|
Ošo
Ošo je rođen u Kučuadi, Madija Pradeš, Indija, 11. decembra 1931. Od najranijeg detinjstva bio je buntovni i nezavisni duh, koji je nastojao da sam doživi istinu, umjesto da stiče znanja i vjeruje u ono što su mu drugi naložili.
Ne izlažem nikakvu dogmu,
ni sistem verovanja, niti filozofiju.
Samo vam dajem razumevanje pristupa buđenju vaše duše.
Čovek najviše želi slobodu. Čovek žudi za slobodom. Sloboda je samo suštinsko jezgro ljudske svesnosti: ljubav je na periferiji a sloboda je u centru. Kada se ta dva ostvare, u životu nema žaljenja. A oni se ostvaruju zajedno, nikada odvojeno.
Ljudi su pokušavali da ostvare ljubav bez slobode. Onda ljubav donosi sve više i više patnje, sve veće i veće ropstvo. Onda ljubav nije ono što je čovek očekivao da će biti, ona se pretvara baš u suprotno. Ona razara sve nade, uništava sva očekivanja i život postaje pustoš – tapkanje u tami, i nikada se ne pronalaze vrata.
Ljubav bez slobode prirodno teži da bude posesivna. A onog trenutka kada uđe posesivnost, počinjete da stvarate okove za druge i za sebe – jer ne možete da posedujete nekog a da on ne poseduje vas. Ne možete nekoga da učinite robom a da sami ne postanete rob. Šta god činite drugome, učinjeno je vama.
To je osnovni princip koji treba razumeti, da ljubav bez slobode nikada na donosi ispunjenje.
Bilo je ljudi koji su pokušali drugu krajnost, slobodu bez ljubavi. To su monasi, eskapisti, ljudi koji su se odrekli sveta. Plašeći se ljubavi, bojeći se ljubavi, jer donosi ropstvo, odbacili su sve situacije gde ljubav može da teče, raste, gde može da se desi, gde je moguća. Pobegli su u samoću. Njihova samoća nije nikad postala osama, ostala je usamljenost. A usamljenost je negativno stanje; krajnje prazno, tužno.
Čovek može da bude osamljen, ali to ne daje usamljenost. Osamljenost je samo fizička samoća, usamljenost je duhovna samoća. Ako ste samo usamljeni... a bićete ako ste se odrekli sveta. Ako ste pobegli od sveta iz straha, bićete usamljeni, svet će vas progoniti, okruživaće vas sve vrste želja. Patićete od miliona noćnih mora, jer sve što ste napustili ne može se odbaciti tako lako. (iz Knjige mudrosti )
Blaženstvo je uvek beskućnik, skitnica. Sreća ima dom, i nesreća ima dom, ali blaženstvo ga nema. Ono je slično belom oblaku bez ikakvih korena.
U trenutku kad pustite korene, blaženstva nestaje, a vi počnete prianjati uz zemlju. Dom znači sigurnost, udobnost, olakšice. I konačno, ako se sve to svede na jednu stvar, dom postaje sličan smrti. Što ste više živi, veći ste beskućnik.
To je osnovno značenje reči tražitelj, što znači živeti život u opasnosti, živeti u nesigurnosti, živeti ne znajući što se događa nakon toga.
To znači biti uvek dostupan, biti uvek spreman na iznenađenja. Ako se možete iznenaditi, živi ste. Lutati i diviti se imaju isti koren.
Kruti um postaje nesposoban da se divi jer je postao nesposoban da luta. Zato, budite lutalica poput oblaka, svaki trenutak donosi beskrajna iznenađenja.
Ostanite beskućnik. Biti beskućnik ne znači ne živeti kod kuće. To jednostavno znači – nikad se ne vežite ni za koga. I onda kad živite u palači, nikad se ne vežite.
Ako se treba micati, mičite se. Ali se ne osvrćite. Ništa vas ne zadržava. Koristite sve, uživajte u svemu, ali vi ostanite gospodar.
Jednostavnost nije nikakav izazov egu, pravi izazov je teškoća, a tek nemogućnost da se nešto učini je doista velik izazov. Veličinu vašeg ega možete otkriti po izazovu koji ste prihvatili, po mjeri vaših ambicija. Jednostavnost nije privlačna egu, jednostavnost je smrt za ego.
A čovek je izabrao zamršenost čak onde gde uopšte nema potrebe za njom. I to zbog jednostavnog razloga – kad je nešto zamršeno, on može rasti i jačati svoj ego. On postaje sve važniji u politici, religiji, u društvu – svuda.
Cela psihologija je usklađena tako da ego postane što jačim. Čak i one budale, psiholozi, naglašavaju da je čoveku potreban jak ego. I zato vam program obrazovanja budi ambiciju kaznom i nagradom da vas usmeri u određeni smjer. Vaši roditelji od samog se početka previše nadaju vašem uspehu. Oni misle da im se rodio Aleksandar Veliki, ili da njihova kći nije niko drugi nego reinkarnacija Kleopatre. Već na početku roditelji vam postavljaju uvet – ako se ne dokažete, niste ni za što. Jednostavan čovek se smatra glupanom.
Jednostavan čovek nije bio do sada cilj ljudskog društva. A jednostavan čovek ni ne može biti cilj, jer on je rođen kao jednostavan. Svako je dete jednostavno, ono liči na čistu školsku tablu. Tada roditelji počnu upisivati po toj tabli ono što dete mora postati. Nakon njih to čine učitelji, sveštenici, razne vođe – svi oni naglašavaju da morate postati neko, inače će vam život proći uzalud.
A sve je upravo suprotno. Vi ste biće. Vi ne morate postati niko drugi. To je značenje jednostavnosti: ostati u miru sam sa sobom, ne slediti nikakav trag da se nešto postane – nešto što je stalno.
Nema mesta na kojem ćete osećati da je vaše putovanje završeno, da ste dostigli najviši vrh koji ste želeli. Niko u celoj istoriji čovečanstva nije to mogao učiniti zbog jednostavnog razloga jer se čovek kreće u krugu. I tako je neko u nečem uvek ispred vas.
Možete postati predsednik Amerike, ali pred Muhamedom Alijem velikim uvek ćete se osećati inferiorni. Vi nemate te njegove animalne snage. Muhamed Ali može dati oštar udarac šakom po nosu Ronaldu Reaganu i Ronald Reagan će se ispružiti po tlu. Možete postati premijer neke zemlje, ali kad se susretnete s Albertom Einsteinom, izgledaćete poput patuljka – nećete biti premijer nego patuljak.
