уторак, 16. септембар 2014.

Čudna je ona sorta


Čudna je ona sorta, ona vam je od onih što sve moraju da pitaju, a ipak imaju neki strah od mogućih odgovora koje će dobiti. Primetio sam to kod nje kada me pita nešto što je usko povezano sa emocijama i očekivanjima. Njene predivne plave okice dobiju neki čudan sjaj, kao da se smanje i zasjaje jače, usne joj blago podrhtavaju i sva se uznemiri. Eto, poslednji put me je pitala."Koliko često misliš na mene?" Pogledao sam je i rekoh joj. Pa, vidi ovako, kada se upoznajem sa nekim, ja pružim ruku i izgovorim tvoje ime i tek kada vidim da me taj neko onako u čudu pogleda, ja se brzo ispravim. Eto, koliko te ima u mojim mislima. Taj odgovor joj je odmah nabacio osmeh na lice i njene oči učinio krupnijim, ali i dalje sa onim neverovatnim sjajem. Ne znam kako izgleda sreća kada zasija, ali čini mi se da baš tako sjaji, baš kao njene oči u tom trenutku. Nego, ona kao i svaka druga žena, ima još da pita, taj odgovor joj je dao hrabrost da ide dalje, da pita još jača pitanja. " A jesam li ja tebi ljubav? " Pitala me je. Ne, rekoh, nisi ti meni ljubav, ti si meni više od ljubavi, to što si ti meni, to je prejako čak i za ljubav. Zbunila se, na tren zaćutala i onda reče. "Pa, kako to?" Pa, lepo, rekoh joj, vidi ovako, ljubav može trajati do kraja života, ljudi vole dokle god postoje, a meni je to premalo vremena, ja ću tebe voleti bar i u naredna tri života i ne znam da li ću čak i tad uspeti sve ovo što osećam prema tebi da potrošim. Nasmejala se naglas, zagrlila me i poljubila, a onda reče. Ti si lud, ti si moj ludak! Znam, rekoh. Moja ludost ne stoji nikom tako dobro kao tebi, ti je nosiš kao odlikovanja, ponosiš se mojim ludilom. Osmeh joj je i dalje bio na licu i onako tiho izgovori. " Obožavam te " Na to joj ništa nisam odgovorio, samo sam je poljubio, jer kako da joj objasnim da sam ja nju obožavao dok je još nisam ni sreo, obožavao sam pomisao da neko poput nje postoji. A sad? Sad je obožavanje tako mala reč, ma sve je tako malo u odnosu na ovo što ja osećam prema njoj.

Igor Čobanović
Podijeli ovo na :

Нема коментара:

Постави коментар