субота, 4. октобар 2014.

Moderni Šamanizam

ŠAMANSKO ISCJELJIVANJE


                                                                              ŠAMANSKO ISCJELJIVANJE


Legenda kaže da su u pradavno vrijeme početaka čovječanstva ljudi bili suočeni sa kaosom koji je vladao kako izvana, tako i u njima. Proganjali su ih demoni bolesti, gladi. Kako bi se spasili, zatražili su od Stvoritelja da im pošalje zaštitu od opasnosti. Božansko biće im pošalje Orla, no oni ga nisu htjeli prihvatiti budući da je bio «samo» ptica. Stvoritelj tada reče Orlu da Božansku zaštitu dade prvoj osobi koja će mu poželjeti dobrodošlicu, a desilo se da je to bila žena (da li je to možda bila Sloboda?). Orao je tada općio sa ženom i rođen je šaman, sin svjesnosti (Orao) i ženske energije ljubavi.
Kaos koji vlada u današnje vrijeme ne razlikuje se puno od tih davnih vremena. Ljudi su suočeni sa prijetnjom uništenja uslijed tehnološkoga rata, ekoloških katastrofa, nasilja, pandemija kao što je AIDS… Stoga nije čudo da se zadnje dvije dekade ponovo rađa šamanizam, kako bi pomogao čovjeku u ovim teškim vrijeme otuđenosti od prirode i velikih promjena.
U Brazilu je prije šezdeset godina započeo pokret Saint Daime, koji se zasniva na drevnoj brazilskoj indijanskoj tradiciji potrage za ravnotežom čovjeka i energija prirode, koja omogućava proces samo-iscjeljenja. Saint Daime se danas proširio iz područja Amazone u sva velika urbana središta.
Isti su korijeni rada američkoga antropologa Michaela Harnera, kojega je inicirao šaman iz Južne Amerike. Harner naglašava koliko je važno za ravnotežu čovjeka današnjice da se ponovo probudi šamanizam. On je razvio tehniku ulaska u promijenjeno stanje svijesti bez uporabe opojnih sredstava, samo uz pomoć ritma šamanskog bubnja. U tom ekstatičnom stanju osoba dolazi u kontakt sa Životinjom snage i arhaičnom mudrošću iscjeljivanja unutarnjeg šamana. Do šamanskog iscjeljenja dolazi spajanjem instinktivne mudrosti prirode, utisnute u naša tijela sa sviješću razuma.
Šaman se razlikuje od ostalih iscjeljitelja po tome što radi isključivo u izmijenjenom stanju svijesti. U tom stanju, koje Michael Harner naziva šamansko stanje svijesti, arhetipska memorija šamana dopušta nam doživjeti snagu iscjeljenja mineralnoga, biljnoga i životinjskoga svijeta. U tom stanju šaman ostaje potpuno budne svijesti, sa punom kontrolom razuma. Karakteristika šamanskoga rada je također u tome što uvijek ima životinju (ili više od jedne) kao učitelja ili čuvara. Vođen ritmom bubnja, šaman putuje u Donje svjetove ili se penje u Gornje svjetove, povezujući se sa resursima kolektivnog nesvjesnog, gdje se odvija šamansko iscjeljenje.
Terapijski resursi su, dakle, izvanjski – terapeut , bubanj i sl., i unutarnji – Životinja snage i šamanski tunel. Tijekom terapijske seanse šamanski terapeut klijenta uvodi ritmom udaraca bubnja u izmijenjeno stanje svijesti. Iskustvo se može doživjeti kao san, no cijelo vrijeme klijent zadržava svjesnu kontrolu nad svojim putovanjem i može prema želji aktivno sudjelovati. Cilj unutarnjega putovanja je uvijek iscjeljenje i ono ima jasnu, određenu namjeru, koja može biti stjecanje znanja, buđenje snage ili potraga za izgubljenim dijelovima duše. Terapija započinje kada klijent u «šamanskom tunelu», koji je put u druge svjetove, susreće svoju Životinju snage. Ponekad za to treba nekoliko seansi budući da se osoba susreće sa prvotnim otporom i obranama, koje se javljaju kod svake terapije. Nakon toga često slijedi susret sa našom sjenom , potisnutim dijelovima ličnosti, čijim se prihvaćanje i integracijom oslobađa velika količina kreativne, iscjeljujuće energije, koja se povezuje sa vitalnim snagama naše životinjske prirode. Daljnje putovanje klijenta vodi dublje u kontakt sa kolektivnim nesvjesnim gdje se susreće i povezuje sa arhetipskim resursima, a samoiscjeljenja biva potaknuto buđenjem arhetipa unutarnjeg šamana. Simbolički, šamansko iskustvo ponovo uspostavlja vezu svjesno-nesvjesno i nastaje nov centar organizacije svijesti – novo sebstvo koje vodi proces spajanja instinktivne svijesti sa sviješću razuma. Klijent, vođen unutarnjim šamanom u potpunosti dolazi u posjed svojih unutarnjih snaga samo-iscjeljenja.
Sredinom siječnja biti će organiziran seminar Modernog šamanizma gdje će se uz šamansku aktivaciju DNK dobiti i životinja snage sa čijom pomoći se kasnije može raditi. Pozivam zainteresirane za taj termin da se što prije prijave da si osiguraju mjesto.


