Kriya Yoga
Dobrodošli na sajt posvečen Mahaavataru Sadguru Nagaraj Kriya Shiva Gorakša Babajiyu, znanosti Kriya Yoge i Njegovim učenjima za cijelo čovječanstvo... Namas te Babaji!
27.05.2006.
TKO JE MAHAAVATAR BABAJI?
Om Kriya Babaji Namah AumMahaavatara Namo Namah
Mahaavatar Babaji
Mahaavatari žive u neprestanoj punoci svijesti svoje božanske prirode, kao primjer onoga što je covjecanstvo u mogucnosti. Vecina avatara je smrtna i ostavljaju svoja tijela na kraju zemaljske misije. Nekolicina postiže Soruba samadhi (fizicku besmrtnost). Oni su uvijek sveprisutni. Zadržavaju sjecanja svojih prošlih fizickih inkarnacija ali se njihova vizija proteže van vremena i prostora s onu stranu izvora kreacije. Pojavljuju se kad je potrebno, inace ostaju skriveni od svijeta. Jedna takva inkarnacija je Babaji, Božanski otac, roden 203 A.D., djecak Nagaraj, što znaci "kralj zmija". Iniciran je u tajne kundalini yoge od drevnog Siddhasa Agastya Rishija. Potpuno zaokupljen intenzivnim prakticiranjem yoge tokom osamnaest mjeseci ostvario je besmrtnost. Babaji je veliki majstor yoge koji danas živi u Himalayima, ponekad nazivan i Kriya Babaji Nagaraj, Mahavatar Babaji ili Shiva Baba. Njegovo tijelo nije ostarilo još od njegove šesnaeste godine, kada je pobijedio smrt i postigao vrhovno stanje prosvjetljenja. Adi Shankaracharya (788-820.n.e.) u poznatoj pjesmi opisuje Babajija, svog gurua: "Pogledaj, ispod banyan drveta sjede vremešni ucenici oko svog mladolikog ucitelja! To je uistinu cudno! Ucitelj ih poducava samo kroz tišinu, što je samo po sebi dovoljno da riješi sve njihove sumnje" (Sri Ramakrishna Math, 1969, str.25-26).prije više od šezdeset i pet godina su teozofi, svecenik C.W. Leadbeater i dr. Annie Besant, takoder opisali izuzetno bice koje bi moglo biti nitko drugi do Babaji:
"Tamo je stajao 'Mladic od šesnaest ljeta', Sanat Kumara, 'Vjecno Djevicanski mladic', novi vladar Zemlje koji je došao u svoje kraljevstvo sa svojim Ucenicima, tri Kumara, sa svojim Pomocnicima oko sebe; bilo je tu trideset mocnih Bica, velikih izvan zemaljskih shvacanja, ipak u uskladenom poretku, odjeveni u uzvišena tijela koja su stvorili pomocu Kriyashakti - prva okultna hijerarhija, grana jednog raširenog Banyan drveta, rasadnik buducih Adepta, središte cjelokupnog okultnog života." (Leadbeater.1969, str.299).
Tokom proteklih cetrdeset godina nekoliko je knjiga, pocevši s Autobiografijom jednog yogija Paramahanse Yoganande, napisane 1946. godine, ukazalo na velikog duhovnog majstora Babajija, koji stoljecima živi na himalajskim planinama, povremeno se ukazujuci nekolicini sretnika. Yoganandin guru, Sri Yukteswar, je rekao da je Babajijevo postignuce toliko velicanstveno da se cak ne može ni zamisliti. (Yogananda, 1969, str.305). Yogananda je izjavio da je Babaji "Maha avatara", ili veliki avatar . (Yogananda, 1969, str.305-306). "Avatara" je sanskrtska rijec koja znaci "silazak" ili inkarnaciju Boga u ljudskom liku. Takoder je okarakterizirao "siddhase" kao one koji su postigli majstorstvo nad smrcu. O Agastyi je izvještavao kao o avataru Južne Indije, cudotvorcu koji živi još od pretkršcanskog doba sve do sadašnjeg vremena, i zahvaljujuci kome postoji znatna kolicina literature na tamilskom jeziku (u navedenom djelu str.305-306). Agastya pripada "Tradiciji osamnaest Siddhasa", glasovitoj medu ljudima tamilskog jezika u južnoj Indiji.
Paramahansa Yogananda u svojoj je Autobiografiji jednog yogija govori o Babajiu i njegovim ucenicima, ukljucujuci Lahiri Mahasayu kojeg je Babaji inicirao u potpunu znanost Kriya yoge. Kroz liniju Mahasaye, Yogananda je 30-tih godina ovog stoljeca donio u Ameriku samodevocijski aspekt Kriye jer je Tantricki aspekt bio presnažan za ljude tog vremena.
