Ljubav je lijek za sve
Svaki lijek, svaka trava i svaka pomast samo su zamjena za prvotni i potpuno prirodni lijek - ljubav. Samo kap ljubavi može iscijeliti sve rane i odagnati sva bolna sjećanja. Samo kap ljubavi može transformirati stvarnost u mjesto na kojem bi svatko poželio biti. Moć ljubavi koja nesmetano i bez zadrške zrači iz naših srca učinit će nas ispravnima. Učinit će nas istinitima i pravednima. Na posljetku, učinit će nas zdravima. Jer zdravlje je stanje savršenog ekvilibrijuma našeg duha i tijela. Stanje koje se može jedino opisati kao ljubav.
Piše: Luka Rocco
Mudar čovjek je rekao: „Tamo gdje je ljubav, tamo je život“.
Uistinu živjeti znači voljeti. Svim srcem svojim i svom dušom svojom. Osjetiti puninu, okus i miris ljubavi. Njen zanos, nadahnuće i moć. Osjetiti da smo mi u srži ljubav i da bez nje nemamo život. Jer život nije preživljavanje. Život je ljubav.
Stoga, ukoliko želimo biti zdravi, jednostavno moramo voljeti. Prvenstveno sebe, što zasigurno nije lako. Jer, da bismo voljeli sebe, nije dovoljno samo prihvatiti činjenicu da smo jednostavno takvi kakvi jesmo. Ne. Tako se ne možemo uistinu voljeti. Zašto?
Zato jer ljubav teži savršenstvu. Ona transformira, mijenja i unapređuje. Ona traži više od nas. Da bismo uistinu voljeli sebe moramo se mijenjati. Moramo prilagoditi svoj karakter ljubavi.
Kada ste zadnji put plakali od sreće? Lili suze radosnice i veselili se ljubavi i njenoj veličanstvenosti? Tek tako, sami od sebe. Kada god da je to bilo, svatko od nas sigurno zaslužuje puno više takvih trenutaka. Kako ćemo do njih doći? Voleći sebe i onog tko nam je podario život.
Ukoliko postavimo ljubav kao naš prioritet. Kada uistinu, istinski shvatimo da bez nje nismo živi. Tada ćemo biti spremni za promjene. Tada ćemo se mijenjati. Prepustit ćemo se snazi ljubavi i njenom toku. Pustit ćemo je da teče kroz nas i odnosi sve nečistoće. Da nas modelira poput uporne rijeke koja kleše kanjon u čvrstoj stijeni našeg srca. Tada ćemo se voljeti i tada ćemo biti voljeni.
Kada napravimo mjesta za ljubav u našem srcu i kada se počnemo svjesno mijenjati, težiti boljem i savršenijem. Tada se možemo pogledati u ogledalo i stvarno voljeti sebe. Jer mi nismo savršeni, ali ukoliko tome ne težimo nećemo se moći voljeti.
Tek kada sav otrov strahova, zavisti i ljubomore iz nas bude ispran. Tek tada ćemo moći iskreno voljeti i druge. Jer, kada ne volimo mi se bojimo. A kada nas je strah mi se branimo. A kada se branimo tada i otimamo. Jer, tanka je linija između razuma i bezumlja kada je strah u pitanju.
Strah je crno, a ljubav je bijelo. Strah je ništavilo, a ljubav je obilje. Strah je bolest i smrt, a ljubav je život i uvijek je život. Kada čovjek nema ljubavi i kada ne osjeća njeno nadahnuće on nema ništa za izgubiti. Stoga nikoga ne treba biti strah otvoriti se, poniziti se, voljeti. Ta što možemo izgubiti?
Onaj koji nema ljubav taj ništa nema, a s druge strane, sve može steći. Zato odreknimo se straha i otvorimo srce ljubavi! Poklanjajmo jedni drugima ono što je najteže naći u ljudskom svijetu – istinsku i pravu ljubav.
Neka se ljubav svakoga dana rađa u nama. Neka je svaki dan svetkovina i blagdan!
Нема коментара:
Постави коментар