Lekcija 108 – Mudra kechari – Divovski skok za čovječanstvo

< Prethodna | Sljedeća >

Napomena: Za potpune lekcije, s dodacima, vidi Yoganijeve knjige AYP Easy Lessons for Ecstatic Living .

napisao: Yogani

datum: Četvrtak, 05. veljače 2004. 16:54

Danas je mudra kechari tema mnogih rasprava i debata, što je dobar znak. To znači da izlazi iz sjene ezoterične joge na rano jutarnje sunce koje budi novo doba prosvjetljenja.

Što je mudra kechari? Stavimo ovaj pojam u kontekst koji nam je bliži. Centimetar ili dva iznad krova naših usta nalazi se jedan od ekstatično najosjetljivijih organa u našem tijelu. Može ga se relativno lako doseći jezikom - nalazi se na stražnjem rubu našeg nosne pregrade (septuma). Kada je živčani sustav dovoljno pročišćen naprednim praksama joge, naš će se jezik uviti unazad i podići u šupljinu nosnog ždrijela kako bi pronašao spomenuti osjetljivi rub našeg septuma. Kada se to dogodi, to je kao da se zatvori strujni krug u našem živčanom sustavu. Sve naše napredne prakse joge i naša iskustva tada se počinju događati na puno višoj razini. Kada prirodno uđemo u kechari, dolazimo na brze staze joge. Možemo reći i da je to prva liga joge.

Ramakrishna je rekao: „Kada dođe božanstvena boginja, jezik se uvija unazad”.

Mnogi su iskusili ovu prirodnu pojavu u svojoj praksi joge. Kada je živčani sustav spreman, to se dogodi samo od sebe. Jezik želi ići unazad. No nekolicina je sposobna slijediti ga dalje, a to je samo stvar poduke. Uz prisutstvo snažne bhakti i unazad zavijenog jezika, malo je potrebno da se stvori veza u ždrijelu i da se prijeđe na višu razinu duhovnog iskustva.

Danas na kugli zemaljskoj nema mnogo onih koji su napravili ovaj važan prijelaz u jogi. No ipak, izgledno je da će se broj ljudi koji ulaze u kechari višestruko povećavati u godinama koje slijede. To će za čovječanstvo biti divovski skok unaprijed jer će označiti prijelaz čovječanstva na onu razinu funkcioniranja živčanog sustava na kojoj je predominantna duhovnost. Kako se prosvjetljenje bude širilo kroz moderno društvo, tako će ono u toj mjeri donositi sa sobom i brojne dobrobiti. Kechari je toliko značajna mudra, toliko moćna i toliko indikativna o smjeru u kojemu se ljudska rasa kreće. Već samo nekolicina praktikanata joge može imati ogroman utjecaj na duhovne energije u ostalima. Oni naime zrače energijom koja u svima ubrzava proces prosvjetljenja. Stoga, iako je kechari pojedinačna pojava na putu do ljudskog duhovnog preobražaja, ona ima globalne implikacije, kao uostalom i sve druge naše napredne prakse joge. Kao što je Isus rekao: „Vi ste svjetlo svijeta”.

Toliko zasad o duhovnoj sudbini ljudske vrste. No, što je sa svakime od nas i našim odnosom prema kechari?

Otkad je kechari po prvi puta spomenuta u lekcijama, nekolicina praktikanata pisala je o ranim simptomima koji su im se pritom javili i s upitom što im je činiti: „Trebam li spriječiti jezik u tome da se uvija unazad? ”, „Trebam li nastaviti s time? Ako da, kako? ”. Tako su glasila pitanja.

Ukoliko nam se jezik krene uvijati unazad, a mi se pritom osjećamo kao da idemo prebrzo s obzirom na naše mogućnosti, tada nema žurbe. Ako imamo sumnje ili pretjerane simptome kundalini, možda je najbolje da pričekamo. To znači primijeniti princip samoodmjeravanja. Samo ti možeš znati kada je pravo vrijeme za tebe. Nitko ti ne može reći kada je pravo vrijeme za kechari ili za bilo koju drugu naprednu praksu joge. Tvoja iskustva i tvoja bhakti će te voditi.

