Borilacke vjestine
Kada se razmišlja i razgovara o kineskim borilačkim vještinama, onda je jedna od prvih ideja definitivno Kung Fu. Sam naziv Kung Fu je izvan Kine uobičajen naziv za borilačke vještine nastale na području Kine. Ovaj naziv pojavio se na zapadu krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća jer su zapadnjaci čuli kineze kako za majstore kineskog boksa govore kung fu i pomislili da je to naziv te borilačke vještine, te je izvan Kine prihvaćen kao sinonim za kineske borilačke vještine.
Kada se razmišlja i razgovara o kineskim borilačkim vještinama, onda je jedna od prvih ideja definitivno Kung Fu. Sam naziv Kung Fu je izvan Kine uobičajen naziv za borilačke vještine nastale na području Kine. Ovaj naziv pojavio se na zapadu krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća jer su zapadnjaci čuli kineze kako za majstore kineskog boksa govore kung fu i pomislili da je to naziv te borilačke vještine, te je izvan Kine prihvaćen kao sinonim za kineske borilačke vještine.
Sam naziv Kung Fu nema direktne veze sa borilačkim vještinama i u prijevodu znači: Gong (功) – vrlina, vrijednost, dostignuće i Fu(夫) – čovjek. Točnije u Kini se za svakog majstora neke vještine kaže Kung Fu (Gong Fu). To ne mora biti borilačka vještina nego to može biti grnčarenje, kotlokrpe, postolari, glazbenici ili bilo tko drugi. Bilo koja osoba koja svoj zanat i vještinu dovede do razine majstorstva je kandidat da se za njegovo znanje i sposobnost kaže Kung Fu.
Naziv Wu Shu, koji je danas sve češći se koristi umjesto naziva Kung Fu i on je točniji u svom opisu. Wu znači ratni, borbeni, vojnički, a Shu znači tehnika, vještina, metoda. Kombinacija ovih dviju riječi označava borilačku vještinu, odnosno vojnu tehniku ili ratnu metodu. No niti Wu Shu nije dovoljno precizan za označiti specifičnu borilačku vještinu. Osim toga Wu Shu se smatra modernim nazivom, pa mnogi kada se spomene Kung Fu pod time misle na klasične kineske borilačke vještine, dok se sa Wu Shu misli na moderne.
U stvari najtočnije bi bilo reći da su sve te vještine u stvari pojedine tehnike unutar kineskog boksa, bez obzira koristili naziv Kung Fu ili Wu Shu, to je u stvari kineski boks koji je vrlo stara vještine, a evoluirao je kroz stoljeća u različite tehnike i metode koje su vrlo često nadahnute raznim životinjama i mitološkim bićima. Pojedini stilovi vrlo često koriste nazive životinja čije pokrete oponašaju: tigar, zmija, ždral, majmun, leopard, zmaj, konj, orao…
Prema legendama, kineske borilačke vještine potiče iz razdoblja od prije više od 4000 godina. Smatra se da je otac svih kineskih borilačkih vještina žuti car Huangdi (godina uzašašća 2698. prije Krista). Žuti car je bio poznati vojskovođa i general koji je prije nego je postao car napisao brojne spise o medicini, astrologiji i borilačkim vještina. Njegovi spisi su kasnije korišteni za treniranje vojnika, policije i ostalih. Njegov najveći protivnik je bio Chi You, kojeg se smatra ocem Jiao Di-a, preteče kineskog hrvanja.
Kasnije su se uglavnom učile i vježbale vještine pod nazivom Shoubo (za vrijeme Shang dinastije 1766-1066 prije Krista) i Xiang Bo (7. stoljeće prije Krista). 509. godine prije Krista je Konfucije predložio vojvodi Dingu iz Lua da pored literarnih znanja trenira i neku borilačku vještina kako bi pored mentalnih vještina postigao fizičke i duhovne vještine. Takav stav prema borilačkim vještinama je doveo borilačke vještine do religioznih sekti i običnih ljudi.
Shaolin hramovi su najstariji primjer institucionaliziranog treninga borilačkih vještina. Kod njih je borilačka vještina dovedena do savršenstva življenja i ne predstavlja samo borilačku nego i duhovnu vještinu. Najstariji poznati zapisi o Shaolinu gdje se spominju borilačke vještine su 728 godine poslije Krista gdje se navode dva događaja u kojima su redovnici Shaolina koristili borilačke vještine. 610 godine poslije Krista su se redovnici branili od pljačkaša koristeći svoje borilačke vještine te 621. godine poslije Krista kada su redovnici bili jedan od bitnih faktora pobjede nad Wang Shichongom u bitci kod Hulaoa.
Kako smo već rekli na samom početku, Wu Shu ili Kung Fu se sastoje od brojnih i različitih stilova kineskih borilačkih vještina. Neki arhaični oblici su danas ponovno dobili na popularnosti i uče se sve više. Neki od njih su Bagua, pijani boks, Orlova kandža, Pet životinja, Hsing I, Hung Gar, Majmun, Bak Mei Pai, Bogomoljka, Fujian Bijeli ždral, Wing Chun i Tai Chi Chuan. Tu su još changquan, xingyiquan, Bak Mei, Wuzuquan, Choy Li Fut, Wing Chun te Hung Gar. Postoji još mnogi stilovi koje ovdje ne spominjemo jer ih je jednostavno previše.
No neke stvari su jednake u svim kineskim borilačkim vještinama a to je misao.
Via Borilacke vjestine
Via Borilacke vjestine
Нема коментара:
Постави коментар