Poniznost je vrlina koja se najčešće krivo tretira kao mana, i ako postoji ljestvica popularnosti među vrlinama, poniznost bi zasigurno bila skroz na dnu. Zašto je to tako? Vjerojatno zato što mnogi pogrešno izjednačavaju poniznost i ponižavanje, ali zato što živimo u konkurentnom miljeu u kojem je važno pobijediti i biti bolji od drugih. U takvom okruženju poniznost, podređenost, popuštanje i poslušnost interpretiraju se kao slabosti, a ponizne osobe često su krivo shvaćene kao osobe bez osjećaja svoje vrijednosti, koje nemaju ni samopoštovanja niti samopouzdanja, koje uvijek "podvijaju rep". Stoga smo navikli sebe uzdizati i ni pred kime se ne poniziti. Mnogi boluju od toga da sebe veličaju na račun drugih. Ne vide da time ne samo da ne dobivaju na važnosti, nego je gube. Rivalstva su sveprisutna jer je ljudska svijest ograničena pa ne uviđa dalekosežne kobne posljedice takvog životnog stila. Svatko bi se trebao pitati je li mu takav stav prema životu donio dugotrajnu sreću i uspjeh, a s malo iskrenosti odgovor će dovesti do toga da se zamislimo nad svojim postupcima i odreknemo rivalstva i oholosti te prigrlimo poniznost. Prolazno naslađivanje je kao ovisnost; donosi kratkotrajne užitke ali u cjelini je jako štetno, jer nas odvraća od istinske i trajne sreće. Uravnoteženost je ključna na putu do blagostanja, a uravnotežene osobe su one koje se ponosno uzdižu od jednih u jednakoj mjeri u kojoj ponizno štuju druge i podređuju se njihovoj volji.Tu je važno ukazati na razlikovanje poniznosti i poniženja tj. poniženosti. Dok se poniznost javlja uslijed velikog štovanja, poniženost se javlja uslijed sramote i osjećaja manje vrijednosti ili bezvrijednosti.
Rječničke definicije :
Poniznost: osobina onoga koji je pokoran, poslušan, skrušen.
Sinonimi: podređenost, popuštanje, poslušnost, devocija, pobožnost, smirenost, skrušenost; veliko štovanje, potpuna odanost, poklonstvo pred kim; ponizno odavanje poštovanja, strahopoštovanje, posvećenost Bogu, pokornost, pokoravanje, poslušnost, submisija, podčinjenje, skromnost.
Poniženje: stanje onoga koji je izložen uvredama; dovesti se u nedostojan položaj.
Sinonimi: podcjenjivanje, uvreda, sramota, osramoćenje, obeščastiti, vrijeđanje, omalovažavanje, degradacija, vraćanje s višeg položaja na niži po kazni (osobito u vojsci i kod svećenstva); lišavanje čina i zvanja; svođenje na niže stanje razvoja; deklasirati, isključiti iz nekog društvenog staleža, reda, razreda, klase;
Prvo ćemo se pozabaviti argumentima koji dokazuju da je poniznost itekako vrlina, jer mnogi u to ne vjeruju i čak misle da je mana ili slabost. Takvi poistovjećuju poniznost sa nesigurnošću, nedostatkom samopouzdanja i snage, dodvoravanjem, kompromiserstvom, konformizmom, puzanjem i drugim slabostima, a na ponizne gledaju kao na slabiće. Smatraju da na poniznost pozivaju oni koji žele manipulirati drugima, kao što su Crkva i vlast. Ne želeći pripadati poslušnom stadu, okreću se protiv poniznosti. Tako se ponašaju jer ne znaju što je prava poniznost. Ovdje smo da to zajedno razjasnimo.
Kad bolje promislimo, ono što nas sprečava da kultiviramo poniznost su mane kao što su oholost, arogancija, ego, taština, strah, neznanje, predrasude i druge. A budući da mane sprečavaju ispoljavanje poniznosti, jasno je da je poniznost uistinu vrlina, jer mane se suprotstavljaju vrlinama. U prilog tomu da je poniznost vrlina ide i činjenica da nedostatak poniznosti uzrokuje mane kao što su oholost, arogancija, bahatost, egoizam, taština, hvalisavost i slično. Postojanje neke mane znači da nedostaje neka vrlina.
Osim toga, dokaz da poniznost itekako trebamo svrstati među vrline je i činjenica da je druge vrline potiču. Tako, poniznost je moguća ako imamo neke druge vrline kao što su vjera/povjerenje,
ljubav, poštovanje, skromnost, odanost,
zahvalnost...
