|
Ako postoji ikakav most izmedu magijskih vjestina Egipta, Izrailja i Zapada, taj most je zbirka dijela, postupaka i obicaja koji se pripisuju Solomonu (Sulejman a.s.), sinu Davidovom (Daud a.s.), trecem kralju Izrailja.
I u Bibliji i u Kuranu ima opisa koji se odnose na kralja cudotvorca: njegov zivot izvezen je u Hiljadu i jednoj noci i bezbrojnim drugim djelima maste i uobrazilje. U kasnijim evropskim magijskim udzbenicima njegovo ime koriste prakticari magije da izvuku Lucifuga (duha koji bjezi od svijetlosti) i da ga potcine, kako bi ga prisilili da vrati nepravedno prisvojena blaga. Iz tolikih legendi i pseudoistorije, koje datiraju iz IX vijeka prije n.e., koliko mozemo saznati o stvarnom zivotu i djelatnosti ovog covjeka?
Vlast nad duhovimaBio bi mi potreban cio jedan svezak, pise Idriz sah u svom djelu “Orijentalna magija”, da ocijenim opsjenarski zivot samog Solomona, ali izvjesna opsta mjesta mogu se prepoznati. Stalno se mora imati na umu da su neki magijski dokumenti, za koje se smatra da poticu iz spisa kralja Solomona, u stvari djelo rabina i drugih, pod istim nazivom. Takode, nije lako dokazati da mnogi kodeksi nisu falsifikati. Arapski hronicari, prije svih, isticu se po svojoj pomnoj paznji koju poklanjaju okultnoj strani ovog izuzetnog covjeka.
Po misljenju vecine njih, nije samo on letio na letecem cilimu, vec je to radio sa cijelim svojim dvorom. Sacinjen od neke zelene svile, ovaj tepih je u isto vrijeme mogao prenositi stotine ljudi i njegov je let uvijek bio pracen letom ptica. U jevrejskoj tradiciji se tvrdi da je tepih bio velicine sezdeset kvadratnih milja i da je njegova zelena svila bila zlatom prepletena.
Pretpostavlja se da je Solomon stekao vlast nad svim duhovima i elementima, a posebno nad „demonima", posjedovanjem Carobnog prstena, koji je bio optocen draguljima andela (meleka) koji su bili gospodari cetiri elementa. Takode se kaze da je prsten u sebi sadrzavao dio cudesnog korijena. Upute za pravljenje slicnih prstenova nalaze se u magijskim knjigama objavljenim pod Solomonovim imenom, koje su i danas u opticaju. Ovu pricu preuzima i Kur’an u Suri XXI, 81. 82: ,,I Solomona smo ucili kako da koristi duvanje vjetrova, koji su se pokretali na njegovu komandu prema zemlji na koju prosusmo svoj blagoslov... I njemu smo pokorili neke zle duhove koji se za njim sjurise i jos ponesto uradismo."
Jedna od njegovih zena bila je kcerka faraona, kralja Zemlje magije (tako se nazivao faraonski Egipat), i tumaci smatraju da su se tajne preko nje otkrile kralju Izrailja. Vivak i pupavac se cesto pominju kao ptice koje Solomon koristi za glasnike; a savremeni arapski rukopisi sadrze upute za upotrebu pticjih kostiju, kao i „kamenog gnijezda", identicne uputama koje se nalaze u magijskim knjigama objavljenim u ime Solomona u srednjem vijeku.
Naisao sam na staro tumacenje jednog nejasnog odlomka u Bibliji, koje bi se moglo povezati s pupavcem. U Kraljevima II, 22, kaze se da je „Hadad" saletao faraona da ga posalje od sebe, da bih ja mogao poci u svoju rodenu zemlju. Arapski tumaci tvrde da je ovaj Hadad isto sto i Carobna ptica Hadud, koja se u Kur'anu pominje kao Solomonov glasnik (ne radi se uopste o covjeku) koja je donijela vijest o kraljici od Sabe.
Čarobni prstenBilo kako bilo, Solomonove magijske moci pominju se nekoliko puta u Kur’anu:
“I sasvim sigurno dadosmo znanje Davidu i Solomonu... I Solomon postade Davidov nasljednik i rece: ‘Cujte me. ljudi! Naucili smo izraze ptica i obdareni smo svim stvarima. U tome je, sigurno, jasna razlika.’ I vojske divljih i prosvestenih i ptice, skupise se radi Solomona da dcfiluju. Sve dok ne stigose u Dolinu mrava. Jedan od mrava rece: ..Slusajte: me. mravi! Vratite se u svoja skrovisla i ne dozvolite da vas Solomon satre, a da i ne osjeite."