Iako je ovdje riječ o putovanju od svega nekoliko centimetara, kechari je veliki pothvat. Ne toliko u fizičkom smislu, koliko na razini psihe i emocija, iako nas stavlja i pred pokoji fizički izazov. Kechari je velika stvar. Ona seže do jezgre naše duhovne osobnosti. Jesmo li spremni pritisnuti neurološki prekidač koji će nas prenijeti na višu razinu postojanja? To ne znači da ćemo se trenutno i zauvijek promijeniti. Ne na taj način. I nakon što smo po prvi puta ušli ukechari bit ćemo ista osoba. Uvijek možemo na neko vrijeme prestati s praksom kechariukoliko osjetimo da smo preuranili. Ništa loše se neće dogoditi. Kechari ima svoju „nezgrapnu” fazu, baš kao i sve ostale napredne prakse joge. Potrebna je određena ustrajnost kako bi se prošlo kroz tu nezgodnu početnu fazu kechari.

Nećemo dakle postati drugom osobom istoga trena kada počnemo s praksom kechari. Svakodnevna praksa i vrijeme faktori su koji nas mijenjaju, i to značajno. Mi zapravo postajemo drugačijom osobom od one kakvom smo bili i prije no što počnemo prakticiratikechari. Sama odluka je jednako velika prekretnica kao i sam čin. U tome smislu, kechari je više od fizičkog pokreta. Odluka da ćemo prakticirati kechari zapravo je znak da je živčani sustav prepoznao svoju spremnost da prijeđe na višu razinu. Živčani sustav nam govori kada je spreman. Mi smo postali kechari i prije no što smo ušli u nju. Nije li tako i sa svim naprednim praksama joge koje smo preuzeli? Osjećamo se spremni. Počinjemo sa praksom. Ako je ona u skladu s našim živčanim sustavom, ostat će. Ako smo zagrizli više no što možemo progutati, bit će nam teško i morat ćemo odustati. To je u redu. Na taj način testiramo i nalazimo naša otvaranja te se krećemo prema naprijed u jogi. Isto vrijedi i zakechari. Jedino što za kechari radimo malo više kako bismo ušli u nju i što je prilično dramatično iskusiti ju, stoga je potrebna snažna motivacija – snažna bhakti.

Kechari znači: „Letjeti unutarnjim prostranstvima”.

To zvuči poetično i dramatično. Ipak, kechari je mnogo više od toga. Ona je puna osobnija od toga. Redovita praksa kechari uvodi nas u trajno vođenje ljubavi između polariteta u nama. To je čudesno jer kechari ne zahtijeva nikakvu vanjsku seksualnu aktivnost. Kechari je jedna od velikih tajni prosvijetljenih celibata. Što ne znači da kechari i celibat moraju ići zajedno. Svatko može prakticirati kechari i nastaviti s normalnim seksualnim životom. Ali ako netko odabere put celibata, tada će mu kechari, zajedno s ostalim naprednim praksama joge, osigurati kultivaciju uzlazne seksualne energije u živčanom sustavu. Riječ je o prirodnom unutarnjem procesu koji se probudi u nama.

„Letimo li unutarnjim prostranstvima” uz kechari? Najveličanstveniji dio kechari jest buđenje ekstatičnog blaženstva. Osjetila se tada prirodno povlače unutra i iznutra se osjećamo kao da letimo. Lebdimo u neprestanom zanosu našim beskrajnim unutarnjim dimenzijama.

Spoj koji nastaje u kechari blizu vrha sushumne,ide i pingale, ekstatičan je i pobuđuje ekstatičnu vodljivost u živčanome sustavu više od ijedne druge prakse. Sve ostale napredne prakse joge tada postaju učinkovitije u istoj toj stvari – u buđenju ekstatične vodljivosti.Kechari je dakle ekstatičan spoj koji obasjava cijeli naš živčani sustav. Što više vremena s njom provedemo, to više blaženstva doživljavamo. Kechari savršeno pristaje uz sambhavi. Te se dvije prakse nadopunjuju. Zajedno, one podižu razinu božanske ekstaze u nama i ispunjaju nas božanskim svjetlom.

