уторак, 2. јун 2015.

Samkhya, vjerojatno najstariji od ovih sistema, dolazi od Samyak Khyati , ispravno znanje. U biti je dualisticki (sebstvo-materija) pristup i polaze vaznost na sistematicnost i racionalnost.

Osnivacem se smatra Kapila, medjutim njegovo je djelo izgubljeno. Postoji i u Bhagavati Kapila (koji se tu smatra utjelovljenjem vishnua) i koji u istoj iznosi filozofiju samkhye.

Ono sto danas imamo najstarije je (3. st.) Ishvara Krishnin Samkhya Karika.

Ta se filozofija bazira na pretpostavci o postojanju uzroka, "sjemena" (Karana) iz kojeg izlazi svaka aktivnost. Tj to je postojanje u potencijalnom obliku, sto ne postoji u takvom obliku ne moze se niti pojaviti u anifestiranom.

Prepoznaje dva osnovna principa Prakriti i Purushe.
Prakriti se moze poistovjetit sa shakti, mayom, zenskim principom, pojavnoscu, energijom isl. Purusha je staticni, uski princip, cista svijest isl. Moze se povuc paralela s gornjom pricom o stvaranju gdje je ta energija maye ono sto postaje i stvara manifestaciju i pojavnost.

Prakriti ima tri karakteristike (gune) spominjane isto u opisu stvaranja.
Satva (ravnoteza, setost), Rajas (aktivnost, energija), Tamas (tromost, pasivnost).

Sam Purusa je izvan tih kategorija, vjecni svjedok sam ne sudjelujuci u materijalnom postojanju.

Purusa se odrazava na satvicki element Prakriti, gune pocinju s medjudjelovanjem i nastaje evolucija, kretaje prirode.
Sve stvoreno ima u razlicitim omjerima ove tri karakteristike.

U skladu s odredjenom interakcijom guna stvaraju se 24 "elementa" (tatwa)


U stvari ko i kod svega postoji vise verzija i tumacenja iste.
U dosta toga je samkhya srodna s yogom


Ivor rijeci yoga ima vise tumacenja poput upregnuti, sjedinjenje itd.

Djeli se tradicionalno na 4 vrste (iako u praksi puno vise prakticnih sistema duhovne discipline)

Karma
Bhakti
Gjyana
Raja

Karma se zasniva na Gita idelau djelovanja bez vezanosti za rezultate. U praksi se cesto tim imenom naziva dobrotvorni/dobrovoljni rad.

Bhakti je devocijski pristup. Njegova glavna "oruzja" su molitve, obredna stovanja Ishte, devocijske pjesme, sluzenja bozanstava, namasmarana (bozije ime, ukljucujuci Japu kao metod neprestanog ponavljanja imena-mantre, cesto na japa-mali (brojanici) itd.

Gjana je pristup "mudrosti", znanja, volje. Za razliku od raja yoge koja ide sistemom prvo iskustvao pa znanje gyana ide prvo znanje pa iskustvo. Bez tehnickih metoda raja yoge (iako je sama meditacija vazna u gyani) snagom uma, uvjerenja, odricanja, teznje za oslobodjenjem, razlucivanja istinitog i laznog itd zeli odbaciti pojavni svijet i sve uobliceno da bi se doslo do krajnje istine.

Raja yoga je ono sto u uzem smislu nazivamo yogom. Pristup kao sto je receno filozofski dosta srodan samkhyi iako se kao metodologija i tehnika moze koristit u bilo kojem pristupu.
Ovdje ima najvise pdvrsta i podjela poput kundalini yoge, mantra yoge, hatha yoge, xyz yoge...
Kao osnova se obicno uzimaju Patanjalijeve yoga sutre i vise manje svi sistemi se u nekoj mjeri spominju ashtanga yoge (osmerostruke yoge) koju on izlaze, iako ne znam nekog da ju doslovno sljedi i da se postepeno ide tim redom vec se uglavnom svi koraci uzimaju "u paketu". Tih osam sukcesivnih stupnjeva su :

