David Wilkerson Today, Daily Devotions
Čitavo 17. poglavlje Evanđelja po Ivanu je o Isusovoj molitvi za njegove učenike i njegov narod, za sve koji ga slijede i vjeruju u njega. Međutim, Isus nije molio samo za one koji su ga tada slijedili, nego "… i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me" (r. 20).
Kakva snažna istina! Isusov izraz " i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me" uključuje i vas i mene. Dok je u tijelu hodao ovom zemljom, Isus je molio za nas. Stoljećima ranije bili smo mu na pameti. Čak je zabilježio tu molitvu u svojoj Riječi znajući da ćemo to pročitati. On želi da znamo da je posredovao za nas kod Oca.
Ljubljeni, ova molitva koju je Isus izmolio za nas nije nestala u zraku. Ona gori na oltaru Božjem sve vrijeme i Bog prihvaća molitvu svoga Sina za svakoga od nas. Naše spasenje rezultat je Isusovih molitava. Mi smo danas u njemu jer je Bog odgovorio na njegove molitve za nas.
"… a on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može u potpunosti spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu kad svagda živi da se zauzima za njih" (Heb 7,24-25).
Upravo sada Isus moli za prijestupnike koji se još nisu obratili njemu. Pismo govori da on može spasavati u potpunosti – što znači "do kraja vremena" – sve koji će ikada doći k njemu.
Tijekom godina u službi, vidio sam mnoge ovisnike o drogi i alkoholičare koji su bili veličanstveno spašeni. Svaki put ja bih mislio: "Ovaj je morao imati majku moliteljicu ili baku koja je negdje u prošlosti molila za njega. Bog odgovara na molitve tih svetih boraca."
A sad vidim nešto bolje od toga, nešto daleko snažnije i učinkovitije. Nisu to bili samo majka ili djed i baka koji su molili za one koji sad vjeruju. I Isus je molio za njih sve vrijeme. "Ja molim za (one) … koji će po njihovoj riječi vjerovati u me" (Iv 17,9.20).
Ako bježite od Gospodina, ipak nikada nećete moći pobjeći od njegovih molitava. Otac odgovara svome Sinu i svi koji mu se odupiru otvrdnjuju svoja srca na Kristove molitve koje je molio za njih na zemlji i još uvijek moli.
Kakva snažna istina! Isusov izraz " i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me" uključuje i vas i mene. Dok je u tijelu hodao ovom zemljom, Isus je molio za nas. Stoljećima ranije bili smo mu na pameti. Čak je zabilježio tu molitvu u svojoj Riječi znajući da ćemo to pročitati. On želi da znamo da je posredovao za nas kod Oca.
Ljubljeni, ova molitva koju je Isus izmolio za nas nije nestala u zraku. Ona gori na oltaru Božjem sve vrijeme i Bog prihvaća molitvu svoga Sina za svakoga od nas. Naše spasenje rezultat je Isusovih molitava. Mi smo danas u njemu jer je Bog odgovorio na njegove molitve za nas.
"… a on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može u potpunosti spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu kad svagda živi da se zauzima za njih" (Heb 7,24-25).
Upravo sada Isus moli za prijestupnike koji se još nisu obratili njemu. Pismo govori da on može spasavati u potpunosti – što znači "do kraja vremena" – sve koji će ikada doći k njemu.
Tijekom godina u službi, vidio sam mnoge ovisnike o drogi i alkoholičare koji su bili veličanstveno spašeni. Svaki put ja bih mislio: "Ovaj je morao imati majku moliteljicu ili baku koja je negdje u prošlosti molila za njega. Bog odgovara na molitve tih svetih boraca."
A sad vidim nešto bolje od toga, nešto daleko snažnije i učinkovitije. Nisu to bili samo majka ili djed i baka koji su molili za one koji sad vjeruju. I Isus je molio za njih sve vrijeme. "Ja molim za (one) … koji će po njihovoj riječi vjerovati u me" (Iv 17,9.20).
Ako bježite od Gospodina, ipak nikada nećete moći pobjeći od njegovih molitava. Otac odgovara svome Sinu i svi koji mu se odupiru otvrdnjuju svoja srca na Kristove molitve koje je molio za njih na zemlji i još uvijek moli.
Većina kršćana zna da je Isus za nas prolio krv. Kad je Krist podigao kalež tijekom posljednje pashalne večere, rekao je: "Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva" (Lk 22,20).
Svaki put kao imamo Večeru Gospodnju, prisjećamo se njegove žrtve. Ali to je i zadnje što većina kršćana zna o Isusovoj krvi. Mi znamo jedino da se krv prolila, ali ne i da je bila poškropljena.
Biblija prvi put govori o škropljenju krvi u Izlasku 12,22. Izraelcima je bilo zapovjeđeno da uzmu kitu izopa (očišćavajuća biljka), umoče je u krv zaklana janjeta i poškrope njome nadvratnik i oba dovratnika ulaznih vrata. Kad je te noći došao anđeo smrti i vidio krv na nadvratniku i dovratnicima, mimoišao je tu kuću.
