Najveća tajna – želite li se dobro osjećati ili znati istinu?
Autor: Ljubica Šaran
Matrix World
Koliko se poznajete, imate li objektivnu sliku o sebi, znate li koje su vam mane i limiti? Većina ljudi će bez imalo ustezanja reći kako sebe jako dobro poznaju, kako su objektivni i razumni, no zapravo ne postoji čovjek na ovoj planeti koji sebe barem malo ne laže, koji sliku o sebi barem malo ne iskrivljuje kroz „filtre“ subjektivnosti. Jesmo li mi u stanju objektivno razmišljati i spoznati sebe i druge, otkrijte u seriji tekstova pod nazivom „Najveća tajna“.
Zvanična znanost nam malo ili gotovo nimalo može reći o razvoju ljudske svijesti, što više, esencijalna pitanja o razlogu našeg rađanja i umiranja ostaju neodgovorena i u domenama koje naučnici promatraju isključivo s materijalne strane fizičkih promjena uvjetovanih maglovitim genetičkim mutacijama i zakonitostima tipa najjači opstaju. Naša opsjednutost materijalnim i društveno kondicioniranje sprječavaju otkrivanje tajni o samospoznaji, Gurdjieff je naš društvo nazvao „vladavinom ega“ saznajte zašto je to tako.
Bez obzira što većina pripadnika Homo sapiensa smatra da su duhovna bića, strah od smrti i nestanka fizičkog pokazuje kako to baš i nije točno, to jest koliko smo vezani za materijalno tijelo. Religije, mistične škole i metafizičari pokušavaju objasniti postojanje duše, eventualnu reinkarnaciju i eterične denzitete – gustoću (realitete postojanja koji su frekvencijski i energetski iznad naših poimanja i osjeta) no ne bave se direktnim i specifičnim naputcima o razvoju svakog ljudskog bića ponaosob osim generaliziranih ideja tipa – u kršćanstvu; put pokore i vjere put je do raja i boga ili u budizmu – put asketizma i karmičkog čišćenja je put ka „boljoj“ reinkarnaciji sve do trenutka kada se više ne moramo reinkarnirati i tako dalje.
P. D. Ouspensky i G. I. Gurdjieff, zapostavljeni i gotovo zaboravljeni istraživači ljudske samo-svijesti.
No ipak ovi tekstovi ne bi nastali da nismo imali priliku izučavati radove G. I. Gurdjieffa i P. D. Ouspenkog koju su nam pokazali kako zapravo postoji mogućnost direktnog napretka ljudske svijesti kroz samo-spoznaju i spoznaju. Gurdjieff i Ouspensky su takvo učenje nazvali „Četvrti Put“ stoga vas najljepše molimo da pročitate uvod u ovu tematiku i prvi dio ovog teksta kako biste eventualno bili u stanju pomoći sebi i drugima u razvoju svijesti.
Vjerojatno se pitate pa što nas to sprječava da spoznamo tko smo, zašto se rađamo i umiremo?
Najjednostavniji odgovor bi bio da ne poznamo sebe, te da zbog toga niti ne poznamo svijet oko sebe. No odgovor kako doći do potpunog razotkrivanja najveće tajne u nama nije jednostavan niti je kratak.
Svim ljudima su jako dobro poznati vanjski utjecaji i faktori koji nas udaljavaju od vlastite prirode i samo-spoznaje u to možemo ubrojiti sve sociološke norme i zakone, društvene posebnosti i rascjepkanost uključujući političke i religijske razlike i znanstveni i edukacijski materijalizam. Naravno da ovo nisu jedini eksterni faktori ali mi se nećemo baviti vanjskim makro faktorima već će se serija ovih tekstova pozabaviti internim faktorima koji su zajednički svakom živom ljudskom biću na planeti.
G. I. Gurdjieff je davno zapisao slijedeće:
Sigurni smo da mnogi od nas ne smatraju kako su mašine i kako su naše misli, htjenja i djelovanja mehaničke i automatske prirode, no Nikola Tesla je više puta znao reći kako su svi ljudi mašine koje pokreću vanjski utjecaji koordinirani limitiranim osjetima. Ouspensky je također jako dobro bio upoznat s istim „kvalitetama“ ljudskog bića koje samo sebe ne poznaje.