Život je multidimenzionalan. Nemoguće je da postignete nešto na svim poljima, da budete prvi na svim poljima. To je čista nemogućnost, postojanje se ne razvija na takav način. Ego je čovekova bolest. Lični interesi žele da ostanete bolesni. Oni ne žele da budete zdravi i celoviti, jer je to opasno za njih. Zato niko ne želi biti jednostavan, niko ne želi biti niko. A ja jedino želim da budete u miru sa sobom, da prihvatite svoje biće.
Postati nešto znak je bolesti, biti niko znak je zdravlja. Ali vi niste okusili što znači biti jednostavan, zdrav i blažen. Vaše društvo nije vam dopustilo da se ni jedan trenutak posvetite sebi, zato poznajete samo jedan put, put ega. Rekli su vam da postanete Isus Hrist. Ima društava koja teže da svi postanu Bog. Taj bolesni svet! Morate izići iz svih tih programa. Želite li uživati, opustiti se, osećati mir i lepotu postojanja, moraćete se okaniti toga lažnog ega.
Ja ne želim ništa drugo uzeti od vas. Želim vam samo oduzeti ego, koji je u svakom slučaju tek fantazija. On nije stvarnost, zato vam zapravo ništa niti ne oduzimam. A želim vam dati vaše biće. Naravno, ne moram vam ga dati, jer vi ga već imate. Mora vas samo nešto prodrmati i probuditi za lepotu prostodušnosti.
Ništa nije bez rizika. A vi trčite za senama koje nikad nećete moći uhvatiti, zaboravljajući sva blaga koja ste doneli sa sobom na svet. Pre nego što vam se ispune sve želje ega, smrt će vas dokrajčiti. Život je prekratak. On ne bi smio biti uništen u tako ludim igrama kao što je igra ega.
A sve je samo pitanje shvatanja. (Knjiga o Egu - Od smrti do besmrtnosti )
"Duhovno putovanje počinje ali se nikada ne završava.
Ne mislite previše o drugima jer će to onda postati najbolji način da pobjegnete od sebe. Ljudi počinju da misle o drugima samo zato što žele da izbjegnu mišljenje o sebi samima.
Zapad se pretvorio u ogromnu ludnicu. Sve se više i više ljudi psihoanalizira i psihijatrijski liječi, sve je više i više ljudi po tim zvaničnim ludnicama. A oni koji su napolju, nisu napolju zato što su zdravi, već su napolju samo zato što se ne smije i ne može toliko mnogo ljudi strpati u ludnice odjednom. Inače cio Zapad je zreo ili za ludnicu ili za zatvor.
Vrijeme nije dio fizičkog svijeta oko vas; vrijeme je dio psihičkog svijeta u vama, vrijeme je svijet uma.
Riječi mogu biti predivne, ali one nikada ne mogu biti istinite. Njihova divota ima samo estetsku vrijednost. Riječi same po sebi nisu loše, ali ne mogu biti istinite. One takve ne mogu biti, priroda im je takva. Istina može biti izrečena isključivo u tišini.
Upanišade, ili Lao Ce, ili Isus, ili Buda - svi oni kažu da je znanje beskorisno. Skupljanje i grabljenje znanja nije ni od kakve pomoći. Ne samo da to ne pomaže; znanje postaje barijera.
Svako dostiže znanje kroz patnju.
Ako slušate um, bićete u nezgodnoj situaciji. Um je uvijek logičan, a život - uvijek nelogičan, te se stoga nikada ne sreću.
Um je logičan, a život dijalektičan. Um se uvijek kreće po crti, dok život ide od jednog kraja do drugog, od jedne krajnosti do druge.
Sve što se dogodilo i trebalo je da se dogodi. Sve što se dogodilo, dogodilo se zbog izvijesnih, vrlo dubokih uzroka.
Budite nelogični - inače, sreća nije za vas.
Logika je neprijatelj. Logika će vam dokazati da je život bijedan. Logika će vam dokazati da Bog ne postoji. Logika će vam dokazati da je ekstaza nemoguća. Logika će vam dokazati da je život, prosto naprosto slučajan, i da u toj slučajnosti nemate nikakvih šansi. Između rođenja i smrti možete se nekako dovijati da biste preživjeli, i to je sve. Logika je samoubistvena. Ako je slijedite, ona će vam na kraju dati konopac i neko zgodno, krivo drvo. Na kraju će vam logika reći da je samoubistvo najlogičniji korak koji se može poduzeti - jer život je besmislen.
Zašto uopšte živjeti? Da biste samo ponavljali jedne te iste stvari? Da biste slijedili šablon? Ujutru, izlazak iz kreveta je nepotreban, jer ste se do sad toliko puta dizali iz njega i ništa se pod milim bogom nije dogodilo. I zašto se i dalje dizati? Zatim doručak - jeli ste ga cijelog svog jadnog vijeka i ništa se nikad značajno nije iz toga izrodilo. I zašto i dalje doručkovati? A zatim čitate svoje novine, idete na posao, pa se onda vraćate kući, pa onda u krevet, da biste sutra mogli odmorni da činite te iste glupe, idiotske stvari! - doručak, pa novine, pa posao, pa krevet i tako dalje. Krug koji se stalno ponavlja, a ne vodi nikuda.
Ako ste zaista logički nastrojeni, vaš um će uzviknuti: "Izvrši samoubistvo! Zašto produžavati svu ovu besmislicu, svu ovu glupost?"
Iskustvo je jedini argument za čovjeka koji je pun povjerenja. On će pokušati sve da okusi, sve da iskusi. Bez iskustva on neće ni o čemu pričati.
Isus je bio "ludak", savršeno nerazuman. I Buda je "ludak"!
I...ako se Isus ponovo rodi, crkva će ga se prva odreći. Crkva pod svoje okrilje ne prima "ludake".
Religija je rođena sa "ludakom", on je temelj, a zidove grade logičari koji su u suprotnosti sa osnivačem. Stoga je religija lijepa samo na izvoru - i nigdje drugdje. Što je udaljenija od izvora, to je ružnija, a nakon izvjesnog vremena, ona zaista, postaje antireligiozna.
Ljubav je vrlo rijetko cvjetanje. Ponekad se desi. Rijetko, jer se dešava samo onde gdje nema straha, nigdje drugdje. To znači da se ljubav može desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je mogucnost za svakoga. Poznanstvo (u ovom kontekstu: zaljubljenost) takođe. Ali...ne i ljubav.
