|
|
|
|
Uvijek će nam se događati stvari koje će nam zapapriti život - primitivni ljudi, prekidi, razočaranja, nećemo uvijek moći odmah pronaći ključeve od auta, netko će nas uvrijediti, ili nešto što bi nam trebalo uzeti jedan sat uzet će nam puna tri sata, i slično. Ako želimo živjeti u blagostanju iz dana u dan, trebamo imati pravi pristup životu, trebamo znati bezuvjetno se radovati. To znači da trebamo gledati na sve životne prilike i neprilike iz perspektive uravnotežene osobe čija radost ne ovisi o tuđim utjecajima, tj. vanjskim faktorima već o vlastitim vrlinama. Sve što ti je potrebno za očuvanje trajne radosti u dobru i zlu već imaš, a otkrivamo ti to upravo ovdje, na ovoj stranici.
|
 Radost je vrlina koju se najčešće pogrešno tretira kao emociju ili osjećaj koji je uvijek samo posljedica, a nikad uzrok. Dokle god na radost gledamo ograničeno - isključivo kao posljedični osjećaj, tako dugo će nam ona ovisiti o okolnostima i zbog toga biti ograničena i kratkotrajna. Međutim, čim se uvjerimo da je radost više od osjećaja, da je to i stav prema životu - a pogotovo da je to urođena vrlina - tada će ona ovisiti samo o nama a ne o drugima i time nam biti dostupna u svako vrijeme, pa i u nevolji, te će postati uzrokom novih radosnih okolnosti.
Rječnička definicija: osjećaj ponesenosti i dragosti izazvan ljepotom, ljubavlju, skladom i unutrašnjim zadovoljstvom.
Sinonimi: veselje, dobra volja, raspoloženje, raspoloženost, razdraganost, čilost, živahnost, milina, milje, dragost, sladost, ponesenost, užitak, uživanje, naslada, naslađivanje, sreća, ushit, ushićenje, blaženstvo, oduševljenje, zadivljenost, divljenje, ushit, ushićenje, ushićenost, zanos, strast, entuzijazam, euforija, razdraganost, zadovoljstvo, vjera u budućnost, vedrina...
“Najljepši je užitak i najveća radost života osjećati da si ljudima potreban i drag.”
- Maksim Gorki |
Istina, radost jest emocija i osjećaj, i to uzvišeni osjećaj, ali nije samo simptom određenih životnih okolnosti već je ujedno i njihov uzrok. Što se više radujemo u životu, to ćemo imati više razloga za radovanje. Jer radovanje privlači još više radosti. Svakoga od nas više privlače veseli ljudi nego oni koji su mrgodni ili žalosni, pa tako ovaj princip privlačnosti djeluje ne samo na ljude već i na okolnosti. Širenjem radosti privlačimo nove radosne okolnosti po principu "žanjemo što smo posijali" ili tzv. bumerang efektu.
Kako kultivirati radost u svakoj situaciji, bezuvjetno, u dobru i zlu, opisano je niže u segmentu Kako kultivirati radost »
 Kud god se okrenemo posvuda nas zasipaju lošim vijestima, ljudi se žale, kukaju, kritiziraju, nema se, razočaranja na svakom koraku, kriminala k'o u priči, gubici na sve strane, glavešine nas ubijaju u pojam, i tako u beskraj. Nije ni čudo da većina, pogotovo mladi, padaju u depresiju i apatiju. Ali to što nije čudo, ne znači i da je ok ili da je ispravno. Najlakše je ići linijom manjeg otpora, predati se, prepustiti se pesimizmu, frustriranosti i bezvoljnosti, očajavati, dati krila raznim strahovima i brigama. Sve to činimo kad smo preslabi da bismo se suprotstavili ovim zlodusima, ovim napastima, ovim slabostima. Uvijek je bilo i bit će razloga za nezadovoljstvo, ali isto tako, pa i više, ima razloga za zadovoljstvo, za one koji se ne predaju tako lako i potrude otvoriti oči i za dobre stvari u životu. Mladenački idealizam ne leži u ograničenoj stvarnosti. On je proizvod volje, strasti, maštovitosti i drugih vrlina, o kojima će biti riječ u nastavku. Stvarnost nije uvijek ono što se čini i svi oblikujemo svoju stvarnost prema sebi. U istim okolnostima netko jadikuje, dok netko drugi uviđa priliku i pouku.