No Gurdjieff nije samo stao na zadavanju packi visokom mišljenju o nama samima i našoj „mašini“ već je bio jako direktan kada je objasnio način mijenjana od mašine – automata ka slobodnom i objektivnom ljudskom biću:
Ouspensky je potpuno shvaćao o kojim je starim „putovima“ Gurdjief govorio, riječ je o arhaičnim načinima psihološke evolucije pojedinca.
Prvi put je – put fakira
Fakir radi na savladavanju i usavršavanju tehnike pozornosti kroz borbu s fizičkim tijelom točnije kroz teške fizičke vježbe i stavove.
Drugi put – put redovnika
Redovnik također radi na savladavanju i usavršavanju tehnike pozornosti kroz borbu s privrženošću i ljubavlju, u takozvanom domenu „srca“ koje se jako naglašava na zapadu dok se u modernom žargonu naziva „put vjere“ jer se najviše prakticira u kršćanstvu.
Treći put – put jogina
Put jogina radi na savladavanju i usavršavanju tehnike pozornosti kroz borbu s mentalnim navikama i mogućnostima.
Put samo-spoznaje je trnovit, težak i traje cijeli naš život, iako se tradicionalno opisuje kao vrata k nebesima ili iluminaciji, on je uvijek pun uspona i padova, stranputica i nesigurnih prijelaza, pun je “minskih polja” i prepreka koje nam se čine nepremostive.
Gurdjieff je ove „putove“ jako puno spominjao iako je tvrdio da ni jedan od njih ne može stvoriti potpuno ljudsko biće jer je svaki put nepotpun i fokusira se na jedan dio čovjekovih mogućnosti izostavljajući ili zanemarujući ostale facete ljudskog fizičkog i duhovnog aspekta.
U osnovi to je razlog zašto su tradicionalni načini psihološke evolucije Homo sapiensa podbacili i zašto se mi kao takvi nismo makli s početka. Gurdijeff i Ouspensky su objasnili da je stoga potreban novi četvrti put koji kombinira tradicionalne načine samo-spoznaje i to na individualan način koji će biti drugačiji za svako ljudsko biće jer su svi ljudi različiti jedni od drugih ne samo prema karakternim osobinama već i po nivou, znanja, samo-spoznaje, itd.
Gurdjieff je također smatrao da je četvrti put najbrži put ka podizanju svijesti, često je znao reći da četvrti put ne iziskuje od čovjeka da se „povuče u pustinju“ kako bi se borio sa svojim „demonima.“
Najvažnije od svega je bio Gurdjieffov naputak da svako slijepo praćenje bilo kojeg puta u životu i razvoju vodi u propast i slijepu ulicu, jer je takav stav u domenu vladavine ega (uz isključivost, apsolutizam i osjećaj nadmoći nad drugim tehnikama).
Pogled iza vela ili put samospoznaje i evolucije ljudske svijesti, pradavni put alkemičara i pretvorba “olova u zlato” ova aluzija je na žalost s vjekovima postala materijalna sprdnja.
Ouspensky je dokumentirao Gurdjieffove riječi da su prije nekoliko tisuća godina postojali i drugi putovi ljudske samo-spoznaje no da su oni zaboravljeni ili se drže tajnima no sve jedno da su i takvi putovi neuspješni jer su fokusirani samo na jedan aspekt ljudskog razvoja.
No kako zapravo prepoznati pravi put samo-spoznaje?
Na to nam odgovara Ouspensky u malenoj knjižici pod naslovom: „Psihologija moguće evolucije čovječanstva.“
Ponovno vas molimo da pročitate prvi dio teksta jer nastavak teksta nećete biti u stanju pratiti ako ne pročitate i ne shvatite prvi dio.