Samo oni koji nisu sveci ponašaju se kao sveci.
(brinete se o svom ponašanju jedino kad ono nije spontano)
Ljudi mi dolaze i govore: "Mi smo tragaoci za Bogom - kako ga možemo naci?" I ja im onda odgovorim da ga naći ne mogu zato što ga ne znaju. Kako ćete vi znati da je on - Bog? Vi ga ne znate. Kako ćete znati gdje mu je kuća, gdje mu je prijesto? Ne, ne možete - ne možete tragati za božanskim. Ali, nema ni potrebe - jer božansko je uvijek unutar vas. Kad god mu dopustite, Ono vas traži i dostiže.
Bog je u potrazi za vama. Mnogo puta je On zakucao na vaša vrata, ali ste vi bili izgubljeni negdje u snu - pa čak i kad ste čuli kucanje, vi ste to interpretirali na neki svoj način.
Duhovnost jednostavno kaže: "Dopusti da ti se desi ono što jeste." Samo dopusti da ti se dogodi ono što jeste.
Nema đavola, nema nikakve osnovne dualnosti - samo Bog jeste, druga sila ne postoji. To je ono što advaita - nedualistička filozofija ukazuje; samo Bog jeste. Ali, mi vidimo da i zlo postoji!
Hindusi kažu da to zlo postoji samo u našoj interpretaciji; nema zla samog po sebi. Vi to zovete lošim, jer niste u stanju da to razumijete, ili zbog toga što vas to što je loše, uznemirava. Vaš stav je ono što tvori ono što je loše, ili ono što se pojavljuje kao loše. Zlo ne postoji niti može postojati. Postoji samo Bog, samo božansko jeste.
I ne računajte na to da će vas svi odmah razumjeti. U početku ce se pojaviti veliko nerazumijevanje, jer ostali ljudi nikad nisu duboko ušli u sve ove stvari. To je za njih nešto sasvim nepoznato. I kad god nepoznato zakuca na vrata um se prestraši, jer um to nepoznato ne može da kategoriše, da svrsta, da sredi. Prosto je šokiran nepoznatim.
Život je uvijek sličan ptici na nebu - ne ostavlja za sobom nijedan znak. Kad je prošla, nebo je ostalo prazno kao što je i prije bilo. To nije ni nalik zemlji, gdje se kroz hiljade ljudskih otisaka stvara utabana staza. Život je kao nebo - nema unaprijed stvorenih puteva."
(izvodi iz knjige "Moj Put, Put Bijelih Oblaka")
Pitaš: "Šta je duhovno?"
Biti u vezi sa istinom ili s Bogom znači biti duhovan. Upamtite, biti u vezi - ne pričati o duhovnosti, ne slediti određno verovanje, dogmu, crkvu, već biti u direktnoj neposrednoj vezi sa postojanjem jeste duhovnost. Biti u skladu sa celinom, osetiti harmoniju, radost i pravo slavlje bivnja ovde, to je duhovnost. To nema nikakve veze sa odlaskom u crkvu ili hram, to nema nikakve veze sa recitovanjem Kurana, Biblije ili Gite. To nema nikakve veze sa ritualom, obožavanjem, to ima veze sa zajedništvom, zajedništvom sa drvećem, zajedništvom sa zvezdama, zajedništvom sa rekama, zajedništvom sa svime što piostoji. To je zajedništvo sa ovim višedimenzionalnim izrazom Boga, to je dijalog sa celinom. Osobina lude ljubavi je potrebna, onda ste duhovni. Duhovnost nije trip iz glave; to je dijalog od srca srcu, i na kraju dijalog od bića biću.
" Ljubav – ova jedna jedina reč sadrži sve što je vredno življenja, što je vredno imati u životu. Ako čovek zaboravi na Boga ništa nije izgubljeno, ali ako zaboravi na ljubav tada će izgubiti sve. Kada postoji ljubav Bog mora da se dogodi jer je Bog vrhunac iskustva ljubavi. Nasuprot tome, bez ljubavi nije moguć čak ni Bog. Bez ljubavi ništa nije moguće; nema dobrote, nema blagoslova, nema istine, nema slobode. Ljubav je nektar; pruža vam iskustvo besmrtnosti. Ona je most izmedju vremena i večnosti."
"Molitva se ne smije učiti, ona mora biti spontana. Mnogi ljudi se mole u crkvama i hramovima, ali ništa se ne događa. Ništa se neće ni dogoditi, jer njihova molitva nije spontana. Oni upravljaju njome, a ona prolazi njihovim umom. Oni su previše mudri. A da bi molitva bila djelotvorna, vi morate biti glupi. Molitva je glupost - možete se osjećati čak strašno da razgovarate s Bogom.. To je glupo, ali djeluje. Postoji vrijeme kad je glupost mudra, a mudrost glupa. Zato, uvijek kad osjetite trenutak u kojem je molitva potrebna, koristite je. Što je više koristite, bit će vam dostupnija. A u meditaciji vaša će se molitva produbiti. Vi se molite u sebi, a ako se nešto dogodi tijelu, dopustite to, bilo o čemu da se radi. Ako se u vašem tijelu dogodi neki pokret, ako neka energija počne talasati u vašem tijelu, ili ako postanete slični listiću na jakom vjetru, samo se molite."
Ne izlažem nikakvu dogmu,
ni sistem verovanja, niti filozofiju.
Samo vam dajem razumevanje pristupa buđenju vaše duše.
Čovek najviše želi slobodu. Čovek žudi za slobodom. Sloboda je samo suštinsko jezgro ljudske svesnosti: ljubav je na periferiji a sloboda je u centru. Kada se ta dva ostvare, u životu nema žaljenja. A oni se ostvaruju zajedno, nikada odvojeno.
Ljudi su pokušavali da ostvare ljubav bez slobode. Onda ljubav donosi sve više i više patnje, sve veće i veće ropstvo. Onda ljubav nije ono što je čovek očekivao da će biti, ona se pretvara baš u suprotno. Ona razara sve nade, uništava sva očekivanja i život postaje pustoš – tapkanje u tami, i nikada se ne pronalaze vrata.
Ljubav bez slobode prirodno teži da bude posesivna. A onog trenutka kada uđe posesivnost, počinjete da stvarate okove za druge i za sebe – jer ne možete da posedujete nekog a da on ne poseduje vas. Ne možete nekoga da učinite robom a da sami ne postanete rob. Šta god činite drugome, učinjeno je vama.