Znaš li himnu Europske zajednice? Od svih pjesama odabrana je upravo Oda radosti za himnu EU-a. I ne bez razloga, jer radost je ono što bi nas trebalo povezivati i voditi naprijed. Oda radosti je svečana pjesma posvećena radosti koju je Friedrich Schiller napisao 1785. Naročito je poznata kao završni dio Beethovenove Devete simfonije. Godine 1972. prihvaćena je kao himna Vijeća Europe, a 1985. i EU ju je prihvatila za himnu Europe. Stihovi »
Na kraju ove stranice u rubrici Videopriloga možeš pogledati video s ovom skladbom u izvedbi čelistice Ane Rucner i drugih glazbenika, koji je produciran u svrhu promocije hrvatskog turizma.
|
Izvor radosti
 Radost nije nešto što se treba naučiti, budući da nam je ona urođena vrlina - samim rođenjem stičemo pravo na nju. Mnogi, nažalost, nisu svjesni ovog svog imetka, pa smo tu da pomognemo to osvijestiti, kako bi svatko ostvario svoje pravo. Radost nije nešto za što se trebaš boriti, a ako ti se to tako ne čini, to je stoga što živiš u zabludi da je radost samo posljedica i samo osjećaj. Za postizanje prave, trajne vrline radosti potrebno je spoznati što je pravi izvor radosti, gdje se nalazi i kako do njega doći. Odgovori slijede.
Imamo običaj radovati se samo kad se dogodi nešto lijepo. Pritom izvor radosti nalazimo u vanjskim okolnostima. No radost koja je uvjetovana vanjskim faktorima ne može biti dugotrajna, jer se vanjski faktori kontinuirano mijenjaju budući da to određuje prirodni zakon polariteta. Po njemu sve ono što nas raduje jednog će nas dana prestati radovati, i možda opet jednom obradovati, a možda i ne.
"Panta rhei" - čuvena je izreka koja se pripisuje grčkom filozofu Heraklitu. Platon je ovu izreku malo promijenio: "Panta chōrei kai ouden menei", što u hrvatskom prijevodu znači: "Sve se mijenja, ništa ne ostaje isto". Pritom se misli na pojavni svijet. Naš pjesnik Petar Preradović to je još ljepše poetski dočarao : »Stalna na tom svijetu samo mijena jest«.
Dualitetna priroda pojavnog svijeta nam garantira izmjenu pozitivnosti i negativnosti, pa tako uvijek žalost prati radost, ali samo onda kad je radost uzrokovana pojavnostima tj. vanjskim faktorima. U pojavnom, materijalnom svijetu ništa nije postojano, sve se mijenja, dok s izvanpojavnim, duhovnim svijetom to nije slučaj. Stoga, izvor trajne radosti treba tražiti izvan okvira materijalnog svijeta.
 Dakle, ako ćemo se ograničiti na pojavni svijet kao izvor naše radosti, onda se moramo pomiriti s njenom nestalnošću. Mnogima je i malo radosti dovoljno, ili barem tako misle, pa rade kompromis sa životom i prilagođavaju se mijenama kako bi "ubrali" barem malo radosti. Međutim, postoji drugi, pravi izvor radosti, koji nije predmet mijena, a on je u izvanpojavnom svijetu. Što to znači? Kao prvo, da nije u materijalnom svijetu. Mnogi će reći da je pravi izvor radosti u nama, ali što to stvarno znači? Gdje u nama? U kojem organu? Kako ne bismo zašli u duboke diskusije i debate, namjerno zaobilazimo definiranje ovog izvora radosti i ostavljamo svakome da sam pronađe ovaj izvor. Netko će reći da je radost pronašao u svom srcu, netko u svojoj duši, netko u umu, netko u Bogu, netko u nekoj drugoj dimenziji, netko negdje drugdje, no zajedničko svima onima koji su pronašli pravu, trajnu radost je da su uvidjeli da ona ne proizlazi iz imetka ni ičega materijalnog. Ovo mnogi ne žele čuti, jer su zabliješteni čarima materijalnog svijeta - luksuznim stvarima, najnovijim tehnologijama, privlačnim ljudima, ukusnom hranom, fenomenalnim pejzažima itd. Nema apsolutno ništa loše u tome; i mnogi radosni ljudi također uživaju u luksuzu i ostalim materijalnim dobrima, no svjesni su prolaznosti one radosti koju donose materijalne stvari. Da se razumijemo, postoje mnoge vrste uspješnih ljudi. Oni koji su to postali na pošten i na nepošten način te oni čiji je uspjeh prolazan i oni drugi. Nas zanimaju samo oni koji žive u postojanom blagostanju, a svi oni
“Bogatim čini ne bogatstvo nego radost.”