BABAJIEV AŠRAM: GAURI SHANKAR PEETAM
Babajiev ashram pored Badrinatha u Himalayima poznat je kao Gauri Shankar Peetam. Opisa ashrama dao je V.T. Neelakantan (Ramaiah, svibanj 1954, str. 3-10). Kako kaže, u drugoj polovini listopada 1953. godine, dva puta mu je bilo dopušteno da astralno posjeti ashram. Neelakantan je iznenada uvidio da je svoje fizicko tijelo ostavio u Madrasu, a uzeo drugo tijelo koje se nalazilo s Babajiem u Gauri Shankar Peetamu. Njegov opis ashrama i aktivnosti koje se u njemu odvijaju opisani su na ovim stranicama.
Ashram je smješten u blizini grada-hrama Badrinatha, u podrucju okruženom strmim stjenovitim liticama na sve cetiri strane, i s nizom pecina u podnožju. Najveca pecina pripada Babajiu. U kutu nasuprot te pecine nalaze se dva vodopada. Stanovnici ašrama, kojih je u vrijeme Neelakantanove posjete bilo cetrnaest, najveci vodopad koriste za kupanje, a manji za opskrbu pitkom vodom. Voda iz ta dva vodopada formira dva potoka koji se zajedno spajaju na suprotnom kraju podrucja, a zatim nestaju kroz tunel nalik na pukotinu. Cak i nocu, iako nema vidljivog izvora svjetlosti, citavo je podrucje dobro osvijetljeno. Misteriozna sila sprjecava svakoga da se približi ašramu na udaljenost manju od milje. Kao posljedica toga, nitko ne može stici do ašrama bez Babajievog dopuštenja.
Prema saopcenju, stanovnici ašrama sjedili su u krug ispred Babajieve pecine i objedovali. Bili su obuceni u bijelo, izuzev Babajia ciji je dhoti (tkanina oko struka) bio svijetlo crvene boje. Za vrijeme objeda medusobno su razgovarali na hindskom i engleskom. Lica su im blistala i zracila velikom radošcu i srecom.
Medu stanovnicima ašrama bila je i Babajieva sestra (sestricna s oceve strane), Mataji Nagalakshmi Deviyar, takoder poznata i kao Annai. Nosila je pamucni sari bijele boje sa zelenim porubom i dugackom crvenom vrpcom preko njega i oko vrata. Prema Neelakantanu, ona je izrazito lijepa žena svijetle puti, vitkog stasa, i viša je od svog brata. Lice joj je prilicno dugoljasto, visokih jagodicnih kostiju, sprijeda nalik na lice Kashija, ucenika Paramahanse Yoganande, a sa strane nalik na lice Neelakantanove supruge.
Annai Nagalakshmi Deviyar je zadužena za organizaciju ašrama, i njegovim stanovnicima pomaže u razlicitim sadržajima. Ona nadzire svakodnevno pripremanje jednostavnog vegetarijanskog obroka koji se poslužuje u podne. Obrok je potpora yogijskom nacinu života u ašramu. Posebno se brine za gotovo cetiri stope visoku "tulasi" biljku koja se nalazi na vrhu "peetama", ili svetišta. Svakodnevno štuje "Tulasi Devi", veliku devoti Gospoda Krishne. Tulasi Devi je bila blagoslovljena od Gospoda da vjecno ostane u Njegovoj prisutnosti kao sveta Tulasi biljka, u Njegovom nebeskom prebivalištu.
Annain najdraži nacin štovanja je štovanje stopala njenog Gospoda, Babajia, i obredu zvanom "Pada Poosai-puja". "Pada" znaci stopala, a ,,poosai" znaci štovati pomocu cvijeca. Za vrijeme tog obreda ona s ljubavlju polaže Babajieva stopala na srebrni pladanj, pere ih i maže sezamovim uljem, prahom mungo graha, mlijekom i drugim miomirisima ili svetim stvarima. Zatim njegova stopala ukrašava "vibhutijem" (pepelom iz vatre mantra yagne), "kumkumom" (crvenim prahom cinober cvijeta), i brojnim drugim cvijecem koje raste u ašramu. Medu ostalim stanovnicima ašrama je nekoliko muškaraca s dugackim, lepršavim bradama koje dosežu do pupka. Bivši muslimanski vladar, nakon što je ponudio Babajiu cijelu svoju vojsku i svo bogatstvo, a što je Majstor odbio, ponudio je sebe te bio prihvacen za ucenika. Korpulentna zapadnjacka žena i djevojcica od oko 10 godina, te Swami Pranabananda, "svetac s dva tijela", takoder su bili tamo. On je sada poznat kao Amman Pranabananda i fizicki vrlo nalikuje oblicju svoje zadnje inkarnacije, osim što sada ima dugacku kosu i bradu. Swamija Pranabanandu je opisao Yogananda u svojoj Autobiografiji jednog yogija. (Yogananda, 1969, str. 