To je osnovni princip koji treba razumeti, da ljubav bez slobode nikada na donosi ispunjenje.
Bilo je ljudi koji su pokušali drugu krajnost, slobodu bez ljubavi. To su monasi, eskapisti, ljudi koji su se odrekli sveta. Plašeći se ljubavi, bojeći se ljubavi, jer donosi ropstvo, odbacili su sve situacije gde ljubav može da teče, raste, gde može da se desi, gde je moguća. Pobegli su u samoću. Njihova samoća nije nikad postala osama, ostala je usamljenost. A usamljenost je negativno stanje; krajnje prazno, tužno.
Čovek može da bude osamljen, ali to ne daje usamljenost. Osamljenost je samo fizička samoća, usamljenost je duhovna samoća. Ako ste samo usamljeni... a bićete ako ste se odrekli sveta. Ako ste pobegli od sveta iz straha, bićete usamljeni, svet će vas progoniti, okruživaće vas sve vrste želja. Patićete od miliona noćnih mora, jer sve što ste napustili ne može se odbaciti tako lako. (iz Knjige mudrosti )
Blaženstvo je uvek beskućnik, skitnica. Sreća ima dom, i nesreća ima dom, ali blaženstvo ga nema. Ono je slično belom oblaku bez ikakvih korena.
U trenutku kad pustite korene, blaženstva nestaje, a vi počnete prianjati uz zemlju. Dom znači sigurnost, udobnost, olakšice. I konačno, ako se sve to svede na jednu stvar, dom postaje sličan smrti. Što ste više živi, veći ste beskućnik.
To je osnovno značenje reči tražitelj, što znači živeti život u opasnosti, živeti u nesigurnosti, živeti ne znajući što se događa nakon toga.
To znači biti uvek dostupan, biti uvek spreman na iznenađenja. Ako se možete iznenaditi, živi ste. Lutati i diviti se imaju isti koren.
Kruti um postaje nesposoban da se divi jer je postao nesposoban da luta. Zato, budite lutalica poput oblaka, svaki trenutak donosi beskrajna iznenađenja.
Ostanite beskućnik. Biti beskućnik ne znači ne živeti kod kuće. To jednostavno znači – nikad se ne vežite ni za koga. I onda kad živite u palači, nikad se ne vežite.
Ako se treba micati, mičite se. Ali se ne osvrćite. Ništa vas ne zadržava. Koristite sve, uživajte u svemu, ali vi ostanite gospodar.
Jednostavnost nije nikakav izazov egu, pravi izazov je teškoća, a tek nemogućnost da se nešto učini je doista velik izazov. Veličinu vašeg ega možete otkriti po izazovu koji ste prihvatili, po mjeri vaših ambicija. Jednostavnost nije privlačna egu, jednostavnost je smrt za ego.
A čovek je izabrao zamršenost čak onde gde uopšte nema potrebe za njom. I to zbog jednostavnog razloga – kad je nešto zamršeno, on može rasti i jačati svoj ego. On postaje sve važniji u politici, religiji, u društvu – svuda.
Cela psihologija je usklađena tako da ego postane što jačim. Čak i one budale, psiholozi, naglašavaju da je čoveku potreban jak ego. I zato vam program obrazovanja budi ambiciju kaznom i nagradom da vas usmeri u određeni smjer. Vaši roditelji od samog se početka previše nadaju vašem uspehu. Oni misle da im se rodio Aleksandar Veliki, ili da njihova kći nije niko drugi nego reinkarnacija Kleopatre. Već na početku roditelji vam postavljaju uvet – ako se ne dokažete, niste ni za što. Jednostavan čovek se smatra glupanom.
Jednostavan čovek nije bio do sada cilj ljudskog društva. A jednostavan čovek ni ne može biti cilj, jer on je rođen kao jednostavan. Svako je dete jednostavno, ono liči na čistu školsku tablu. Tada roditelji počnu upisivati po toj tabli ono što dete mora postati. Nakon njih to čine učitelji, sveštenici, razne vođe – svi oni naglašavaju da morate postati neko, inače će vam život proći uzalud.
A sve je upravo suprotno. Vi ste biće. Vi ne morate postati niko drugi. To je značenje jednostavnosti: ostati u miru sam sa sobom, ne slediti nikakav trag da se nešto postane – nešto što je stalno.
Nema mesta na kojem ćete osećati da je vaše putovanje završeno, da ste dostigli najviši vrh koji ste želeli. Niko u celoj istoriji čovečanstva nije to mogao učiniti zbog jednostavnog razloga jer se čovek kreće u krugu. I tako je neko u nečem uvek ispred vas.
Možete postati predsednik Amerike, ali pred Muhamedom Alijem velikim uvek ćete se osećati inferiorni. Vi nemate te njegove animalne snage. Muhamed Ali može dati oštar udarac šakom po nosu Ronaldu Reaganu i Ronald Reagan će se ispružiti po tlu. Možete postati premijer neke zemlje, ali kad se susretnete s Albertom Einsteinom, izgledaćete poput patuljka – nećete biti premijer nego patuljak.
Život je multidimenzionalan. Nemoguće je da postignete nešto na svim poljima, da budete prvi na svim poljima. To je čista nemogućnost, postojanje se ne razvija na takav način. Ego je čovekova bolest. Lični interesi žele da ostanete bolesni. Oni ne žele da budete zdravi i celoviti, jer je to opasno za njih. Zato niko ne želi biti jednostavan, niko ne želi biti niko. A ja jedino želim da budete u miru sa sobom, da prihvatite svoje biće.
Postati nešto znak je bolesti, biti niko znak je zdravlja. Ali vi niste okusili što znači biti jednostavan, zdrav i blažen. Vaše društvo nije vam dopustilo da se ni jedan trenutak posvetite sebi, zato poznajete samo jedan put, put ega. Rekli su vam da postanete Isus Hrist. Ima društava koja teže da svi postanu Bog. Taj bolesni svet! Morate izići iz svih tih programa. Želite li uživati, opustiti se, osećati mir i lepotu postojanja, moraćete se okaniti toga lažnog ega.
Ja ne želim ništa drugo uzeti od vas. Želim vam samo oduzeti ego, koji je u svakom slučaju tek fantazija. On nije stvarnost, zato vam zapravo ništa niti ne oduzimam. A želim vam dati vaše biće. Naravno, ne moram vam ga dati, jer vi ga već imate. Mora vas samo nešto prodrmati i probuditi za lepotu prostodušnosti.