Osupensky u istoimenoj knjizi navodi kako se u vjerskoj i filozofskoj literaturi mnogih naroda ima puno aluzija na viša stanja svijesti i na više psihičke funkcije, no dodatne teškoće za shvaćanja viših stanja svijesti stvara činjenica da religijske i mistične škole nisu podijelile viša stanja svijesti na nivoe i više funkcije, točnije o njima se uopće ni ne govori što s pravom potvrđuje Gurdjieffove naputke o tome da su spiritualna učenja bez obzira na predznak i naziv postala korumpirana te da se s vremenom sve više iskrivljuju.
Živopisno iskrivljavanje samadhija je samo dio priče o tome koliko su prastara znanja o evoluciji ljudske psihe i samo-spoznaji korumpirana s vremenom i različitim modernim školama.
Ono što se u nekom religijama i školama naziva „samadhi“ ili samadi odnosi se na stanje ekstaze ili prosvjetljenja ali se s vremenom i cjepkanjem znanja počelo pretvarati u jako puno aluzija koje je učenike skretalo s puta, u novijim radovima, samadhi se naziva „kozmička svijest“ te se ponekad može odnositi na iskustvo samo-svijesti, a ponekad na iskustvo objektivne svijesti.
Ouspensky tvrdi kako samo-proučavanje mora započeti proučavanjem četiri funkcije; mišljenja, osjećaja, instinktivne funkcije i motoričke funkcije. Seksualne funkcije se mogu proučavati tek mnogo kasnije, to jest nakon što se prvotne funkcije dovoljno dobro razumiju.
Ouspensky demistificira seksualnu funkciju otkrivajući da je ona zapravo sekundarna funkcija, jer se u životu čovjeka javlja kasnije, točnije nakon što su se izrazile prve četiri funkcije. No Ouspensky napominje kako svaka devijacija i anomalija seksualnih funkcija (i njezino nasilno sprovođenje ili apsinencija) pa čak i sprječavanje samo-proučavanja onemogućava samo-razvoj i samo-spoznaju.
No da krenemo od osnovnih funkcija:
- Intelektualna odnosno misaona funkcija; u njoj su uključeni svi mentalni procesi; razumijevanje nekog dojma, oblikovanje predodžbi i pojmova, razmišljanje, usporedbe, potvrda, negacija, oblikovanje riječi, govor, mašta…,…
- Druga funkcija obuhvaća osjećaje odnosno emocije; radost, tugu, strah, zaprepaštenje i tako dalje. Čak i ako ste sigurni da znate kako i po čemu se osjećaji razlikuju od misli Ouspensky preporuča provjeru naših vlastitih stavova o istome jer su oni uglavnom subjektive naravi i najčešće su pogrešni to jest daleko od objektivne istine. Mi u svojem uobičajenom unutrašnjem monologu (na kojeg većina ljudi uopće ne obraća pažnju) miješamo misli i osjećaje; za početak samo-proučavanja važno je odijeliti jedno od drugoga.
Za razumijevanje dviju narednih funkcija to jest instinktivne i motoričke funkcije, trebat će nam puno više vremena i napora jer u sustavu poznate psihologije ne postoji ispravna podjela i objašnjenje ovih funkcija.
Instinkt i instinktivno se uglavnom upotrebljavaju u pogrešnom smislu, a vrlo često i bez ikakvog smisla, naročito u najbrojnijim New Age pokretima koji više zavode nego li educiraju sljedbenike. Instinkti se uglavnom povezuju s vanjskim funkcijama koje su zapravo motoričke, a ponekad i emocionalne naravi (recimo u slučajevima kada majke dobiju nadnaravnu fizičku snagu da bi spasile svoje ili tuđe dijete ispod automobila, o čemu smo pisali ovdje).
- Instinktivne funkcije obuhvaćaju četiri različite podgrupe; Prva: cjelokupan unutrašnji rad organizma to jest cjelokupne fiziološke funkcije; probava, unos hrane, disanje, krvotok, cjelokupan rad unutrašnjih organa, formiranje stanica, stanična dioba, rad žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem i tako dalje. Druga: u ovu grupu spadaju osjeti – vid, sluh, okus, dodir i drugi osjećaji poput osjećaj težine, pritiska, temperature, vlažnosti, suhoće i tako dalje, koji nisu ugodni niti neugodni. Treća: Sve tjelesne osjete bilo ugodne ili neugodne bez obzira o kojima se osjetima radi. Četvrta: Svi refleksi, čak i najkompliciraniji refleksi kao što su; smijeh, zijevanje i sve vrste tjelesnog pamćenja (ili mišićnog pamćenja) te unutrašnjeg tjelesnog pamćenja; boja, mirisa, boli itd.
