Mudrost Zena

uto 18. rujan, 2012.

Budizam je s vremenom razvio puno pravaca i sekti, posebno u Kini i Japanu a jedna od njih je i „doktrina Budhinog srca“ znana po japanskom nazivu zen. Zen se prepoznaje po kratkim izjavama, koani, kojima se izriče bit stvari. Te zen izjave su naizgled potpuno besmislene i nelogične, potpuno strane umu zapadnog čovijeka.

Zapadni je način razmišljanja obilježen logikom, analizirom,traženjem uzroka . Istočna kultura određena je suprotnim gledištem – sinteza u razmišljanju, intuitivno razumjevanje i viđenje cjeline. Misticizam zena, koji odbacuje svaku analizu, predviđanja i kalkulaciju često je nedostižan zapadnjačkom opažanju.

Zen budizam tvrdi da se suština i duh budizma treba prenositi direktno iz Izvora istine u nama, a ne preko tajnih spisa i obreda. Učitelj zena vodi učenika u samonaukovanju i samospoznaji čime on znanje otkriva u sebi samom. Za postizanje tog stanja samospoznaje (satori) nepohodno je osobno iskustvo sebe i života.

Najdublje istine zena nemogu se logički obrazložiti, one su iskustvo duha, istine duše, stoga se zen izreka (koan) čini nerazumljivom i besmislenom verbalnim spekulacijom.U zenu je osobno iskustvo osnova svega. Nema analiza, objašnjenja, traženja smisla već jedino bivanje u trenutnom iskustvu. Svi verbalnii pojmovni i koncepti nastaju na osnovu životnog iskustva. Cilj zena je nadići te koncepte i njihova ograničenja. Nadrastanje tih pojmova i koncepata, kroz unutarnje duhovno iskustvo , dovodi do prosvjetljenja zvanog satori.

Zen kao religijsko iskustvo

Zen nije religija u smislu ceremonija i obožavanja Boga,on se protivi religijskom dogmatizmu.Zen vjeruje u duh čovjeka, njegovu snagu i čistoću i odbacuje sve vanjske autoritete. Cilj zena je ukrotiti um i dobiti uvid u stvarnu prirodu čovijekova uma i duše.

Kroz zen nastoje se odbacili sve vanjske uvjetovanost, pojmovi i značenja koja im dajemo, jer to određuje našu percepciju. Da bi se oslobodili tih ograničenja potrebno je odbaciti svako potvrđivanje ili negiranje nečega, davanje predznaka stvarima i događajima. Isticanje jedne strane potvrđuje postojanje druge ( ako je nešto bijelo, znači da je negdje nešto crno). Zen spoznaja bazira se na goloj činjenici, čistom iskustvu u kojem leži tišina i praznina koja je temelj bića. Kroz tišinu koja je bit našeg bića spoznajemo Istinu i Jedno. I usred najjače mentalne aktivnosti možemo se vratiti svojem hramu tišine tako da odbacimo uvjetovanosti, negacije , afirmacije. U svakom trenutku dovoljno je samo ustanoviti golu činjenucu koja jest, bez dodatnog promišljanja. Zen meditacija je prihvačanje stvari takvima kakve jesu, u najčišćem obliku, bez objašnjenja, davanja smisla ,opisivanja. Zen opaža i osjeća ali ne pridaje značenja ili vrijednost.

Meditacija prema zenu nebi trebala biti usmjerena na nešto, neki pojam, na Boga , jer je to neprirodno i neslobodno. Na što meditiraju ptice u zraku? One samo lete i to je dovoljno. Cilj zena je uhvatiti život u njegovu toku.

Na pitanje što je zen,jedan učitelj je odgovorio :“Tvoja svakodnevna misao“.

Zen se prepoznaje u svakodnevnom činjenju i življenju života. On širi srce i obuhvaća vječnost u svakidašnjem životu i ukazuje na ljepotu na cesti života.

Japanski zen učitelj je na pitanje svojih učenika kako da izbjegnu okove rođenja i smrti, odgovorio : „ Ovdje ( sada) nema rođenja i smrti „.

Koan i satori

Cilj zena je zauzimanje novog kuta gledanja da bi se vidjela bit stvari, a to novo gledište zove se satori.

Satori je intuitivni uvid u bit stvari. Kad je čovijekov um zreo bilo što može ga otvoriti za iskustvo satorija, npr.neki zvuk, biljka u cvatu, beznačajna zgoda....Satori je vrsta unutarnje percepcije Stvarnosti a krajnji cilj je povratk sebi, Jastvu. Da bi se postigao satori treba metodički vježbati um pomoću dviju diciplina- koan vježbi i zazena. Zazen, na sanskrtu dhyana, znači sjediti prekriženih nogu u tišini i kontemplaciji.

Koan označava neku zgodu drevnog učitelja, razgovor sa učenikom, izjavu ili pitanje koje postavlja učitelj. Koan onemogućujue racionalizaciju, logiku i ruši uhodanu strukturu misli. Svrha koana je otvaranje čovjekova uma ka istini zena. Učitelji zena svojim odgovorima nastoje osloboditi umove učenika od okova logike.

Odgovori koje daje učitelj zena je često naizgled negiranje zadanog pojma, i čini se potpuno nelogičnim i promašenim . Ali cilj takvog odgovora je osloboditi um od riječi, ideja, želja koje dolaze izvan i oblikuju naše viđenje pojma. Tim putem se može doći do biti stvari, do istine u nama.

