služim pomažući. Jer sav život isijava iz mene. Ja sam život koji vječno ostaje sam sebi isti, bez početka i bez kraja.

Tko može odgovoriti nekome čiji glas ne čuje. Vi ne upravljate nikakve uzdisaje prema meni. Tako od mene ništa i ne tražite. Tko u čežnji k meni ne uzdiše taj me je zaboravio. I ja ga ne poznajem.