среда, 22. октобар 2014.

Stvarno Oko je Sebstvo komentara


Mudraci kažu da je um ono što je beskrajno, a ne svijet.
“Onaj tko spoznaje je uvijek veći od onoga što spoznaje, a onaj tko vidi od onoga što vidi”. Ono što se spoznaje nalazi se u onom koji spoznaje, a ono što se vidi u onome tko vidi. Nebo se beskrajno rasprostire u umu, a ne izvan, jer um se nalazi svuda, i za njega ne postoji vanjskost. Beskrajni univerzum, budući da je sadržan u ovom naizgled vanjskom nebu, također se nalaziu umu, cjelokupnog ispitivanja je ovaj: da bismo mogli povratiti prirodu našeg stvarnog Sebstva, moramo se oslobodimo zablude da je svijet stvaran. Naravno, nije neophodno da se vezujemo za suprotno vjerovanje, da je svijet nestvaran. Ali ako se dogodi da ne možemo napustiti naše trenutno vjerovanje u stvarnost svijeta bez prihvaćanja suprotnog vjerovanja – naime, da je svijet nestvaran – moramo ga prihvatiti, iako ono nije sasvim točno, kao što objašnjavaju mudraci.
Treba biti jasno da nema nezavisnih entiteta u ovom svijetu koji se nazivaju “tijelo” itd. Sebstvo ostaje sebstvo čak i kada skrivene energije svijeta stvaraju mnogolikost na površini oceana svijesti. Što se vidi kao tijelo i što se vidi kao ideje, objekti opažanja, prolazno i neprolazno, misli i osjećaji i njihova značenja – sve je to brahman u brahmanu, beskonačna svijest. Dualnost postoji samo u očima opsjenjenog i neznalice.
Priča preuzeta iz Vishnu Purane – Ona govori o tome kako je Mudrac Ribra davao uputstva svom učeniku Nigadi. Mudrac je kod svog učenika pošao prerušen i našao ga u njegovom rodnom gradu. Učenik nije uspio prepoznati Mudraca. Mislio je da je to neki seljak koji je došao u razgledanje. Upravo tada je putem išla kraljevska povorka i Mudrac je upitao što se to događa. Tada su započeli sljedeći razgovor. Nigadi je rekao: “Kralj ovog mjesta ide u povorci.” “Tko je kralj?” “Onaj što sjedi na slonu”. “Tko je slon, a tko je kralj?” “Onaj gore je kralj, a onaj dole je slon”. “Ne razumijem kako to misliš. Molim te, malo mi to razjasni”. Učenik se čudio kako ovaj seljak ništa ne zna. Da bi mu pomogao razumjeti popeo se na Mudračeva ramena i rekao: “Vidiš, ja sam gore, kao kralj, a ti ispod, kao slon”. Mudrac je rekao: “Ako si ti, kao što kažeš, gore, kao kralj, a ja dole, kao slon, onda mi pomozi razumjeti što misliš pod ‘ja’ i ‘ti’.” Tada je Nigada naglo odskočio i pao ničice pred Ribruova stopala i rekao: “Ti si sigurno moj sveti Učitelj Ribru, jer nitko drugi ne posjeduje tako nepomućenu svijest temeljne istine nedualnosti.” Ribru mu je rekao da je to učenje koje mu je bilo potrebno, i otišao. Ovako je Nigadi upućen u istinu stvarnog Sebstva.
Mudrac ga je vodio korak po korak, i na kraju mu rekao da je razlika između dvije osobe nestvarna, i da postoji samo jedno stvarno Sebstvo.
Individualnost i mnoštvo duša su iluzije, izdanci zablude “ja sam tijelo”.Upravo ovo neznanje je jedini krojen svih predstava o razlikama. Predstave o iznad i ispod u spomenutoj priči učeniku su izgledale istinite samo zato što je poistovjećivao sebe sa jednim, a Mudraca sa drugim tijelom. Tijela su bila gore i dolje, ne Sebstvo. Sebstvo transcendira sve razlike. Razlikovanje unutrašnjosti i vanjskosti nije nimalo stvarnije od razlikovanja gore i dole. A bez ovog razlikovanja svijet ne postoji. Ovo neznanje nas također navodi da pretpostavimo da je um beznačajno mali i da se nalazi u jednom dijelu tijela koje se naziva mozak. Ovo pogrešno vjerovanje nam otežava razumijevanje kako ovaj beskrajni univerzum se može nalaziti u umu. Mnogi misle da je to smiješno.
Mudraci nam kažu da je ovo naše stanovište izvrtanje istine. Oni kažu da je um ono što je beskrajno, a ne svijet. “Onaj tko spoznaje je uvijek veći od onoga što spoznaje, a onaj ko vidi od onoga što vidi”. Ono što se spoznaje nalazi se u onom koji spoznaje, a ono što se vidi u onome tko vidi. Nebo se beskrajno rasprostire u umu, a ne izvan, jer um se nalazi svuda, i za njega ne postoji vanjskost. Beskrajni univerzum, budući da je sadržan u ovom naizgled vanjskom nebu, također se nalazi.
Život bez želja znači spoznati čisto, istinsko sebstvo koje je ātman. Kad je vezano željama, sebstvo degenerira u sebičnost. Ātman se pretvori u ego. Do samospoznaje se stiže tako da se sebstvo očisti od ega i sebičnosti. Tada postižete stanje svijesti s onu stranu uma ili intelekta, u kojem otkrivate istinsko sebstvo, koje je Bog. Um je poput platna koje prekriva i prigušuje svijest, a sastoji se od niti koje su želje. Ako odbacimo želje, niti se raspadaju i platno nestaje, otkrivajući tako našu pravu prirodu. Na to misli Vedānta (zadnji, filozofski dio Veda – op. prev.) kad tvrdi da se čovjek mora riješiti ega da bi spoznao sebe.
Stvarno Oko je  stvarno Sebstvo. Ono je beskonačna Svijest, besformna i oslobođena svijeta.
Smisao je objašnjeno na sljedeći način:Ako je oko koje vidi, tjelesno, onda se vide grube forme. Ako se to oko potpomogne lupom, vide se čak i nevidljivi detalji koji imaju oblik. Ako je oko um, onda se vide suptilni oblici. Prema tome, oko koje vidi i viđeni objekt su u osnovi iste stvarnosti. To jest, ako je oko samo oblik, ono ne vidi ništa drugo osim oblika.
Međutim, ni fizičko oko ni um nemaju sami po sebi nikakvu sposobnost viđenja.
Stvarno Oko je Sebstvo. Budući da je Ono bezoblično, bivajući čista i beskonačna Svijest, Stvarnost, Ono ne opaža oblike.” Oblici se stvaraju samim činom gledanja. Iz ovog saznajemo da se oblici pojavljuju samo zbog ego-osjećaja, prvobitnog neznanja.

Ostali članci u kategoriji: “Duhovne vrijednosti”

Објавио у

Нема коментара:

Постави коментар

Пријавите се на: Објављивање коментара (Atom)