ŽIVOTINJE SNAGE – ŠAMANSKI PRISTUP

                                                         ŽIVOTINJE SNAGE – ŠAMANSKI PRISTUP


Od pradavnih vremena postoji intimna povezanost između čovjeka i životinje, što je jasno vidljivo iz crteža na zidovima spilja u kojima su obitavali prvi ljudi. Te slike prikazuju rituale koji su se provodili prije svakog odlaska u lov, u kojima se izražavalo štovanje i zahvalnost spram životinja, jer su one bile hrana koja je čovjeku omogućavala život. Kasnije tu usku povezanost čovjeka i životinje možemo naći u svim velikim mitologijama - u pričama i legendama o herojima i bogovima/božicama, od kojih su neki u liku polu čovjeka/polu-životinje, gdje junaci dobivaju snagu za svoje herojske pothvate iz instinktivne mudrosti životinja.
U današnje vrijeme instinktivna snaga, koja je arhetipski dio našega genetskoga naslijeđa, je potisnuta, pohranjena u podsvijesti.
Caroline Myss u knjizi «Sveti ugovori» naglašava da uz naše individualno, osobno nesvjesno postoji i drugi psihički sustav, koji je po prirodi kolektivan, univerzalan, dio našeg kolektivnog naslijeđa, koji se uglavnom sastoji od arhetipova. Iako su arhetipovi impersonalni obrasci energije, kada se sa njima povežemo postaju personalizirani i dio naše individualne psihe. Najbolje je predočiti naše unutarnje arhetipove kao intimne suputnike koji aktivno djeluju kao čuvari ili unutarnji saveznici. Svi arhetipovi osim pozitivnih aspekata imaju i svoju «mračnu» stranu, koja je mračna upravo zato što je potisnuta, zarobljena. Kada jednom tu potisnutu snagu pustimo na svjetlo dana, prihvatimo njeno postojanje, ona se pretvara u snažnog saveznika i pomoćnika na našem životnome putu.
Za šamana Životinja snage je čuvarica vitalne energije osobe. Kao snažna energija koja izvire iz kolektivnog nesvjesnog, životinja snage treba biti priznata i poštivana jer će se inače izraziti kao dio naše sjene.
Životinju možemo kod nekih ljudi prepoznati u njihovom biotipu (izgledu lica, držanju, kretanju…), ili u ponašanjima kada osoba naprosto «izgubi kontrolu». Tako znamo reći da majka brani svoju djecu «kao lavica», da se bori «kao tigrica»…
Kada upoznamo snagu naše Životinje snage, njena energija nam postaje dostupna, od nje crpimo fizičko i psihološko zdravlje, postajemo prirodni, spontani, kreativni…
Eligio Stephen Gallegos u svojoj knjizi «Indijansko iscjeljenje čakri» navodi da se prema indijanskoj tradiciji svakoj od sedam glavnih čakri (naziv za energetske centre čovjeka) pripisuje jedna totem-životinja, koja za indijance simbolizira određenu osobinu. Te životinje čovjeka prate kroz život u funkciji «čuvara», pri čemu također pomažu u liječenju bolesti, pronalaženju osobnoga puta, ostvarenju ciljeva.
Kako bi našao životinju snage neke osobe, šaman koristi ritam bubnja koji uvodi u lagano izmjenjeno stanje svijesti, u kojem se osoba povezuje sa šamanskim naslijeđem čovječanstva. Kao arhetip, šaman potencijalno postoji u svakom čovjeku.. Ritam udaraca bubnja, zajedno sa svjesnom, jasnom namjerom (determinantom šamanskog putovanja) vodi nas do naše Životinje snage, kao i do svih drugih životinja čija nam snaga, mudrost i druge osobine mogu zatrebati za iscjeljenje i kao pomoć u raznim životnim situacijama. Kada jednom pronađemo svoju Životinju snage, počinju se aktivirati vitalna energija i kreativnost, te se sa starim problemima možemo suočiti na nov način.Veliki broj bolesti, gledano sa ovog aspekta, ukazuje na to da je Životinja snage zarobljena. Njeno pronalaženje, iscjeljenje i oslobađanje budi našu sposobnost da stvaramo, postižemo ciljeve, rastemo i razvijamo se. Nakon što iscijelimo sebe, ponizno prihvaćajući da prvo moramo izliječiti vlastite rane, možemo životinju snage koristiti i u iscjeljiteljskom radu kada želimo pomagati drugima. Životinja snage postaje svjesan, vrijedan dio našeg unutarnjeg svijeta koji nam je izvor pomoći i potpora na bezbroj načina, u raznim životnim situacijama.