Morate znati da dokle god je krv bila u posudi, nije imala nikakva učinka; bila je to samo krv koja je bila prolivena. Krv ima snagu da spasi jedino kad je iznijeta iz posude i poškropljena!
Zašto Izraelci jednostavno nisu mogli staviti posudu s krvi na prag te reći: "Nije važno što s time činimo. Na kraju krajeva, krv je krv"? Pretpostavimo da su stavili posudu na stol pokriven stolnjakom ili na povišeno mjesto s unutrašnje strane.
Da su to učinili, anđeo smrti udario bi tu kuću. Krv se trebala podići iz posude i poškropiti po vratima da ispuni svoju svrhu zaštite.
Ova krv u Izlasku 12 slika je Kristove krvi. Krv koja je tekla na Golgoti nije bila izgubljena –nije pala na tlo i nestala. Ne, ta dragocjena krv bila je skupljena u nebeski izvor.
Ako je Krist Gospodin vašega života, onda su vaši nadvratnik i dovratnici poškropljeni njegovom krvi. To škropljenje nije samo za oproštenje, nego i za zaštitu protiv svih razornih sila sotone. Isusova krv nije bila ostavljena u posudi, nego je bila iznijeta i poškropljena po vašem srcu.
Svaki put kao imamo Večeru Gospodnju, prisjećamo se njegove žrtve. Ali to je i zadnje što većina kršćana zna o Isusovoj krvi. Mi znamo jedino da se krv prolila, ali ne i da je bila poškropljena.
Biblija prvi put govori o škropljenju krvi u Izlasku 12,22. Izraelcima je bilo zapovjeđeno da uzmu kitu izopa (očišćavajuća biljka), umoče je u krv zaklana janjeta i poškrope njome nadvratnik i oba dovratnika ulaznih vrata. Kad je te noći došao anđeo smrti i vidio krv na nadvratniku i dovratnicima, mimoišao je tu kuću.
Morate znati da dokle god je krv bila u posudi, nije imala nikakva učinka; bila je to samo krv koja je bila prolivena. Krv ima snagu da spasi jedino kad je iznijeta iz posude i poškropljena!
Zašto Izraelci jednostavno nisu mogli staviti posudu s krvi na prag te reći: "Nije važno što s time činimo. Na kraju krajeva, krv je krv"? Pretpostavimo da su stavili posudu na stol pokriven stolnjakom ili na povišeno mjesto s unutrašnje strane.
Da su to učinili, anđeo smrti udario bi tu kuću. Krv se trebala podići iz posude i poškropiti po vratima da ispuni svoju svrhu zaštite.
Ova krv u Izlasku 12 slika je Kristove krvi. Krv koja je tekla na Golgoti nije bila izgubljena –nije pala na tlo i nestala. Ne, ta dragocjena krv bila je skupljena u nebeski izvor.
Ako je Krist Gospodin vašega života, onda su vaši nadvratnik i dovratnici poškropljeni njegovom krvi. To škropljenje nije samo za oproštenje, nego i za zaštitu protiv svih razornih sila sotone. Isusova krv nije bila ostavljena u posudi, nego je bila iznijeta i poškropljena po vašem srcu.
Kad joj je umro muž, siromašna udovica ostala je u strašnoj situaciji s dvoje djece za koju se morala brinuti. U nemogućnosti da ispuni svoje obveze, prijetili su joj vjerovnici.
Ova žena bila je očajna i molila je Elizeja: "Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: 'Tvoj sluga, moj muž, umro je, a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima" (2 Kr 4,1).
Bog zapravo koristi naše teške situacije da proslavi svoje ime. Iz tog razloga naša vlastita priča o Bogu može biti oblikovana kroz bol ili kašnjenje. Jedan od deset Amerikanaca je nezaposlen, a drugi trebaju pristati na rad uz manju plaću. U nekim obiteljima oba supružnika rade dva posla da bi spriječili gubitak svega što posjeduju.
Možda u svojoj vlastitoj teškoj situaciji razmišljate: "Ako ubrzo ne izađem iz ovoga, gotovo je. Da bih preživio, trebam čudo." Zamišljam da je ova udovica imala te dvije misli.
Elizej ju je pitao: "Što ti mogu učiniti? Reci mi što imaš u kući?" (2 Kr 4,2). Nije joj rekao da proda svoje vrijednosti za gotovinu; zapravo, nije više ni imala nikakve vrijednosti. Elizej je u biti govorio: "Bog ti može izići u susret baš kao što jesi. Ako imaš vjeru, on može umnožiti i najmanju stvar koju imaš."
Udovica je odgovorila: "Sve što imam je vrč ulja." Iz Pisma znamo da ulje predstavlja Božji blagoslov i opskrbu. U toj točki Elizej joj je dao čudnu uputu: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo" (2 Kr 4,3).