Ništa nije bez rizika. A vi trčite za senama koje nikad nećete moći uhvatiti, zaboravljajući sva blaga koja ste doneli sa sobom na svet. Pre nego što vam se ispune sve želje ega, smrt će vas dokrajčiti. Život je prekratak. On ne bi smio biti uništen u tako ludim igrama kao što je igra ega.
A sve je samo pitanje shvatanja. (Knjiga o Egu - Od smrti do besmrtnosti )
"Duhovno putovanje počinje ali se nikada ne završava.
Ne mislite previše o drugima jer će to onda postati najbolji način da pobjegnete od sebe. Ljudi počinju da misle o drugima samo zato što žele da izbjegnu mišljenje o sebi samima.
Zapad se pretvorio u ogromnu ludnicu. Sve se više i više ljudi psihoanalizira i psihijatrijski liječi, sve je više i više ljudi po tim zvaničnim ludnicama. A oni koji su napolju, nisu napolju zato što su zdravi, već su napolju samo zato što se ne smije i ne može toliko mnogo ljudi strpati u ludnice odjednom. Inače cio Zapad je zreo ili za ludnicu ili za zatvor.
Vrijeme nije dio fizičkog svijeta oko vas; vrijeme je dio psihičkog svijeta u vama, vrijeme je svijet uma.
Riječi mogu biti predivne, ali one nikada ne mogu biti istinite. Njihova divota ima samo estetsku vrijednost. Riječi same po sebi nisu loše, ali ne mogu biti istinite. One takve ne mogu biti, priroda im je takva. Istina može biti izrečena isključivo u tišini.
Upanišade, ili Lao Ce, ili Isus, ili Buda - svi oni kažu da je znanje beskorisno. Skupljanje i grabljenje znanja nije ni od kakve pomoći. Ne samo da to ne pomaže; znanje postaje barijera.
Svako dostiže znanje kroz patnju.
Ako slušate um, bićete u nezgodnoj situaciji. Um je uvijek logičan, a život - uvijek nelogičan, te se stoga nikada ne sreću.
Um je logičan, a život dijalektičan. Um se uvijek kreće po crti, dok život ide od jednog kraja do drugog, od jedne krajnosti do druge.
Sve što se dogodilo i trebalo je da se dogodi. Sve što se dogodilo, dogodilo se zbog izvijesnih, vrlo dubokih uzroka.
Budite nelogični - inače, sreća nije za vas.
Logika je neprijatelj. Logika će vam dokazati da je život bijedan. Logika će vam dokazati da Bog ne postoji. Logika će vam dokazati da je ekstaza nemoguća. Logika će vam dokazati da je život, prosto naprosto slučajan, i da u toj slučajnosti nemate nikakvih šansi. Između rođenja i smrti možete se nekako dovijati da biste preživjeli, i to je sve. Logika je samoubistvena. Ako je slijedite, ona će vam na kraju dati konopac i neko zgodno, krivo drvo. Na kraju će vam logika reći da je samoubistvo najlogičniji korak koji se može poduzeti - jer život je besmislen.
Zašto uopšte živjeti? Da biste samo ponavljali jedne te iste stvari? Da biste slijedili šablon? Ujutru, izlazak iz kreveta je nepotreban, jer ste se do sad toliko puta dizali iz njega i ništa se pod milim bogom nije dogodilo. I zašto se i dalje dizati? Zatim doručak - jeli ste ga cijelog svog jadnog vijeka i ništa se nikad značajno nije iz toga izrodilo. I zašto i dalje doručkovati? A zatim čitate svoje novine, idete na posao, pa se onda vraćate kući, pa onda u krevet, da biste sutra mogli odmorni da činite te iste glupe, idiotske stvari! - doručak, pa novine, pa posao, pa krevet i tako dalje. Krug koji se stalno ponavlja, a ne vodi nikuda.
Ako ste zaista logički nastrojeni, vaš um će uzviknuti: "Izvrši samoubistvo! Zašto produžavati svu ovu besmislicu, svu ovu glupost?"
Iskustvo je jedini argument za čovjeka koji je pun povjerenja. On će pokušati sve da okusi, sve da iskusi. Bez iskustva on neće ni o čemu pričati.
Isus je bio "ludak", savršeno nerazuman. I Buda je "ludak"!
I...ako se Isus ponovo rodi, crkva će ga se prva odreći. Crkva pod svoje okrilje ne prima "ludake".
Religija je rođena sa "ludakom", on je temelj, a zidove grade logičari koji su u suprotnosti sa osnivačem. Stoga je religija lijepa samo na izvoru - i nigdje drugdje. Što je udaljenija od izvora, to je ružnija, a nakon izvjesnog vremena, ona zaista, postaje antireligiozna.
Ljubav je vrlo rijetko cvjetanje. Ponekad se desi. Rijetko, jer se dešava samo onde gdje nema straha, nigdje drugdje. To znači da se ljubav može desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je mogucnost za svakoga. Poznanstvo (u ovom kontekstu: zaljubljenost) takođe. Ali...ne i ljubav.
Samo oni koji nisu sveci ponašaju se kao sveci.
(brinete se o svom ponašanju jedino kad ono nije spontano)
Ljudi mi dolaze i govore: "Mi smo tragaoci za Bogom - kako ga možemo naci?" I ja im onda odgovorim da ga naći ne mogu zato što ga ne znaju. Kako ćete vi znati da je on - Bog? Vi ga ne znate. Kako ćete znati gdje mu je kuća, gdje mu je prijesto? Ne, ne možete - ne možete tragati za božanskim. Ali, nema ni potrebe - jer božansko je uvijek unutar vas. Kad god mu dopustite, Ono vas traži i dostiže.
Bog je u potrazi za vama. Mnogo puta je On zakucao na vaša vrata, ali ste vi bili izgubljeni negdje u snu - pa čak i kad ste čuli kucanje, vi ste to interpretirali na neki svoj način.
Duhovnost jednostavno kaže: "Dopusti da ti se desi ono što jeste." Samo dopusti da ti se dogodi ono što jeste.
Nema đavola, nema nikakve osnovne dualnosti - samo Bog jeste, druga sila ne postoji. To je ono što advaita - nedualistička filozofija ukazuje; samo Bog jeste. Ali, mi vidimo da i zlo postoji!