Vremenska Linija - Time Line


                                                       VREMENSKA LINIJA – TIME LINE

Vremenska linija označava jedan od osnovnih elemenata koji čine «osnove naše ličnosti» Naša iskustva, sjećanja, odluke, dobra i loša iskustva se s vremenom prikupljaju i određuju naš odnos prema svijetu. Način kako su sjećanja pohranjena utječe na naš doživljaj života i protoka vremena. Ljudi imaju u svojem unutarnjem svijetu na neki način kodiraju prošlost, sadašnjost i budućnost. Otkud znamo da li se neki događaj na koji mislimo zaista dogodio u prošlosti, a nije zamišljanje budućnosti? Na osnovi čega naš mozak pravi razliku? Ta razlika ovisi o tome kako osoba u svom mozgu kodira informacije. Gotovo svi ljudi u svom mozgu pohranjuju informacije na linearan način. Edward T.Hull kaže daje ta jednostavna sposobnost razaznavanja koji događaj se zbio «izvana» a koji predstavlja sjećanje ili maštanje, predstavlja temelj našeg preživljavanja.
Zastanite i razmislite o tome gdje se kod Vas nalazi prošlost, a gdje budućnost. Dok razmišljate o tome imajte na umu da se sjećanja iz prošlosti približavaju iz određenog smjera. Isto tako, ako Vam se postavi pitanje gdje se nalazi Vaša budućnost, u kojem smjeru biste pokazati?
Najčešće ljudi prošlost smještavaju iza sebe, a budućnost ispred, ili prošlost na lijevu stranu, a budućnost na desnu, no i tu su moguće najrazličitije kombinacije (gore-dolje; V-oblik…). Dva su osnovna načina kako ljudi kodiraju vrijeme:
Through-time («kroz vrijeme»)
Through-time orijentirana osoba prošlost i budućnost ima smještene ispred sebe. Npr. Prošlost se nalazi u smjeru lijeve ruke a budućnost desno. Vrijeme protječe kontinuirano i neprekinuto. Većinom su sjećanja disocirana, tj. osoba kada se prisjeća neke situacije sebe vidi u toj situaciji. Ima jasan osjećaj za vrijeme i zna kada ev. Kasni na neki dogovor. Budući da je za through-time ljude njihovo cjelokupno vrijeme stalno pred njima, lakše se snalaze u vremenskim dimenzijama, što može biti pozitivno sve dok su prošla sjećanja pozitivna. Ako su sjećanja iz prošlosti bolna ili traumatska onda će za osobu sa «through-time» načinom kodiranja vremena biti puno veće opterećenja jer ih stalno na neki način «vidi» pred sobom. Through time ljudi su najčešće sistematični, skloni planiranju i jasnim pravilima,
In time («unutar vremena»)
In time osoba kodira vrijeme najčešće prema naprijed ili prema natrag. Jedan dio njihove prošlosti im je nedostupan dok ne okrenu glavu i pogledaju unatrag. Kada se prisjećaju neke situacije iz prošlosti to doživljavaju «asocirano» tj. doživljavaju sebe usred zbivanja, gledaju kroz vlastite oči. Osjećaj za vrijeme nije jasan, nemaju pojam o tome kada produlje neki sastanak ili zakasne… In-time ljudima puno lakše pada biti «sada i ovdje», skloniji su spontanom, fleksibilnom pristupu životu.