I mnogi velikani ističu poniznost kao vrlinu:
"Vjerujem da je poniznost prva kušnja pravog velikog čovjeka." - John Ruskin
"Poniznost je majka svih drugih kreposti." - Grgur Veliki
"Znam da ništa ne znam!" - Sokrat (ponizno rečeno)
"Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom." -Matej 18,4
"Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." - Lk 18,14
"Najveći prijatelj istine je vrijeme, njen najveći neprijatelj je predrasuda, a njen stalni pratilac je poniznost." - Charles Caleb Colton
"Prava poniznost nikad ne zna da je ponizna; kad bi to znala, bila bi ohola." - Martin Luther
"Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove,
Paziti da ne budemo znatiželjni,
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke,
Prelaziti preko tuđih pogrešaka,
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju,
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni,
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani,
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo,
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo,
Birati uvijek ono što je teže." (kako bi drugima bilo lakše)
- Majka Tereza |  |
»Poniznost je
protuotrov oholosti.«- Voltaire
|
Poniznost je za velike kršćanske svece kao što su sv. Benedikt, sv. Ignacije, sv. Tereza Avilska, bila
ključ na putu k svetosti.
Važno je znati
prema kome trebamo biti ponizni - prije svega prema Višoj Sili, Stvoritelju, Bogu ili kako god nazivali najsuperiorniju stvaralačku silu u prirodi kojoj trebamo biti zahvalni što uopće postojimo.
Većina ljudi misli da su ih stvorili roditelji, a istina je ta da su roditelji samo stvaralačko-odgojni instrument svevišnjeg stvoritelja. Roditelji ne mogu odlučiti kad će i hoće li uopće njihovo dijete doći na svijet, nije u njihovoj moći odrediti djetetov spol, boju očiju i kose, osobine i talente, i nije na njima odluka o tome koju će svrhu dijete ispuniti svojim životom ni koliko će dugo živjeti, što dokazuje da oni nisu naši stvoritelji. O tome svemu odlučuje svevišnji stvoritelj, a ne roditelji. Prema tome, nisu nas stvorili roditelji nego stvoritelj, kojeg većina naziva Bogom.
Poniznost je izuzetno važno kultivirati i u odnosima s onima od kojih možemo nešto naučiti i dobiti, kao što su roditelji, učitelji, poslodavci itd. a napose onima koji to zaslužuju time što su uzorni i podržavaju u jačanju karaktera i vrlina te u ostvarenju osobne životne svrhe. Poslušnost i poniznost prema njima dovest će nas do toga da budemo snažniji duhom.
Kad volimo nekoga, nije nam teško kultivirati poniznost prema toj osobi, jer nam je njena sreća važnija od vlastite. Budući da se poniznost veže uz ljubav, a ne ego, to nam ukazuje na vrlost poniznosti.
Poniznost je naša kvaliteta koja ne bi smjela ovisiti o drugima, stoga je trebamo kultivirati neovisno o okolnostima i čak još više u nevolji i s "teškim" ljudima. Kako kultivirati poniznost prema svima, bezuvjetno, uključujući prema grešnicima, kao što su to činili Isus, Majka Tereza, Tolstoj, Gandhi i mnogi drugi znani i neznani dobročinitelji, opisano je niže u segmentu
Kako kultivirati poniznost »
"Ništa ne činite iz prkosa ili radi tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedni druge većim od sebe."
- Fil 2,3 (Biblija, Novi zavjet)
|
U Svetom pismu se poniznost veliča i preporučuje, a kako je Biblija neka vrsta stvoriteljeve upute ljudima, slično kao što i uređaji imaju uputstva za uporabu od proizvođača, znamo da možemo učinkovito funkcionirati tek kad djelujemo prema uputama našeg stvoritelja, a one uključuju i poniznost. Bez poniznosti nema nam života u blagostanju. Kao što neki uređaj ne može ispuniti svoju svrhu i funkcionirati kako treba ako ne čini "poslušno" točno ono što mu je proizvođač namijenio, tako ni mi ne možemo ostvariti sve svoje potencijale ako ne slušamo ponizno upute kako stvoritelja tako i onih koje nam je stvoritelj dao da nam pomognu na našem životnom putu. Čak i naši najveći kritičari i "neprijatelji" u našim očima poslani su nam kako bismo preko njih ojačali neku vrlinu, pa umjesto da se spuštamo na njihov nivo i uzvraćamo istom mjerom, trebamo ponizno prihvatiti pouku stvoritelja i iskoristiti priliku da ojačamo neku od svojih vrlina kao što su praštanje, suosjećanje, tolerancija, bezuvjetna ljubav i slično.
Poniznost je "kad te netko udari po jednom obrazu, ponudi mu i drugi". To ne znači da trebamo dopustiti da nas drugi tuku, iskorištavaju, ugnjetavaju i slično, kako to mnogi krivo, doslovno interpretiraju, već da budemo drugačiji od onih koji nas vrijeđaju, da učinimo suprotno od onoga što takvi od nas očekuju te ih tako izbacimo iz takta i posramimo kako bi prestali. Ovdje je važno znati razlučiti razliku između poniznosti i poniženosti . "Okrenuti i drugi obraz" nikako ne znači dati se ponižavati, već posve suprotno - biti dovoljno jak i stoički podnijeti udarac i pokazati negativcima da njihovi "udarci" ne postižu ništa, da ih se ne bojimo, da smo bolji od njih jer ne činimo isto što i oni. Poniznost je istinska svijest o samom sebi, tako da je ponizna osoba u stanju bez problema podnijeti i poniženje i prezir, jer zna točno tko je i što je, svoju vrijednost pa je tuđa mišljenja ne mogu "poljuljati".