Učinila je prema prorokovoj uputi. Zatim je Elizej rekao: "Zatim se vrati kući, zatvori vrata za sobom … i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu" (2 Kr 4,4). Još je jednom slijedila Elizejevu riječ. Dok je izlijevala ulje iz svoga vlastitog vrča, punila je posuđeni vrč. Ista stvar dogodila se ponovno dok je punila sljedeći posuđeni vrč. Tako je bilo i sljedeći puta. I sljedeći. Bila je tu beskrajna zaliha ulja!
Evo poante: Kad nam Bog kaže da ima zalihu koja nam je potrebna, to je samo neznatna količina. Bog ima sve što nam je potrebno. Njegova sposobnost da ispuni našu situaciju je beskrajna.
Ova žena bila je očajna i molila je Elizeja: "Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: 'Tvoj sluga, moj muž, umro je, a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima" (2 Kr 4,1).
Bog zapravo koristi naše teške situacije da proslavi svoje ime. Iz tog razloga naša vlastita priča o Bogu može biti oblikovana kroz bol ili kašnjenje. Jedan od deset Amerikanaca je nezaposlen, a drugi trebaju pristati na rad uz manju plaću. U nekim obiteljima oba supružnika rade dva posla da bi spriječili gubitak svega što posjeduju.
Možda u svojoj vlastitoj teškoj situaciji razmišljate: "Ako ubrzo ne izađem iz ovoga, gotovo je. Da bih preživio, trebam čudo." Zamišljam da je ova udovica imala te dvije misli.
Elizej ju je pitao: "Što ti mogu učiniti? Reci mi što imaš u kući?" (2 Kr 4,2). Nije joj rekao da proda svoje vrijednosti za gotovinu; zapravo, nije više ni imala nikakve vrijednosti. Elizej je u biti govorio: "Bog ti može izići u susret baš kao što jesi. Ako imaš vjeru, on može umnožiti i najmanju stvar koju imaš."
Udovica je odgovorila: "Sve što imam je vrč ulja." Iz Pisma znamo da ulje predstavlja Božji blagoslov i opskrbu. U toj točki Elizej joj je dao čudnu uputu: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo" (2 Kr 4,3).
Učinila je prema prorokovoj uputi. Zatim je Elizej rekao: "Zatim se vrati kući, zatvori vrata za sobom … i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu" (2 Kr 4,4). Još je jednom slijedila Elizejevu riječ. Dok je izlijevala ulje iz svoga vlastitog vrča, punila je posuđeni vrč. Ista stvar dogodila se ponovno dok je punila sljedeći posuđeni vrč. Tako je bilo i sljedeći puta. I sljedeći. Bila je tu beskrajna zaliha ulja!
Evo poante: Kad nam Bog kaže da ima zalihu koja nam je potrebna, to je samo neznatna količina. Bog ima sve što nam je potrebno. Njegova sposobnost da ispuni našu situaciju je beskrajna.
Najjača karakteristika istinske, spasonosne vjere je želja da se primaknemo bliže k njemu. "Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu" (1 Pt 3,18).
Zašto je Isus trpio i umro? Zašto je za nas osigurao opravdanje? Zašto se njegova savršena pravednost pripisuje nama? Zato da bi nas mogao privesti Bogu. Sve je to o prisnom zajedništvu s Ocem.
Kad je Adam sagriješio, izgubio je najdragocjeniju stvar koju jedan muškarac i žena mogu imati: prisnost s Bogom. Grijeh je Adama otjerao iz prisnosti s Ocem te se zapravo sakrio od njegove nazočnosti. Sve otada kad god čovjek sagriješi, ima sklonost pobjeći i sakriti se kao njegov praotac Adam.
Razlog zašto Bog tako mrzi grijeh je taj što nam otima njegovo zajedništvo. On nas je stvorio za prisnost s njim i tako je čeznuo za našim zajedništvom da je poslao svoga vlastitog Sina da umre na križu da nas opravda i sruši zidove koji sprečavaju tu prisnost.
Sila opravdanja jest da je ona stvorila put natrag do Božjega izvornog nauma u stvaranju čovjeka – za zajedništvo s Ocem.
Ovaj sadašnji svijet pun je zla, kleveta, sotonskih laži, prijevara, krivnje, straha, osude – sve osmišljeno od sotone da se osjećamo nedostojni doći u nazočnost Božju. Đavao bi htio da smo skriveni kao Adam – da nas drži dalje od prisnosti s Bogom.
Izbavljeni smo od svega toga. Imamo pravo na nazočnost Božju – poziv do njegova prijestolja – jer stojimo sa savršenom pravednosti pred njim. Bog nas poziva do prijestolja milosti jer nas prihvaća kao svete u Kristu. Naš grijeh je pod krvi, oprošten, i sad imamo pravo ulaska u njegovu svetost.
Ljubljeni, Isus nije umro samo da vas odvede u raj. On je umro da svaki dan možete živjeti u divnom, prisnom zajedništvu s Ocem.
Zašto je Isus trpio i umro? Zašto je za nas osigurao opravdanje? Zašto se njegova savršena pravednost pripisuje nama? Zato da bi nas mogao privesti Bogu. Sve je to o prisnom zajedništvu s Ocem.