Hindusi kažu da to zlo postoji samo u našoj interpretaciji; nema zla samog po sebi. Vi to zovete lošim, jer niste u stanju da to razumijete, ili zbog toga što vas to što je loše, uznemirava. Vaš stav je ono što tvori ono što je loše, ili ono što se pojavljuje kao loše. Zlo ne postoji niti može postojati. Postoji samo Bog, samo božansko jeste.
I ne računajte na to da će vas svi odmah razumjeti. U početku ce se pojaviti veliko nerazumijevanje, jer ostali ljudi nikad nisu duboko ušli u sve ove stvari. To je za njih nešto sasvim nepoznato. I kad god nepoznato zakuca na vrata um se prestraši, jer um to nepoznato ne može da kategoriše, da svrsta, da sredi. Prosto je šokiran nepoznatim.
Život je uvijek sličan ptici na nebu - ne ostavlja za sobom nijedan znak. Kad je prošla, nebo je ostalo prazno kao što je i prije bilo. To nije ni nalik zemlji, gdje se kroz hiljade ljudskih otisaka stvara utabana staza. Život je kao nebo - nema unaprijed stvorenih puteva."
(izvodi iz knjige "Moj Put, Put Bijelih Oblaka")
Pitaš: "Šta je duhovno?"
Biti u vezi sa istinom ili s Bogom znači biti duhovan. Upamtite, biti u vezi - ne pričati o duhovnosti, ne slediti određno verovanje, dogmu, crkvu, već biti u direktnoj neposrednoj vezi sa postojanjem jeste duhovnost. Biti u skladu sa celinom, osetiti harmoniju, radost i pravo slavlje bivnja ovde, to je duhovnost. To nema nikakve veze sa odlaskom u crkvu ili hram, to nema nikakve veze sa recitovanjem Kurana, Biblije ili Gite. To nema nikakve veze sa ritualom, obožavanjem, to ima veze sa zajedništvom, zajedništvom sa drvećem, zajedništvom sa zvezdama, zajedništvom sa rekama, zajedništvom sa svime što piostoji. To je zajedništvo sa ovim višedimenzionalnim izrazom Boga, to je dijalog sa celinom. Osobina lude ljubavi je potrebna, onda ste duhovni. Duhovnost nije trip iz glave; to je dijalog od srca srcu, i na kraju dijalog od bića biću.
" Ljubav – ova jedna jedina reč sadrži sve što je vredno življenja, što je vredno imati u životu. Ako čovek zaboravi na Boga ništa nije izgubljeno, ali ako zaboravi na ljubav tada će izgubiti sve. Kada postoji ljubav Bog mora da se dogodi jer je Bog vrhunac iskustva ljubavi. Nasuprot tome, bez ljubavi nije moguć čak ni Bog. Bez ljubavi ništa nije moguće; nema dobrote, nema blagoslova, nema istine, nema slobode. Ljubav je nektar; pruža vam iskustvo besmrtnosti. Ona je most izmedju vremena i večnosti."
"Molitva se ne smije učiti, ona mora biti spontana. Mnogi ljudi se mole u crkvama i hramovima, ali ništa se ne događa. Ništa se neće ni dogoditi, jer njihova molitva nije spontana. Oni upravljaju njome, a ona prolazi njihovim umom. Oni su previše mudri. A da bi molitva bila djelotvorna, vi morate biti glupi. Molitva je glupost - možete se osjećati čak strašno da razgovarate s Bogom.. To je glupo, ali djeluje. Postoji vrijeme kad je glupost mudra, a mudrost glupa. Zato, uvijek kad osjetite trenutak u kojem je molitva potrebna, koristite je. Što je više koristite, bit će vam dostupnija. A u meditaciji vaša će se molitva produbiti. Vi se molite u sebi, a ako se nešto dogodi tijelu, dopustite to, bilo o čemu da se radi. Ako se u vašem tijelu dogodi neki pokret, ako neka energija počne talasati u vašem tijelu, ili ako postanete slični listiću na jakom vjetru, samo se molite."
Ošo - Meditativni trenuci
Posmatranje
Posmatranje - je meditacija. To što posmatare nije bitno. Možete posmatrati drvo, možete posmatrati rijeku, možete posmatrati oblake, možete posmatrati djecu koja se igraju oko vas. Stvar nije u objektu. Kvalitet posmatranja, kvalitet svjesnosti i budnosti to je meditacija. Šta god radite svjesno - je meditacija. Pitanje nije u djelovanju, već u tom kvalitetu, kojeg unosite u vaše djelovanje.
Hodanje može biti meditacija, ako hodate budno. Sjeđenje može biti meditacija, ako sjedite budno. Slušanje riječi može biti meditacija, ako ih slušate sa sviješću. Čak i slušanje unutarnje buke vašeg uma može biti meditacija ako ostanete pribrani i posmatrate. Najvažnije je samo - ne treba se uspavati. Tada je sve što radite meditacija.
Život
Posvetite svoj život onome što je lijepo. Ne trošite život na ružne stvari. Nemate toliko puno vremena, ni toliko energije. Život je tako kratak, a izvor energije je tako mali. Jednostavno je glupo trošiti je na tugu, bijes, mržnju i zavist.
Upotrijebite je za Ijubav, upotrijebite je za neko stvaralaštvo. Upotrijebite je za prijateljstvo, upotrijebite je za meditaciju. Učinite nešto sa njom što će vas uzdići. I što se više uspinjete, to će vam više izvora energije biti dostupno. A na najvišoj tački vaše svjesnosti vi ste - skoro bog. Sve je to u vašim rukama.
Prihvatite sebe
Prihvatite sebe baš takve kakvi jeste! A to je najteža stvar na svijetu! Zato što to protivreči svemu što su vas učili, vašem obrazovanju, vašoj kulturi. Od samog početka, su vam govorili, kakvi treba da budete. I niko vam nije rekao da ste dobri takvi kakvi ste.
Ne treba da smo opsjednuti sobom, ali prirodna Ijubav prema sebi mora obavezno da postoji. To je kamen temeljac, samo polazeći od njega, možete voljeti još nekog.
Prihvatite sebe, volite sebe. Nikada nije bilo nikog, sličnog vama, i nikada neće biti niko kao vi. Vi ste prosto jedinstveni, neuporedivi. Prihvatite to, zavolite to, slavite to! I u tom slavlju počinjete da vidite jedinstvenost drugih, neuporedivu Ijepotu drugih. Ljubav je jedino moguća kada postoji duboko prihvatanje sebe, drugih, cijelog svijeta. Prihvatanje stvara ambijent u kom raste Ijubav, tlo na kom cvjeta Ijubav...