Napredni praktikanti joge neprestano koriste kechari tijekom svojih sjedećih praksa, a često i tokom dana kada ne govore. Drugim riječima, kechari je dom naprednih praktikanata joge. Oni nikako ne pokazuju da su u kechari. Jedino što ih odaje jest suptilan sjaj božanskog svjetla. U njima se odvija trajna igra božanskog vođenja ljubavi.

Prema položaju vrha jezika, kechari možemo podijeliti u četiri stadija (vidi Slike):

	Prvi stadij – Do točke na krovu usta gdje se susreću tvrdo i meko nepce. To je linija razgraničenja koju se mora proći kako bi se dosegao drugi stadij.
	Drugi stadij - Od mekog nepca do nosne pregrade. Ovo je kratko putovanje, ali značajno. Obično se postiže uz pomoć prsta kojim se gura jezik s lijeve ili desne strane mekog nepca ovisno o tome gdje nam je najlakše ući. Možda će za to biti potrebno „probiti himen” s membrane ispod jezika. Vidi dolje za više detalja.
	Treći stadij – Postupno kretanje do vrha nosnog ždrijela i nosne pregrade. Time dolazimo do koštane strukture u kojoj se nalazi hipofiza.
	Četvrti stadij – Ulaskom u nosne kanale iznutra pa uzlaznim kretanjem preko vrha ždrijela prema točci između obrva. To nije tako veliki put za jezik koliko se čini. Stavi palac na spojnicu čeljusti, a kažiprst na vrh ispruženog jezika. Zatim tu duljinu prenesi prema točci između obrva. Vidiš? Nije tako daleko za jezik kada ide ravno iz svog korijena.

Možda će nam trebati mnogo godina da bismo stigli od prvog do četvrtog stadija. Kechari je dugotrajna evolucija, a ne nešto što se događa preko noći – iako zasigurno ima svojih dramatičnih trenutaka - osobito na prijelazu između prvog i drugog, te trećeg i četvrtog stadija. Pogledajmo sada pobliže sva ta četiri stadija.

Na prvom stadiju stupamo u kontakt sa dnom nosne pregrade kroz krov naših usta. U lekciji mudra yoni Kumbhaka već smo saznali da i ona stremi ka ovome cilju. Kada živčani sustav postane dovoljno čist, može se osjetiti određena ekstatična reakcija u točci u kojoj se susreću meko i tvrdo nepce. Prvi stadij nije lagan i za većinu ljudi iziskuje određen napor kako bi zadržali jezik na krovu usta i s vremenom ga odveli više unazad. Ta se navika postepeno formira. Jednom kada vrh jezika prođe točku u kojoj se spajaju tvrdo i meko nepce i kada postane moguće jezikom pogurati meko nepce prema gore, blizu smo drugog stadija.

Drugi stadij vrlo je dramatičan. Jezik se prstima pogura nazad, na lijevu ili desnu stranu mekog nepca. To su najkraći putevi koji vode od mekog nepca. Jedan od tih puteva kraći je od drugog. Jednom kada budemo s tim eksperimentirali, uvidjet ćemo to i sami. Najduži put je kroz sredinu. Meko nepce ima elastičnu tetivu koja prolazi stražnjim rubom. Kada vrh jezika prvi put dođe iza nje, elastična tetiva može brzo skliznuti dolje kao da želi pridržati jezik s donje strane. Tada se jezik odjednom nađe u nosnom ždrijelu dodirujući po prvi puta nosnu pregradu.

To isprva izaziva začuđenost, a jezik će vjerojatno brzo izaći. Lako će ga biti izvući. Neće nam biti potrebna pomoć prstiju. Lako će biti i disati na nos dok je jezik u nosnom ždrijelu. Prilikom prvog ulaska, iz očiju i nosa može poteći tekućina, može doći do kihanja, seksualne uzbuđenosti i jakih emocija. Sve te stvari su privremene reakcije na prvi ulazak u drugi stadijkechari. Nakon nekoliko ponavljanja, situacija će se smiriti. S vremenom, prst nam više neće biti potreban za prolazak mekog nepca. Elastična tetiva na rubu mekog nepca će se izdužiti pa će nam drugi stadij postati poprilično udoban. Štoviše, drugi stadij će nam biti lakši od prvoga. Jezik će se odmarati u nosnom ždrijelu bez imalo napora pa će postati lagano ostajati u kechari tokom pranayame i meditacije. Jezik je očito dizajniran za to da se blaženo odmara u nosnom ždrijelu.