Ideja vremenske linije kao simboličnog prikaza načina kako ljudi kodiraju vrijeme u terapijske svrhe nudi brojne mogućnosti. U odnosu na prošlost kretanje po vremenskoj liniji može olakšati vraćanje u neke trenutke koji su bili traumatični ili bolni, te rad na njihovom iscjeljenju. Na sreću (u smislu pružanja mogućnosti iscjeljenja) naš mozak ne pravi zaista razliku između realnih zbivanja i zbivanja u mašti, pa je takvo iscjeljivanje, iako se odnosi na davna zbivanja iz prošlosti, i te kako stvarno. Brišu se i mijenjaju stari, utabani živčani putovi i stvaraju novi, struktura veza među živčanim stanicama se mijenja, mijenja se naša mapa doživljaja. Budući da je prirodna funkcija naše podsvijesti predočavanje podsvjesnih sadržaja putem slika, zamišljanje vremenske linije i obraćanje pažnje na predjele koje «vidimo» zatamnjenim ili u magli može nam pomoći pronaći nerazriješene izvore konflikata i sadašnjih opterećenja.
U odnosu na budućnost radom sa vremenskom linijom možemo u «našoj budućnosti» zacrtati najbolju moguću varijantu budućih zbivanja i promjena koje želimo postići i na taj način zacrtati put kojim bismo željeli ići. Zamišljanje slika koje predočavaju ono što želimo ostvariti kao cilj u životu, uz emocionalni i osjetilni doživljaj tog stanja pomaže kreirati energetske obrasce koji time na finijim energetskim razinama već postaju stvarni i pitanje je vremena i naše usmjerenosti (naravno uz moguće druge utjecaje) kada će i kao ta vizija postati stvarnost.
Ideja «vremenske linije» pruža bezbroj mogućnosti terapijskog rada, kako sa odraslima tako i sa djecom i stoga je možemo naći u različitim terapijskim pravcima. Često se spominje u okviru NLP-a (neuro-lingvističkog programiranja), no isto tako se koristi i kao zasebna tehnike uz različite druge terapijske pravce. Shaman Rowland Barkley u svoj iscjeljiteljski i edukacijski rad uključio je pojam «holografske vremenske linije» koji naglašava šire, univerzalno zahvaćanje prostora i vremena kao mreže među-utjecaja, u kojoj ne samo prošla zbivanja utječu na buduća, već i buduća mijenjaju prošla. Jedinstvenim zahvaćanjem vremena kao cjeline možemo svijet i sebe doživjeti na sasvim novi način i pobuditi u sebi sposobnosti pohranjene u nama kao latentne mogućnosti koje nam postaju dostupne tek kada se uspijemo sviješću proširiti izvan ograničenja linearnog funkcioniranja našeg racionalnog uma.