Ošo - Lice Boga
Pravo lice svakog djeteta - je lice Boga. Naravno, moj Bog nije ni Hrišćanin, ni Hindus, ni Jevrej. Moj Bog nije čak ni biće, to je samo prisustvo. To skoro nije ni cvijet, nego samo aroma. Možete ga osjetiti, ali ga ne možete uhvatiti. Možete biti zahvaćeni njim, ali ne možete ga posjedovati.
Moj Bog, nije nešto objektivno, negdje tamo. Moj Bog je subjektivan, on je ovdje. Boga moje vizije i iskustva ne treba tražiti u sinagogama, hramovima, džamijama, crkvama, na Himalajima i u manastirima. On nije tamo, jer je uvijek ovdje. A vi nastavljate da ga tražite tamo.
Kada kažem da prirodno lice djeteta, je lice Boga, ja imam u vidu, da je Bog sinonim života, postojanja. Svega što postoji - svega božanskog i svetog. I ne postoji ništa osim Boga. Bog se ne može shvahiti kvantitativno, on se može shvatiti kao kvalitet. Ne možete ga izmjeriti. Ne možete napraviti statuu od njega, ne možete nacrtati sliku s njim. U tom smislu, on je potpuno bezličan.
A ako pogledate lica djece kada oni tek stignu, od samog izvora života, vidjećete određeno prisustvo, koje nema ime - bezimeno, neodredivo. Dijete je živo. Vi ne možete da odredite njegovu živost, ali ona je prisutna, možete je osjetiti...
Ošo - Čudo meditacije
Pitanje: - Zašto sam ja uvijek u žurbi? Postoji li možda nešto, što ja ne želim da vidim?
Ošo: - To ne važi samo za tebe. Skoro svi Ijudi, bježe toliko brzo, koliko mogu, od samog sebe. Problem je u tome što je nemoguće pobjeći od samog sebe. Gdje god da idete, ostajete sami sa sobom. Strah vas je, da spoznate sebe. To je najveći strah u svijetu. To je zato što ste bili tako silno osuđeni, od svih za najmanje stvari, za najmanje greške koje su apsolutno Ijudske, zato imate strah od sebe." Znate, da nijeste vrijedni." Ova ideja je veoma duboko ukorijenjena u vašu podsvijest da ništa ne zaslužujete da ste potpuno bezvrijedni.
Prirodno, najbolje u takvim okolnostima je pobjeći od sebe. Svako to radi na različite načine: neko trči za novcem, neko trči za moći, nekog trči za ugledom, neko trči za vrlinom, svjetošću. Medutim, ako pogledamo dublje, oni ne trče za "nečim", oni trče, "od" nečega. Ovo je samo izgovor, da neko ludo juri za novcem. On obmanjuje sebe i cio svijet. Realnost je da mu trčanje za novcem daje dobar izgovor, da trči i sakrije činjenicu da bježi od sebe.
Zato, kada akumulira novac, dolazi u stanje strahovitog očaja i tjeskobe. Šta se desilo? To je bio njegov cilj i on ga je postigao, morao bi biti najsrećnija osoba na svijetu. Međutim, Ijudi koji su uspjeli, nijesu najsrećniji Ijudi na svijetu. Oni su najnesrećniji.
U čemu je njihova tjeskoba? Njihova tjeskoba je u tome što cio njihov trud nije uspio. Sada ne postoji ništa više za čim bi trčali, i odjednom se suočavaju sa sobom. Na vrhuncu svoga uspjeha ne susreću se ni sa kim drugim, nego sa sobom. Na čudan način ispada da je to isti lik od koga su bježali. Ne možete pobjeći od sebe. Naprotiv, morate se približiti sebi dublje ući u svoje biće, odbaciti sve osude, koje su vam uputili svi ti Ijudi koje ste poznavali u životu. Roditelji, suprug, supruga, komšije, nastavnici, prijatelji, neprijatelji... Svako je ukazivao na nešto što je pogrešno u vama. Nema ni jednog izvora odakle je dolazilo poštovanje...
Ošo - Ljubav i mržnja dvije strane iste medalje
Pitanje: - Vi kažete da su Ijubav i mržnja - jedno; ali ja u svijetu vidim više mržnje nego Ijubavi. U isto vrijeme, vi kažete da prosvetljenje nije ni Ijubav, ni mržnja. Govorite li o dvije različite vrste Ijubavi? Kako se to slaže sa vašom porukom Ijubavi?
Ošo: - Ljubav i mržnja - su samo dvije strane jedne medalje. Ali sa Ijubavlju se desilo nešto vrlo drastično. Vi nikada ne možete čak ni pomisliti šta je uništilo Ijubav. Ljubav je uništilo neprestalno učenje Ijubavi. Mržnja je još uvjek čista, Ijubav nije. Kad mrzite, vaša mržnja je istinita, a kad volite, to je samo dvoličnost. To se mora razumjeti.
Hiljadama godina su sve religije, političari, pedagozi, podučavali jednu stvar. A ta jedna stvar je Ijubav: volite vaše neprijatelje, volite vaše susjede, volite vaše roditelje, volite Boga. Zašto su na početku započeli sa tim čudnim nizom učenja o Ijubavi? Oni su se plašili vaše istinske Ijubavi. Jer istinska Ijubav je izvan vaše kontrole. Vi ste opsjednuti njome. Vi ne posjedujete nju, vi ste opsjednuti njom. A svako društvo želi da budete pod kontrolom.
Društvo se plaši vaše divlje prirode, ono se plaši vaše prirodnosti. Zato, još od samog početka počinje da vam sječe krila, a najbitnija stvar koja je opasna u vama je sposobnost da volite. Jer ako ste opsjednuti Ijubavlju možete ići čak protiv cijelog svijeta. Mali čovjek opsjednut Ijubavlju, osjeća da je sposoban da učini nemoguće...
Ošo - Promatrati i čekati
Pitanje: - Postoji konfuzija u meni i ona se vraća iznova i iznova. Poruka koju sam dobio od Vas je opustiti se u sebi sve više i više, promatrati i čekati. No, ja takođe osjećam hitnost da se probudim sada. I onda drugi dio mene vrisne: "Ali kako?" Šta treba da uradim? Trebam li se "probiti" kroz ovaj zid? Možete li mi ovo pojasniti?