- Motorička funkcija obuhvaća sve vanjske pokrete; hodanje, jedenje, pisanje itd, i naravno pamćenje ovih funkcija. U motoričku funkciju također spadaju pokreti koji se u običnom jeziku nazivaju „instinktivnim,“ na primjer kada se instinktivno uhvati predmet u padu.
Razlika između instinktivnih i ostalih motoričkih funkcija je vrlo jasna i možemo ih jednostavno objasniti ako čovjek ima na umu da su instinktivne funkcije urođene i da ih ne moramo učiti, s druge strane nijedna obična motorička funkcija nije urođena i sve ih moramo učiti kao djeca, kao što moramo učiti; crtanje, hodanje, pisanje, sjedenje itd.
Uz normalne motoričke funkcije postoje i stanovite „čudne“ motoričke funkcije koje predstavljaju nekoristan rad ljudskog stroja – mašine, to su funkcije koje priroda nije predvidjela, ali one u ljudskom životu zauzimaju bitno mjesto i troše veliku količinu energije, to su; stvaranje snova, mašta, sanjarenje, razgovor sami sa sobom, razgovor radi razgovora s drugim ljudima i općenito sve pojave koje se ne mogu kontrolirati.
Četvrti put je pogled u unutrašnji psihološki univerzum čovjeka, koliko je nas spremno i može sebi pogledati u oči i proniknuti u dušu?
Ouspensky tvrde da je prvi korak u samo-razvoju potpuno shvaćanje ove četiri funkcije u svim svojim manifestacijama, a nakon toga ih možemo početi promatrati na sebi. Takvo samo-promatranje to jest promatranje koje počiva na ispravnom temelju uz prethodno razumijevanje stanja svijesti i različitih funkcija predstavlja OSNOVU SAMO-PROUČAVANJA; drugim riječima to je početak psihologije.
Vrlo je važno da u vrijeme promatranja različitih funkcija promatramo i njihove odnose prema različitim stanjima svijesti.
Uzmimo u obzir tri stanja svijesti; san, budno stanje i moguće bljeskove samo-svijesti i četiri spomenute funkcije, sve se one mogu manifestirati u snu, ali je u tom slučaju njihova pojava nesvrhovita i nepouzdana. One se nikako ne mogu iskoristiti već se odvijaju same od sebe i ponekad mogu biti relativno opasne ako se odvijaju za vrijeme mjesečarenja.
U stanju budne svijesti odnosno relativne svijesti one nam u određenoj mjeri mogu pomoći za orijentaciju, njihovi rezultati se mogu uspoređivati i provjeravati, mada mogu stvoriti brojne iluzije o sebi i drugima i našim odnosima s drugima, u svom uobičajenom stanju od njih imamo relativnu pomoć zbog subjektivnog filtriranja i nepoznavanja sebe.
Kada bismo znali koliko imamo pogrešnih opažanja, teorija, misli i zaključaka potpuno bismo prestali vjerovati sami sebi. Na žalost ljudi ne uviđaju koliko su njihova opažanja varljiva i nastavljaju u njih vjerovati bez obzira što im se to stalno „obija o glavu.“ Tada obično sami sebi postavljamo pitanja; zašto nam se takve stvari događaju, zašto smo toliko nesretni, zašto nas nitko ne razumije, zašto su svi protiv nas, zašto nitko ne vidi koliko smo mi u pravu i zašto se uvijek nama događaju najgore stvari?
U slijedećem nastavku ćemo se pozabaviti „uklanjanjem vela s očiju“ i početku buđenja (svijesti) u pravom smislu riječi.
Ostali dijelovi teksta “Najveća tajna”:
Нема коментара:
Постави коментар