Primjer koana je odgovor različitih učitelja na isto pitanje - tko ili što je Budha? Dobiveni su različiti odgovori : „Gle, valovi se valjaju preko visoravni“, „Pogledaj tronogog magarca kako ide šepajući“, „Tvoje ime je Yecho“,“Kilogram i pol lana“... Ti odgovori samo znače da se Budha pokazuje u svemu, u onome što je sada, u neuvjetovanosti postojanja i izražavanja. Bit zen načina života najbolje opisuje sljedeća poučna priča.

Poznatog učitelja jednom su pitali:

- „Činiš li ikada ikakav napor da se poučiš istini?“ , on je odgovorio
- „Da, činim“.
- “Kako vježbaš?“
- „Kad sam gladan,jedem; kad sam umoran ,spavam“.
- „Tako rade svi; može li se reći da i sami vježbaju na isti način?“
- „Ne“
- „Zašto ne?“
- „Jer kad jedu, ne jedu, već misle o raznim drugim stvarima i tako si dopuštaju da budu uznemireni.Kad spavaju, ne spavaju, već sanjaju o tisuću i jednoj stvari.Po tome oni nisu kao ja.“

Postoji mnogo koana, pitanja i priča vezanih uz različite učitelje i teme. Jedan od poznatijih koana je :“ Što je to zvuk pljeskanja jedne ruke?“. Nema jednog točnog odgovora.Dubokim poniranjem u sebe dolazimo do odgovora.

Prakticiranje zena

Kroz povijest zen je doživio mnogo promjena i preinaka. Sloboda i različitost tumačenja doktrine zena te mješanje sa različitim budističkim školma i tehnikama dovele su do gašenja zen tradicije u nekim područjima istočne Azije. Jedino je u Japanu zen još uvijek vitalan i pravovaljan u svojoj osnovi.

Tradicija poučavanja zena doživjela je promjene ali u svojim osnovnim karakteristikama je ista i održava se u malobrojnim zen samostanima . Redovnici zena se školuju u samostanima koji se zovu zendo. Zendo je zgrada pravokutnog oblika, ovisno o broju redovnika. Svaki redovnik ima svoj prostor na kojem je njegova prostirka , tatami, na kojoj sjedi, meditira i spava. Svatko ima jedan pokrivač i malo osobnih stvari- zdjelice za jelo,britve, par knjiga i sve pospremlheno u papirnu kutiju na uzglavlju prostirke. Redovnici imaju malo osobnih stvari. Prema budizmu, želja za posjedovanjem je nateži kamen na vratu čovijeka. Ustaje se prije svitanja i lagano doručkuje. Glavni obrok je oko deset sati prijepodne,a večeru bi trebalo izbjegavati. Hrana je ukusna ali skoromna, nekada se sastojala uglavnom od ukiseljenog povrća, povrtne juhe i riže. Za vrijeme jela vlada potpuna tišina, posuđe se koristi nečujno a sa poslužiteljem se komunicira preklapanjem i trljanjem ruku. Na samom početku svaki redovnik se sjeti duhova preminulih i bića koja žive u ovom i drugim svjetovima te odvoje sedam zrna riže i ponude onom nevidljivom svijetu.

Rad ,posebno težački poslovi, glavni je element života redovnika. To znači puno fizičkog rada, na održavaju samostana, briga oko imanja, rad u polju, hodanje i isprosivanje hrane ili nadničarenje u okolnim selima. U zendou imaju svoje kuhare, upravitelje, grobare i samostalno vode život . Redovnici vjeruju u svetost tjelesnog rada. Aktivnost tjela je najbolji lijek protiv tupog ili preaktivnog uma. Temeljno načelo života u zendou je „učenje kroz rad“.

Tijekom godine postoje razdoblja posvećena pojačanom mentalnom radu, kada se obavljaju samo najnužniji poslovi. To je razdoblje zvano sesshin, što znači sabiranje ili koncentracija uma . Obično su to periodi od tjedan dana u ljetnom i u zimskom godišnjem dobu. Tada su redovnici zatvoreni unutar zendoa , ustaju još ranije nego obično i idu na počinak kasnije. Svakodnevno prisustvuju predavanjima o zenu . Osim toga imaju sanzen- konzultacije s učiteljem, gdje predstavljaju svoje viđenje zadanog koana, raspravljaju o zenu. To su privatni razgovori s učiteljem koji se odvijaju i nekoliko puta dnevno.

Samostansko obrazovanje u zendou u tradicionalnom obliku je danas rijetkost, ali osnovna načela rada i jednostavnosti primjenjuju se u novijem obliku u zen centrima diljem svijeta (Japan, Kina, Njemačka..). Načela zendoa primjenjiva su za sva vremena i okruženja- pojednostavljenje života, suzdržavanje od želja, ne trošenje trenutka uzalud, samostojnost i primjena „tajne vrline“.

Načelo „tajne vrline“ znači ne trošiti prirodna dobra, potpuno upotrijebiti ono što ti se nađe na putu, odnositi se prema sebi i svijetu u stanju uma punom zahvalnosti i poštovanja. Prakticirati dobrotu bez misli o priznanju od drugih. Reagirati na trenutni događaj i otići bez osvrtanja i ništa ne misliti o tome. Zen življenje je jednostavno i čisto djelovanje.

sadaovdje.com