Dvije praktične stvari korisno je razmotriti u drugom stadiju kechari. Prva je podmazanost nosnog ždrijela. Druga je nakupljanje sline u ustima.

Ždrijelo zna biti pomalo prevrtljivo. Većinom ima prirodnu vlažnost i dobro je podmazano za jezik. No ponekad je suho i nije tako dobro podmazano. U prvom slučaju možemo ostati ukechari praktički koliko nas volja. U drugome slučaju, samo nakratko. Jezik u suhom ždrijelu može izazvati bol, stoga to nije pravo vrijeme za prakticiranje kechari. Tada ulazimo samo u prvi stadij. Zanimljivo je to, da će ždrijelo za vrijeme vježbanja gotovo uvijek biti vlažno. No, ne možemo biti sigurni u to. Dakle, kada se osjetimo pozvanima, a to je većinu vremena, ulazimo, a kada to nismo, ostajemo vani.

Za vrijeme drugog stadija kechari, slina će se nakupljati u ustima. Budući da ne možemo progutati ono što nam je u ustima kada nam je jezik u nosnom ždrijelu, ako ne želimo sliniti, izaći ćemo iz kechari na ono vrijeme koje nam je potrebno da bismo progutali slinu u ustima. U ranoj fazi privikavanja na drugi stadij vjerojatno ćemo imati mnogo sline pa ćemo morati često izlaziti iz kechari jer ćemo morati češće gutati slinu. S vremenom, količina sline će se vratiti u normalu, a time će i naši izlasci iz kechari radi gutanja sline postati rjeđi.

Dakle, u drugom stadiju kechari samo ćemo puštati jezik da se odmara na rubu nosnog ždrijela i to će biti dovoljno da se posvuda u našem tijelu pokrenu duhovni procesi.

U početku ćemo biti znatiželjni kada dođemo na drugi stadij. Došli smo na novo mjesto i želimo saznati što je u ždrijelu. Ondje nailazimo na osjetljivu pregradu, na "oltar blaženstva". Bez poteškoća je pronalazimo i odmah shvaćamo da je odlična stvar za vrijeme pranayame i meditacije odmarati jezik na toj pregradi. To je poput snažne siddhasane koja istovremeno radi na drugom kraju kralježničnog živca i pobuđuje cijeli naš živčani sustav s njegova gornjeg kraja. Ukoliko poželimo istražiti i okolni prostor, zasigurno ćemo otkriti i istaknute "trube" Eustahijevih cjevčica na svakoj strani nosnih prolaza. Ne možemo promašiti te ulaze u nosne kanale s bilo koje strane pregrade. Odmah potom u njima pronalazimo ekstremno osjetljiva erektilna tkiva. Preosjetljiva. Bolje je neko vrijeme ne zalaziti onamo. Potom se krećemo uz septum do vrha pregrade, do trećeg stadija. Za jedne je ovo kratko putovanje. Za druge može podosta potrajati. Krećući se prema gore otkrit ćemo jezikom punu duljinu pregrade i pripremit ćemo se za eventualan ulazak u nosne kanale i daljnje putovanje.

Praksa koja nam može pomoći pri svladavanju drugog stadija zove se „mužnja jezika”. Svodi se na nježno, naizmjenično povlačenje jezika prstima obaju ruku, poput mužnje krave. Dobro je ovoj vježbi posvetiti nekoliko minuta dnevno dok se tuširamo. Na taj način nećemo zasliniti odjeću. S vremenom možemo produžiti jezik koristeći ovu metodu. No, to nije vrlo korisna tehnika za ulazak u drugi stadij. Za to se moramo obračunati s frenumom, kao što je objašnjeno niže u tekstu. Mužnja jezika je korisna nakon što uđemo u drugi stadij, a posebno u četvrtom.