Kad je Adam sagriješio, izgubio je najdragocjeniju stvar koju jedan muškarac i žena mogu imati: prisnost s Bogom. Grijeh je Adama otjerao iz prisnosti s Ocem te se zapravo sakrio od njegove nazočnosti. Sve otada kad god čovjek sagriješi, ima sklonost pobjeći i sakriti se kao njegov praotac Adam.
Razlog zašto Bog tako mrzi grijeh je taj što nam otima njegovo zajedništvo. On nas je stvorio za prisnost s njim i tako je čeznuo za našim zajedništvom da je poslao svoga vlastitog Sina da umre na križu da nas opravda i sruši zidove koji sprečavaju tu prisnost.
Sila opravdanja jest da je ona stvorila put natrag do Božjega izvornog nauma u stvaranju čovjeka – za zajedništvo s Ocem.
Ovaj sadašnji svijet pun je zla, kleveta, sotonskih laži, prijevara, krivnje, straha, osude – sve osmišljeno od sotone da se osjećamo nedostojni doći u nazočnost Božju. Đavao bi htio da smo skriveni kao Adam – da nas drži dalje od prisnosti s Bogom.
Izbavljeni smo od svega toga. Imamo pravo na nazočnost Božju – poziv do njegova prijestolja – jer stojimo sa savršenom pravednosti pred njim. Bog nas poziva do prijestolja milosti jer nas prihvaća kao svete u Kristu. Naš grijeh je pod krvi, oprošten, i sad imamo pravo ulaska u njegovu svetost.
Ljubljeni, Isus nije umro samo da vas odvede u raj. On je umro da svaki dan možete živjeti u divnom, prisnom zajedništvu s Ocem.
Pavao nije govorio da ima vjeru dok nije izgubio svako pouzdanje u svoje tijelo. Uzeo je sve svoje obrazovanje, samopouzdanje, sposobnost, nauku i revnost te ih odbacio. O vjeri je govorio tek nakon što je rekao: "Ne mogu se pouzdavati u svoje tijelo." Isto je istina i za nas.
Prije nego je itko sposoban imati pravu vjeru, mora doći do spoznaje koliko je izgubljen, bespomoćan i krajnje beznadan. Nemamo spasonosnu vjeru dok ne dođemo do kraja vjerovanja da nas netko ili nešto osim Isus može spasiti.
Spasonosna, opravdavajuća vjera uključuje podređenost vašega života Kristu sa svim vašim srcem. To uključuje pokajanje koje kaže: "Isuse, nemam ti ništa ponuditi. Dolazim da se podredim tvome gospodstvu!"
U Rimljanima 10,9 Pavao opisuje spasonosnu vjeru kao vjerovanje srcem i priznanje ustima. Govori da je vjera više od pukog davanja mentalnog pristanka. To je, zapravo, podređenost cijeloga vašeg životu njemu – svim svojim srcem.
U Djelima 8,37 Filip je rekao uškopljeniku: "Ako vjeruješ iz svega srca …" a uškopljenik je odgovorio: "Vjerujem …" To nije bio samo metalni "da" Isusu; on je doista vjerovao svim svojim srcem i bio je spašen.
Suprotno tome, Šimun Mag vjerovao je Pavlovu propovijedanju. Međutim, on je imao samo privremenu vjeru jer mu srce nije bilo u tome. Mnoštvo ljudi u Isusovo vrijeme doista je privremeno vjerovalo u ime Kristovo, ali Isus im se nije povjeravao jer je znao da im srca nisu potpuno predana (vidi Iv 2,23-24).
Dakle, pitam vas, tko je doista opravdan po vjeri? To je onaj tko zna da je izgubljen i bespomoćan , onaj tko je sve pokušao i podbacio. Sad predaje cijeli svoj život u ruke Gospodnje – svim svojim srcem, umom, dušom i snagom. On viče: "Gospodine, tvoj sam! Ti si moja jedina nada." I on je spašen!
Prije nego je itko sposoban imati pravu vjeru, mora doći do spoznaje koliko je izgubljen, bespomoćan i krajnje beznadan. Nemamo spasonosnu vjeru dok ne dođemo do kraja vjerovanja da nas netko ili nešto osim Isus može spasiti.
Spasonosna, opravdavajuća vjera uključuje podređenost vašega života Kristu sa svim vašim srcem. To uključuje pokajanje koje kaže: "Isuse, nemam ti ništa ponuditi. Dolazim da se podredim tvome gospodstvu!"
U Rimljanima 10,9 Pavao opisuje spasonosnu vjeru kao vjerovanje srcem i priznanje ustima. Govori da je vjera više od pukog davanja mentalnog pristanka. To je, zapravo, podređenost cijeloga vašeg životu njemu – svim svojim srcem.
U Djelima 8,37 Filip je rekao uškopljeniku: "Ako vjeruješ iz svega srca …" a uškopljenik je odgovorio: "Vjerujem …" To nije bio samo metalni "da" Isusu; on je doista vjerovao svim svojim srcem i bio je spašen.