22-28, 260, 350). Na kraju svoje zadnje inkarnacije Swami Pranabananda je pred svojim okupljenim ucenicima ušao u "mahasamadhi", svjesni izlazak iz fizickog tijela. Nekoliko godina kasnije ponovo se rodio. Još kao mladic, odjednom se sjetio svog prijašnjeg života i povezanosti s Babajiem. Zatim se uputio u Himalaye, u potragu za svojim besmrtnim guruom. Konacno, Babajievom milošcu, ponovo je postigao Jedinstvo. Nakon dugo godišnjeg intenzivnog prakticiranja Kriya yoge pod Babajievim vodstvom, postigao je besmrtno stanje soruba samadhija. Sada je s poštivanjem znan kao "Dadaji" ili "Amman Pranabananda", i služi kao izvor duhovne inspiracije i vodstvo mnogim ucenicima. On takoder upravlja staranjem o ašramskom vrhu. Medu Babajievim ucenicima samo su Amman i Annai postigli besmrtno stanje soruba samadhija. Njihovo postignuce više od svega odražava potpunost njihove samopredanosti Bogu, najvišem cilju Kriya yoge. Prevazišavši ogranicenosti ego-svjesnosti, oni sada pomažu svima koji traže njihovu pomoc. Annai, posebice, pomaže Kriya yoga sadhakama (iniciranim studentima Kriya yoge) tokom ponocnih sati meditacije da u potpunosti ociste podsvjesni um koristeci prvu tehniku meditacije koja se uci na inicijaciji u Kriya Dhyana Yogu. Amman Pranabananda, kao majstor cetvrte tehnike meditacije, pomaže Kriya yoga sadhakama da iskoriste svoj ogromni mentalni potencijal za intelektualnu inspiraciju. Mnogi sveci i mudraci su ostvarili Boga na duhovnoj i mentalnoj razini. Vrlo malo ih je, medutim, bilo sposobno postici potpunu predaju Božanskoj svijesti na vitalnoj razini i na razini stanica fizickog tijela, pa su podložni bolestima, starenju i smrti. To ostavlja posljednji bedem ogranicavajucem egu i podsvijesti. Svim Kriya yoga sadhakama i devotijima Babaji, Annai i Amman služe kao uzvišeni primjeri samopredavanja. Oni su uistinu živa utjelovljenja Božanskog.
Stanovnici ašrama slijede dnevni raspored usredotocen na provodenje yogijske sadhane koja ukljucuje asane, pranayamu, meditaciju, mantre i bhakti yogu. Prema izvještaju V.T. Neelakantana, svi ustaju u cetiri sata ujutro. Nakon kupanja kraj velikog vodopada, sprovodi se jedan sat yogijske sadhane, s naglaskom na pranayamu. Poslije podne stanovnici slijede svoju individualnu sadhanu, uz povremene konzultacije s Babajiem o prakticiranju tehnika.
Babajieva osobnost puna ljubavi, njegov topli smisao za humor i sveopce suosjecanje, cine ga omiljenim medu svima. Kada bi covjek morao odabrati samo jednu rijec koja bi ga najbolje opisivala, bila bi to poniznost.
Kako kažu drugi ocevici, stanovnici ašrama uvece posjedaju u krug i pjevaju oko velike "Homa" vatre ispred Babajieve pecine. Omiljeni napjev je "Om Kriya Babaji Namah Aum". "Om" i "Aum" je zvuk univerzuma kojeg svatko ponaosob može iskusiti izvana i iznutra. "Namah" je izvedeno iz rijeci "Namaha", što znaci pozdrav. Pjeva se u razlicitim melodijama i ritmovima. Za vrijeme svecanosti Guru purnime, pocetkom srpnja, svi stanovnici prinose cvijece pred Babajieva stopala. Ashramsku "Majku", Annai Nagalakshmi, svi štuju s velikim poštivanjem kao utjelovljenje Božanske Majke, Kozmicke Shakti.
Babaji je u predavanjima govorio o Sebi kao o Apsolutnom Postojanju, Istini i Blaženstvu. Na Sebe je ukazao kao na Impersonalnu Osobnost univerzuma, sve u jednom i jedno u svemu, besmrtno, beskrajno i vjecno Jastvo. Covjek bi trebao nauciti Kriya Dhyana yogu (meditaciju) da bi mogao u potpunosti iskusiti njegovu Božansku osobnost.
Kriya yoga sadhake bi trebali razumjeti da "nebo na zemlji", Gauri Shankar Peetam, ne postoji samo u Himalayima, nego i u srcima Babajievih devotija. Njegov fizicki ašram ostaje nepristupacan zato što Babaji radije djeluje u tišini i anonimno u svijetu, pomažuci tisucama devotija i milijunima duša da se razvijaju vlastitom brzinom. Poput golemog odašiljaca, on emitira svoju poruku Univerzalne Ljubavi i Mira svima.
Нема коментара:
Постави коментар