петак, 24. октобар 2014.

Sadhana SNAGA PRANE
Vede postavljaju sljedeće pitanje: “Koja je to stvar čijim ćemo saznavanjem saznati sve?” Otuda su svi filozofski sistemi i sve filozofske knjige, koje su ikada napisane u Indiji, imali za cilj da pokažu tu jednu stvar, ono čijim saznavanjem čovjek saznaje sve.
Kako čovjek može saznati sve proučavajući pojedinosti? Jogini kažu da iza svake pojedinačne manifestacije postoji jedna generalizacija. Iza svih pojedinačnih ideja postoji jedan opći, apstraktni princip. Proniknite u njega i shvatit ćete sve.
 Po indijskim filozofima, čitav univerzum je sačinjen od dvije suštine, od kojih se jedna zove akaša, a druga prana. Akaša je sveprisutno i sveprožimajuće postojanje. Na početku stvaranja, postojala je samo akaša; na kraju ciklusa, čvrsta tijela, tečnosti i gasovi slivaju se svi ponovo u akašu, a sljedeće stvaranje će, isto tako, poteći iz akaše.
Sve što ima oblik, sve što je rezultat neke kombinacije potiče od akaše.  Akaša je ono od čega nastaje zrak, od čega nastaju tečnosti i čvrsta tijela; akaša je ono od čega nastaju Sunce, Zemlja, Mjesec, zvijezde, komete; akaša je ono od čega nastaje ljudsko tijelo, tijela životinja, biljke, svi oblici koje vidimo, sve ono što možemo  osjetiti svojim čulima sve ono što postoji. Nju samu ne možemo opaziti, ona je tako suptilna da izmiče svakom običnom opažanju; možemo  je vidjeti samo kada postane gruba, kada se zgusne i uzme oblik.
Koja je to snaga koja od akaše izgrađuje univerzum?
To je snaga prane. Prana je ta koja se manifestira kao kretanje; prana je ta koja se izražava kao gravitacija, kao magnetizam. Upravo kao što je akaša beskonačna, sveprisutna supstanca ovog univerzuma, tako je prana beskonačna, sveprisutna manifestacija snaga ovog univerzuma. Kao što se akaša mijenja, isto tako se i prana preobražava u sve postojeće manifestacije energije.
Na početku i na kraju ciklusa, svi materijalni predmeti razlažu se nazad u akašu, a sve snage univerzuma razlažu se natrag u pranu. U sljedećem ciklusu, iz prane se razvija sve ono što zovemo energija, sve ono što zovemo snaga. Prana je ta koja se manifestira u aktivnostima tijela, kao nervni tokovi, kao snaga misli.
Od misli do najgrublje fizičke snage, sve je samo manifestacija prane.Ukupnost svih mentalnih i fizičkih snaga u univerzumu, svedenih natrag u njihovo početno stanje, naziva se prana. “Kada nije bilo ni ičega ni ničega, kada su tmine prekrivale tmine, što je tada postojalo?  Postojala je akaša bez pokreta.” Fizičko kretanje prane bilo je zaustavljeno, ali usprkos tome ona je postojala.
Na kraju jednog ciklusa, energije koje se sada izražavaju u univerzumu, smiruju se i prelaze u potencijalno stanje. Na početku sljedećeg ciklusa, one se bude, djeluju na akašu i na taj način iz akaše se razvijaju svi ti različiti oblici koji čine univerzum.
Kako postići  razumijevanje i kontrolu prane?  Što nam otvara vrata ka skoro neograničenoj moći?  To je sadhana zvana pranajama.Pretpostavimo, na primjer, da jedan čovjek savršeno razumije pranu i može njome  upravljati; koju moć na zemlji on ne bi imao? On bi bio kadar premještati Sunce i zvijezde, mogao bi upravljati svime u univerzumu, od atoma do najvećih zvijezda. To je namjera i cilj pranajame. Kada jogin postane savršen, ništa u prirodi neće ostati izvan njegove kontrole. Ako on naredi bogovima ili dušama umrlih da mu dođu, oni će doći. Sve snage prirode pokorit će mu se kao robovi. Kada neupućen čovjek vidi te moći jogina, on ih naziva čudima.
Jedna od osobitosti indijskog duha jeste da on uvijek najprije teži za najvišim mogućim uopštavanjem, ostavljajući pojedinosti za kasnije.  Ako bi htio da spozna ovaj univerzum dio po dio, čovjek bi morao  proučiti svako zrno pijeska koje se u njemu nalazi, što bi zahtijevalo beskrajno mnogo vremena; on, dakle, nikada ne bi mogao uspjeti u tome. Kako onda može biti ikakvog saznanja?
Upravo kao što su vede uopćile ovaj univerzum u jednu jedinstvenu Apsolutnu Egzistenciju i kao što je onaj tko je pojmio tu Egzistenciju time pojmio čitav univerzum, isto tako su sve snage ovog univerzuma uopćene u prani i onaj tko je pojmio pranu, pojmio je sve mentalne i fizičke snage univerzuma. Onaj tko je ovladao pranom, ovladao je svojim seopstvenim duhom i svim duhovima koji postoje. Onaj tko je zagospodario pranom, Zagospodario je svojim sopstvenim tijelom i svim tijelima koja postoje, jer je prana izvor svekolike energije.