Suprotno tome, Šimun Mag vjerovao je Pavlovu propovijedanju. Međutim, on je imao samo privremenu vjeru jer mu srce nije bilo u tome. Mnoštvo ljudi u Isusovo vrijeme doista je privremeno vjerovalo u ime Kristovo, ali Isus im se nije povjeravao jer je znao da im srca nisu potpuno predana (vidi Iv 2,23-24).
Dakle, pitam vas, tko je doista opravdan po vjeri? To je onaj tko zna da je izgubljen i bespomoćan , onaj tko je sve pokušao i podbacio. Sad predaje cijeli svoj život u ruke Gospodnje – svim svojim srcem, umom, dušom i snagom. On viče: "Gospodine, tvoj sam! Ti si moja jedina nada." I on je spašen!
Dopustite mi dati vam poruku srca prave milosti: to nije evanđelje tolerantnosti, nego evanđelje koje uči svetost!
"Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista" (Tit 2,11-13).
Prema Pavlu, ne hodamo u milosti dok ne prekinemo sa svjetskim pokvarenostima. Ako kroz silu Duha Svetog ne nastojimo voditi pobožan i pravedan život čekajući dolazak Gospodnji u svakom trenutku, ne poznajemo milost Božju.
Mnogi kršćani žele oproštenje, ali to je sve. Oni ne žele biti oslobođeni od ovoga sadašnjeg svijeta, jer ga vole. Prianjaju uz njegov grijeh i ne žele ostaviti zadovoljstva ovoga svijeta. Zbog toga prianjaju uz nauku koja kaže: "Mogu živjeti kako hoću, sve dok kažem da vjerujem."
Oni ne žele slušati o poslušnosti, pokajanju, odricanju od samoga sebe, uzimanju križa, preuzimanju jarma ili bremena Kristovog. Oni jednostavno žele biti ispričani na Sudnji dan – da im se svi grijesi previde. Očekuju da Isus otvori vrata od bisera, zagrli ih i povede zlatnom ulicom do njihova rezerviranog stana, iako nikada nisu prekinuli s duhom ovoga svijeta!
Pavao piše: "Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno" (Rim 12,2). Trebamo potpuno raskinuti s ovim svijetom i preobličavati se samom Kristu!
Isus nas opravdava po vjeri za jednu svrhu: da nas osokoli i osnaži da se odupremo đavlu i nadvladamo svijet.
"(Isus Krist) je sam sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Boga, Oca našega" (Gal 1,4).
"Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista" (Tit 2,11-13).
Prema Pavlu, ne hodamo u milosti dok ne prekinemo sa svjetskim pokvarenostima. Ako kroz silu Duha Svetog ne nastojimo voditi pobožan i pravedan život čekajući dolazak Gospodnji u svakom trenutku, ne poznajemo milost Božju.
Mnogi kršćani žele oproštenje, ali to je sve. Oni ne žele biti oslobođeni od ovoga sadašnjeg svijeta, jer ga vole. Prianjaju uz njegov grijeh i ne žele ostaviti zadovoljstva ovoga svijeta. Zbog toga prianjaju uz nauku koja kaže: "Mogu živjeti kako hoću, sve dok kažem da vjerujem."
Oni ne žele slušati o poslušnosti, pokajanju, odricanju od samoga sebe, uzimanju križa, preuzimanju jarma ili bremena Kristovog. Oni jednostavno žele biti ispričani na Sudnji dan – da im se svi grijesi previde. Očekuju da Isus otvori vrata od bisera, zagrli ih i povede zlatnom ulicom do njihova rezerviranog stana, iako nikada nisu prekinuli s duhom ovoga svijeta!
Pavao piše: "Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno" (Rim 12,2). Trebamo potpuno raskinuti s ovim svijetom i preobličavati se samom Kristu!
Isus nas opravdava po vjeri za jednu svrhu: da nas osokoli i osnaži da se odupremo đavlu i nadvladamo svijet.
"(Isus Krist) je sam sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Boga, Oca našega" (Gal 1,4).
Vjerujem da je opravdanje po vjeri temeljna istina kršćanstva. Ne možete upoznati pravi odmor i mir dok niste uvjereni da nikada ne možete postati pravedni u očima Božjim svojim vlastitim djelima pravednosti.
Ako ne razumijete savršenu pravednost Kristovu koja je vaša po vjeri, vodit ćete život teško radeći i znojeći se. Provodit ćete svoje dane pokušavajući ugoditi Bogu kroz legalističke, beznadne pokušaje da uspostavite svoju vlastitu pravednost. Ali istina je da nikada nećete imati nikakvu pravednost koju ćete moći donijeti Gospodinu!
Bez sumnje, poznat vam je odlomak u Izaiji koji govori da je sva naša pravednost u očima Božjim kao prljave krpe (vidi Iz 64,6). To ne znači da Bog prezire naša dobra djela – uopće ne. Trebali bismo činiti dobra djela, ali ako mislite da vaša dobra djela zaslužuju spasenje, da vam dopuštaju da stojite sveti pred Bogom, onda ona nisu ništa nego prljave krpe!