Prelazak u četvrti stadij još je jedan dramatičan korak. Mogu nam trebati godine nakon ulaska u drugi i treći stadij. Svatko će tome pristupiti na drugačiji način. Postoji jedan trik za to. Budući da su nosni prolazi uski i visoki, a jezik dug i širok, jedini način na koji jezik može ući u nosne prolaze jest da se okrene oko svoje osi. Ali na koju stranu? Jedna strana je za to pogodnija od druge. Vrh jezika se prirodno može okrenuti prema centru tako što prati kanal na vrhu trube svake Eustahijeve cjevčice u nosni prolaz koji se dalje nastavlja. Ovo prirodno okreće vrh jezika prema centru i dozvoljava mu da prokliže jednom stranom pregrade u nosni prolaz. Ulazak u četvrti stadij je dramatičan poput ulaska u drugi stadij jer su tkiva u nosnim prolazima ekstremno osjetljiva i spajanje s njima na opisan način podiže živčani sustav na još višu razinu. Četvrti stadij ekstenzivno nadražuje gornje krajeve sushumne, ide i pingale, što ima ogromne učinke na živčani sustav, osobito kada se kombinira s našom pranayamom i pripadajućim joj bandhama i mudrama.

Ulazak u četvrti stadij postaje prirodnim jednom kada ovladamo drugim i treći stadijem te nam oni postanu druga priroda. Prije toga nismo njime privučeni zbog osjetljivosti u nosnim prolazima. Naš živčani sustav koji se sve više otvara i rastuća bhakti vode nas u četvrti stadij kada za to postanemo spremni.

Jednom kada uđemo u nosne prolaze, možemo koristiti jezik kako bismo prakticirali „naizmjenično disanje“ tijekom pranayame i mudra yoni kumbhake. To stvara naizmjeničnu stimulaciju u nosnim prolazima, a to opet dodatno pročišćuje sushumnu, idu i pingalu. Naša pranayama i kumbhaka postaju superubrzanima u četvrtom stadiju.

Četiri stadija kechari kultiviraju velika neurološka otvaranja u glavi i cijelom živčanom sustavu. Kechari je jedna od najugodnijih i najdalekosežnijih naprednih praksa joge. Kecharipredstavlja velik prijelaz u našim naprednim praksama joge na puno višu razinu.

Kažimo sada nešto više o membrani/tetivi ispod jezika koju nazivamo „frenum”.

Za većinu nas frenum će biti ograničavajući faktor pri prolasku kroz stadije kechari. Postoje razlike u mišljenju o tome treba li zarezivati frenum ili ne. Neki tvrde da ovisno o frenumu zaslužujemo ili ne ući u kechari te da je jedini put u kechari preko istezanja frenuma. Po njima, ako ga ne možemo dovoljno istegnuti, to je „Božja volja”.

U ovim lekcijama nismo pretplaćeni na takav ograničen pogled. Pristup koji ovdje zastupamo jest : „Bog pomaže onima koji si sami pomažu”.

U ovim lekcijama smatramo da je frenum poput konopca kojeg zarezujemo kada dođe vrijeme za to. Dok nismo spremni za kechari on nas priječi da uđemo u nj. Kada postanemo spremni, a svatko od nas to zna za sebe, frenum se može zarezati. On je poput „himena”. Kada je žena spremna za spolni čin, himen odlazi. Do tada služi kao zaštita. Probijanje himena može biti stresno i bolno ako se radi na silu. Prije ili kasnije frenum će također biti primoran otvoriti se, budući da je ulazak u kechari prirodan poput ulaska u seksualan čin. To je biološki predodređeno. Događa se kada je živčani sustav dovoljno zreo. Napredne prakse joge dovode nas svakim danom sve bliže toj tranziciji.