Ovaj odlomak pokazuje da je Solomon obdaren poznavanjem jezika ptica, sto je jos jedna ideja koja je opste prihvacena. U stihu se kaze kako se Solomon nasmijao na rijeci mrava, sto odaje njegovu sposobnost da cuje i razumije sta govore mravi.
Solomonova magija se, takode, povezuje s nekim veoma vaznim aspektima ritualnog promatranja koje je svojstveno gotovo svakom magijskom sistemu. Vecini ljudi poznat je Solomonov pecat - lik kojim je mogao privuci, vezivati i zatvarati duhove. Bas pomocu ovoga pecata Demon iz “Hiljadu i jedne noci” zatvoren je u bocu na desetine hiljada godina. Postoji izvjesna zbrka vezana za petokraku Solomonovu zvijezdu (Pecat) i sestokraku zvezdu Davidovog stita - koja se isto smatra mocnom hamajlijom protiv zla i koristi na vrio slican nacin na koji se mnogo kasnije koristio krst kao zastita. Obe ove forme zvijezde koriste se u opsjenarskim obredima arapskog i jevrejskog porijekla.
Staroegipatska teorija o najvecem imenu Boga - Rijec Moci - koja je toliko snazna da se o njoj ne moze ni misliti ni govoriti - nalazi se u Solomonskoj magiji. Neki pisci, u stvari, tvrde da je veliki dio kraljeve moci poticao od prstena na kojem je bilo upisano Najvece Ime. Arapski i jevrejski pisci slazu se u tome da je prsten bio sacinjen od legure mesinga i gvozda.
“Solomonov Testament”, djelo koje mu se pripisuje, ali cije je autorstvo nemoguce dokazati, kaze da se on obratio andelu Mikailu za pomoc da savlada demone. Andeo mu je darovao carobni prsten s utisnutim pecatom. Tako naoruzan bio je sposoban da prizove sve duhove i dobije od njih dragocijena obavjestenja. To je postigao „vezivanjem" demona carobnim cinima i prisiljavanjem da pozove drugoga, koji bi opet to napravio sa sljedecim, sve dok se cijelo satansko mnostvo ne bi okupilo. Tada je Solomon mogao pitati svakoga pojedinacno kako se zove, koji mu je znak, i na koje se ime odaziva. Ova obavjestenja predstavljaju jezgro “Solomonskog kljuca”, koji se isto njemu pripisuje, djelo koje se vjekovima pojavljuje na mnogim jezicima. Ono je, vjerovatno, najpoznatiji magijska knjiga na svijetu.
Moč magičnog krugaOvaj se kljuc na hebrejskom zove “Maftea Selomo”, dok latinske verzije obicno nose naslov “Klavikule Salomonis”. Djelo ima dvije cjeline i obuhvata prizivanje, bacanje cini i pravljenje i koriscenje raznih pentagrama (Solomonovih slova).
Arapsko djelo o magiji, pod naslovom “Citab ul Uhud”, vjerovatno je isto sto i “Knjiga o Azmodeusu” koja se pominje u jevrejskom kabalistickom “Zoharu” kao dar kralju Solomonu od duha Azmodeusa. Ono je sadrzavalo formule za potcinjavanje demona. Ovo djelo cini vezu sa “Solomunovim kljucem” i ima znacajan uticaj na magijske opise Srednjeg istoka.
Veoma veliki broj opisa koji se pripisuju Solomonu, postoji ili se pominje u drugim djelima o magiji. Vazno mjesto medu njima pripada “Bozijem djelu”, za koje kazu da su ga diktirali andeli, knjiga medicine i alhemije koja je mnogo uticala na arapska proucavanja hermetickih vjestina. Drugi spisi, koji su izgubljeni, bavili su se razlicitim, vise filozofskim temama. Djelo od kojeg potice naziv “Al-madel”, koji se pominje u nekoliko knjiga o magiji, je hebrejski “Sefer a-Almadil”, o magicnom krugu, tom neophodnom liku gdje svi carobnjaci moraju potraziti utociste protiv osvete duhova.
Pravljenje kruga, njegovo mjesto i znaci koje treba ucrtati u njegovim koncentricnim prstenovima, cine znacajan dio Solomonove magije, kao i vecine vracarskih i opsjenarskih obreda sirom svijeta. Smatra se da bi naziv knjige mogao poticati od arapskog “Al Mandal” (Krug). Zanimljivo je primijetiti da neki znaci koji se koriste u Solomunovoj magiji - bilo da su krugovi ili pecati - nose vise nego povrsna obiljezja slicnih znakova iz kineske magije i astrologije. Jedan od najizrazitijih primjera ove slicnosti moze se vidjeti u simbolima za obiljezavanje sazvjezda i zvijezda u jevrejskom i kineskom sistemu. Nije mi poznato da je ova cinjenica ranije primijecena ili isticana, zakljucuje Idriz sah pricu o Solomonu.
|
Нема коментара:
Постави коментар