Tajna tibetanskih lama
Prema shvaćanju nekih, proces starenja vezan je uz količinu teške vode, D2O, koju unosimo u organizam. Obzirom da na svakih 6000 molekula dolazi jedna molekula teške vode, postupno se ona u našem organizmu nagomilava, mijenjajući njegovu fleksibilnost, a to bi trebao, po ovoj teoriji, biti glavni faktor starenja ljudi. Razvijen je jednostavan sustav uklanjanja teške vode iz pitke, zasnovan na primitivnoj tehnologiji tibetanskih lama, koji su na neki način znali kako na ovaj način produljiti svoj životni vijek, katkada i više decenija. Ispitivanja su pokazala da planinski led ionako sadrži 20 puta manje teške vode nego rijeke i jezera. Inicijalni pokusi na laboratorijskim životinjama pokazuju da se njihov životni vijek doista može produljiti, izbjegne li se unošenje teške vode u tijelo. Po svemu sudeći, Tibetanci su bili svjesni i vrijednosti mliječnobijele vode iz gorskih potoka, poznate kod Hunza pod imenom glacijalnog mlijeka. Kasnije će istraživanja pokazati da takova voda sadrži tzv. koloidalne minerale.
Na Zapadu su koloidalni minerali došli u modu otkrićem žućkaste vode nađene na dnu starog, napuštenog rudnika zlata, nedaleko North Logana u saveznoj državi Utah. Tajnu su ljekovite otopine članovi indijanskog plemena Paiute odali jednom traperu koji se 1925. godine odlučio skrasiti u ovoj zabiti, iskapajući pomalo preostalo zlato. Voda je sadržavala čak 84 minerala u koloidalnom stanju, koje se smatra presudnim za funkcioniranje organizma. Navodno uslijed industrijalizacije, svi ti minerali više ne dospijevaju u našu hranu prirodnim putem, kao u vremenima kada su ih u zemljište vraćali poplave i veliki šumski požari. Kronični nedostatak ovih minerala izaziva ubrzano starenje krvožilja u životinja i čovjeka, što je dokazivao jedan veterinar, nakon što je načinio autopsiju tri tisuće divljih i domaćih životinja za koje se smatralo da se hrane normalno i prirodno. Tvrdi se da ljudi jedu daleko više no što je to normalno zato da bi količinom uzete hrane nadoknadili ove rijetke koloidalne minerale koji im kronično u organizmu nedostaju.
Zgodan je pokušaj da se dokaže da je kvaliteta raslinja koje su jele životinje u prethistorijsko vrijeme bila znatno bolja, odnosno sadržavala je potrebne količine koloidalnih minerala.Brahiosaurus, dinosaur težine 30 tona, nije imao gubicu veću od magareće. Ako današnji slon težak tri tone treba dnevno jesti 4 do 6 sati, onda je brahiosaurus, sa svojih 30 tona trebao neprekidno jesti 40 sati dnevno, što je, dakako, nemoguće! Budući da nije izumro od gladi, nudi se teorija da je hrana tog biljoždera bila kvalitetnija. Odnosno, bogatija esencijalno važnim mineralima o kojima je riječ. Ovi, esencijalni minerali, koji su kroz godine isprani iz humusa kažu da su toliko rijetki da bi, da bi se dobilo svega nekoliko miligrama istih, morali pojesti cak 200 kg svježe hrane dnevno. Izlaz se nudi iskapanjima slojeva iz geološkog razdoblja Jure, jer tada nije bilo problema s nekima od rijetkih elemenata koji kronično nedostaju čovječjem tijelu danas. Njihovo prevođenje u koloidalno stanje navodno bi dalo još jedno sredstvo u prevenciji od raznih bolesti.
Нема коментара:
Постави коментар