Ošo: - Um je konfuzija, nijeste vi u konfuziji. I ne postoji način da um ne bude u konfuziji. Sama struktura uma je zasnovana na konfuziji. Um je dualan. On je uvijek podijeljen. Ne postoji ni jedna pozicija sa kojom se um slaže u potpunosti. Pola uma će se složiti, a pola uma se neće složiti i šta god da izaberete, vi ste izabrali jednu polovinu. I drugi dio će se sveti za to. Neizabrani dio, odbačeni će čekati svoju šansu i pokazati vam da to što ste izabrali je pogrešno. Nebitno je koji ste dio izabrali. Izbor sam po sebi nije u redu.
Dakle, prvo što treba razumjeti je da ne postoji um koji može postojati bez konfuzije. Jedan veoma obrazovan američki rabin, Joshua Liebman, je napisao knjigu " Mir uma". To je jedan od njegovih bestselera. Liebman je dobar pisac, knjiga je dobro napisana. Napisao sam mu pismo: "Da li ste ikada razmišIjali o tome, da mir uma nikada nije postojao? Mir uma je istinski nemoguć. Mir se dešava samo tada kada uma nema, to nije mir uma, to je mir izvan uma. "
To je nešto nalik lotosovom cvijetu: lotos raste u blatu i vodi, to je čudo prirode da iz prljavog blata i vode se rađa jedan od najljepših cijetova u postojanju. No, blato i voda nijesu lotosov cvijet. Lotosov cvijet cvjeta samo kada je biljka lotosa izašla izvan blata, iznad vode, prevazišla ih tada se on otvara suncu, nebu, i otpušta svoj miris vjetru. lako dolazi iz blata, on nije više blato. To je - transcendencija.
Um je pun blata: Tamo su nagomilane sve vrste važnih i nevažnih misli. To je gomila, gdje se toliko fragmenta misli bore jedni sa drugima da se to možete nazvati bojnim poljem. Um ne može da bude u miru. Ali, vi možete prevazići um zato što vi nijeste um. Možete preći u novo stanje i postati lotosov cvijet. A tamo je mir, tamo je Ijepota, tamo je blaženstvo, i sve o čemu ste oduvijek sanjali a nikada ne iskusili...
Ošo - Boga nema, ali ja sam pronašao nešto važnije
Pitanje: - Ako nema Boga, zašto vas zovu " Bhagwan " ("Blaženi")?
Ošo: - Nema Boga, ali to ne znači da sam ja ateist. Naravno, nijesam ni teist: Tvrdim da nema Boga, ali to ne znači da moram otići u drugu krajnost i biti ateist. Ateist takođe tvrdi da nema Boga. Ali, kada ja kažem, da nema Boga, i kada to kažu ateisti, kao: Čarvaka, Karl Marks, Lenjin, Epikur... Kada ovi Ijudi kažu, da nema Boga, postoji ogromna razlika, između moje izjave i njihove izjave, iako su izjave apsolutno iste zato što ja istovremeno tvrdim da postoji božanstvenost. Čarvaka se sa tim ne bi složio; Epikur, Marks, i ostali ateisti ne slažu se sa tim. Za njih negiranje Boga znači negiranje svijesti. Za njih, negiranje Boga znači da je svijet - samo materija i ništa više...
Kad kažem da nema Boga ja samo negiram lična obilježja Boga. Ja kažem da Bog ne postoji, ali postoji bezgranična božanstvenost. To je bezlična energija čista energija. Davati joj bilo kakav oblik je ružno. Vi prenosite na nju sebe.
Dakle, kad ja kažem da nema Boga, ja kažem da ne postoji takva ličnost kao Bog; sve ličnosti su Ijudska projekcija. Ja želim da odbacite ličnost i dopustite Bogu da bude slobodan, slobodan od okova ličnosti koje ste mu nametnuli. Ja nijesam ateist. Za mene čitav Univerzum je ispunjen energijom Boga i ničim više...
Ošo — Buđenje svijeta
Pitanje: - Kada se svijet uspavao, i da li se probudio?
Ošo: On je uvijek bio uspavan. Samo mali broj Ijudi u čitavoj istoriji čovječanstva su se probudili. Njihova imena se mogu nabrojati na deset prstiju, ne više od toga. A to je prirodno: čovjek je evoluirao od životinje. Životinje su u dubokom snu, one ne znaju da postoje. To je smisao sna: čovjek postoji, ali čovjek nije svjestan da postoji. Nijedna životinja nije svjesna sebe. I ja se slažem se sa Darvinom samo sa druge tačke gledišta. Njegovi razlozi su obični svjetovni; mogu se kritikovati, bili su kritikovani. Zapravo, on više nije uvažen kao naučnik, koji je otkrio evoluciju čovječanstva... Većina naučnika je napustila njegovu teoriju. Ali ja ga podržavam iz sasvim drugog razloga.
Moje stanovište je: posmatrajući čovjekovu uspavanost, jedina mogućnost je da se on razvio od životinje: od majmuna, šimpanze, bilo čega, bilo čega što je bilo na početku. Čovjekova uspavanost to dokazuje i samo rijetko, tek ponekad: Gautam Buda, Bodidarma, Sokrat.. Samo ponekad je postojao čovjek veoma hrabar da izađe iz uspavanosti. Potrebna je ogromna hrabrost da se izađe iz uspavanosti, jer smo previše vremena uložili u snove...
Ošo - Meditacija
Ošo - Meditacija je veoma jednostavan fenomen
Kada baš ništa ne radite, tjelesno, umno, ni na jednom nivou. Kada sve aktivnosti iščeznu i kada samo jeste, samo bitišete, to je meditacija.
Vi to samo treba da shvatite. I uvijek nađete vremena za samo bitisanje i kada odbacite sve djelovanje, a i razmišljanje je djelovanje, koncentracija je takođe djelovanje, ako čak i na jedan tren ne radite ništa, i budete samo u svom sjedištu krajnje opušteni to je meditacija...
Master The Greatest Mystery
Ošo - Majstor najveća misterija
Majstor je kao puni mjesec, a učenik je kao Ašad ( oblačno tamno nebo). Mjesec Sharad Purnime je lijep jer je na čistom nebu, tada nema učenika Guru je sam. A ako se ista ljepota desi u Ašadu tada je to nešto gdje je majstor okružen oblacima kao učenicima. Učenici su došli sa svojom tamom iz mnogih života. Oni su kao tamni oblaci oni su kao vrijeme u Ašadu. Ako majstor može sijati kao pun mjesec u toj atmosferi tame ako može proizvesti svijetlo u toj atmosferi tame jedino tada on je majstor...
Нема коментара:
Постави коментар