SOUL RETRIEVAL – VRAĆANJE ODVOJENIH DIJELOVA DUŠE


             SOUL RETRIEVAL – VRAĆANJE ODVOJENIH DIJELOVA DUŠE


Soul retrieval – vraćanje odvojenih dijelova duše je metoda putem koje se mogu proraditi i aktivirati blokirani aspekti i dijelovi života osobe.
Pretpostavke na kojima se zasniva soul retrieval su:
Kada se dio duše izbjegava spustiti u život ili ode, u energetskom polju se stvara praznina koja će stalno tražiti nešto da je ispuni.
Nikada nije kasno doživjeti/proživjeti sretno djetinjstvo.
Kada postanete cjeloviti, ništa Vas ne može povrijediti.
Proces uključuje tri koraka :
Holografsko pročišćavanje vremenske linije, kako bi se smanjilo opterećenje nastalo uslijed ključnih traumi u životu, putem spoznaje zbivanja kao uzajamne kreacije na razini duše.
Prorada tih obrazaca u svrhu iscjeljenja energetskog polja tijela.
Poziv duši ili suštini bića, koja se odvojila kako bi izbjegla traumu, da se vrati i sudjeluje u životu., za što su prethodni koraci stvorili preduvjet.
Soul retrieval bila je tisućama godina snažna tehnika iscjeljenja. Urođenička plemena su je uglavnom koristila u hitnim slučajevima, kao, npr., ako netko uđe u komu. Npr., ako je dijete teško bolesno i umire, napunili bi šator hrpom djece koja bi plakala i zazivala ga/ju da se vrati u tijelo i život. Kao tehnika za «civilizirane» ljude današnjice, može se koristiti za postizanje cjelovitost bića i punoće življenja. Postoje brojne metode koje koriste mentalne koncepte prostora i vremena, analizu razloga zašto je došlo do rascjepa…, koje vraćaju elemente uma ili pozornosti, no nisu pouzdane kada se radi o ponovnom vraćanju sposobnosti osjećanja emocija. Na izgubljeni dio duše valja gledati kao na osobu, što on i vjeruje da jeste, te postavljati isključivo pitanja koja podupiru vraćanje i integraciju, a ne takva koja naglašavaju odvojenost.
Soul retrieval se može raditi na više načina. Jedan oblik rada, kakav provode Sandra Ingerman i antropolog Michael Harner, jest da voditelj procesa-terapeut leži na podu pored klijenta i putuje u izmijenjenom stanju svijesti, koje biva pobuđeno monotonim bubnjanjem, te pronalazi dio duše u skladu sa njegovom/njenom vlastitom predodžbom o stvarnosti u kojoj se nalazi i, uz dopuštenje, dovodi ga natrag u «svakodnevnu» realnost, te upuhuje u tijelo klijenta. Tada terapeut ukratko opisuje što je vidio, dob i emocije koje je dio duše osjećao kada je izgubljen. Nakon toga klijent tri ili četiri tjedna radi na integraciji vraćenog dijela duše. To može biti emocionalno dramatično razdoblje, mogu se javljati sjećanja na traumu koja je uzrokovala odvajanje dijela duše, koja se vraćaju zajedno sa dijelom duše, te to može biti razdoblje kada je podrška prijatelja dobrodošla.
Znak da je dio duše izgubljen može biti nedostatak sjećanja na djetinjstvo. Na našoj planeti je to vrlo česta pojava, budući da moderno, civilizirano društvo ima tendenciju neosjetljivosti za osjećaje djeteta u razvoju, naročito u ime odgoja i obrazovanja. Kada se vrati dio duše, vrate se i uspomene, i to može biti emocionalno prilično bolno, jer se sa svakim vraćenim i integriranim dijelom duše povećava i sposobnost osjećanja. Stvari koje osoba ranije nije mogla osjetiti sada dolaze na površinu.

