уторак, 2. јун 2015.

Vede se i dalje smatraju osnovom i one su kriteriji ocjene vjerodostojnosti. Tj sto se kasnije javlja treba biti sukladno vedama da bi se smatralo istinitim, samo razradjeno i prilagodjeno datom vremenu. U skladu sa gore recenom o dharmi za razlicita razdoblja. Vede se smatraju vjecnima a ne stvorenima dok ostali spisi imaju tvorce.

To su u prvom redu Purane koje najvise oblikuju siroku religioznost. Takodjer se jako cijene upanishade koje jesu dio veda, iako zadnji dio veda. PO tome je dobila i naziv Vedanta koja se u stvari bazira na upanishadama. O njoj nesto kasnije.

Kao glavno trojstvo u Hinduizmu se uzimaju Brahma, Vishnu i Shiva.
U praksi je Brahma danas slabo zastupljen ali je zato cesto stovanje Shakti (zenskog aspekta, bozanske energije) u liku Kali, Durge, Saraswati, Lakshmi itd.

Tako da se glavni pravci djela na Shaivite (sljedbenike shive), Vaishnave (sljedbenike vishnua) i Shakte (sljedbenike Bozice).

Svaki od njih ima spise i mitologiju koja potvrdjuje da je njihov Ishta (odabrano bozanstvo) The Bog, drugi da su u razini polubogova, s time da su ostala dvojca uvijek negdje iznad polubogova vedskog razdoblja na celu s Indrom (ti polubogovi se negdje tumace kao polozaj na koji se moze i smrtnik popest usljed dobrih dijela (a i po isteu te karme napustit) a ne kao konkrete osobe).
Tako da su svi u biti monoteisti i drze jednog (jednu) za Sefa Sefova.

Onda su tu pripadnici advaite, mayavade isl, sljedbenici gjana yoge koji ne prihvacaju personificirano bozanstvo, niti uopce boga kao osobnost vec je za njih sve materijalno iluzija. To ne znaci samo fizicka materija nego sve sto psjeduje oblik, ime ili bilo kakve karakteristike koje nas um moze dodjelit. To je sve lazno i jedino ono sto ostaje kada sve te iluzije nestaje je istina. A to se cesto u upanishadama naziva Tat (To) da bi se izbjegla bilo kakva pridavanja svojstva davanjem imena ili pojmova poput Bog.

Naravno ne iskljucuje se cak da je osova sljedbenik advaite i istovremeno Shivaist ili Vaishnaa itd.

Zatim mnogi sliede bhakti sistem (devocija) i osobno bozanstvo (ishta) ali sa impersonalnim ciljem, tj cilj im je da kroz (misticnu, iskustvenu) spoznaju Boga u liku dodju do bezlicnog i konacnog. Za "prave" bhakte to nie ispravan stav jer po njima nije zelja za mokshom, oslobodjenjem, stapanjem isl nesto jako uzviseno vec ljubav prema Bogu (
u liku) i zelja za "druzenjem" s njim i za tim da se bude dobar sljedbenik.

Brahman je impersonalni apsolut, Brahma je bog kao tvorac. Kako su danas uglavnom gore spomenutu Vaishnave, Shivaisti itd Brahma ispadne u puranam uglavnom podredjen. Dok je Vishnu (u ovom slucaju posto je vaihnavski spis, Bhagavata, u igri) vrhovni apsolut on uvijek postoji i pokrece stvaranje univerzuma dok je Brahma, sam stvoritelj, njegov "podanik" i traje kolko i samo postojanje, tj dok njegova stvaralacka funkcija nije ispunjena. Iako se obicno Brahmu naziva stvarateljem, Vishnua odrzavateljem, Shivu razarateljem prica je malo drukcija ovisno o sljedbi iako uglavnom zadrzavaju svoje funkcije.
sest je tradicionalnih filozofskih sistema (dharsana). I ovo opet ima podjelu na jednoj razini koja se ne mora poklapat s onim gore podjelama i moze u praksi bit razlicito izmjesano makar se u ovom slucaju vise manje osim yoge, samkhye i vedante ostali sistemi mogu u tom smislu zanemarit.


Dakle darshane su:

Vaisheshika ("atomizam")
Nyaya or ("logika")
Mimamsa ( ritualisticko tumacenje veda)
Samkhya
Yoga
Vedanta





Нема коментара:

Постави коментар