1 -Yama (moralna pravila)
* Ahimsa - nenasilje
* Satya - istinoljubivost
* Asteya - uzdrzavanje od kradje
* Brahmacharya - celibat
* Aparigah - ne sakupljati, gomilati, biti gramziv

2-Niyama (osobne discipline)
* Shoucha - Cistoca (fizicka i mentalna, kao i u govoru)
* Santosh - Zadovoljstvo (sto podrazumjeva neopterecivanje maerijalnim problemima)
* Tapa - Trpljenje (prihvacanje teskoca mirno bez zaljenja, iako sam pojam tapas znaci i svjesno "mucenje" u smislu asketizma i pokore.
* Swadhyaya- Proucavanje (razmatranje, promisljanje, studiranje..)
* Eshwar Pranidhan- potpuna posvecenost

3 -Asana - Yoga polozaji ovdje se ne misli na hatha yoga pristup nego vise na postizanje stabilnog i cvrstog polozaja tijela za daljnje prakse.

4 -Pranayama - vjezbe disanja

5- Pratyahara - Povlacenje osjetila

6 -Dharana - koncentracija, fiksiranje uma na jedan objekt

7-Dhyan - meditacija (kao stanje, ne kao tehnika)

8-Samadhi - stanje jedinstva, cilj yoge.
Samadhi se opet djeli na vise oblika itd. zadnja tri stupnja - koncentracija, meditacija i samadhi u stvari prelazi iz jednog u drugi, nisu kao praksa tako odvojeni kao ostali stupnjevi.


vedanta (kraj veda, zasnovana na upanishadama)

se djeli na tri tradicionalne skole.

1- Nedualizam - advaita- u skladu sa Shankarinom tradicijom i vise manje se poklapa sa recenim o gjana yogi

2- kvalificirani dualizam -vishistadvaita- Osnivac ramanuja Prihvaca razliku imedju Boga i osobne duse, medjutim bog se nalaci u centru osobe kao njen pokretac.

3-dualizam -dvaita- osnivac Madhava. Potpuna odvojenost pojedinca i Bozanskog


Avatari se uglavnom povezuju s Vishnuom i centar su velikog broja purana poput navodjene Bhagavate, Ramayane isl.

Deset je avatara Vishnua od kojih su najpoznatiji Rama i Krishna te Narasimha.

1- Matsya (riba) u tom je liku spasio Vaisvaswata, ekvivalenta biblijskom Noi

2- Kurma, kornjaca, kad su bogovi i demoni mjesali ocean da bi dobili amritu (nektar besmrtnosti) kurma se ponudio kao podloga za brdo Mandara koje je sluzilo kao stup kojim se mjesalo.

3-varaha, vepar, ubio je demona Hiranyakshu, povratio ukradenu Vedu

4- Narasimha, covjek-lav, ubio demona Hiranyakshipu, brata Hiranyakshe.

5- Vamana (patuljak) ubio demona Balia

6- Parasurama Ubio kralja Kartavirya i unistio kshatrijsku kastu

7- Rama (ili Ramachandra da se podvuce razlika od Parashurame) -ubio demona Ravanu (  ) koji mu copio zenu

8- Krishna - Ubio demona Kamsu

9 - Budha, naravno to nije bas budhisticko tumacenje 

10- Kalki, avatar koji treba doc na kraju Kali-yuge

Ovako ispadne da su samo klali al kasno je za ic u detalje, to cemo kasnije.

Osim ovih deset spominje se masa avatara, nazovimo ih avatarima iz kurtoazije 

Iako se neki spominju i u spisima odredjenih tradicija. Postoje tocno navedene karakteristike avatara. Purnavatar bi trebao posjedovati sve (Krishna). Gaudya vaishnave (medju njima Krishnijevci) smatraju npr Cheitanyu avatarom, medjutim sa manjim brojem karakteristika (tj s manjim izrazavanjem bozanskosti). Takvi avatari dolaze sa tocno odredjenom zadacom poput osnivanja religija, tj otkrivanja novih nacina duhovnog izrazavanja/napredka, nemaju "kozmicku" vaznost.