Dijelovi duše često se prije mogu naći u poetskim nego u fizičkim prostorima alternativnih realnosti, tako da se razne «tehnike pročišćavanja» mogu koristiti bezbroj puta bez da mogu doprijeti do njih, jer su pretjerano komplicirane. Ponekad će se dio duše lakše naći ako ga se traži u tajnoj spilji u vilinskoj zemlji, koliko god to zvučalo nelogičnim.
U svojim treninzima Sandra i Michael koriste niz vježbi koje mogu biti vrlo zabavne. Tako, na primjer, u jednoj od vježbi se dio grupe u mašti – šamanskoj realnosti - «sakrije» na raznim mjestima, kao unutar vaze, na drugom kraju duge…, a ostali u grupi imaju zadatak da ih pronađu. Sa dijelovima duše valja komunicirati vrlo nježno i obzirno, sa puno poštovanja, jer inače taj dio duše, čak i nakon što bude vraćen u ovu realnost, neće htjeti ostati.
Monotono bubnjanje, kakvo koriste mnoga «primitivna» plemena, olakšava pomak u svijesti i kada počinjemo osjećati svoj put umjesto da ga mislimo, postaje vrlo ugodno. Kada muškarac i žena bubnjaju zajedno, može doći iznimno brzo do pomaka u svijesti.
Osnovno pitanje za klijenta jeste: «Na koji način bi se Vaš život morao promijeniti da budete prisutni i cijenite kvalitete tog dijela sebe?» Ako je osoba izgubila dio sebe u dobi od tri mjeseca i želi nastaviti gledati na život na isti način kao do sada, bez mijenjanja navika, onda se taj dio neće htjeti vratiti. Bebe na svijet gledaju drukčije, vide svijet čudesnim i novim, dok je većina odraslih izgubila tu sposobnost. Zadnjih godina vrlo su popularne radionice na temu «unutarnjeg djeteta» pri čemu se zaboravlja da često taj dio nas više nije prisutan, da je negdje «izgubljen u svemiru». Tek nakon soul retrievala osoba kod koje je to slučaj može zaista imati koristi od rada sa unutarnjim djetetom.
Neki su ljudi htjeli imati «znanstvenije» objašnjenje i naziv nego što je «vraćanje izgubljenih dijelova duše», no ta metafora najbolje opisuje proces. Umjesto toga se možda može koristiti alternativno neki poetski naziv, no niti jedan «mehanicistički» naziv neće biti djelatan kada se radi o vraćanju izgubljenih dijelova energetskog polja. Oni se naime vraćaju sami od sebe nakon vraćanja dijela duše.
U procesu terapijskog rada na soul retrievalu povezuju se principi soul retrievala sa tehnikama pročišćavanja energetskog polja. Bitno je vratiti one dijelove duše koji su esencijalni za naš život sada, ne napraviti sport od traganja za fragmentima sebe u bezbroj paralelnih univerzuma. Osnovna stvar u duhovnom razvoju je postići cjelovitost na «nižim» ili ljudskim razinama. Bez te cjelovitost postoji konstantno praznina koja čeka da ju nešto/netko ispuni. Tek nakon postizanja iscjeljenja na tim razinama rad koji se odvija na višim razinama može jasno doći do izražaja.
U očima i licu osobe koja posjeduje veći dio svoje duše osjeća se toliko topline u licu i iskre u pogledu. Vraćanje odvojenih dijelova duše životu daje veću punoću i novu kvalitetu u svim aspektima. Detaljnije opise procesa možete naći u slijedećim nastavcima.
Napomena: da bi se zadovoljili analitički aspekti uma definicija duše kako je shvaćena u ovom tekstu glasi: čuvstveni kapacitet osobe koji seže do one razine svijesti koja je u skladu sa imenom osobe u sadašnjem životu.