Možda se osjećate dobro zbog dobrih djela koja činite i čak uživate u trenutku pobjede kad god se oduprete iskušenju. Osjećate se pravedni, da je Božja naklonost na vama.
Sljedećeg dana, međutim, podbacite. Padate ponovno natrag u grijeh i iznenada gubite svu svoju radost. Mislite da je Bog ljut na vas i pitate se jeste li izgubili svoje spasenje.
To je turbulentni život emocionalnih uspona i padova – gore-dolje, vruće-hladno, grijeh-priznanje – prema tome koliko ste mislili da ste dobri ili loši bili određenog dana. To je život bijede jer pokušavate ugoditi Bogu u svome tijelu!
Ljubljeni, nikakva pravednost tijela nikada neće opstati pred Bogom. Čak su i najbolji ljudi među nama, najmoralniji, pobožni sveti, izgubili slavu Božju. Nitko od nas nikada ne može biti prihvaćen u Očevim očima svojim dobrim djelima. Prihvaćeni smo od njega jedino kad smo u Kristu!
"Jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu" (Gal 3,28). Kad se okrenemo Isusu sa spasonosnom vjerom ispraznivši se od samoga sebe, postajemo jedno u Kristu. Biti "u Kristu" znači da nam Bog pripisuje Isusovu pravednost. Svi naši grijesi oprani su zbog njegova djela, ne našega!
Ako ne razumijete savršenu pravednost Kristovu koja je vaša po vjeri, vodit ćete život teško radeći i znojeći se. Provodit ćete svoje dane pokušavajući ugoditi Bogu kroz legalističke, beznadne pokušaje da uspostavite svoju vlastitu pravednost. Ali istina je da nikada nećete imati nikakvu pravednost koju ćete moći donijeti Gospodinu!
Bez sumnje, poznat vam je odlomak u Izaiji koji govori da je sva naša pravednost u očima Božjim kao prljave krpe (vidi Iz 64,6). To ne znači da Bog prezire naša dobra djela – uopće ne. Trebali bismo činiti dobra djela, ali ako mislite da vaša dobra djela zaslužuju spasenje, da vam dopuštaju da stojite sveti pred Bogom, onda ona nisu ništa nego prljave krpe!
Možda se osjećate dobro zbog dobrih djela koja činite i čak uživate u trenutku pobjede kad god se oduprete iskušenju. Osjećate se pravedni, da je Božja naklonost na vama.
Sljedećeg dana, međutim, podbacite. Padate ponovno natrag u grijeh i iznenada gubite svu svoju radost. Mislite da je Bog ljut na vas i pitate se jeste li izgubili svoje spasenje.
To je turbulentni život emocionalnih uspona i padova – gore-dolje, vruće-hladno, grijeh-priznanje – prema tome koliko ste mislili da ste dobri ili loši bili određenog dana. To je život bijede jer pokušavate ugoditi Bogu u svome tijelu!
Ljubljeni, nikakva pravednost tijela nikada neće opstati pred Bogom. Čak su i najbolji ljudi među nama, najmoralniji, pobožni sveti, izgubili slavu Božju. Nitko od nas nikada ne može biti prihvaćen u Očevim očima svojim dobrim djelima. Prihvaćeni smo od njega jedino kad smo u Kristu!
"Jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu" (Gal 3,28). Kad se okrenemo Isusu sa spasonosnom vjerom ispraznivši se od samoga sebe, postajemo jedno u Kristu. Biti "u Kristu" znači da nam Bog pripisuje Isusovu pravednost. Svi naši grijesi oprani su zbog njegova djela, ne našega!
"Potom Josip uze tijelo … te ga položi u svoj novi grob koji bijaše izdubao za se u pećini. Zatim na vrata navali velik kamen i ode" (Mt 27,59-60).
Isus je upravo bio razapet i sad je ležao u grobu. Kad je ogroman kamen bio navaljen da zapečati ulaz, svi su imali žalostan osjećaj konačnosti. Pismo kaže da je skupina žena, uključujući Mariju Magdalenu, sjedila na suprotnoj strani grobu. Te žene vjerojatno su bile slomljena srca. Gotovo mogu čuti očaj u njihovu glasu: "Što će se sad dogoditi kad je Isus otišao? Kako ćemo dalje?"
Danas znamo kraju te priče. Znamo da je Isus, kad je rekao s križa: "Svršeno je!" pobijedio grijeh. Znamo da je sa svojim uskrsnućem pobijedio smrt. I znamo da je umro za sve nas.
Ali što bi bilo da ne znamo kraj te priče, kao te žene kod groba? Što su mislila jedanaestorica učenika dok su se sakrivala iza zatvorenih vrata (vidi Iv 20,19)?
