Pokucala sam na vrata mora

Pokucala sam na vrata mora,ne ulazeći..., da ga pitam tko tu stanuje...
        Izašao je preda me čovjek sačinjen od mora, čovjek - val, sa smješkom od pjene...
Ne, to nije bio čovjek od pjene, to bijaše more u obličju čovjeka, to bijaše...more... s noktima, ustima i očima čovjeka...pokucala sam,ne ulazeći...na vrata, da pitam tko tu stanuje. Izašlo je preda me dijete sa dusom i ocima djeteta..
                                Pokucala sam na vrata, ne ulazeći, da ju pitam tko tu stanuje. Izašla je preda me žena...sa smješkom...od mirisa...
                        pokucala sam na vrata vode.. i sve je opet bilo isto...
                                                Na vratima vjetra...opet isto...
 Onda sam pokucala na vrata svojega pitanja, i Stanar, bez oblik, kao duboko spavanje u meni...ne izađe preda me...već ja bijah ta...
                                           koja je stala...
ulaziti...
ulaziti...
oh...ulaziti...
                  Pogledao si me,da...sa svom Svojom neizmjernom nježnošću,
    a ja sam uzela mjericu ljudske nježnosti...ostavši
                                                     puna čežnje za Tobom...
Sada,
  si već okusila kap toga vina, čije sam pijanstvo
                                                        slatkoća i pjesma. Zaroni u kap, pridruži Mi se, budi...utopi se..
                                     u Mojoj biti...Ja se drugačije...ne dam
                                                                                          piti...
                                 Okusila si kap,
                                                a Ja Sam pehar...i česma..
                                                                                 koja ne presuši ni u doba suše...
               Kako češ Me upoznati, ako se ne utopiš u Mojoj,
                                                                                       biti...
                                                       Ja se nedam piti...ako se ne piješ do
                                              dna duše...Moj dan u vašem je danu...Moj čas
                 u vašem je času...
                           Moj glas je u vašemu glasu...sa sobom srasta...
                                                 kao što srasta sa snom sanja... I taj se srast..zove..
                  slatkoća dvojevanja...
                                   Korjen je u vama, krošnja oko vas...
                                                              U krošnji je cvat..plod, ptičija pjesma...
        U krošnji je vjetar...miris
                                          šum...
                                                U korjenu je korjen...
                                                   u korjenu je korjen...
                                                u korjenu korjen...
    ..sada...
u konja krilaša...
      sveži se njegovom grivom...
         spusti vjeđe, skrsti...ruke i postanite konj i jahač,
       proletuša zvijezda, bljesnite kroza Me, kao vrisak...
   kao otkriće da ste oduvijek munjevito...to....


Zapisala Vesna Krmpotić           magicus.info