Moderni Šamanizam

                                MODERNI ŠAMANIZAM


Srž šamanskih učenja ista je kao i suština svih ostalih duhovnih učenja, koja su se kasnije pojavila, naime da smo svi mi dio velikog bića (koje možemo nazvati Bog, Praizvor, Kozmička svijest…) i da smo svi mi nevidljivim, no neuništivim nitima povezani kako sa prirodom, univerzumom, tako i jedni sa drugima
Bitno je biti svjestan da svi mi u sebi nosimo snagu i moć da stvorimo vlastiti život onakvim kakvim želimo ili vjerujemo da treba biti, što je ključ za razumijevanje života. Put prema stvaranju (realnosti) započinje sa znanjem:
ZNANJE --> PRIHVAĆANJE --> UVJERENJE --> KREACIJA
U osnovi, Vaš život je kreacija onoga što vjerujete da jeste, koja se zasniva na znanju koje ste dobili i prihvatili.
Ako je unutarnje znanje potisnuto onda ćemo prihvatiti realnost koja se zasniva na znanju koje nam nameću drugi, i time i nadzor nad našim životom dajemo drugim ljudima kojima pripisujemo moć i mudrost koje su zapravo naše vlastite.
Jedna od temeljnih duhovnih potreba čovjeka je traganje za Istinom i ljudi je traže u raznim učenjima, knjigama, teorijama, kod duhovnih i svjetovnih učitelja raznih usmjerenja. I dok sve to može biti koristan izvor podataka na različitim fazama životnog puta, jedini pravi izvor Istine je uvijek u nama samima. Dobri učitelji i dobre škole uvijek pomažu čovjeku otkriti istinu unutar sebe, sve drugo je podupiranje nečije želje za moći. U današnje vrijeme sve veći broj ljudi postaje svjestan vlastite unutarnje snage i sve veći je otpor prema hijerarhiji izgrađenoj na stupovima straha i nesigurnosti. I nije čudo da se upravo u današnje vrijeme toliko snažno ponovo budi šamanizam, kao oblik iscjeljenja i duhovnog rasta i razvoja koji pomaže čovjeku doći u kontakt sa dubinama vlastitog bića,
Sve veći broj ljudi postaje svjestan da posjedovanje velikih bogatstava dok drugi nemaju ništa nije izvor istinske sreće i zadovoljstva.
Pomak od hijerarhijske strukture prema horizontalnoj može se primijetiti i u poslovnom svijetu, posebice razvoju velikih kompanija zadnjih godina. Osnovni prigovor je bio, ukratko rečeno, da cjelokupni zbroj vertikalnih struktura često iznosi manje od zbroja njegovih pojedinih komponenti. Pomak od vertikalnih struktura je veliki skok, skok od nadzora i kontrola do toga da ljudi sami donose odluke, trend koji se predviđa da će još više sazrijevati tijekom 21 stoljeća. Velike kompanije razvijaju stilove menadžmenta koji se zasniva na pitanjima svrhe i smisla, te sustavi koji su stvoreni sa namjerom da kontroliraju ljude bivaju zamijenjeni okruženjima koja ohrabruju ljude da preuzmu inicijativu, uče, surađuju. Osnovni zadatak menadžera postaje oslobađanje ljudskog duha, ponovno usvajanje vrijednih ljudskih osobina koje su predugo potiskivane mehaničkim mentalitetom.
Što konkretno šamansko iscjeljivanje bubnjem daje suvremenom čovjeku?
Individualne seanse omogućavaju, između ostaloga:
  • Oslobađanje negativnih posljedica stresa na tjelesnoj i psihološkoj razini
  •  
  • Jačanje unutarnje snage, buđenje svijesti o vlastitim željama, potrebama, vlastitom putu
  •  
  • Pokreću se procesi iscjeljenja na svim razinama bića
No osim individualnih seansi sve više se koriste i grupne seanse bubnjanja, i to u različitim okruženjima: u raznim edukacijskim programima za djecu i odrasle, u psihoterapijske svrhe, unutar menadžment treninga.
Prirodno stanje čovjeka je da se sinhronizira sa ritmovima koji ga okružuju. Ako živimo u okruženju koje je užurbano, puno stresa, onda naš unutarnji ritam također biva obilježen titrajima nemira i napetosti. Stoga nam bubnjanje, kao snažan izvor ritma koji direktno izaziva rezonancu u našim stanicama, pomaže brzo izaći iz stanja opterećenosti i negativnog stresa, jačajući našu prirodnu vitalnost i unutarnju snagu. Mnoge velike korporacije u zapadnim zemljama počele su koristiti bubnjanje kao element izgradnje timova (team building). Bubanj ponovo aktivira onaj dio čovjeka koji ne poznaje rokove, mobitele, kompjutore…, a za kojim suvremeni čovjek nesvjesno čezne. Ritam pobuđuje praiskonski unutarnji izraz, iscjeljuje, energizira, jača imunitet.
Neke osnovne dobrobiti koje donose seanse bubnjanja grupi ili timu jesu:
- Jačanje kreativnosti i otpuštanje stresa
- Jačanje osjećaja zajedništva i timskog duha
- Integracija raznih razina, kultura, hijerarhije
- Olakšavanje otvorene i konstruktivne komunikacije među suradnicima
- Jačanje motivacije i usredotočenost prema zajedničkim ciljevima
- Prijateljstvo i veća svijest o potrebama drugih
- Osmijeh na licima i radost
Kada ritam bubnja ponese grupu ljudi jača se sinergija, koja ujedinjuje i transcendira pojedinačne interese, povezuje i usmjerava ka zajedničkoj viziji.

More Articles...

  1. TEČAJ MODERNOG ŠAMANIZMA 
  2. Saman i bubanj  Via Zlatni lotos

Нема коментара:

Постави коментар