Mislim da ne možemo dokučiti dubinu značenja Isusove smrti njegovim gorljivim sljedbenicima. Oni su vjerovali da je njihov Gospodar nada svijetu, spasenje Izraelu, svjetlo poganima. On je bio veliki iscjelitelj koji je podizao mrtve, oslobađao zarobljene i propovijedao Radosnu vijest siromasima. On je bio utjelovljenje novoga kraljevstva o kojem je propovijedao. Dok su razmišljali o njegovim riječima: "Svršeno je", vjerojatno su mislili da je mislio: "Gotovo je. Priča je završila."
Dok kršćani podnose kušnje života, prečesto vjeruju toj poruci. Ne vide nadu iza svoje teške situacije. Sve što mogu vidjeti je kamen koji je neprekidno valjan na mjesto koje ih odvaja od nade. Međutim, oni vide stvari s ove strane kamena. Kad bi samo znali što Bog čini za njih na drugoj strani kamena!
Možda vam je život podario tešku, nemoguću situaciju. Dok čitate ovo, pitate li se: "Radi li Bog u mojoj situaciji? Je li Isus doista pobjedonosan – u meni? Može li me doista spasiti iz ove situacije? Ja jednostavno ne vidim put dalje."
Kažem vam, Bog radi u vašem životu upravo u samom ovom trenutku. Kamen je odvaljen. Svjetlo izbija i vaša Nada stoji tamo na ulazu: Isus! On je pobijedio sve sile tame i njegova pobjeda je vaša po vjeri.
Isus je upravo bio razapet i sad je ležao u grobu. Kad je ogroman kamen bio navaljen da zapečati ulaz, svi su imali žalostan osjećaj konačnosti. Pismo kaže da je skupina žena, uključujući Mariju Magdalenu, sjedila na suprotnoj strani grobu. Te žene vjerojatno su bile slomljena srca. Gotovo mogu čuti očaj u njihovu glasu: "Što će se sad dogoditi kad je Isus otišao? Kako ćemo dalje?"
Danas znamo kraju te priče. Znamo da je Isus, kad je rekao s križa: "Svršeno je!" pobijedio grijeh. Znamo da je sa svojim uskrsnućem pobijedio smrt. I znamo da je umro za sve nas.
Ali što bi bilo da ne znamo kraj te priče, kao te žene kod groba? Što su mislila jedanaestorica učenika dok su se sakrivala iza zatvorenih vrata (vidi Iv 20,19)?
Mislim da ne možemo dokučiti dubinu značenja Isusove smrti njegovim gorljivim sljedbenicima. Oni su vjerovali da je njihov Gospodar nada svijetu, spasenje Izraelu, svjetlo poganima. On je bio veliki iscjelitelj koji je podizao mrtve, oslobađao zarobljene i propovijedao Radosnu vijest siromasima. On je bio utjelovljenje novoga kraljevstva o kojem je propovijedao. Dok su razmišljali o njegovim riječima: "Svršeno je", vjerojatno su mislili da je mislio: "Gotovo je. Priča je završila."
Dok kršćani podnose kušnje života, prečesto vjeruju toj poruci. Ne vide nadu iza svoje teške situacije. Sve što mogu vidjeti je kamen koji je neprekidno valjan na mjesto koje ih odvaja od nade. Međutim, oni vide stvari s ove strane kamena. Kad bi samo znali što Bog čini za njih na drugoj strani kamena!
Možda vam je život podario tešku, nemoguću situaciju. Dok čitate ovo, pitate li se: "Radi li Bog u mojoj situaciji? Je li Isus doista pobjedonosan – u meni? Može li me doista spasiti iz ove situacije? Ja jednostavno ne vidim put dalje."
Kažem vam, Bog radi u vašem životu upravo u samom ovom trenutku. Kamen je odvaljen. Svjetlo izbija i vaša Nada stoji tamo na ulazu: Isus! On je pobijedio sve sile tame i njegova pobjeda je vaša po vjeri.
Važno je razumjeti motiv iz kojega izvire naša poslušnost jer ako izvor nije čist, sve što izvire iz njega bit će nečisto.
Žalosna istina je da su mnogi kršćani u ove posljednje dane poslušni Bogu samo zato što se boje odlaska u pakao. Boje se gnjeva svoga Oca i njihova poslušnost njemu samo je "zakonska". Oni nemaju izvornu želju ugađati mu.
Isus je sve činio iz ljubavi i želje da donese zadovoljstvo svome nebeskom Ocu: "Tada Isus reče: 'Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete saznati da Ja Jesam i da ništa od sebe ne činim, već da govorim ono što me Otac nauči. Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno" (Iv 8,28-29).
To je bila stijena, temelj na kojem je Isus gradio svoj život poslušnosti. To je bio izvor, motiv, iz kojega je struja njegove poslušnosti dolazila. To treba biti i naša stijena.
"Jer ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla" (Iv 6,38).
Isus se predavao molitvi na vrhu gore, na tihim mjestima, često čitave noći u zajedništvu sa svojim Ocem. Njegova velika molitva bila je: "Oče, što želiš? Što će ti donijeti zadovoljstvo? Što mogu učiniti da ispunim želju tvog srca?"