Ponekad imam dojam da i svako selo u indiji ima nekog avatara  Jos jedan dobra nacin manipulacije. Od avatara se manje trazi (ta Bog je, nema pravila po kojem ce ga se procjenjivat) a vise mu se daje. Prakticno. No i u drugim je religijama gomila "proroka". To je njihov ekvivalent.

Dakle postoje oi glavni. Neki manji, isto spomenuti u spisima. Neke duhovne velicine koje su proglasene avatarima (cesto uz ozbiljne rasprave pundita o karakteristikama avatara koje ovi imaju ili nemaju) proglasenje nekog ucitelja avatarom u tipicno indijskoj maniri manije pretjerivanja u obozavanju i (samo)proglasenje avatarom u vrlo prakticne i isplative svrhe 

Postoje i pric o utjelovljenjima Shive i ostalih, medjutim to nije u ovom obliku kao razradjena teorija avatarstva.


Npr prilicno je poznata Yoganandina autobiografija gdje spominje Babajija kojeg naziva avatarom )

Medjutim za njega se ne kaze da je rodjen ko ljudsko bice, od zene, nego da se jednostavno pojavljuje u tijelu svojom voljom kao odrasao mladic.

Smatraju ga avatarom Shive. Medjutim utjelovljenje ne znaci da je sad Bog siso na zemlju i sad zivi u tijelu ko takav. Cak je moguce istovremeno postajanje vise avatara u isto vrijeme (nor Parashurama i Ramchandra su se u jednoj prici sreli isl).

Mozda se moze povuc slcnost s mogucnoscu vise utjelovljenja istog boddhisatve u Lamaizmu.

Znaci odredjena duhovna snaga se ocituje u tijelu, medjutim to ne znaci da je ona i zatvorena u njemu. Mozda je lakse zamislit nesto kao odraz, projekciju, sankalpa oblik..

Razlika je sto je u vaishnavskim spisima avatarstvo sistematizirano, unapred najavljeno, izgradjen kult oko njega, sto se avaari stuu poput bozijeg utjelovenja i njihov lik/ime postaje centrom stovanja i duhovne discipline.

Tu ima dosta slicnosti sa krscanstvom i Isusom, kojeg inace indijci cesto vole smatrat jednom od avatara.

Razne purane govore o raznim avatarima. Centralni naravno amayana (Rama), Mahabharata (Krshna)

Bhagavata, takodjer jedan od najasirenijih vaishnavskih spisa Dok je Ramayana i Mahab sira u puckoj duhovnosti Bhagavata je sira i preporucenija sadhima, sannyasinima drugima ise posvecenima religiji. Vjerojatno i zato sto puno vise polaze na odrianje i lagano podhebava svjetovne ljude vezane za obitelj isl. Tu je prilicno razradjeno Vishnuovo avatarstvo.

Ovi drugi avatari vise imaju konkretnu funkciju, kad se govori o utjelovljenju Shive to je najcesce neki The Yogin/ucitelj. Postoje slicna utjelovljenja Dattatreye isl spominjana u spisima. Medjutim oko vishnuovih avatara je najvise devocijske aktivnosti i stovanja, tti su avatari najvise opisivani, najblizi masama, najaktivniji u svijetu itd.

Npr iako postoje takva navedena utjelovljenja Shive kad se govori o Shivaizmu uglavnom se stuje sam Shiva, manje razna uprizorenja. S druge strane kod Vaishnava je puno rasirenije stovanje Krishne ili Rame (najcesce) ili npr Hanumana (najpoznatijeg Raminog sljedbenika) nego samog izvornog oblika Vishnua.

Нема коментара:

Постави коментар