Kako uspostaviti kontrolu nad pranom jeste jedina ideja pranajame. Svi ti treninzi i vježbe imaju taj jedan cilj. Svaki čovjek mora početi odande gdje jeste, mora najprije  naučiti  ovladati onim što mu je najbliže. Naše tijelo nam je vrlo blizu, bliže od bilo čega u vanjskom univerzumu; a duh nam je još bliži nego tijelo. Shodno tome, prana koja oživljava naše tijelo i duh najbliža nam je od sve prane u univerzumu. Ona je dio prane koja pokreće univerzum. U beskrajnom oceanu prane, taj mali val prane, koji predstavlja naše sopstvene mentalne i fizičke energije, očito nam je najbliži. Jedino ako uspijemo  uspostaviti kontrolu nad tim malim valom, možemo se nadati da ćemo ovladati svom pranom u univerzumu. Jogin koji je to ostvario, postigao je savršenstvo; on više nije podčinjen nijednoj sili. On postaje skoro svemoćan, skoro sveznajući. U svim zemljama nailazimo na pravce, sekte koje pokušavaju  ovladati pranom.
Prana je životna snaga u svakom biću. Misao je najsuptilnija i najviša manifestacija prane. Međutim, svjesna misao,   nije jedina vrsta misli. Postoji također ono što zovemo instinkt ili nesvjesna misao, niži nivo misli. Ako me ubode komarac, moja će ga ruka udariti automatski, instinktivno. To je jedan način izražavanja misli. Sve refleksne radnje tijela pripadaju tom nivou misli. Zatim postoji drugi plan misli, svijest; ja razmišljam, ja razlučujem, ja zamišljam, ja odmjeravam za i protiv nekih stvari. To još nije sve. Mi znamo da je razum ograničen. On može djelovati samo do jedne izvjesne točke. Krug u kojem on djeluje u stvari je vrlo ograničen. A ipak, u isto vrijeme vidimo da u unutrašnjost tog kruga ulaze činjenice kao što komete ulijeću u Zemljinu orbitu. Jasno je da one potiču izvana, iako sam naš razum ne može djelovati izvan kruga. Uzroci tih pojava, koje se probijaju u ovo usko područje, nalaze se izvan njegovih granica.
Jogini, međutim, kažu da te granice nisu istovremeno i granice našeg znanja, jer duh može  funkcionirati na još višem planu, na nad-svjesnom nivou. Kada duh dospije u to stanje, koje se zove samadhi – potpuna koncentracija – on izlazi izvan granica razuma i sreće se licem u lice sa činjenicama koje nikakav instinkt ili razum nikada neće moći  spoznati. Upravljanje suptilnim snagama tijela, različitim manifestacijama prane u tijelu, koje se postiže vježbanjem, daje zamah duhu i pomaže mu da se popne više i da postane nadsvijestan, kako bi mogao djelovati sa tog novog nivoa.  U univerzumu postoji jedna neprekinuta supstanca, na svim planovima egzistencije.
Fizički, ovaj univerzum je jedan: nema nikakve razlike između Sunca i vas. Naučnik će vam objasniti da je svaka suprotna tvrdnja samo fikcija. Nema stvarne razlike između ovog stola i vas; stol je jedna točka u masi materije, a vi ste druga. Svaki oblik predstavlja, da tako kažemo, jedan vrtlog u beskrajnom oceanu materije. Vrtlozi se stalno mijenjaju. Nijedan od tih oblika nije nepromjenljiv.
Izvjesna količina materije ulazi u jedan dati vrtlog, recimo ljudsko tijelo, ostaje tu izvjesno vrijeme, tu se preobražava i zatim prelazi u drugi vrtlog, ovog puta, na primjer, životinjsko tijelo, odakle opet, poslije nekoliko godina, odlazi u sljedeći vrtlog, možda grumen minerala. Postoji, dakle, neprekidna promjena, stalno preobražavanje. Nijedno tijelo ne ostaje isto tokom vremena. Uistinu i ne postoji takva stvar kao što je moje ili vaše tijelo. To što zovemo “moje tijelo” ili “vaše tijelo” postoji samo u riječima. U neizmjernoj masi materije jedna točka se zove Mjesec, druga Sunce, treća čovjek, četvrta Zemlja, peta biljka, šesta kamenčić. Nijedna od njih nije postojana, već se svaka neprekidno mijenja; materija se vječno oblikuje i preoblikuje.
Isto je tako i sa unutrašnjim svijetom. Materija je predstavljena eterom; kada je djelovanje prane najsuptilnije, taj isti eter će, budući u finijem stanju vibracija, predstavljati duh, a ovaj će činiti još jednu neprekidnu masu. Ako možete  u sebi stvoriti te suptilne vibracije, vidjet ćete i osjetiti da je čitav univerzum sačinjen od suptilnih vibracija. Ponekada, izvjesne droge mogu da nas dovedu u to super osjetljivo stanje, u kojem možemo da osjetimo te fine vibracije.
Iza vibracija materije, u njihovim grubim ili suptilnim vidovima, uza svakog kretanja postoji samo Jedno. Čak i u manifestovanom kretanju postoji samo jedinstvo. Te činjenice se više ne mogu poricati. Moderna fizika je pokazala da zbir svih energija u univerzumu uvek ostaje isti. Takođe je dokazano da se ta ukupna energija pojavljuje u dva različita vida. Prvobitno potencijalna, nemanifestovana, ona se potom manifestira u vidu svih tih različitih snaga koje postoje u univerzumu, posle čega se ponovo vraća natrag u stanje mirovanja i zatim opet manifestira. I tako ona vječito evoluira i involuira.
Pranajama ima vrlo malo veze sa disanjem kao takvim. Ali kontrola daha je sredstvo za stvarno upražnjavane pranajame.
 I kada se konačno dokopamo Sebstva, mi spoznajemo da to sebstvo može biti samo jedno .

Ostali članci u kategoriji: “Sadhana”

Објавио у

Нема коментара:

Постави коментар

Пријавите се на: Објављивање коментара (Atom)