- Phil Bosmans |
tvrde da luksuz ne donosi pravu radost,već prava radost donosi luksuz. Dakle, obrnuto od onog što mnogi misle. Baš to neznanje ih i sprečava da dođu do luksuza. Prema tome, da bismo došli do luksuza i bilo čega drugog što želimo, potrebno je prvo kultivirati radost, a ne radovati se samo tek kad postignemo što želimo. Ovo je trik koji odvaja one koji žive u blagostanju od onih drugih. To znači da ne smijemo tražiti izvor radosti u luksuzu ili bilo čemu vanjskom tj. materijalnom, već jedino u duhovnom. Prava i trajna radost i sreća ne dolaze kroz materijalna dobra, nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, da volimo svim srcem i bezuvjetno te da se oslobodimo svih napasti i okova. Izvor radosti je u našoj sposobnosti da se bezuvjetno radujemo i u dobru i u zlu, u pronalaženju dobrog i u zlu, uviđanju pouka i prilika u naizgled negativnim situacijama. Kada radost ne dolazi iz vanjskog svijeta, vanjski svijet je ne može uništiti. Kad uspijemo postići da naša osobna radost ne ovisi o vanjskim faktorima, vanjski faktori nam je neće moći oduzeti. Kad se uvjerimo da nam drugi, uključujući roditelje, nisu ništa dužni, i da sami nismo nikom ništa dužni onda postajemo slobodni i spremni za bezuvjetnu radost.
“Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, biti snaga prirode umjesto grozničave, sebične, sitne duše.”
- George Bernard Shaw
|
Za mnoge je ovo otkrivanje tople vode, ali morali smo i to napisati za one mlade koji su tek na početku svog puta do blagostanja. Sad kad znamo otprilike gdje je izvor radosti, pitanje je kako do njega, zar ne? Ako nas donekle poznaješ, onda ćeš znati da je kod nas odgovor na gotovo sve: pomoću vrlina. Držimo da je put do blagostanja popločan vrlinama. Kako doći do izvora radosti pomoću vrlina opisano je u nastavku, no ima još nešto jednako važno što nas vodi do izvora radosti, a to je ispunjavanje životne svrhe. Kad prepoznaš svoj životni poziv, njegovo ispunjavanje će ti pričinjavati takvu radost da ti ništa drugo neće biti potrebno. I baš zato što ispunjavaš svoju životnu misiju, ono za što si stvoren(a), zato će ti se ispuniti svi tvoji osobni snovi. Ispunjavanjem tvoje svrhe ispunjavaju se i tvoji snovi - jer što sijemo to i žanjemo. Ispuni drugima snove pa će se i tvoji ispuniti!
“Spavao sam i sanjao da je život radost. Probudio sam se i otkrio da je život služenje. Dao sam se na služenje i spoznao da je služenje radost.” - Tagore
|
Spoznati smisao svog života tj. svoju životnu misiju
Svatko je od nas stvoren za nešto. Nismo rođeni samo zato da bismo živjeli, iživljavali se i reproducirali. Došli smo na ovaj svijet kako bismo ispunili svoj poziv. Prava se radost može postići tek ispunjavanjem svoje životne misije, koja se ne odnosi na nas, nego na druge. Stvoreni smo ne da bismo usrećili sebe, nego svijet u kojem živimo, a kad to učinimo zauzvrat ćemo dobiti pravu sreću i radost. Ovo je velika tema koju smo obradili ekskluzivno za naše članove pa ako želiš više saznati o tome kako prepoznati svrhu svog života i podržati nas u ostvarivanju naše misije promicanja vrlina, pridruži nam se - učlani se u našu udrugu »
"Ako želiš živjeti sretan život, veži ga uz cilj, a ne uz ljude ili stvari." - Albert Einstein
Izvor radosti je u skladu s prirodnim zakonima koji uređuju ovaj svijet pa tako i zakonitosti koje reguliraju radost. Kako bismo mogli potpuno prisvojiti radost, potrebno je dobro poznavati ove zakone:
 zakon polariteta koji uređuje svijet i određuje da u životu i svijetu trebaju postojati dualnosti kao što je imati i nemati, biti i ne biti, dobro i loše, pozitivno i negativno, uspjesi i neuspjesi, usponi i padovi, prilike i neprilike, sunčani i kišni dani, pobjede i porazi, greške i pravilnosti, i slično, jer bez dinamike između suprotnih polova nema života, nema napretka, razvoja ni rasta. Cvijeće ne može rasti samo na suncu i travi; treba mu i kiša i gnojivo. Tako i ljudima treba i jedno i drugo da bi mogli ostvariti svoje "plodove". Stoga se ne trebamo žalostiti kad iskusimo i negativni pol života, već se radovati u svakoj prilici znajući da je sve korisno i po prirodnom zakonu;
zakon kauzaliteta i reciprociteta - osvijestiti da je davanje preduvjet za dobivanje, da ako želimo nešto dobiti trebamo nešto i pružiti, da svatko ubire ili žanje ono što je posadio ili posijao, metaforički rečeno.