Ponizna osoba je objektivna, vidi i sebe i druge u svojoj izvornosti, svjesna je svoje uloge u svijetu ali i uloge drugih ljudi. Promatra svijet u cjelini i ne stavlja sebe u središte niti na prvo mjesto, jer joj tu i nije mjesto. Ponizne su osobe svjesne povezanosti svih stvorenja, jer imamo istog stvoritelja, pa se sukladno tome i odnose prema drugima, poznatima i nepoznatima, kao svojoj braći i sestrama. Ponizna osoba stvara ozračje mira i ljubavi oko sebe jer cijeni vrijednosti drugih i pokazuje poštovanje prema njima. Takva osoba ne hvali sebe nego druge. Osjećaj svoje vrijednosti temelji na svojim unutarnjim kvalitetama, na svojoj povezanosti s drugim ljudima i s višom silom, a ne na tome koliko je bolja od drugih ili koliko više ima od drugih. Ponizan čovjek zna da je grešnik i da pred Bogom nitko ne može sakriti svoje mane i slabosti, stoga se obraća Bogu ponizno, moleći za milost i pomoć. Nasuprot tome, ohol čovjek sklon je precjenjivanju vlastitih zasluga i hvalisanju, tražeći izdašnu nagradu za svoja dobra djela, pri čemu ne priznaje svoja nedjela. Razlika između ova dva stava prikazana je i u Isusovoj prispodobi o farizeju i cariniku:
"Dva čovjeka uđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." (Lk 18, 10-14)
Što je poniznosti
Facebook
Twitter
LinkedIn
Kao u svemu, tako i u poniznosti i u ponosu treba imati mjeru, održati ravnotežu između te dvije krajnosti. Bilo koja krajnost će nas kad-tad dovesti do "pada", kao i hodača na žici koji naginje samo na jednu stranu. Za održanje ravnoteže u životu i blagostanja trebamo kultivirati poniznost jednako tako kao i ponos. Kao što kultiviranje ponosa bez poniznosti vodi u oholost, aroganciju i egocentričnost, tako i kultiviranje poniznosti bez ponosa vodi u samosažaljenje, umišljenu požrtvovnost, inferiornost pa čak i u osjećaj bezvrijednosti i samoprijezir.
Stvoritelj nam je podario razum, ne zato da bismo ga izgubili ili bili kao roboti. Sila koja nas je sve stvorila može učiniti s nama što joj je volja, ali nam je podarila vlastitu slobodnu volju kako bismo sami mogli utjecati, ali ne i odrediti svoju sudbinu. Poniznost prema Stvoritelju ne znači biti poslušni robot. Osobnost, sa svim svojim vrlinama i jedinstvenim osobinama i talentima, nam je podarena kako bismo mogli imati uvjete ali i slobodu da možemo krojiti svoju sudbinu unutar određenih uvjeta. Poniznost nam pomaže da utječemo na svoju sudbinu i uvjete. Što smo ponizniji volji superiornijih od nas, to možemo više očekivati njihovu pomoć i milost. 
Svi smo ponekad ponizni prema nekome ili nečemu. Ako ne iskazujemo poniznost prema Višoj Sili, onda zasigurno podilazimo tuđim mišljenjima, novcu, strahu, ponosu, požudi ili egu. Stvoreni smo da držimo najviše do stvoritelja, pa ako to ne činimo, držimo više do drugih stvari i ljudi. Obožavamo njih, umjesto onoga koji ih je stvorio - nije li to apsurdno! Imamo slobodu odabrati prema kome ćemo iskazivati poniznost, ali nemamo slobodu odabrati konzekvence tog izbora.
Novac je područje u kojem se duboko ogleda jačina vrline poniznosti. Mnogi podređuju svoj život stjecanju novca. Ta vrsta poniznosti - poniznost prema novcu i svemu materijalnom - ne donosi trajna dobra. Ne možemo ujedno služiti novcu i Višoj Sili. 
Poniznost trebamo prije svega za ostvarenje blagostanja. Put do blagostanja popločan je vrlinama, a poniznost je jedna od osnovnih vrlina, bez koje nam naš stvoritelj neće pomoći uspostaviti blagostanje. Blagostanje je moguće jedino ako crpimo energiju, mudrost i inspiraciju iz Izvoraiz kojeg potječemo, stoga mu se trebamo podrediti.
Нема коментара:
Постави коментар