To je stav osobe koja ima Duh Kristov i to bi trebao biti i naš stav – da možemo biti čovjek koji gradi na stijeni. Temeljni motiv sve naše poslušnosti mora biti: "Sve činim jer želim ugoditi mome Gospodinu; želim mu donijeti veliko zadovoljstvo!"
Žalosna istina je da su mnogi kršćani u ove posljednje dane poslušni Bogu samo zato što se boje odlaska u pakao. Boje se gnjeva svoga Oca i njihova poslušnost njemu samo je "zakonska". Oni nemaju izvornu želju ugađati mu.
Isus je sve činio iz ljubavi i želje da donese zadovoljstvo svome nebeskom Ocu: "Tada Isus reče: 'Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete saznati da Ja Jesam i da ništa od sebe ne činim, već da govorim ono što me Otac nauči. Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno" (Iv 8,28-29).
To je bila stijena, temelj na kojem je Isus gradio svoj život poslušnosti. To je bio izvor, motiv, iz kojega je struja njegove poslušnosti dolazila. To treba biti i naša stijena.
"Jer ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla" (Iv 6,38).
Isus se predavao molitvi na vrhu gore, na tihim mjestima, često čitave noći u zajedništvu sa svojim Ocem. Njegova velika molitva bila je: "Oče, što želiš? Što će ti donijeti zadovoljstvo? Što mogu učiniti da ispunim želju tvog srca?"
To je stav osobe koja ima Duh Kristov i to bi trebao biti i naš stav – da možemo biti čovjek koji gradi na stijeni. Temeljni motiv sve naše poslušnosti mora biti: "Sve činim jer želim ugoditi mome Gospodinu; želim mu donijeti veliko zadovoljstvo!"
"Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i jurnuše na kuću, ali se ona ne sruši, jer je sagrađena na litici. Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, može se usporediti s ludim čovjekom koji svoju kuću sagradi na pijesku. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i nasrnuše na tu kuću i ona se sruši, i velika bijaše njezina ruševina" (Mt 7,24-27).
Isus govori da će jedino stvari postavljene na stjenovitom temelju izdržati u dolazećoj oluji. Jedan čovjek sagradio je svoju kuću na stijeni i "ona se ne sruši, jer je sagrađena na litici" (Mt 7,25).
Graditelji tih kuća predstavljaju dvije klase kršćana u ovim posljednjim danima – mudre i lude. Oni grade dvije različite vrste kuća u kojima će živjeti kad udari oluja.
U jednu ruku, ohrabrujuće je znati da će postojati tijelo vjernika koji se neće srušiti. Kad će bjesnjeti oluje, oni će biti u stanju suprotstaviti se svakom demonskom napadu koji dolazi iz pakla. Isus želi da iz ove usporedbe znamo da će čovjek koji gradi svoju kuću na litici preživjeti sve što dolazi.
Nažalost, postojat će i druga skupina kršćana – ljudi za koje Isus kaže: "Velika će biti njihova ruševina" (vidi Mt 7,27). To znači potpuno, razarajuće uništenje svega.
U toj točki možda ćete se zapitati: "Što to točno znači 'graditi kuću'?" Važno je znati da je kuća o kojoj ovdje Isus govori naše hodanje s njim. Mi gradimo temelj spoznavanjem Krista i razumijevanjem njegovih putova. Mi ugrađujemo u našu vjeru određene karakteristike koje će odlučiti kako ćemo reagirati pod pritiskom.
Isus govori da će jedino stvari postavljene na stjenovitom temelju izdržati u dolazećoj oluji. Jedan čovjek sagradio je svoju kuću na stijeni i "ona se ne sruši, jer je sagrađena na litici" (Mt 7,25).
Graditelji tih kuća predstavljaju dvije klase kršćana u ovim posljednjim danima – mudre i lude. Oni grade dvije različite vrste kuća u kojima će živjeti kad udari oluja.
U jednu ruku, ohrabrujuće je znati da će postojati tijelo vjernika koji se neće srušiti. Kad će bjesnjeti oluje, oni će biti u stanju suprotstaviti se svakom demonskom napadu koji dolazi iz pakla. Isus želi da iz ove usporedbe znamo da će čovjek koji gradi svoju kuću na litici preživjeti sve što dolazi.
Nažalost, postojat će i druga skupina kršćana – ljudi za koje Isus kaže: "Velika će biti njihova ruševina" (vidi Mt 7,27). To znači potpuno, razarajuće uništenje svega.
U toj točki možda ćete se zapitati: "Što to točno znači 'graditi kuću'?" Važno je znati da je kuća o kojoj ovdje Isus govori naše hodanje s njim. Mi gradimo temelj spoznavanjem Krista i razumijevanjem njegovih putova. Mi ugrađujemo u našu vjeru određene karakteristike koje će odlučiti kako ćemo reagirati pod pritiskom.
Subscribe to Devotional
Subscribe to the mailing list to have a copy of the David Wilkerson Today devotional delivered daily to your inbox!
Search Filter
Follow Us on Facebook
Via World Challenge Inc
Нема коментара:
Постави коментар