Kechari nastaje kao rezultat drugog puberteta u nama – onog duhovnog. Kako naš živčani sustav postaje čišći, tako raste naša bhakti . Više negoli išta drugo, naša nas bhakti uvodi ukechari. Kada svakim atomom svoga bića žeđamo za Bogom, tada ćemo ići onamo. Jezik će se zarolati unazad i otići gore. Samo tako. Jednom kada naša bhakti baci naš jezik unazad ukechari, probijanje himena frenuma ne mora biti ni stresno ni bolno. Može biti vrlo nježno i lagano. Prije svega, može i trebalo bi biti postupno. Radi se sa jako malim zarezima. Maleni zarezi, svaki malen poput vlati kose ili jako tanke niti. Sterilizirana oštrica za zanoktice (poput malene žice za rezanje) može poslužiti za to, malo po malo. Kada podignemo jezik gore, možemo vidjeti gdje je najveća točka stresa na frenumu. Ako tamo napravimo mali zarez, ne veći od vlati kose, vjerojatno neće ni krvariti. Možda jednu kapljicu. Ako je više od toga, previše smo zarezali. Maleni rez zarast će za dan, dva. Tkiva u ustima brzo zarastaju. Možda nakon tjedan ili mjesec dana, kada nam postane ugodno, možemo to ponovo napraviti. Ako smo osjetljivi, možemo staviti malo leda kako bismo otupili rub frenuma i nećemo ništa osjetiti tijekom zarezivanja. Nemojmo doduše koristiti led da bismo radili velike rezove. To je previše i donosi rizik od infekcije. Ako imamo bilo kakvu infekciju u tijelu, ne bismo se trebali zarezivati. Radeći male rezove, frenum će ubrzo početi dozvoljavati jeziku da ide više unazad i prije negoli trepnemo, koristit ćemo prste da uguramo jezik iza mekog nepca.

Možemo nastaviti s malim rezovima u drugom stadiju i to će nam pomoći da uđemo u treći stadij. Jednom kada dođemo do vrha nosnog ždrijela također možemo nastaviti sa malim rezovima i to će nam pomoći kroz četvrti stadij. To će trajati godinama. Nema žurbe. Možemo mjesecima, čak godinama, vježbati bez zarezivanja, zadovoljni stadijem koji smo postigli i razinom duhovnog rasta koja ga prati. Tada možda postanemo inspirirani nastaviti putovanje s jezikom prema gore i sa zarezivanjem.

Jednom kada zarezivanjem prijeđemo drugi stadij, ono postaje vrlo lagano. Kako frenum polagano popušta, rub koji se ističe postaje poput žulja. Nema boli tijekom zarezivanja i nema krvi. Nije teško zarezati ga tako da jezik može dalje u naprednije stadije kechari. To je vremenski dugo putovanje ali i pruža ispunjenje. Možda će proći desetljeća prije no što svladamo sva četiri stadija. Nema žurbe. Živčani sustav zna što se kada mora dogoditi. Kada on to zna, i mi postajemo toga svjesni kroz naš bhakti.

Svačiji frenum je drugačiji. Nekolicina će ući u kechari bez zarezivanja. Drugi će pak trebati puno zarezati. Ostali će biti negdje između. Kako god da bilo, znat ćemo što nam je činiti kada nas pokrene bhakti. Nitko osim nas neće nam moći reći što nam je činiti. Sve u ovoj lekciji ponuđeno je kako bismo imali bolju ideju o tome koje su nam opcije kada nas bhaktiožeže.

Neki će se brinuti zbog toga je li, medicinski gledano, dobro zarezivati frenum. Mnogi doktori neće biti tome skloni. Postoji li rizik? Uvijek postoji rizik kada počinjemo s novim stvarima. To je život. Praksa zarezivanja frenuma za postizanje kechari postoji tisućama godina – barem toliko koliko i obrezivanje penisa, piercing i tetoviranje. Ne kažemo da su bilo koje od ovih drugih tipova mijenjanja tijela u istoj grupi s kechari. Kechari je jedna od najnaprednijih praksa joge na planetu. Jednom kada znamo da smo spremni za nj, bit ćemo voljni napraviti sve što je potrebno. Svatko odabire svoj put prema onome što mu izvire iz srca.

Cilj ove lekcije nije propagirati ulazak u drugi stadij kechari (ili neki viši). Ona samo daje korisne informacije za one koji imaju simptome kechari i koji prirodno prelaze granicu prvog stadija. Što ćemo učiniti s informacijama koje su nam ovdje dane, naš je izbor. Na kraju, sjetimo se uvijek odmjeravati naš napredak u skladu s vlastitim kapacitetom i iskustvom.

Napomena: Za instrukcije o mudri kechari, vidi AYP-ovu knjigu Asanas, Mudras and Bandhas .