Mnoga djeca su se toliko navikla da im roditelji udovoljavaju i sve pružaju da to ne znaju istinski cijeniti niti se mnogočemu od toga radovati. Nisu ona kriva. Nitko nije kriv. No i djeca i roditelji su odgovorni za kultiviranje radosti u svom životu. Djeca se raduju željenim poklonima i često dobrim ocjenama, raduju se pobjedama i postignućima, ali se ne raduju kad ne dobiju nešto što žele. Ne samo da se ne raduju nego su često i kivni na roditelje i čitav svijet. Stoga je odgovornost roditelja da im objasne izvor radosti i kako je kultivirati, kako bi do onog što žele mogli i sami doći.
S druge strane, roditelji i ostali mogu puno naučiti od djece - kako se radovati stvarima kojima smo se prestali radovati: običnom skakanju, glupiranju, leptiru, posjetu zoološkom vrtu, igranju...
Znati se radovati
“Kakva mi je to velika stvar pokazati zanos u vrijeme obilja? Istinska je veličina u tome da se čovjek predaje radosti kad voda oko njega raste.”
- Isaac Bashevis Singer
|
Nije neko umijeće znati se radovati radosnim događajima, ali je umješan onaj tko se zna radovati "običnim" kao i neželjenim događajima i stvarima. Ako se uspoređujemo sa svima i svime što postoji i ako imamo velika očekivanja, normalno je da ćemo biti zakinuti za radost. Rijetko kad ćemo imati priliku postići ili dobiti sve očekivano, a o savršenstvu da i ne govorimo. Ako dobiješ na poklon nešto što nije najnoviji model ili onaj koji si očekivao/la ili po tvom ukusu, najvjerojatnije nećeš skakati od radosti. Nije stvar u tome da se poklonjenom konju ne gleda u zube, pa niti u skromnosti i zahvalnosti per se, iako i sve to svakako treba uzeti u obzir. Niti je toliko stvar u tome da se treba pronaći radost u "malim" stvarima, iako bi to svakako bilo jako dobro. Ovdje je stvar u tome da je umijeće pronaći radost u vrlinama, poukama i prilikama a ne stvarima - u nečijoj velikodušnosti, činjenici da nam je netko uopće nešto dao ili poklonio, u tome da smo dobili nešto što će u nekoj mjeri poboljšati kvalitetu našeg života, kao i u tome da nije stvar u predmetu već u gesti, ako se radi o poklonu. A ako se radi o svakodnevnim privilegijama na koje smo toliko navikli da ih uzimamo zdravo za gotovo, onda ih svakako trebamo osvijestiti i radovati im se. Recimo, svemu onome za što su milijuni ljudi širom svijeta zakinuti - slobodi, redu i miru u zemlji, asfaltiranim ulicama, električnoj energiji, tekućoj vodi, činjenici da imamo prijevoz (javni ili svoj) do željene destinacije, da imamo zdravstveno osiguranje, dostup lijekovima i zdravstvenoj njezi, čistom zraku, pa i suncu poslije kiše, dugi na nebu, cvijeću na puteljku, da dalje ne nabrajamo.
 Uzmi samo primjer jutarnje kave kojoj se možeš radovati, jer za ovaj tvoj užitak zaslužno je na stotine ljudi - od vlasnika plantaže kave, njegovih zemljoradnika, ljudi u tvornici kave, distributera, onih koji voze avione i kamione za transport kave, vlasnika dućana i prodavača, onih koji su proizveli šalicu za tvoju kavu i onih koji su ti je prodali, i još puno drugih. Dakle, šalica kave je na tvom stolu zahvaljujući mnogim ljudima - stoga raduj se toj kavi, uživaj u njoj kako treba; nemoj je samo otpiti kao da je to najobičnija stvar.
|
|
Oda radosti
Facebook
Twitter
LinkedIn
Нема коментара:
Постави коментар